Francuska uoči novog vala prosvjeda – Režimski mediji grme o “oružanom prevratu”

Iako je francuski predsjednik Emmanuel Macron navodno popustio nakon trećeg uzastopnog vala velikih prosvjeda takozvanih “Žutih prsluka” i uveo moratorij na povećanje trošarina na gorivo, sve sugerira da će se i ovog vikenda diljem Francuske i samom središtu Pariza prosvjedi nastaviti.

Medijska histerija: “Žuti prsluci pripremaju oružani prevrat”

Kako prenose francuski mediji, sve više “Žutih prsluka” se sprema za dolazak ovog vikenda pred Elizejsku palaču, ali se spominje mogući pokušaj “oružanog prevrata”. Naime, pripadnici prosvjednog pokreta navodno pozivaju na napade na parlamentarne zastupnika i policijske snage, izvijestili su francuski mediji. Podsjetimo da je početkom tjedna francuski predsjednik Macon odbio prijedlog o uvođenju izvanrednog stanja u zemlji i suzdržao se na “poziv za kažnjavanje počinitelja nasilja i djela vandalizma”. Stvaranje psihoze uoči novih prosvjeda, na kojima se, prema francuskim medijima, poziva na napade na parlamentarne zastupnike i policiju se iz drugog ugla može protumačiti i kao prijetnja da će Emmanuel Macron i vlada i za najmanji činu nasilja, kojeg će sigurno biti, ipak posegnuti za ovom ekstremnom mjerom.

Iako je nakon velikih prosvjeda francuska vlada privremeno odustala od povećanja trošarina na gorivo, pokret “Žutih prsluka” i dalje poziva svoje sljedbenike da okupe 8. prosinca. Četvrti prosvjedni vikend će se održati pod sloganom “Mi ostajemo na našem putu”. Na društvenim mrežama, što nije relevantan podatak, do jučer je 6000 ljudi reklo da će sudjelovati na prosvjedima, a 22 000 je odgovorilo da su “zainteresirani” za nove demonstracije.

U četvrtak je Eric Drouet, jedan od najpoznatijih čelnika pokreta, iako je riječ o heterogenoj masi ljudi diljem Francuske, najavio je da “Žuti prsluci” planiraju prići rezidenciji Emmanuela Macrona.

“Subota će biti konačni ishod. U subotu se ide na Elizejsku palaču. Svi bismo željeli otići tamo”, rekao je Drouet, što za francuske medije zvuči prijeteće.

Le Figaro je naveo kako su obavještajne službe jučer izvijestile rezidenciju predsjednika u Elizejskoj palači kako ima “poziva na ubojstvo” i “za nošenje oružja za napad na parlamentarne zastupnika, vladine dužnosnike i policiju”.

“Oni su pučisti. Imamo pokušaj udara”, tvrdi izvor za francuski list Le Figaro, koji dodaje “kako je vlada čak naložila svom osoblju i ministrima da rade ovaj vikend”.

Snage sigurnosti su također navele “kako će subotnje demonstracije biti obilježene epizodama nasilja od strane radikalnih ekstremnih desnih i lijevih skupina bez presedana”, dodao je Le Figaro. U ovakvoj atmosferi, neovisno o tome je li to zaista tako ili nije, za očekivati je da će u Parizu i diljem Francuske sigurnosne mjere biti podignute na najvišu razinu i snage sigurnosti će nemilosrdno suzbiti svaki oblik nasilja, koje je unaprijed pripisano radikalnim ekstremnim desnim i lijevim skupinama. S kakvom se lakoćom mogu  organizirati napadi i nasilne akcije od strane same policije i obavještajnih službi, opisali smo u analizi prosvjeda koji su se održali prošlog vikenda i pri objavi 41 zahtjeva kojeg je prosvjedni pokret uputio predsjedniku Macronu i njegovoj vladi.

“Ovo više nisu prosvjedi samo zbog povećanja cijena goriva”

Prosvjedi “Žutih prsluka”, nazvan po sigurnosnim prslucima koji se nose u prometu, jesu počeli kao okupljanja organizirana na društvenim mrežama i kao protest protiv povećanja cijena goriva i Macronovih nepopularnih reformi, ali su se u tri uzastopna vikenda razvili u jedan od najvećih izazova za vlasti zemlje u nekoliko desetljeća. Prošlog vikenda je u prosvjedima diljem Francuske ozlijeđeno više od 130 ljudi, više od 400 je bilo uhićenih. Četvero ljudi, uključujući i staricu od 80 godina u  Marseillesu, izgubili su život u sukobima između prosvjednika i snaga sigurnosti.

Francuska vlada je na kraju popustila, ali samo privremeno i po pitanju trošarina na gorivo, što više nije dovoljno.

Pravi problem leži u vladi koja je odavno izgubila sve veze s francuskim narodom, ranije tijekom prosvjeda su rekli “Žuti prsluci” dopisnicima kuće  RT iz Francuske.

“Vlada mora ispred svega mora staviti  čovjeka, a ne novac”, rekao je jedan prosvjednik, dok je drugi dodao “kako bi radije bio na svom radnom mjestu, nego na ulicama, ali se više ne nada ničemu”.

Prema riječima Jeana Bricmonta, francuskog pisca i političkog komentatora, prosvjedi više imaju veze s “nesposobnom” vladinom politikom, koja potpuno ovisi o Europskoj uniji i Bruxellesu, nego s povećanjem cijena goriva.

“Prosvjed se ne događa samo zbog cijena goriva, već je ovo opća revolt protiv vladine politike vlade”, izjavio je Jean Bricmont za RT.

“Žuti prsluci” su ostvarili prvu pobjedu u vremenima opće pasivnosti u EU

Iako se čini da je pokret “Žuti prsluci” u Francuskoj izbio iz ničega, njegov dolazak se dugo očekivao, piše novinar i publicist John Wight.

“Ljudi stvaraju vlastitu povijest, ali ne i vlastitu volju. Ne pod okolnostima koje su sami odabrali, već pod danim i naslijeđenim okolnostima s kojima se izravno suočavaju”, analizirajući povijest u okviru historijskog materijalizma je dano napisao Karl Marx, podsjeća John Wight.

U tom kontekstu, suočavanje s tisućama prosvjednika “Žutih prsluka”, koji u posljednjih nekoliko tjedana opsjedali centar Pariza, zajedno s milijunima običnih radnika diljem Francuske, posljedica je uporne provedbe propalog neoliberalnog ekonomskog modela, a glavni među zagovornicima tog modela je francuski predsjednik Emmanuel Macron, dodaje Wight.

Odluka francuske vlade da suspendira poskupljenje goriva jeste pobjeda francuskog naroda kojem je tradicija borba za bolji život i dostojanstvo.

Čak i ako je to sada samo jedna od točaka zbog kojih se bune “Žuti prsluci”, prisiljavajući Macrona, koji sam sebe vidi kao neoliberalnog boga kojeg treba neopisivo obožavati, da poklekne pred  “Žutim prslucima”, za radnike diljem EU je velika i značajna pobjeda, posebice u svijetlu opće rasprostranjene pasivnosti pred nepravde, što proizvodi još više nepravde.

Međutim, podsjetimo da su same cijene goriva u Francuskoj bile samo okidač, jer u usporedbi s drugim zemljama cijena goriva u Francuskoj nije visoka kao u drugim zemljama EU. Prema dostupnim podacima cijena benzina u Francuskoj je nedavno pala i  iznosi 1,47 eura po litri, što nije više nego u susjednim zemljama, Njemačkoj i Švicarskoj, dok u Italiji benzin košta 1,61 eura. Dakle, svi koji tvrde kako ovdje ne govorimo samo o gorivu su u pravu.

Greška Emmanuela Macrona je njegov početni stav koji Francuze podsjeća na izjavu: “Ako nemaju kruha, neka jedu kolače”. Uporno je odbijao popustiti i tvrdio je “kako su ljudi koji prigovaraju zbog rasta cijene goriva isti oni koji će se kasnije žaliti na onečišćenje i kako njihova djeca pate”. Ove će ga izjave pratiti sve do njegove ostavke ili na sljedećim francuskim predsjedničkim izborima, na kojima će teško dobiti bilo kakvu veću potporu. Naravno, uvijek ako u političkom smislu preživi do izbora.

Francuzi nisu ludi da ne znaju pronaći podatke na internetu i da shvate kako oni s osobnim vozilima uopće nisu glavni krivac onečišćenja. Naime, 100 vodećih svjetskih tvrtki i korporacija je odgovorno za 71 posto onečišćenja, što je podatak koji ne ide u prilog vladaru Elizejske palače. Iste te tvrtke su bile presretne zbog Macronovih poreznih olakšica za poslodavce i bogate, dok je na drugoj strani proveo odar na kućni budžet umirovljenika, radnika, a primatelje socijalne na dnu ljestvice dohotka ne treba ni spominjati.

Štoviše, navedene tvrtke i korporacije su primatelji velikih iznosa institucionalne pomoći, zahvaljujući vodećim svjetskim bankama i financijskim institucijama. Uzmimo samo banke koje su nas dovele do globalne financijske i ekonomske recesije u 2008. godini, koje su sanirane  pokretanjem ekonomskog rata protiv običnih ljudi, koji su platili njihove gubitke, iako ničim nisu bili odgovorni za njihovu propast.

Kako bi razumjeli što se događa u Francuskoj, prvo treba razbiti maglu neoliberalne propagande koja se u bujicama slijeva iz mainstream medija. Kao što smo u početku naveli, Le Figaro stvara atmosferu oružanog prevrata, državnog udara u kojem će Francuzi oružjem krenuti na parlamentarne zastupnike, Elizejsku palaču i vladine institucije, čime se javnost stavlja pred izbor: “Ili ste na strani reda, sigurnosti i države ili ste na strani nasilnih, moguće naoružanih lijevih i desnih ekstremista?”. Ali ova retorika služi da se zaštite elite i ocrne radnici, umirovljenici, studenti i ostali koji čine najveći dio prosvjednog pokreta “Žuti prsluci”.

No, vraćajući se na politiku francuskog predsjednika, Macron je zapravo samo mali kotačić u velikoj neoliberalnoj zapadnoj mašineriji. Ljudi više nemaju vremena čekati kada će se zapadna neoliberalna bulumenta konačno probuditi i vidjeti sve posljedice njihove devastirajuće ekonomske diktature, podsjeća John Wight.

Isti slučaj imamo i  s druge strane Atlantika, gdje se američke liberalne elite ne žele suočiti s istinom da je Trump logična politička posljedica onoga što su Clinton i Obama američkom narodu činili tijekom proteklih godina.

Emmanuel Macron, koji je umislio da je Napoleon Bonaparte, želi biti patrijarhalni dobročinitelj svih klasa. Ali je neoliberalna ekonomska doktrina, koja je prerasla u ideologiju, takva da se ne može dati jednoj klasi bez uzimanja od druge. Žuti prsluci su obavijestili Elizejsku palaču da su ovo dani kada se francuska radnička klasa buni i uzima stvari u svoje ruke.

Nažalost, svjedočimo scenariju u kojem se pod izgovorom “zaštite demokratskih institucija od mogućih oružanih napada pučista” Francuska i Pariz pripremaju za obrnuti scenarij u kojem će snage sigurnosti plaćati elite, umjesto onih koje bi trebali štititi od svakog nasilja, pa i financijskog terora aktualne vlade.

Le Figaro / RT

“Žuti prsluci” u Francuskoj objavili spisak zahtjeva koji se neće svidjeti Macronu