Geopolitički košmar

U filmu Život je lijep, Guido pokušava svog sina uvjeriti da je koncentracijski logor u kojem su zarobljeni samo igra i da pobjednik na kraju dobiva tenk! Na kraju se stvarno pojavljuje američki tenk. U ovoj stvarnosti, netko je uspio uvjeriti Plenkovića da je ovo u čemu smo zarobljeni demokracija i da on kao pobjednik dobiva nosač zrakoplova! Na kraju se stvarno pojavljuje u splitskoj luci američki nosač aviona Harry Truman i Plenković kao pobjednik uzvikuje: ovaj posjet predstavlja dokaz kvalitetnih strateških odnosa koje Hrvatska ima sa SAD-om! Pa nek’ se Milanović češe iza uha.

Evo je on, Plenković pobjednik, dovukao je bradleye i to po povoljnijim uvjetima, malog Banu ostavio na mjestu ponavljača koji odaje cijeloj javnosti kako je s hadezeovskim preljevom upravljao s državnim nekretninama.

„Milanović ruši ugled i vjerodostojnost Hrvatske, Vlada se ograđuje od njegovih stavova o situaciji u Ukrajini. Milanovićeve izjave su reputacijski štetne za Hrvatsku i sramotne. Dovode do velikog razočaranja, rekao bih snebivanja, naših partnera, od Sjedinjenih Američkih Država do članica NATO-a, članica Europske unije, naših susjednih zemalja” – sve ovo Plenković nakon Milanovićeve izjave zbog koje je dospio na crnu listu nekih ukrajinskih ekstremista.

Što je to reputacijski štetno Milanović rekao? „NATO pojačava prisutnost, šalje neke izvidničke brodove, mi s tim nemamo ništa i nećemo imati ništa. To garantiram! Ništa! Ne samo da nećemo slati (vojnike u Ukrajinu), nego ukoliko dođe do eskalacije, povući će se do zadnjeg hrvatskog vojnika. Do zadnjeg! I to nema veze ni s Ukrajinom, ni s Rusijom, to ima veze s dinamikom američke unutarnje politike“.

Državi udar u orgnizaciji Washingtona i Bruxellesa

Što je to u stvari s Ukrajinom? Što se tamo dogodilo, o kakvoj demokraciji je bila riječ, reći će nam čovjek koji je u to doba bio hrvatski premijer, koji je na stolu na dnevnoj bazi primao izvještaje tajnih službi i koji je u kritično vrijeme 2014. bio u Vijeću Europe, opet Milanović: „Bio sam osobno prisutan i sudjelovao u radu Europskog vijeća u tim kobnim mjesecima kada se u Ukrajini, nekom veličanstvenim mjesecima, nekom kobnim, nekom pučističkim…kada se mijenjala vlast u Ukrajini i kada je legalno izabrani predsjednik Janukovič, jedan muljator koji je sjedio na tri stolice svrgnut s vlasti u državnom udaru.

To je bio puč! Koji je poticala i koordinirala Europska Unija i prije svega Washington tog vremena. Dakle, to je bio državni udar!“

Ovo je prvi put da je neki europski državnik rekao ono što je svima bilo očito – da je Ukrajina žrtva europskih i američkih spletki, da je Majdan posao izvana, da su braća Kličko i snajperisti po krovovima dio iste igre.

Ne zaboravimo, jedan od izvještaja o stradalima kaže: poginulo je oko 780 osoba, u taj broj ulazi oko 300 osoba koje su nestale iz bolnica, koje su odvezli iz bolnice i spalili ih u krematorijima. Dakako da se nameće pitanje – A što si ti napravio Milanoviću da se puč ne dogodi i ima li tvoje odgovornosti u tomu? Nažalost, isto tako se nameće i odgovor – biti na čelu države koja ovisi upravo o novcu EU nije pozicija iz koje se ulažu veta na odluke.

Puč u Ukrajini je s američkom koordinacijom, financiranjem i pripremom odradila ukrajinska ‘oporba’ kako bi u djelo proveli američku težnju dolaska sa svojom vojnom tehnikom i bazama na rusku granicu, u okviru šireg plana stvaranja obruča oko Rusije.

Mrkva na dugom štapu je Ukrajincima bilo članstvo u EU, koje je u suštini kolonijalizacija, otimanje resursa i preseljenje radne snage u EU, a u Ukrajini – formiranje NATO baza, kontrola Crnog Mora s Krima i izlazak NATO-a na rusku granicu.

Sve to, unatoč uspjehu pučista i svrgavanju Janukoviča, je Putin poništio pripajanjem Krima o čemu će izjaviti: Prvo, Krim je oduvijek bio naš, čak i de jure. Drugo, mi ga nismo kupili. Ljudi koji žive na Krimu donijeli su odluku da se ponovo ujedine sa Rusijom.

Dijelovi Ukrajine s većinskim ruskim stanovništvom su formirali dvije ‘narodne republike’, Donjeck i Lugansk. Od proljeća 2014. do rujna iste godine trajao je intenzivni oružani sukob ukrajinske vojske dobro potpomognute NATO tehnikom i ruskih separatista potpomognutih vojskom iz Rusije. Od tad do danas, na djelu je građanski rat s ‘incidentima’, primirjima. Putin je dakle neutralizirao učinke ukrajinskog puča. Zauzvrat je uslijedila akcija nametanja sankcija i udar na ruski državni proračun smanjenjem cijena nafte i plina na svjetskom ‘tržištu’.

Pokušaj bacanja Rusije na koljena

Rusiju je trebalo osvetnički baciti na koljena, što im neće uspjeti do danas. Svakom tiraninu smeta netko koga on vidi kao konkurenciju. Psihopati koji upravljaju sa SAD-om svog arhineprijatelja ne vide u Rusiji prvenstveno zbog prijetnje njihovoj vojnoj dominaciji, već najprije zbog resursa s kojima Rusija raspolaže.

Ono što se na kraju 20-og stoljeća spomenutim psihopatima činilo kao gotova stvar – ruska nafta, plin, rudna bogatstva nominalno u ruskom vlasništvu, a stvarno sastavni dio apsolutne nadmoći Zapada na Zemlji preko ‘oligarha’ im je s dolaskom Putina na vlast počelo izmicati iz ruku.

Sjetit ćemo se Abramovičevog bijega u London i Hodorkovskog u zatvoru. Prvih deset godina svojih mandata, svjestan stanja u rasutoj ruskoj federaciji, vlastite vojne nemoći, financijske i ekonomske ovisnosti o Zapadu, Putin je prema vani gradio pomirljivu politiku, a svakog sugovornika sa Zapada je oslovljavao s ‘naš zapadni partner’, dok je iznutra gradio moćnu vojsku i vojnu industriju.

Tu vojnu moć je Rusija pokazala ‘zapadnim partnerima’ u listopadu 2015. kad je lansirala rakete na ciljeve pod kontrolom Islamske države u Siriji s bojnih brodova u Kaspijskom jezeru udaljenom 1500 kilometara! Te rakete (i ono što iza njih stoji) i onih 100 000 vojnika s ruske strane granice s Ukrajinom je garant opstanka Rusije.

NATO pakt od svog osnutka nije izmijenio cilj – obrana američkih interesa i sukob s Rusijom. EU, tj. članice NATO-a su pritom dakako podložni taoci američkih interesa. Otud potreba za ‘širenjem NATO saveza’, dakako – na osnovu ‘demokratske volje naroda’, u stvarnosti na osnovu kupovine političkih čelnika država i ucjena.

NATO, koji nikad nije dao Gorbačovu pismenu garanciju da se neće širiti na Istok, ali jest usmenu (njima dana riječ znači koliko i lanjski snijeg), je najprije anektirao bivše zemlje članice Varšavskog pakta, uzeo Hrvatsku, Crnu Goru, uslijedio je pokušaj ulaska u Gruziju, potom u Ukrajinu te nedavno u Kazahstan gdje ih je ekspresno Putin svladao na poziv tamošnje vlasti, a u okviru zakona i potpisanih ugovora o vojnoj suradnji.

Vrlo slično ruskom angažmanu u Siriji – na poziv sirijske Vlade. Poprilično je frustrirajuće za miroljubive i dobronamjerne biti fizički, zemljopisno na strani prijetvornih, lažljivih, pohlepnih, silenih, okrenutih ka zlu i živjeti u državama koje su članice NATO-a, a provode takvu odurnu, gramzljivu, za svijet i vlastite interese pogubnu politiku. Zato tako zvoni Milanovićev glas razuma koji nadjačava istinom galamdžije uokolo.

Naravno da se NATO (čitaj Pentagon-američka vojna industrija s godišnjim proračunom od 780 milijarda dolara) neće uključiti u unutarnji ukrajinski sukob! Naoružat će Ukrajince, podstrekavati ih na vojno rješenje sukoba s odmetnutim proruskim pokrajinama, udarati na Rusiju s daljim sankcijama.

Psihopatske elite SAD-a

Plan za ‘kraj povijesti’ s jednim svjetskim gospodarom – SAD, dakako je propao s početkom 21.stoljeća. Svijet je trebao, po američkim zamislima (naravno da nije riječ o ljudima u SAD,, nego u psihopatskim elitama koji upravljaju preko monetarnog sustava s njima i polovicom svijeta). Kina je trebala biti svjetska tvornica s jeftinom radnom snagom, svjetski energenti pod kontrolom SAD-a i dolara, klinom u Ukrajini odvojiti Rusiju od EU i tako je maknuti s geopolitičke karte bitnih zemalja.

Unipolarni svijet se raspao prije nego li se prividno na kraju 90-ih prošlog stoljeća i nakratko ustoličio. Kina je postala najveća gospodarska sila na svijetu koja je uspjela preokrenuti u svoju korist supremaciju dolara pa sad kamatari i samu SAD, Rusija impozantna vojna sila koja energentima opskrbljuje Europu i Kinu, SAD se guši u svojih 30 000 milijarda dolara duga i mjesečnim deficitom u robnoj razmjeni koji premašuje iznos od 100 milijarda dolara.

Sa Sjevernim tokom, plinovodom koji zaobilazi Ukrajinu, EU bi uz poštene ugovore s Rusijom, a s obzirom na svoju tehnološku snagu, postala prvorazredna svjetska sila. Insceniranim sukobom u Ukrajini, s tim zabijanjem klina između Rusije i EU, SAD otvara širom vrata Kini za njeno dalje preuzimanje svijeta, od Afrike do grčkih i talijanskih luka.

Vezivanjem ruske pozornosti i vojnih snaga na ukrajinsku granicu, Kinezi grickaju ruski teritorij i ilegalno se naseljavaju unutar Rusije, dok Putin o tomu mora šutjeti zbog energetskih ugovora i robne razmjene s Kinom koja mu osigurava opstanak. No, tu geopolitičkom košmaru nije kraj.

Tu je još i Indija, brojčano u stanovništvu ista kao i Kina (1,4 milijarde ljudi), ali s mlađom populacijom koja će vrlo skoro postati bitan uteg na geopolitičkoj vagi. Ruska prodaja S 400 govori kamo bi Kina mogla usmjeriti pogled. Medijska predstava s demonizacijom Rusije neće stati. Nešto treba zamijeniti raspadnuti korona narativ, a gdje ćeš bolje stvari od rata na europskim granicama u kojem ne moraju ginuti nitko do Rusa i Ukrajinaca!? Za nas je bitno da predsjednik Milanović održi riječ i ne dopusti ni jednom hrvatskom vojniku odlazak u sukob protiv Rusije. Ako smo već teritorijalno i s NATO ugovorom na krivoj strani, ne moramo biti i na krivoj strani povijesti. Ne moramo biti na strani Zla.