Glavni palikuća NATO-a Jens Stoltenberg želi da zapadna javnost plati ukrajinsku vatru u čijem je rasplamsavanju pomogao

Generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg, nedavno je preuzeo na sebe da održi predavanje članovima Evropskog parlamenta o potrebi da se „plati cijena“ neophodna da bi Ukrajina mogla funkcionirati i boriti se u njenom tekućem sukobu s Rusijom. Ono što je propustio da prizna je velika uloga koju je sam odigrao u donošenju ovog sukoba.

Norvežanin ima važnu ulogu. Na mnogo načina se to može uporediti s onim vatrogasnog komesara čiji je posao da ujedini različite vatrogasne jedinice u susjedstvu u veliki pakt o uzajamnoj pomoći, gdje požar u jednom okrugu automatski uzrokuje da se resursi susjednih okruga usmjere kao odgovor. To je ukratko član 5 Povelje NATO-a.

Kao i svaka birokratija zasnovana na članstvu, pridruživanje požarnom okrugu, kao i pridruživanje NATO-u, uključuje proces koji zahtijeva posebne poduhvate svih uključenih strana. Pakt o uzajamnoj pomoći, kao i član 5, ne može se pokrenuti osim ako uključena strana nije član.

Sada zamislite scenario u kojem se vatrogasni komesar zalaže za članstvo sumnjivog vatrogasnog okruga, a usred procesa uključenih u to da ovaj okrug postane član, izbija ogroman požar. Vatrogasni komesar podstiče svoje konstitutivne okruge da predaju opremu i resurse (ali ne i ljudstvo) distriktu koji nije član za borbu protiv požara. Vatra je velika. Vatrogasni komesar traži više sredstava.

A sada zamislite da se ispostavi da je vatrogasni komesar piromanin koji je pomogao u podmetanju požara.

To je uglavnom scenario s kojim se danas suočava NATO, gdje se blok predvođen SAD-om bori da se nosi s posljedicama 14 godina fundamentalno pogrešne politike koja je obećavala Ukrajini konačno članstvo, uprkos tome što je znala da se Rusija odlučno protivila takvom potezu. NATO je potom promatrao kako su njegove konstitutivne članice pomogle u izvođenju državnog udara u Ukrajini u februaru 2014., zamijenivši propisno izabranog predsjednika kohortom političara koje je ručno odabrao Washington.

Dotični državni udar bio je moguć samo uz uključivanje radikalnih ukrajinskih desničarskih nacionalista čija se loza može pratiti do nacističke Njemačke i, nakon Drugog svjetskog rata, tajne podrške CIA-e koja je trajala od 1945. do danas. Učešće ovih neonacističkih elemenata može se uporediti sa vatrogasnim komesarom koji šalje tim kolega piromana kako bi tobože pomogli u pripremi budućeg člana za pridruživanje vatrogasnom okrugu, samo da bi se oni među sobom potajno urotili da umjesto toga zapale čitava naselja unutar teritoriju okruga kandidata.

Osam godina Jens Stoltenberg je nadgledao sistem koji je pretendovao na postizanje mira u Ukrajini nakon državnog udara kroz sporazume iz Minska, samo da bi u tajnosti bio u zavjeri s Ukrajinom, Francuskom i Njemačkom kako bi spriječili zatvaranje sporazuma u svrhu kupovine vremena za Ukrajinu da se izgradi vojska standarda NATO-a sposobna da zanese masivan udarac nokautom odcijepljenom regionu Donbasa, a možda čak i Krimu.

Stoltenberg je pomogao da se zapali šibica koja je zapalila Ukrajinu. A sada se ispostavilo da je tokom sastanka s poslanicima Evropskog parlamenta generalni sekretar NATO-a prekorio parlamentarce da „prestanu da se žale i pojačaju i pruže podršku Ukrajini“.

Glavni palikuća je držao predavanja evropskim osiguravajućim društvima da to usišu i plate cijenu njegovog rada.

Njegovo licemjerje je bilo bolesno. “Cijena koju plaćamo kao Evropska unija, kao NATO,” izjavio je, “je cijena koju možemo izmjeriti u valuti, u novcu. Cijena koju [Ukrajinci] plaćaju mjeri se životima izgubljenim svaki dan. Trebali bismo prestati da se žalimo i pojačamo i pružimo podršku, tačka.”

Ostala je neizrečena činjenica da su Stoltenberg i NATO odgovorni za požar koji je zahvatio Ukrajinu. S obzirom da se Kijev priprema za ofanzivu na Donbas, samo je odluka Rusije da pokrene sopstvenu specijalnu vojnu operaciju spriječila da se plan NATO-a/Ukrajine ostvari.

Ali palikuća ne može priznati da je podmetnuo požar. Umjesto toga, Stoltenberg ne samo da je prebacio odgovornost za sukob u Ukrajini na Rusiju, već je tada imao smjelosti da izjavi da vatra koju je pokrenuo predstavlja prijetnju cijelom NATO-u. „U našem je interesu da pomognemo Ukrajini“, izjavio je Stoltenberg evropskim parlamentarcima, „jer morate shvatiti da ako Ukrajina ovo izgubi, to je opasnost za nas“.

Ignorirajući činjenicu da je on u velikoj mjeri odgovoran za katastrofu koja je pogodila Ukrajinu kada je Rusija pokrenula svoju vojnu operaciju, Stoltenberg je čvrsto zabio svoj transparent na brdo licemjerja, proglašavajući: „Ako vas nije briga za moralni aspekt ovoga, podržavajte ljudi Ukrajine, treba da brinete o sopstvenim sigurnosnim interesima. Platite podršku, platite humanitarnu pomoć, platite posljedice ekonomskih sankcija, jer je alternativa kasnije platiti mnogo veću cijenu.”

Ono što je Stoltenberg zapravo govorio je: “platite za moje greške, vaše greške, naše greške.”

Ali priznanje greške nije dio moralnog vlakna piromana.

Autor: Scott Ritter