Francuska je paralizirana – Božić će za Macrona biti noćna mora

Od početka prosinca Francuska se suočava sa štrajkovima koji su potpuno paralizirali zemlju. Prosvjede koje su započeli nastavnici i željezničari  se povećavaju iz dana u dan i šire se na sve sektore koji su obuhvaćeni predloženom reformom mirovinskog sustava koju traži Elizejska palača. Predstavnička tijela radnika su odlučna u nastavku prosvjeda, sve dok vlada ne povuče zakon i prihvati njihove zahtjeve.

Loše upravljanje situacijom i politički skandali vezani za ministra zaduženog za praćenje reforme, Jean-Paula Delevoyea, doveli do njegove ostavke.

Iako prosvjedi utječi na mnoge, uključujući obične ljude koji trpe štete zbog kaosa i gužvi, stječe se utisak da bi ova situacija mogla potrajati do Božića. Paraliza koja je zahvatila javni prijevoz se proširila i na cestovni prijevoz, a prijevoznici velikih špediterskih tvrtki su se pridružili kolegama u štrajku. Budući da je roba namijenjena isporuci zaglavljena u skladištima, a benzinskim stanicama prijeti kolaps zbog nedostatka zaliha goriva, Pariz i cijela Francuska riskiraju potpuni kaos.

Sve to će se nastaviti ako se pored mirovina ne usklade i plaće i ako se ne dobije pravo na „trinaestu plaću“, što je trenutno uskraćena kategorija. Od sutra se štraju pridružuju i nastavnici svih razina obrazovanja i radnici tvrtki gradske čistoće.

I tako, svakim danom koji prolazi, situacija se pogoršava, a uvjeti koji se postavljaju premijeru su radikalniji. Ponovni sastanak između stranaka zakazan je za utorak, 17. prosinca, ali nade da će se u tako kratkom roku postići kompromis su ravne nuli.

Macronova božićna noćna mora

Scenarij s kojim se suočava Elizejska palača je katastrofalan. Ne samo da francuskoj ekonomiji prijeti mjesec dana krvarenja, što su gubici koje će premijer Edouard Philippe teško nadoknaditi, već i stanovništvo Francuske danas stoji uz radnike, usprkos svemu što bi zbog štrajkova mogli pretrpjeti tijekom božićnih praznika.

Iako je u posljednjem razdoblju, prema istraživanjima agencije Elabe, povjerenje prema Macronu porastao za dva postotna boda, ono je doseglo samo 30%.

Obećanja Elizejske palače prosvjednicima nisu bila dovoljna da zaustave štrajk, kao ni riječi solidarnosti koje je francuski premijer uputio onima koji će biti oštećeni reformom.

Zahtjevi predstavnika svih kategorija su zapravo vrlo jasni. Radnici brojnih sektora, uključujući javne službe, što je posebno važno, traže trenutno zaustavljanje reforme unificiranja sustava socijalnog osiguranja i da se očuvaju posebne mirovinske kategorije. Bez ispunjenja jednog od ova dva uvjeta, francuski narod će i dalje izlaziti na ulice, svaki dan više od prethodnog.

“Vladu se ne može ucjenjivati”

Ovo su riječi Gèralda Darmanina, ministra za javni proračun, koje su prosvjednici protumačili kao vrlo oštre.

„Masa prosvjednika ne može zauzeti Pariz, koliko god prosvjed bio velik“, nešto više diplomatske su bile riječi premijera Edouarda Philippea, koji u izjavama poziva na „ljubaznost“ željezničare i prijevoznike kako francuskom narodu ne bi upropastili Božić.

Nažalost za Macrona, stvari su takve kakve jesu. Francuska je vlast ucjenjivala narod i sada nema načina da dobije bitku. Kardinalnu grešku je Macron napravio kada je mislio da je eutanazirao „Žute prsluke“. Iako je više od godinu dana prosvjeda iscrpilo pokret, on se početkom prosinca vratio i pridružio štrajku, kojem je ulio novi snagu i energiju.

Osim toga, unatoč osjetljivom razdoblju u kojem se provode i usprkos svim popratnim neugodnostima za vrijeme nadolazećih praznika, 54% Francuza u potpunosti podržava štrajkove. Samo 30% Francuza izjasnilo se neprijateljski raspoloženo prema prosvjednicima.

Međutim, anketa Odoxa za Franceinfo i Le Figaro, provedena u četvrtak, mnogo je realnija i 68% anketiranih Francuza koji su pratili premijerovu intervenciju procjenjuje da je mobilizacija protiv reforme opravdana, a 70% njih ne vjeruje obećanjima vlade. 60% anketiranih smatra da reforma nije fer niti je moguće trajno provesti.

Francuski prosvjedi su, baš kao što je bio slučaj s mobilizacijom „Žutih prsluka“, ponovno naglasili potrebu za kolektivnim djelovanjem, novim konturama, kako bi se suprotstavili blagoslovljenom neoliberalnom projektu tehnokrata Europske unije.

Iako su brojke agencije Elabe, koje treba uzeti s rezervom, niže od onih iz generalnog štrajka iz 1995. godine, simpatije naroda su očito usmjerene u drugom smjeru, ali nikako u pravcu „republikanskog“ despota Macrona.