Foreign Policy: Novi svjetski poredak nakon pandemije je neminovan

Pandemija koronavirusa uzdrmala je same temelje svemira, što je dovelo do brojnih posljedica koje će na svijet utjecati još mnogo godina. U intervjuu za Foreign Policy je 12 „vodećih svjetskih stručnjaka“ reklo što svijet očekuje nakon poraza pandemije. Po njihovom mišljenju, pandemija će dovesti ne samo do virtualnog zaustavljanja globalizacije, pada američkog vodstva na svjetskoj sceni, povećanja nacionalističkih osjećaja i preusmjeravanja na kineski model, već i do stvaranja održivijeg globalnog ekonomskog i zdravstvenog sustava.

Kao u slučaju pada Berlinskog zida ili kolapsa Lehman Brothersa, pandemija koronavirusa je potresla same temelje svemira, što je dovelo do brojnih posljedica koje tek počinjemo shvaćati. Međutim, jedno je sigurno, koronavirus nije samo promijenio živote, unio kaos na tržište i pokazao stvarnu razinu kompetentnosti ili nedostatka pojedinih vlada, već će u budućnosti dovesti i do tektonskih pomaka na svjetskoj pozornici.

Da bi razumjeli smjer ovog pomaka, Foreign Policy je intervjuirao, kako tvrde urednici časopisa, „12 vodećih mislilaca iz cijelog svijeta“ koji su izrazili svoja predviđanja za novi svjetski poredak nakon pandemije.

Svijet će postati manje otvoren, napredan i slobodan

To je ukratko mišljenje je Stephena Walta, profesora međunarodnih odnosa na Sveučilištu Harvard.

„Pandemija će ojačati države i ojačat će nacionalističke osjećaje. Sve vrste vlada poduzet će hitne mjere za borbu protiv kriza, a mnoge neće htjeti sudjelovati s novim ovlastima za zaustavljanje krize.

Osim toga, COVID-19 će ubrzati tranziciju moći i utjecaja sa Zapada na Istok. Južna Koreja i Singapur primjereno su reagirali na koronavirus, dok je Kina napravila pogreške samo u ranim fazama. Odaziv na pandemiju u Europi i Americi u usporedbi s njima pokazao se sporim i loše osmišljenim, što je dodatno zamaglilo sjajnu auru zapadnjačkog „brenda“. Ono što se neće promijeniti jest sukobljena bit svjetske politike. Dosadašnje kuge nisu postale uvod u nove ere globalne suradnje. Koronavirus nije iznimka“, rekao je profesor Stephen Walt.

„Bit ćemo svjedoci daljnjeg odstupanja od hiperglobalizacije, jer će građani zaštitu tražiti prije svega od nacionalnih vlada. Ukratko, COVID-19 će dovesti do manje otvorenog, manje prosperitetnog i manje slobodnog svijeta. Ovaj ishod nije bio predviđen, ali su kombinacija smrtonosnog virusa, neadekvatno planiranje i nesposobno upravljanje gurnuli čovječanstvo na novi i alarmantan put”, rezimirao je Walt.

Kraj globalizacije kakvu znamo

“Koronavirusna pandemija mogla bi biti kap koja je prelila čašu ekonomske globalizacije”, rekao je Robin Niblett, direktor Kraljevskog instituta za međunarodne odnose.

„Rastuća moć Kine već je uvjerila američke političke elite da Pekingu moraju uskratiti pristup visokoj tehnologiji. Sada COVID-19 potiče vlade, tvrtke i društvo na spremnost za rad u uvjetima produžene ekonomske samoizolacije. U tom je kontekstu vrlo malo vjerojatno da će se svijet vratiti na ideju obostrano korisne globalizacije, koja je bila lice početka XXI stoljeća. Bez poticaja za obranu postignuća globalne ekonomske integracije, arhitektura globalne ekonomske regulative, stvorena u XX stoljeću, brzo će se urušiti. Kako bi se sačuvala međunarodna suradnja i odbacila otvorena politička konkurencija političkih lidera, bit će potrebna nevjerojatna samodisciplina“, vjeruje britanski stručnjak.

Kina je usredotočena na globalizaciju

„Pandemija COVID-19 neće dovesti do temeljnih promjena u razvoju globalne ekonomije. Koronavirus će samo ubrzati već postojeći trend, a to je odmicanje od globalizacije s Amerikom u centru i okretanje prema kineskom centrizmu“, rekao je Kishore Mahbubani, ugledni istraživač s Nacionalnog sveučilišta u Singapuru.

Makhbubani naglašava da je američko stanovništvo izgubilo vjeru u globalizaciju i međunarodnu trgovinu,  što se ne može reći i za Kinu. To je zato što kineski čelnici nisu zaboravili na stoljeće poniženja, koje je bilo posljedica samozadovoljstva Pekinga i njegovih uzaludnih pokušaja da se izolira od vanjskog svijeta. Štoviše, posljednjih nekoliko desetljeća je ekonomski razvoj Kine rezultat globalizacije.

„SAD su na raskršću. Ako im je glavni cilj zadržati svjetsko vodstvo, tada će Washington morati ući u beskompromisni geopolitički sukob s Kinom na svim frontovima. Međutim, ako Sjedinjene Države nastoje poboljšati blagostanje Amerikanaca, čija se socijalna situacija pogoršala, tada bi SAD trebale surađivati ​​s Pekingom. Mudriji izbor bila bi suradnja. Međutim, s obzirom na američku političku nesklonost Kini, ova opcija možda neće prevladati“, zaključio je Kishore Mahbubani.

Demokracije izlaze iz svojih ljuštura

„Kratkoročno, kriza će potaknuti sve tabore na Zapadu da razgovaraju o strategiji. Nacionalisti i antiglobalisti, kineski “jastrebovi”, pa čak i liberalni internacionalisti, svi će vidjeti nove dokaze o ispravnosti svojih stavova. S obzirom na ekonomsku štetu i socijalni kolaps, malo je vjerojatno da se može dogoditi išta osim pokreta ka nacionalizmu i rivalstvu velikih sila“,  vjeruje John Ikenberry, profesor političkih znanosti i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Princeton.

„Međutim, kao ’30-ih i ’40-ih godina prošlog stoljeća, može se pojaviti suprotan tok oštrom internacionalizmu, sličan onome kojeg je personificirao Franklin Delano Roosevelt. FDR i drugi internacionalisti stvorili su poslijeratni poredak, koji je reorganizirao otvoreni sustav uz pomoć novih oblika zaštite i međuovisnosti. Sjedinjene Države više se nisu mogle zatvoriti unutar svojih granica i morale su djelovati u okviru otvorenog svjetskog poretka, koji je zahtijevao stvaranje globalne infrastrukture za multilateralnu suradnju. Dakle, Sjedinjene Države i druge zapadne demokracije mogu proći isti lanac reakcija, čiji će katalizator biti osjećaj ranjivosti. Reakcija u početku može poprimiti nacionalistički karakter, ali dugoročno će se demokracije izvući iz svojih ljuštura i pronaći novu vrstu pragmatičnog i obrambenog internacionalizma”, rekao je profesor Ikenberry.

Manje profita, više stabilnosti

„COVID-19 potkopava osnovne temelje svjetske proizvodnje. Tvrtke će morati razmisliti o integriranim lancima opskrbe koji uključuju više zemalja. Globalni lanci opskrbe već su bili pod ekonomskim pritiskom koji je uzrokovan rastućim kineskim troškovima rada, trgovinskim ratovima Donalda Trumpa i napretkom robotike i automatizacije. Koronavirus je poremetio mnoge ekonomske veze. Zatvaranje tvornica na pogođenim područjima ostavilo je proizvođače i njihove dobavljače bez roba i zaliha. S druge strane, pandemija će prisiliti kompanije da se više brinu o podrijetlu svojih proizvoda, što će dovesti do promjene profitabilne ekonomije u učinkovitu. Također ćemo biti svjedoci vladinih intervencija i strateških zaliha. Profitabilnost će pasti, ali logistička stabilnost trebala bi se povećati”, smatra Shannon O’Neill, stariji suradnik u američkom Vijeću za inozemne odnose.

Pandemija može donijeti dobro

„Iako je situacija još uvijek u ranoj fazi, već su očite tri točke. Prvo, pandemija koronavirusa promijenit će naša pravila. U vrijeme krize cijelo se društvo, čak i libertarijanci, okrenulo vladama. Ipak, iskustvo sugerira da se autoritaristi i populisti ne mogu nositi s epidemijom ništa bolje od demokrata. Drugo, ovo nije kraj međusobno povezanog svijeta. Sama pandemija dokaz je naše međuovisnosti. U isto vrijeme, svi se već počinju povlačiti u sebe, tražiti autonomiju i pokušati preuzeti kontrolu nad vlastitom sudbinom. Prelazimo u siromašniji, zli i manji svijet. Međutim, postoje i ohrabrujući znakovi. Indija je, na primjer, proaktivno sazvala konferenciju na kojoj su sudjelovali svi čelnici Južne Azije kako bi se razvio zajednički odgovor na pandemiju. Ako nas pandemija prisili da priznamo da je multilateralna suradnja u našim interesima, tada će ona služiti dobru“, rekao je Shivshankar Menon, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost indijskog premijera.

SAD će trebati novu strategiju

„2017. američki predsjednik Donald Trump najavio je novu strategiju nacionalne sigurnosti s naglaskom na rivalitet velikih sila. Međutim, COVID-19 pokazao je da ona ne zadovoljava realne okolnosti. Čak i ako Sjedinjene Države trijumfiraju kao velika sila, ne mogu se same braniti”, naglašava Joseph Nye, profesor na Sveučilištu Harvard.

„Kada je riječ o transnacionalnim prijetnjama, poput koronavirusa ili globalnog zagrijavanja, američka se sila ne može postaviti iznad drugih zemalja. Ključ uspjeha leži u razumijevanju važnosti dijeljenja moći s partnerima. Svaka država stavlja svoje nacionalne interese iznad svega, samo je pitanje koliko su široko ili usko definirani ti interesi. COVID-19 je pokazao da svoju strategiju nismo mogli prilagoditi ovom novom svijetu”, vjeruje profesor Joseph Nye.

Pobjednici pišu povijest Covida-19

„Kao i uvijek, povijest će pisati „pobjednici“ koronavirusa. Svaka zemlja i svaki pojedinačni član društva suočeni su s posljedicama ove krize. Stoga će one zemlje koje prežive pandemiju objaviti “pobjedu” nad onim zemljama u kojima su posljedice bile razornije. Za neke će to biti veliki i bezuvjetni trijumf demokracije, multilateralizma i javnog zdravlja, a za druge je to demonstracija “vrlina” autoritarne vladavine. Bez obzira na to, ta će kriza promijeniti međunarodnu strukturu moći. COVID-19 nastavit će potkopavati gospodarsku aktivnost i poticati napetosti među državama. Dugoročno gledano, pandemija će vjerojatno smanjiti proizvodni potencijal globalne ekonomije. Rizici su posebno veliki za zemlje u razvoju i države s velikim brojem ranjive radne snage. Međunarodni sustav će zauzvrat biti pod ogromnim pritiskom, što će dovesti do nestabilnosti i sukoba unutar i između zemalja“, rekao je John Allen, umirovljeni američki general i predsjednik Instituta Brookings.

Nova faza u svjetskom kapitalizmu

„Temeljni šok globalnog financijskog i ekonomskog sustava je potvrda činjenice da su globalni lanci opskrbe i distribucija dobara duboko ranjivi i mogu se narušiti. Prema tome, pandemija koronavirusa ne samo da će dovesti do dugoročnih ekonomskih posljedica, već i do temeljnijih pomaka. Globalizacija je omogućila kompanijama da delegiraju proizvodnju podizvođačima širom svijeta i isporuče proizvode na tržišta prema shemi „vruće-vruće“, štedeći na troškovima skladištenja. Proizvodi koji se zadržavaju na policama dulje od nekoliko dana smatrali su se pokazateljem tržišne neučinkovitosti. Međutim, kao što se vidi sada, patogeni inficiraju ne samo ljude, već i cijeli sustav kontinuirane opskrbe. S obzirom na razmjere financijskih gubitaka, tvrtke će izaći iz pandemije s osjećajem dubokog nepovjerenja u takav model. Rezultat će biti prijelaz na novu fazu svjetskog kapitalizma, u kojem će lanci opskrbe biti bliži kući i zaštićeni od budućih poremećaja. Takva strategija može u kratkom roku smanjiti profit kompanija, ali će cijeli sustav postati stabilniji“, vjeruje Laurie Garrett, dobitnica Pulitzerove nagrade.

Više zemalja koje se zatvaraju u sebe

„Barem tijekom nekoliko godina će se većina država povući u sebe, usredotočivši se na unutarnje, a ne vanjske probleme i pokušavat će postići samodostatnost. Mnoge će se zemlje suočiti s poteškoćama u ekonomskom oporavku, a država na rubu kolapsa će biti više. Štoviše, kriza će vjerojatno pridonijeti pogoršanju američko-kineskih odnosa i slabljenju europske integracije. Što se tiče pozitivnih posljedica, vjerojatno će doći do određenog jačanja globalnog zdravstvenog sustava“, rekao je Richard Haas, predsjednik Vijeća za inozemne odnose.

Sjedinjene Države nisu položile test vodstva

“Sjedinjene Države više se neće smatrati međunarodnim vođom, jer je američka vlada pokazala uskogrudnu sebičnost i osrednju glavobolju”, rekao je Kori Shake, zamjenik direktora Međunarodnog instituta za strateške studije.

„Posljedice ove krize mogle bi se u velikoj mjeri ublažiti ako bi međunarodne organizacije pružile više informacija u kraćem vremenskom okviru, što bi vladama omogućilo pripremu za oluju. Upravo su to Sjedinjene Države mogle učiniti, pokazujući cijelom svijetu da, premda ih pokreće sebičnost, na žive samo za njih. Washington nije položio test vođe i svijet neće imati koristi od njih”, naglašava Shake.

Moć ljudskog duha je posvuda

„Pandemija COVID-19 najveća je globalna kriza ovog stoljeća. Njen opseg i značaj su ogromni. Predstojeća financijska i ekonomska kriza mogu zasjeniti Veliku recesiju iz 2008. Trenutno je međunarodna suradnja, nažalost, daleko od idealne. Ako se Sjedinjene Države i Kina ne mogu prestati optuživati tko je zapravo kriv za krizu i dati primjer ponašanja, razina povjerenja u njih može se ozbiljno smanjiti. Ipak, u svakoj zemlji postoji mnogo primjera snage ljudskog duha. Liječnici, medicinske sestre, politički lideri i obični građani koji pokazuju upornost, učinkovitost i sposobnost vodstva. To daje razlog za nadu da će se ljudi diljem svijeta moći nositi s ovim nevjerojatnim izazovom“ za kraj ovog intervjua je rekao Nicholas Burns, bivši američki državni tajnik za politička pitanja.

Foreign Policy