Fantazija propagande: Nametanje ograničenja cijena ruske nafte

Prošlog ponedjeljka, američka ministrica financija Janet Yellen izjavila je da Sjedinjene Države i druge zemlje NATO-a/EU nastavljaju razgovore o “ograničavanju ruskih energetskih prihoda” “nametanjem gornje granice cijena” na naftu zemlje.

“Nastavljamo voditi produktivne razgovore, danas i s našim partnerima i saveznicima diljem svijeta o tome kako dodatno ograničiti prihode od energije Rusiji, a istovremeno spriječiti učinke prelijevanja na globalno gospodarstvo”, rekla je Yellen na konferenciji za novinare. “Govorimo o ograničenjima cijena ili o iznimkama cijena”.

SAD, Kanada, Velika Britanija i druge satelitske države zabranile su uvoz ruske nafte, dok je EU, koja i dalje jako ovisi o ruskim opskrbama energentima, dogovorila djelomičnu zabranu do kraja godine. Zemlje G7, najveće zapadne i zapadne ekonomije, složile su se “proučiti moguće granice cijena” ruske nafte i plina kako bi pokušale “ograničiti sposobnost Moskve da financira svoju invaziju na Ukrajinu”, rekli su dužnosnici G7 u utorak. Promjena formulacije prilično je upečatljiva, jer je samo tjedan dana ranije zapadno političko vodstvo govorilo o gornjoj granici cijena kao da je to već gotova stvar. Međutim, na sastanku G7 dužnosnici su govorili o “sporazumu o proučavanju gornje granice ruske cijene nafte i plina”. Dužnosnici, opet, uključujući američku ministricu financija Janet Yellen, tvrde da će taj potez smanjiti prihode koje Rusija ostvaruje prodajom energije, dok će zapadnim potrošačima omogućiti nastavak dobivanja opskrbe naftom i plinom.

Ova tvrdnja je u najmanju ruku krajnje nategnuta. Sama ideja ograničenja u međunarodnoj trgovini protivi se najosnovnijim načelima slobodne trgovine i tržišne ekonomije, a oba su (ili su barem službeno bila) sveti kalež ekonomskog sustava političkog Zapada. SAD i njihovi saveznici, s brojnim državama klijentima, čak su krenuli u rat s izgovorima da uspostave “slobodnu trgovinu” i “tržišno gospodarstvo” u određenim zemljama, uključujući bivšu SFRJ, koja je imala mješovito (tržišno i plansko) gospodarstvo. Osim što je politički Zapad doslovno uništio i demontirao zemlju, on je također natjerao razbijene ostatke Jugoslavije da se odreknu cijelih sektora svoje ekonomije i efektivno je predaju zapadnim oligarsima. U osnovi, uvođenjem gornje granice cijena nafte i plina politički Zapad pokušava provesti istu ekonomsku politiku, koju je koristio kao izgovor za bombardiranje i uništavanje brojnih drugih zemalja.

Još jedna važna napomena je da su ovi nemoćni pokušaji još uvijek daleko od pompozno najavljene sveopće ruske zabrane izvoza od prije otprilike 4 mjeseca. Da je politički Zapad uspio ograničiti ili zaustaviti ruske prihode od nafte, plina, hrane i brojnih drugih roba koje su najbitnije moguće, odavno bi to učinili. Međutim, politički Zapad shvaća da bi bilo kakvi ozbiljni poremećaji u ruskoj robi koja stiže u vlastite zemlje imali katastrofalan učinak na stabilnost njihovih gospodarstava. Istodobno, politički Zapad je frustriran što mora platiti za tu robu. To rezultira nizom shizofrenih poteza ili komično arogantnih proklamacija budućih poteza koji se zapravo nikada ne dogode.

Deklarirani cilj je “potaknuti prodaju ruske nafte na razinama malo iznad troškova proizvodnje kako bi se osiguralo da se zarada Rusije smanji dok ona održava proizvodnju”. Tamas Varga iz naftnog brokera PVM izjavio je da je ideja o gornjoj granici cijena plina i nafte dokaz da su izravne zabrane ruske robe bile “kontraproduktivne jer su ruski prihodi porasli”. I doista, ruski prihodi od prodaje plina i nafte eksponencijalno su porasli u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Stoga Varga smatra da je “stvaranje kartela kupaca koji će Rusiji izgladnjivati petrodolare uz ublažavanje inflatornog pritiska cijena nafte izazov”.

“Velika nepoznanica je reakcija Vladimira Putina”, rekao je Varga. “Ako ruski predsjednik Vladimir Putin odluči smanjiti izvoz nafte ili plina, plan će se izjaloviti i dovesti do daljnjeg rasta cijena. To je scenarij iz noćne more”, dodao je Varga.

Prema Reutersu, ruski proizvodni troškovi iznose 3-4 dolara po barelu, a ruske tvrtke vjerojatno bi mogle profitirati čak i kada bi cijene nafte bile 25-30 dolara po barelu. Cilj ovog zapadnog “kartela kupaca” je nametnuti gornju granicu cijena koja bi bila malo iznad cijene proizvodnje, što bi omogućilo naftnim tvrtkama da nastave s radom, što bi trebalo spriječiti rusku vladu da ostvari bilo kakav profit. Richard Mallinson iz Energy Aspects potvrdio u svojoj izjavi za Reuters da je to bio cilj.

“Zemlje G7 žele smanjiti prihode ruske nafte, a to implicira gornju granicu cijena znatno ispod onoga što kupci trenutno plaćaju. Neki se aktivisti zalažu za vrlo agresivno smanjenje, ukazujući na niske proizvodne troškove Rusije i tvrdeći da će nastaviti prodavati naftu po bilo kojoj cijeni iznad ove razine”, rekao je Mallinson.

Postoji samo jedan “mali” problem s ovim planom. Rusija može jednostavno smanjiti opskrbu plinom i naftom svim zemljama koje pokušavaju nametnuti ovu ilegalnu zapadnu gornju granicu cijena. To bi gurnulo globalna tržišta u još jedno ludilo. Budući da zemlje OPEC-a otvoreno izjavljuju da ne mogu zamijeniti ruski udio na tržištu nafte i plina, cijene bi krenule u orbitu, uzrokujući kaskadni učinak povećanja cijena u svim drugim industrijama, eksponencijalno povećavajući inflaciju, dok bi se stagnacija pretvorila u recesiju u mnogim zemljama. Stoga, svaki pokušaj nametanja cjenovnih ograničenja nije samo protuzakonit, već bi se lako mogao vratiti i uništiti zapadna gospodarstva. Čini se da politički Zapad ništa nije naučio iz posljednja 4 mjeseca neuspjele ekonomske opsade Rusije.