General Haftar i Libijska nacionalna armija su spremni za ulazak u Tripoli

Može li Tripoli stvarno kapitulirati? To je pitanje koje ovih dana najčešće kruži zapadnim kancelarijama. General Haftar je sa svojom Libijskom nacionalnom armijom napredovao gotovo do ulaza u libijsku prijestolnicu, uspijevajući dati novu snagu vojnoj akciji koja je nekoliko mjeseci bila u zastoju. Sve je više medijskih izvješća da je pomoć iz Moskve, koja je došla s bivšim vojnim osobljem i ruskim pripadnicima Specnaz snaga, koji su sada dio „sigurnosne i zaštitarske tvrtke Wagner“, bila presudna. Ali mogu li Haftarove snage trajno zatvoriti ovaj front u svoju korist? I povrh svega, namjerava li Haftar stvarno ući u Tripoli?

Snage na terenu

Nakon što je general Haftar pokrenuo operacije oslobađanja Tripolija 4. travnja ove godine, rodile su se sumnje u stvarni kapacitet Libijske nacionalne armije za osvajanje grada s gotovo dva milijuna stanovnika. General Haftar u stvari nije ni mislio, niti je planirao pravu vojnu bitku, već samo izbaciti iz Tripolija islamističke milicije. Općenito, general je vjerovao da će, vođeni određenim nezadovoljstvom unutarnjom ekonomskom i političkom situacijom u Tripoliju, milicije zapadne Libije same tražiti sporazum s njegovom vojskom. Dakle, vjerojatno je da će to biti šetnja, koja će biti olakšana sporazumima s vođama i zapovjednicima lokalnih plemena.

Međutim, ta su se predviđanja pokazala pogrešna. Osim milicija iz Zintana, jugozapadno od Tripolija, koje mu se nisu pridružile, ali nisu ni osudile napredovanje Haftarovih trupa, na drugoj strani je ofenziva koju je pokrenuo general učvrstila savez između različitih milicija bliskih vladi premijera Fayeza Al Sarraja.

Skupine bliske Muslimanskom bratstvu iz Misrate su u Haftaru počele gledati zajedničkog neprijatelja protiv kojeg se treba ujediniti. Logična odluka, obzirom da je Haftar prvih dana kampanje „Libijska zora“ 2014. najavio da će iskorijeniti sve naoružane bande s islamističkim predznakom, od „Islamske države“ do Al-Qaede i od Libijske islamske borbene skupine (LIFG) do ekstremista Ansar Al-Sharije.

Ujedinjenje svih ovih skupina, kojima je Haftar zaprijetio uništenjem, značilo je da se front južno od Tripolija počeo pretvarati u veliki rov u kojem se mjesecima vodio sukob koji je ušao u duboku fazu zastoja.

Ubrzo je postalo jasno da Haftar nema dovoljno resursa za ulazak u glavni grad. Njegova je Libijska nacionalna armija ustrojena kao vojska, što je očekivano, obzirom da je Haftar kao mladić završio prestižnu sovjetsku, danas rusku, „Vojnu akademiju Frunze“ u Moskvi. LNA se kao vojska dokazala u pet godina bitaka po cijeloj istočnoj regiji Cirenaici, kada je vođena prva faza operacije „Libijska zora“, pokrenuta 2014. godine protiv islamista. Međutim, čak je i LNA sastavljena od milicija i heterogenih skupina koje su više odane plemenima kojima pripadaju nego samo jednom vođi.

U Libijskoj nacionalnoj armiji su se našle i snage poput 106 brigade, ali se općenito čini se da Haftarova vojska još uvijek nije u stanju podnijeti težinu tako velike bitke.

S druge strane, čini se da skupine koje dolaze iz Misrate imaju resurse i iskustva za borbu na frontu o kojem im doslovno ovisi život. Upravo je intervencija islamističkih skupina posljednjih mjeseci Fayeza Al-Sarraja spasila od kapitulacije.

Kao što smo rekli, general je sada odlučio nastaviti vojnu kampanju. Na terenu su napredni njegovi ljudi južno i istočno od centra Tripolija i svaki dan osvajaju manje ili veće dijelove teritorija, odakle potiskuju milicije Al-Sarraja.

Promatrajući situaciju na terenu, može se reći da je prekinut višemjesečni zastoj u kojeg je zapao sukob s ciljem čišćenja libijske prijestolnice od islamističkih milicija. Prema zapadnim izvorima, to je bilo moguće zbog savjetodavne pomoći ruskih „plaćenika“, pripadnika „zaštitarske tvrtke Wagner“. Podsjetimo Vladimir Putin je nedavno rekao kako su u Rusiji zabranjene privatne vojne tvrtke, ali one zaštitarske, koje upošljavaju ogroman broj bivšeg vojnog osoblja i pripadnika specijalnih snaga, posluju legalno i ne može im se zabraniti da sklapaju sporazum zaštite objekata i infrastrukture u inozemstvu.

I tako, bio to famozni „Wagner“ ili ne, južno od Tripolija i u zapovjednim centrima LNA u istočnoj Libiji je, navodno, prisutno 200 ruskih vojnih savjetnika i bivših pripadnika Specnaz jedinica ruske vojske. Tako barem u opširnoj reportaži piše The New York Times.

„Ali ruska pomoć nije dovoljna da Haftaru jamči sigurnost da će moći izdržati već sukob protiv milicija Tripolija. Libijska nacionalna armija je pokazala ključne nedostatke u travnju, a pokazuje ih i predstavlja. General je toga itekako svjestan“, uvjereni su talijanski vojni analitičari, koji su pristrani u izvještavanju zbog činjenice da Rim i kompanija ENI imaju unosne naftne ugovore s vladom Fayeza Al-Sarraja.

Iz tog razloga, kako vjeruju u Rimu, razumno je zaključiti da je Haftaru prvi i primarni cilj protjerati milicije iz Tripolija, a ne uništiti ih u samoj prijestolnici.

Kako god bilo, njegov napredak stvara nervozu u redovima snaga Al-Sarraja, koje počinju pokazivati sve više nejedinstva, puno više nego prije nekoliko tjedana. No, to je uvijek slučaj s heterogenom islamističkim hordama koje se žele prikazati kao ujedinjeni front, pa čak i vojska s vertikalnom linijom zapovijedanja, kao što je bio slučaj s danas već zaboravljenom Slobodnom sirijskom vojskom samoproglašenog „generala“ Salima Idrisa.

Posljednjih dana, primjerice, neke milicije iz Misrate su opsjedale urede ministarstva financija i predsjedništva u Tripoliju, zahtijevajući isplatu plaća. Čini se da su u trenutku kada je nad Tripolijem počeo lebdjeti duh kapitulacije militanti ove frakcije izgubili borbeni duh i pokušali su iskoristiti priliku da uzmu nešto novca iz državne riznice. Naravno da ovakve akcije, zbog kojih se napuštaju položaji i ostavljaju koridori za napredovanje LNA. Osim što na frontu ovakva „povlačenja“ uzrokuju manjak resursa, dovode i do paralize administrativnih aktivnosti takozvane „Vlade nacionalnog sporazuma“, čak i do zatvaranja nekih televizijskih kanala bliskih vladi, posljedično do situacije koja bi mogla uništiti front koji još uvijek uspijeva braniti Fayeza Al-Sarraja.

General Haftar je u četvrtak navečer najavio početak „nultog sata“, trenutak  konačnog obračuna za oslobađanje Tripolija. Za sada je još uvijek nema pravog intenziteta bitke, iako se ne isključuje da se napad odgađa zbog izračuna da će sporije napredovanje, uz propagandnu kampanju, stvoriti još više straha među onima koji još uvijek podržavaju Al-Sarraja.

Čini se da je Haftar ovaj put shvatio da samo podjelom suprotstavljenog fronta može osvojiti glavni grad, a da pri tom ne pokrene operacije velikih razmjera koje bi uzrokovale civilne žrtve i razaranja.

Haftar najavio „nulti sat“ za Tripoli – LNA probila obranu islamista u Ain Zari