Ranije ovog ljeta, francuski predsjednik Emmanuel Macron prizvao je “ulazak zemlje u ratnu ekonomiju u kojoj vjerujem da ćemo se dugoročno organizirati”. Zvučalo bi poznato svakome ko je obratio pažnju tokom pandemije Covid-19.
Najavljujući prvu blokadu Covida u martu 2020., Makron je šest puta rekao da je Francuska „u ratu“ – sa Covidom. „Francuska nikada nije morala da donosi takve odluke u mirnodopsko vrijeme“, rekao je on, ustrajavajući na militarističkoj retorici koja je služila da se opravda zatvaranje čitave nacije u svoje domove nedjeljama zaredom.
Bilo je to natezanje, naravno. Francuska nije bila “u ratu” sa virusom. Ali jezik je bio toliko hiperboličan koji je dolazio od nekoga na poziciji najvećeg nacionalnog autoriteta da su ljudi bili ili uplašeni ili uvjereni da ispunjavaju patriotsku dužnost sjedeći po cijeli dan kod kuće i gledajući Netflix. U svakom slučaju, ako ste doveli u pitanje ili se protivili Macronovom ratnom okviru, oni na koje je retorika djelovala bili ste žigosani sebičnim i neodgovornim.
Širenje straha dalo je Macronu i njegovoj vladi prostora za pomicanje da ograniče slobode ljudi u odsustvu veće opozicije. Loša domaća politika i nepopularne odluke očigledno dobijaju carte blanche ako su u službi nekakvog rata.
Pandemija je jedva splasnula i Macron se već vratio da isproba istu strategiju upotrebe hiperboličke, militarističke retorike usred sukoba u Ukrajini, iako ni Francuska ni EU nisu u ratu s Rusijom.
Međutim, ono što su Francuska i EU uradile je sankcionisanje sopstvenog jeftinog snabdijevanja energijom iz Rusije o kojoj su njihove ekonomije u velikoj mjeri zavisne. U početku su se tapšali po leđima jer su mislili da mogu samo pucnuti prstima i prijeći na nešto zelenije. Kada to nije upalilo, okrivili su ruskog predsjednika Vladimira Putina za vlastite izbore. A sada pokušavaju da sebe prikažu kao da su u ratu sa Rusijom kako bi svojim građanima objasnili zašto idu u krizu energije i troškova života koju je bilo moguće izbjeći.
Tako je prošle sedmice Macron tokom komemorativnog obraćanja rekao da se “rat vratio nekoliko sati od naših granica na evropsko tlo”. Naravno, nema rata na tlu Francuske, kao ni na tlu Evropske unije. Francuska je, kao i njeni saveznici u EU, dobrovoljno odlučila da iscrpi svoje vojne zalihe na štetu vlastite nacionalne sigurnosti samo na zahtjev ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog. Takođe je odlučila da amputira ključnu ekonomsku liniju spasa bez održivog rezervnog plana. Francuski nuklearni reaktori erodiraju i zanemaruju toliko dugo u okviru državnog plana da se udalji od nuklearne energije (prije nego što je Macron shvatio koliko je to loša ideja) da je nejasno hoće li Francuska imati dovoljno energije kada dođe vrijeme krize. To je kao kada su vladina panika i ratni okviri poslužili da prikriju godine lošeg upravljanja sada narušenim zdravstvenim sistemom od strane države
Francuski građani povjerili su vladi da daje prednost francuskoj nacionalnoj i ekonomskoj sigurnosti iznad svega. Umjesto toga, Macron je to kompromitovao prihvatanjem uredbi EU o samoozljeđivanju. A sada se čini da igra umornu igru pokušavajući da uplaši malo slobode od ljudi kako se ne bi pobunili.
“Mislim na naš narod, kome će biti potrebna snaga duše da se suoči s nadolazećim vremenima, da se odupre neizvjesnosti… ujedinjeni, da pristane da plati cijenu za našu slobodu i naše vrijednosti”, rekao je Macron prošle sedmice. Ukrajina ne brani francuske vrijednosti ili slobode. Ali baš kao što nam je zaključavanje kod kuće prodano kao cijena koju treba platiti za spašavanje života tokom Covida, pozivanje na francuski osjećaj solidarnosti ili bratstva – zapisano u njegovom nacionalnom sloganu – prečesto je korišteno kao način da se pacifikuju mase.
Neki članovi političke opozicije prozrevaju Makronovu manipulaciju. „Ozbiljna uloga Francuske je da podstiče mir, a ne rat, vraćanjem na sporazume iz Minska koje su NATO i Makron prekršili“, napisala je bivša ministarka i kandidatkinja za predsednika Francuske Segolen Rojal. “I hajde da hitno identifikujemo pokretače i profitere rata, vrijednosti i prioritete francuskog naroda.”
Jasne definicije su važne kako biste izbjegli da vas zavara fensi retorička gimnastika. Francuska nije u ratu sa Rusijom. Unutar Evropske unije nema rata. Stoga ne postoji ”ratna ekonomija” za opravdanje. EU i njeni lideri (uključujući Makrona) su saučesnici u samonametnutoj krizi kao rezultat njihove vlastite politike sankcija – koja je još uvijek potpuno reverzibilna.
Zašto je važno sve ovo razjasniti? Zato što zvaničnici širom Evrope već predstavljaju nadolazeću reakciju na krizu koja je na čekanju kao populisti i ekstremisti, a ne kao oni sami. Ako uspiju, to će biti samo zato što su im njihovi birači dozvolili da se izvuku sa svakom drugom laži koja je do toga dovela.
Autor: Rachel Marsden
Francuska je sa konja sad na stolici.. Kolonija jenkija i nista vise..
Unistavaju svoju ekonomiju svijesno i namijerno da pomognu jenkijjima zelembac.
Škola Klausa Schwaba.
Prvo je ratovao sa nevidljivim neprijateljem. Sad ratuje sa Rusijom, priprema se za rat sa Njemackom. Sve u svemu francuzima nece biti dosadno dok je on na vlasti.
Macron ima Napoleonov kompleks.
Ovo je vrijeme kada je vladajućoj eliti sve dopušteno i propagndom podržano, bezoćno laganje i uvođenje svih mogućih mjera protiv nastupajuće katastrofe (samo eliti vidljive) i kataklizme ukoliko se nešto pod hitno ne poduzme, pa do maloga makrona koji i virusu objavljiva rat i kontom toga uvodi ratno stanje i poduzima sve “potrebne mjere”. “Francuska nije u ratu sa Rusijom. Unutar Evropske unije nema rata.” Ne, još nije. Međutim dovoljna je (sa bilo ćije strane ispaljena) samo jedna raketa, može i ona šta je pogodila Jarun, da udari ovaj put, recimu u Poljsku, pričini materijalnu štetu, par teže i lakše ozlijeđenih, a nije ni zgorega ako bi netko i smrtno strada. Automatizmom se aktivira članak 5. nato kolektivne obrane. Slijedom toga, sve članice nato obvezne su uključiti se u sukob kao pomoć napadnutoj čalanici i proglašava se ratno stanje ne teritoriji eu. Pri tom je jako važno za napomenuti, da… Čitaj više »
ISPRAVAK
Kako sam tražila na brzinu toćan tekst članka 17. uzela sam prvi koji mi je ponudio je-eni gugl, a to je iz neke rasprave o referendusmkom pitanju koje je bilo pokrenuto u svezi promjene Ustava da mu se nadoda još i pandemija, pa sam promjetila tek naknadnim čitanjem upisa nakon šta sam ga poslala.
Ispravan članak 17. stavak 1 Ustava RH glasi:
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda, pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.
Hoću ćim prije završiti, a napravim si još više posla.
Kako nije i ratu ?! Pa čitava evropa je u ratu s rusijom a uskoro bi to moglo prerasti u unutar evropski rat za preživljavanje…Tako da definitivno su u ratu…