Francuski se kontingent iz Sirije može povući samo uz pomoć Rusije

Proteklih dana je sirijska vojska brzo napredovala u sva područja nekada pod kontrolom kurdskih milicija i izbila na granicu s Turskom. Iako su mediji izvijestili da su se američki, francuski i britanski vojnici povukli iz sjeveroistoka arapske zemlje, francuski kontingent se nije uspio evakuirati iz Tabqe, grada, zrakoplovne baze i brane južno od Raqqe, kao ni iz drugih područja, što znači da Francuzi ovise o ruskoj pomoći.

Raspravlja se o vojnoj suradnji Francuske i Rusije, rekla je Sylvie Bermann, veleposlanica Francuske u Rusiji, koja je izrazila nadu da će ruski predsjednik uvjeriti turskog kolegu da prekine neprijateljstva na sjeveroistoku Sirije.

Emmanuel Dupuy, predsjednik Instituta za perspektivu i sigurnost Europe (IPSE), objasnio je za agenciju Sputnik kako se u svjetlu nedavnih događaja može razvijati vojna suradnja Pariza i Moskve.

Sputnik: Koji su stvarni razlozi za prisustvo francuskih specijalnih snaga u Siriji? Usput, nije li to bio razlog da Turci nisu napali kurdske baze na sjeveru Sirije?

Emmanuel Dupuy: Prisutnost francuskih specijalnih snaga nema nikakve veze s tim. Francuska ne priznaje tursku operaciju koja dovodi u pitanje borbu protiv ISIL-a. Francuska vojska nije tu da se bori protiv Turske, već da iskorijeni posljednje centre otpora „kalifata“. Siguran sam da će Francuska preraspodijeliti trupe u Siriji. Bojim se da će Francuska zbog nedostatka američke potpore, budući da su se Sjedinjene Države odlučile povući iz Sirije, kao i druge zemlje sa specijalnim snagama, posebno Njemačka, biti prisiljena premjestiti svoje trupe. Zamislite situaciju da koalicijski helikopter koji prevozi francuske specijalne jedinice cilja turske trupe na području Kobanija, a da Francuzi budu prisiljeni na reakciju. Ako se to dogodi, dvije članice NATO-a bi u „samoobrani“ pucale jedna na drugu.

Sputnik: Kakve su mogućnosti za imati francusku vojsku u ovom slučaju? Da se povuče na teritorij susjednog Iraka?

Emmanuel Dupuy: Ne znam. Ako ne bude aktivnih napora za zaustavljanje napretka Turske, Francuzi bi mogli završiti između dviju zaraćenih frakcija. Francuska će morati pratiti tijek događaja, tiho promatrati kurdski masakr i dopustiti Turskoj da “diktira uvjete”. Nema drugog izbora nego učiniti isto što su učinili Amerikanci. Ovo nije poželjna opcija, već nam je nametnuta.

Sputnik: Što mislite o suradnji Francuske s Rusijom?

Emmanuel Dupuy: Smatram to pozitivnim. To potvrđuje potrebu za bliskim udruživanjem snaga s Rusijom u stvaranju novih sigurnosnih sustava za Europu. Rusija može biti primjer. Nadamo se da će biti usvojena francusko-njemačka inicijativa oko pristupanja dvije zemlje procesu Astana. Francuska diplomacija to predviđa.

Sputnik: Neki bi bili iznenađeni očekivanjima Francuske od Rusije. Sjetite se da su, osim činjenice da zapadne zemlje nisu htjele sudjelovati u procesu u Astani, bile sigurne da neće uspjeti. Podsjećamo i na neprijateljske izjave francuskog ministarstva vanjskih poslova i Elizejske palače protiv Moskve, kada je Rusija počela sudjelovati u neprijateljstvima u Siriji. U to je vrijeme Francuska govorila o mogućim sankcijama protiv Rusije. A danas Pariz moli Moskvu za pomoć.

Emmanuel Dupuy: Strateški kontekst se puno promijenio. Toga je svjestan i Emmanuel Macron. Shvatio je da je vrijeme za zaustavljanje pogrešne strategije koju su predložili neki visoki francuski dužnosnici. Tvrdili su da moramo podržati one koji nisu bili najjači na sceni. Ali treba imati na umu da sirijska vlada, prihvaćamo li je mi ili ne, postupno preuzima kontrolu nad tim dijelom zemlje. Sada smo suočeni s činjenicom da oni koje smo podržali u borbi protiv ISIL-a, a do sada smo govorili da smo u Siriji da se borimo protiv „kalifata“, nisu zatražili pomoć. Znaju da ih ne možemo obraniti. Oni traže pomoć od Bashara Al-Asada, kojeg smo u početku smatrali izvorom destabilizacije u zemlji. Zarobljeni smo u paradoksu koji odražava suštinu našeg nedjelovanja. Nemamo izbora. Morat ćemo biti na strani onoga tko može utjecati na turskog predsjednika. To nisu ni Sjedinjene Države, ni Njemačka ili mi Francuzi, nego Rusija.

Sputnik: Govoreći o paradoksu, podržali ste Kurde. Njihovi su se predstavnici sastali s Emmanuelom Macronom u Elizejskoj palači u ožujku 2018. Nakon toga je došlo do diplomatskog incidenta kada su neki od tih predstavnika najavili da će Francuska poslati trupe da “zaštite” Manbij od Turske. S druge strane, mi nikada nismo htjeli uvrijediti Ankaru, primjerice, čak i kada je podržala islamističke militante u Idlibu. Da li Francuska danas plaća cijenu dvostruke igre u Siriji?

Emmanuel Dupuy: Francuska je u Siriji uvijek igrala dvostruku igru. Zbog toga je politika Pariza sada u potpunoj suprotnosti sa strateškom stvarnošću. Situacija se mijenja iz dva razloga. Prije svega, SAD nas više ne podržavaju. Drugo, Sjedinjene Države su se odlučile pobrinuti za sebe. Ako netko igra dvostruku igru, onda to nije Francuska, čak ni Turska, već Sjedinjene Države. Sjedinjene Države igrale su dvostruku igru na principu pridržavanja međunarodne koalicije. Na diplomatskoj razini bili smo spremni istaknuti da je uz intervenciju koju je odobrila Arapska liga, osim intervencije koju je odobrila Rusija, postojala i međunarodna koalicija. Srušila se kada se predsjednik Sjedinjenih Država izjasnio kako se oslanja na turski plan. S tog stajališta smo pali u klopku naših saveznika.

Sputnik: Znači li to da Francuzi ostaju nezaštićeni ne samo zbog Kurda, već i Amerikanaca?

Emmanuel Dupuy: Apsolutno. Kurdi su prepušteni svojoj sudbini na početku turskih operacija još u kolovozu 2016. Činjenica da su francuske snage prisutne u Kurdistanu ne znači da ćemo ih braniti i da ćemo “službeno” jamčiti neovisnost Demokratske federacije Kurdistana u Siriji. Mislim da to nije u interesu ni Turske, niti Bashara Al-Assada. Sa zabrinutošću sam promatrao kako se kurdske želje za autonomijom pretvaraju u želju za neovisnost. Sada se sve radikalno promijenilo. Da podsjetim, odlučili smo podržati dvije skupine, kurdske milicije u Siriji i kurdsku Stranku demokratske unije (PYD) u borbi protiv terorizma „Islamske države“ i čuvanje tisuća stranih boraca i njihovih obitelji koje su Sirijske demokratske snage zarobile i još uvijek ih drže. Usput, prema nekim informacijama, oko 74 000 ljudi je još uvijek u kampu Al-Hol, a predviđeno je da primi maksimalno 5000 ljudi. Međutim, nije jasno kako je oko 800 terorista i njihovih članova obitelji pobjeglo iz logora Ain Issa. Je li se to dogodilo zato što su stražari logora raspoređeni na frontu ili zato što su Kurdi namjerno otvorili logor? Rezultat je očit i izaziva ozbiljnu zabrinutost. Tri Francuskinje, koje su pobjegle iz logora i bile su bliske teroristima, već su „zarobljene i vraćene“. Ovo potvrđuje strah Pariza da će se teroristi raspršiti. Uskraćujući Kurdima našu potporu, kojima smo „naredili“ da nadziru 3000 militanata iz 54 zemlje zatočenih u Siriji i Iraku, moramo razumjeti mogućnosti koje sada imaju naše ubojice. Zatražili smo od Kurda da ih kontroliraju, a Iračanima da im sude kako im se ne bi moralo suditi u Francuskoj. To se tiče žena i 150 djece terorista, koje Francuska nije htjela vratiti. Trenutno se predlažu pregovori o mogućoj repatrijaciji u Francusku ili u iračke kampove.

Sputnik