Gaddafijevo prokletstvo – Sarkozya pritišću desetine svjedoka i dokument iz Tripolija

Uhićenje bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozya posebno je važno u kontekstu optužbi zapadnih kancelarija o regularnosti izbora u ostalim zemljama u svijetu. Ako se optužbe protiv Sarkozya pokažu točnima, a postoje materijalni dokazi o njegovoj krivnji, to će otkriti velike nezakonitosti na izborima u zapadnim zemljama. Zapad ne priznaje rezultate izbora u Venezueli i kritizira nisu razinu demokratičnosti ruskih izbora. Zanimljivo, ruske političke procese kritizira zapadna elita, koja je zbog vlasti spremna podmititi, pobiti i uništiti cijele narode i zemlje.

Izbori u Rusiji se na Zapadu ne smatraju demokratskim, a njihovi to jesu. Osim toga, Rusiju se također optužuje za miješanje u američke i europske izbore. Međutim, vidimo da se u dvije ključne zemlje zapadnog svijeta, koje su po ustroju predsjedničke republike, tijekom izbora događaju nevjerojatne makinacije i prijevare.

Ne bismo se sada bavili pojedinostima oko posljednjih američkih izbora. Podsjetimo samo da se za nominaciju Hillary Clinton i njezinu pobjedu nad Berniem Sandersom mobilizirao cijeli moćni aparat Demokratske stranke. A onda, nakon poraza od Donalda Trumpa, protiv izabranog predsjednika ista ta mašinerija organizira sabotaže i opstruira rad vlade već godinu i pol dana.

Pogledajmo Francusku, zemlju koja je postala prva predsjednička republika na svijetu. Njezin bivši predsjednik Sarkozy (63) priveden je u utorak u zgradu pravosudne policije u Nanterreu, jednom od predgrađa Pariza. Morao je biti ispitan za slučaj financiranja njegove izborne kampanje 2007. godine, kada je postao predsjednik Francuske. Na sljedećim izborima, 2012. godina, izgubio je i nestao iz politike. No, ostali su kosturi u ormaru.

Napomenimo da je za sada Sarkozy priveden i na temelju dokaza i iskaza se treba odlučiti o pitanju podizanja optužnice i daljnje pravne procedure protiv njega. Međutim, ovaj put, za razliku od prethodnog privođenja prije gotovo četiri godine, ima mnogo manje izgleda da izađe slobodan.

Naime, 1. srpnja 2014. Sarkozy je već bio priveden i ispitivan 15 sati zbog moguće zlouporabe položaja tijekom njegova predsjedanja. Sumnja se da je iskoristio svoj položaj za dobivanje osjetljivih informacija o istrazi u “Slučaju Bettencourt”, priči vezanoj za nezakonito financiranje njegove izborne kampanje 2007. godine od strane najbogatije žene u Francuskoj, Liliane Bettencourt. Tada je Sarkozy optužen, ali pušten. Slučaj je potom odbačen, a Liliane Bettencourt je u rujnu 2017. umrla u dobi od 94 godine.

No, sada su glavne sumnje oko Sarkozya usmjerene na drugo mito. Iako je osoba koja mu je dala novac već mrtva, svjedoka protiv bivšeg predsjednika ima više nego dovoljno, a pronađen je i dokument kojeg je izdao Suvereni fond Libije, koji se odnosi na iznos kojeg je od tog fonda dobio Sarkozy. Pitanje je hoće li francusko pravosuđe osuditi bivšeg predsjednika zemlje?

Radi se o novcu kojeg je Sarkozy uzeo od Gaddafija i kojeg je kasnije ubio. Ovo nije srednjovjekovna urota, nego realnost u kojoj živimo. Simbolično je da se uhićenje Sarkozya provelo upravo na 7. obljetnicu objavljivanja priče o krvavom novcu.

Sarkozy je 10. ožujka 2011. priznao da su islamistički fanatici i plaćenici, koje je on nazvao libijskim pobunjenicima, uz njihovo Prijelazno nacionalno vijeće, stvoreno pod francuskim vodstvom, jedini legitimni predstavnici libijskog naroda. 19. ožujka iste godine su počeli zračni udari zapadnih zemalja protiv Libije. Između ta dva datuma su Muammar Gaddafi i njegov sin Saif Al-Islam rekli da je Sarkozy od Libije dobio novac za svoju izbornu kampanju.

“Sarkozy je mentalno retardiran. On bi mi trebao biti zahvalan što je postao predsjednik Francuske, jer smo mu mi dali sredstva koja su mu pomogla da pobijedi na izborima”, prije napada je izjavio pokojni libijski vođa.

Gaddafijev sin, Saif Al-Islam, zahtijevao je da Sarkozy prizna da je dobio novac od libijske vlade i da zbog njegove uloge u napadu na Libiju vrati taj novac.

Teško je vjerovati da su Muammar Gaddafi i njegov sin Saif Al-Islam lagali, a isto su rekli i drugi libijski čelnici, posebice bivši premijer Baghdadi Al-Mahmoudi i Shukri Ghanem, koji je kasnije bio na mjestu ministra nafte i pod misterioznim okolnostima se utopio u Beču u proljeće 2012.

Jedan od posrednika, libanonski milijarder Ziad Takeddin, prije dvije godine je rekao da je 2006. i 2007 osobno prebacio pet milijuna eura iz Tripolija u Pariz, koje je dao desnoj ruci Sarkozya, Claudeu Gueantu.

Jedan od Gaddafijevih opunomoćenika, Bekhir Saleh, također je govorio o financiranju Sarkozya. I bivši šef Libijske obavještajne službe, Abdullah Senussi, svjedočio je o ovoj temi pred Međunarodnim kaznenim sudom.

Štoviše, kada je Sarkozy u svibnju 2012. izgubio izbore, predsjednik Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko je rekao: “Nije Sarkozy uzeo 50 milijuna dolara, nego više od 100 milijuna dolara za svoju predizbornu kampanju. Gaddafi mi je to osobno rekao kada smo se susreli.”

Kako je Sarkozy nagradio svog kreditora? 20. listopada 2011. su francuski ratni zrakoplovi pogodili autocestu kojom se vozio Gaddafi. Ranjeni libijski vođa je pao u ruke terorista i NATO plaćenika koji su ga ubili. Uzročno-posljedične veze su tako očite da ih samo slijepac ne može vidjeti.

Sljedeće godine će Sarkozy izgubiti predsjedničke izbore, iako je za pobjedu učinio sve moguće i nemoguće. Na primjer, njegov glavni suparnik, Dominique Strauss-Kahn, eliminiran je 14. svibnja 2011. godine, dva mjeseca nakon što je počela libijska kampanja. Strauss-Kahn je uhićen u New Yorku navodno zbog sumnje da je silovao sobaricu u hotelu u kojem je živio. Uskoro je pušten, ali više nije bilo govora o nominaciji za predsjedništvo. Međutim, Sarkozy je uspio izgubiti čak i od potpuno bezličnog Françoisa Hollandea i otišao u povijest. Očekivao je da će mu mito biti oprošteno.

No, Sarkozya je ponovno stiglo prokletstvo Gaddafijevog novca. Prije dva mjeseca je njegov bivši pomoćnik i poduzetnik Alexandre Djouhri uhićen u Londonu, ali je ubrzo pušten uz jamčevinu od milijun funti. On je ispričao sve što je znao o novcu kojeg je Gaddafi dao bivšem francuskom predsjedniku, iako se optužnica mogla podići i ranije.

Naime, ovdje imamo jedinstvenu situaciju u kojoj bivši čelnik države koja posjeduje nuklearno oružje i jedna je od pet stalnih članova Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda optužen za uzimanje mita od strane države.

Uzevši u obzir daljnje događaje, može se opravdano sumnjati da je ubio čovjeka koji mu je dao novac. Posljedica takve akcije je bilo uništenje cijele Libije, ogroman broj žrtava i izbjeglička kriza koja je preplavila Europu.

Scenarij dostojan špijunskih romana i serija. Drugim riječima, francuski izbori 2007. i 2012. su bili takav pakao i prljavština kakvih nema ni u jednoj zemlji na svijetu.

No, vjerojatno postoji i razlog zašto je baš sad uhićen i pušten Alexandre Djouhri u Londonu, što je bio okidač za novo uhićenje Sarkozya.

Naime, ovo nije tajna i zna se da je bivši francuski predsjednik od Suverenog fonda Libije dobio 50 milijuna eura, a autentičnost dokumenta o davanju novca je potvrdio Moftah Missouri.

Prema bilješci od 10. prosinca 2006. godine, libijska vlada je odlučila podržati kampanju Nicolasa Sarkozya 2007. i dati mu “iznos od pedeset milijuna eura”. Nakon ovog načelnog ugovora mu je odmah isplaćeno više od trećine iznosa.

Dokument je potpisao Moussa Koussa, bivši šef vanjske obavještajne službe Libije, a pismo je u prosincu 2006. godine upućeno Bashiru Salehu, Gaddafijem čelniku osoblja i predsjedniku Suverenog fonda Libije. Ubrzo nakon objavljivanja dokumenta, Bashir Saleh će biti protjeran iz Pariza, gdje je do tada živio pod zaštitom francuskih vlasti.

Televizija France2 je 2013. u Tripoliju intervjuirala Moftaha Missouria, koji je rekao: “To je nacrt dokumenta za podršku ili financijsku potporu predsjedničkoj kampanji Sarkozya. To je pravi dokument.”

Gaddafi je prije izravnih optužbi govorio o “velikoj tajni”, a njegovog sin Saif Al-Islama je otvoreno rekao da je Libija Sarkozyu dala dvadeset milijuna i da postoje svjedoci.

Jedan od novinara je izjavio kako je Missouri apsolutno nepopustljiv kada je riječ o autentičnosti dokumenta.

“Pitali smo ga petnaest puta. Oprezan je oko stvarne isplate novca zato što nije vidio aktovke. No, za dokument ne izražava nikakvu sumnju, ni u smislu njegove autentičnosti, formulacije, pisanja i potpisa”, rekao je novinar Tristan Waleckx.

Prilikom pretrage kuće Claudea Guéanta su pronađeni dokazi o pokušaju zataškavanja cijelog slučaja. L’Express piše kako su pronađene rukom pisane bilješke Ministarstva unutarnjih poslova o vezama s Libijom, koje su zatim oduzete.

Ključni ljudi koji su znali ili znaju sve su  Bashir Saleh, Moussa Koussa, kasnije izbjeglica u Kataru, ključni ljudi novog režima u Libiji, ali i Saif Al-Islam, bivši premijer Baghdadi Al-Mahmoudi i Abdallah Senoussi, bivši šef libijskih obavještajnih službi.

Prije nego što je 2012. godine izručen iz Tunisa u Libiju, Baghdadi Al-Mahmoudi je Apelacionom sudu u Tunisu rekao da je u vrijeme dok je bio premijer nadgledao kampanju financiranja Sarkozya iz Tripolija.

Bivši šef vanjskih obavještajnih službi Prijelaznog nacionalnog vijeća (NTC), Rami Al-Obeidi, rekao je ranije za Daily Telegraph i Mediapart da je Gaddafijeva smrt izravno povezana s prijetnjama libijskog vođe da će otkriti sve o financiranju kampanje Sarkozya 2006. i 2007. godine. Prema njegovim riječima, Muammara Gaddafija nije pogubio Libijac koji se na mjestu likvidacije libijskog vođe hvalio zlatnim Gaddafijevim pištoljem, nego francuski agenti.

U svakom slučaju, dokaza i svjedoka je više nego dovoljno. Ako se Sarkozy i ovaj put izvuče, neće biti nikakvo čudo, ali će barem ostati upisano u povijesti kakav je ljudski šljam vodio ključne europske zemlje početkom trećeg milenija.