Fact-checkere treba eliminirati iz javnog života na legalan način

U današnjem informacijskom okruženju, fact-checking organizacije preuzele su značajnu ulogu u određivanju što je istinito, a što nije. Međutim, posljednjih godina sve više glasova postavlja pitanje odgovornosti samih “provjera činjenica” i potencijalnih posljedica njihovog djelovanja na pojedince i organizacije.

Kad “teorije zavjere” postanu stvarnost

Posebno zabrinjavajući aspekt djelovanja fact-checking organizacija jest slučaj kada sadržaji proglašeni “lažnim vijestima” ili “teorijama zavjere” kasnije dobiju potvrdu u stvarnosti.

Jedan od najistaknutijih primjera je pitanje porijekla SARS-CoV-2 virusa.

Na početku pandemije, brojni mediji i stručnjaci koji su iznosili hipotezu o mogućem laboratorijskom porijeklu virusa bili su označeni kao prenositelji dezinformacija. Fact-checking organizacije diljem regije i svijeta kategorički su odbacivale takve tvrdnje.

Međutim, s vremenom su se pojavili novi dokazi koji su ozbiljno doveli u pitanje kategoričko odbacivanje ove teorije, a mnoge institucije i znanstvenici danas priznaju da je laboratorijsko porijeklo jedna od mogućih hipoteza koja zaslužuje daljnje istraživanje.

Profesionalne i osobne posljedice

Posebno zabrinjava činjenica da su mnogi stručnjaci, znanstvenici i liječnici koji su iznosili stavove suprotne “službenoj istini” doživjeli ozbiljne profesionalne posljedice. Neki su izgubili mogućnost rada u svojoj struci, drugi su bili izloženi javnoj stigmatizaciji, dok su treći doživjeli značajne financijske gubitke zbog označavanja njihovih izjava kao “dezinformacija”.

Liječnici koji su zagovarali alternativne protokole liječenja ili izražavali zabrinutost oko određenih javnozdravstvenih mjera često su bili označavani kao širitelji “lažnih vijesti”, što je u nekim slučajevima dovelo do profesionalnih sankcija i gubitka reputacije.

Pitanje odgovornosti

Fact-checking organizacije u regiji, uključujući one u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, stekle su znatan utjecaj na javni diskurs. Mnogi kritičari navode da su pojedine organizacije koje primaju financiranje iz različitih međunarodnih izvora, uključujući i USAID, ponekad donosile problematične procjene koje su imale stvarne posljedice za pojedince i organizacije.

Pravni stručnjaci ističu da bi svi koji smatraju da su neosnovano ili netočno označeni u fact-check izvještajima mogli razmotriti pravne puteve za utvrđivanje činjenica i potencijalnu naknadu štete ukoliko je do nje došlo.

Transparentnost financiranja i metodologije

Jedno od ključnih pitanja jest transparentnost u radu i financiranju fact-checking organizacija. Građani imaju pravo znati tko financira organizacije koje imaju moć obilježavanja određenih sadržaja kao “lažnih” ili “spornih”, te kakve metodologije koriste pri donošenju takvih odluka.

Pravna dimenzija

Eventualni pravni postupci morali bi dokazati:

• Da je došlo do neistinite ili netočne procjene informacija
• Da je takva procjena prouzročila materijalnu ili nematerijalnu štetu
• Da je fact-checking organizacija djelovala ispod profesionalnih standarda
• Da je fact-cheking organizacija gušila slobodu govora i znanstveno propitivanje

Odabir pravnog zastupstva i pokretanje postupka

Ključni prvi korak u ostvarivanju pravde za sve oštećene strane jest pronalazak odvjetničkog ureda ili konzorcija odvjetnika s dokazanim integritetom i stručnošću u području medijskog prava i zaštite ugleda.

Potencijalni tužitelji moraju pažljivo istražiti i odabrati pravne zastupnike koji neće podleći pritiscima ili vanjskim utjecajima te koji će do kraja zastupati interese svojih klijenata bez kompromisa.

Potrebno je angažirati odvjetnike koji imaju iskustva s kompleksnim tužbama protiv dobro financiranih organizacija i koji su spremni uložiti potrebne resurse za prikupljanje opsežne dokumentacije, uključujući dokaze o objavama fact-checkera, njihovim financijskim vezama, metodološkim propustima te konkretnim štetama koje su pretrpjeli pojedinci i organizacije.

Jedino takav odvjetnički tim može adekvatno formulirati i voditi sveobuhvatnu tužbu protiv fact-checking organizacija i pojedinačnih aktera unutar njih, s krajnjim ciljem ne samo naknade štete oštećenima već i uspostavljanja presedana koji će dovesti do veće odgovornosti u budućem radu ovih organizacija.

Ne treba zaboraviti ni USAID i vlast koja je to sve podupirala. Svi oni moraju uću u povijest kao manipulatori, jer ih tako označile čak i SAD koje su financirale USAID.

Zaključak

Pitanje odgovornosti fact-checking organizacija predstavlja važnu temu u digitalnom dobu. Dok je borba protiv dezinformacija važna, jednako je važno osigurati da sami “čuvari istine” djeluju pravedno, transparentno i odgovorno. Svaki građanin ima pravo na pravnu zaštitu ako smatra da je oštećen njihovim djelovanjem, posebno u svjetlu slučajeva kada su navodno “debunkirane” teorije kasnije potkrijepljene dokazima.