Globalistički-atlantistički savez se raspada na svim frontama

Američki predsjednik Donald Trump je potvrdio da se Sjedinjene Države povlače iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.

“Kako bih ispunio svoju dužnost da zaštitim Ameriku i njezine građane, odlučio sam da će se Amerika povući iz Pariškog klimatskog sporazuma, ali i da će početi pregovore o ponovnom ulasku ili u taj sporazum ili u nešto sasvim novo što bi omogućilo zaštitu naših radnika, naroda, poreznih obveznika”, rekao je Trump.

Ranije se oko istog problema gotovo sukobio sa saveznicima na summitu skupine G7 u Taormini, na Siciliji, a na konferenciji šefova država NATO pakta u Bruxellesu je ostao pri stavu o potrebi izdvajanja 2% BDP-a svih zemalja članica vojnog pakta, ali im nijednom riječju nije htio zajamčiti zaštitu.

S njemačkom kancelarkom Merkel se sukobio i oko njemačkog izvoza u SAD i zaprijetio uvođenjem visokih carina na njemačke automobile, a geopolitičke probleme u Europi polako prepušta Bruxellesu, dok će se SAD baviti drugim važnim pitanjima.

Moglo bi se reći da je Trump svojim izjavama pokrenuo globalno preslagivanje i moguće posve novi savez koji će dovesti do drugačije geostrateške ravnoteže snaga.

Zapravo, iz kojeg god ugla promatrali, atlantistički i globalistički blok se raspada i tone u kaos. S jedne strane je njemačka kancelarka Angela Merkel, stjegonoša ostataka atlantističko-globalističkih snaga, dok su s druge Trump i Brexit, oštro kritizirani od strane “Biblije globalizma”, Financial Timesa.

“Sada je lako kriviti predsjednika Trumpa za ovakvo stanje. No, Angela Merkel se također ponašala neodgovorno izjavljujući kako bi se trenutni jaz u atlantskom savezu vjerojatno mogao pretvoriti u trajni lom. Ako vlada kancelarke Merkel pregovore o Brexitu bude vodila u trenutnom duhu konfrontacije, tražeći od Velike Britanije za izlazak velike svote novca, čak i prije same rasprave o sporazumu o trgovini, riskira da se ispuni njeno proročanstvo i da se nastani trajni antagonizam u odnosima s Velikom Britanijom i Sjedinjenim Državama”, piše Financial Times.

Ne treba isključiti i nikada zatomljeni bijes Berlina prema Londonu zbog osvete nad Njemačkom na mirovnoj konferenciji u Versaillesu 1919. godine, kada su Francuska i Velika Britanija nametnule Njemačkoj ratne reparacije i obvezu da plati iznos nerazmjeran u odnosu na štetu i gubitke koje je njemačka vojska skrivila tijekom Prvog svjetskog rata, kao i činjenicu da je krivnja za izbijanje prvog velikog svjetskog sukoba u potpunosti svaljena na Berlin.

S druge strane svjedočimo konsolidaciji u preporođenom anglosaksonskom području globalizma, koja se očituje  u posebnom partnerstvu između Washingtona i Londona. Naime, SAD i Velika Britanija sada igraju svoju igru, potpuno oslobođeni od birokratske utopije bankarskog europejstva.

Upravo u vrijeme novonastalog sukoba između dvije različite vizije i frakcije imperijalističkog atlantizma se u Versaillesu odigrao susret između novog francuskog predsjednika Macrona i ruskog predsjednika Putina.

I dok su susret pozdravljali čak i mediji koji su poznati po svakodnevnim napadima na Moskvu, njemačka medijska mašinerija je zaprijetila Londonu i Washingtonu neočekivanim prijedlogom.

Naime, urednik Der Spiegela, Henrik Müller, je zaprijetio stvaranjem novog strateškog partnerstva EU-Kina protiv Trumpa.

“Sjedinjene Države više nisu pouzdan partner, a dva velika gospodarstva, Sjedinjene Američke Države i Kina, u potrazi su za novim partnerima u rješavanju međunarodnih problema. Najznačajnija područja za intenzivnu suradnju Europe i Kine su globalna politika, trgovina i klimatske promjene. Sjedinjene Države, kao vodeća sila Zapada, imale su potporu poslijeratnih globalnih ekonomskih institucija poput Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije. Sada je potrebno da Europa i Kina zajednički ispune opći pravni vakum”, piše Henrik Müller.

S ciljem podizanja imidža beznačajnog francuskog predsjednika, Francuski tisak je slavio susret Macrona s Putinom. Međutim, svima je jasno da prazninu u Europskoj uniji, koja se otvara i koju jedino može popuniti Berlin, povećava mogućnost loma ne samo u anglosferi, nego i unutar Europe, odnosno, unutar područja Balkana, šireg Podunavlja i Višegradske skupine. Ove tri regije nisu spremne na kapitulaciju, kao što je bio slučaj s Grčkom, samo da ugode njemačkim institucijama i njemačkoj politici koja se samo prerušila u “europsku”.

Dakle, arogancija iskazana prema predsjedniku Putinu od strane Macrona, doživotno pogođenog “Edipovim kompleksom”, dodatno je ojačana od strane francuskih medija i globalističkih krugova u Parizu. Medijska pompa o “velikom francuskom državniku” koji je Vladimira Putina dočekao u Versaillesu je potrebna novom francuskom predsjedniku da se u europskoj areni može suočiti s njemačkom kancelarkom, čija zemlja sada ima odriješene ruke u usmjeravanju broda takozvanih “europskih integracija”.

Macron je otvoreno izazvao Putina i poručio mu kako će ili slijediti europska pravila, jer je globalističke uzde nakon poraza Hillary Clinton preuzela EU, ili se Rusija više neće smatrati europskom zemljom. On je to rekao, iako su “uzde” zapravo u rukama Berlina.

No, na sastanku u Versaillesu je Emmanuel Macron, unatoč razmetanjem hrabrošću na razini djeteta od pet godina, priznao da je u Siriji “krajnji cilj borba protiv terorizma, suzbijanje terorističkih skupina, posebno Islamske države”. Ali je i on vrlo jasno naveo crvenu liniju, a to je uporaba kemijskog oružja od strane bilo koga, “koji će tim činom postati predmet odmazde i dobit će neposredne odgovore”. Ova se izjava jednim dijelom može smatrati priznanjem da je kemijski napad u Khan Shaykhunu u Idlibu bio pripremljen i proveden od strane terorista.

Ruski predsjednik Putin je po pitanju borbe protiv terorizma istaknuo “kako Francuska, naravno, doprinosi borbi protiv terorizma u Siriji u međunarodnoj koaliciji koju vode SAD”.

“Mi ne znamo koliko je nezavisna Francuska kada je riječ o operativnim pitanjima, jer postoje ugovori između saveznika za koje mi ne znamo”, rekao je Putin, čime je Macronu jasno dao do znanja da postoji ogromna vjerojatnost da on zapravo ne odlučuje ni o čemu.

O Ukrajini je govorio samo predsjednik Putin, sugerirajući da je to unutarnja stvar susjedne zemlje i da je Kijev isključivi krivac za kršenje Sporazuma iz Minska. Macron na ovu izjavu nije imao prigovora.

No, podsjetimo da ni u “anglosferi” nije sve ružičasto. Britanski Liberalni demokrati pristaju na savez s konzervativcima, koji im je nužan u pregovorima s EU, ali u zamjenu za, između ostalog, istragu o financiranju lokalnih terorista. Međutim, ovo istraživanje premijerka Theresa May želi izbjeći jer bi nedvojbeno došla do Saudijske Arabije, glavnog političkog i gospodarskog partnera Londona.

Čak i nakon napada u Manchesteru, Theresa May je pokušala sakriti ozbiljne rezultate istrage. May, jednako kao Trump, Merkel i Gentiloni, trče za petrodolarima vehabijskih monarhija, čime toleriraju i podržavati selafijski terorizam, čija je matrica vehabizam kojeg šire i financiraju Rijad i Doha.

Tim Farron, trenutni lider Liberalnih demokrata, rekao je “da, ako konzervativci zaista pokušavaju zaustaviti terorizam na našoj obali, moraju stati na kraj ove slijepe ulice i ponovo otvoriti istragu o inozemnom financiranju ekstremizma u Velikoj Britaniji, osuđujući premijerku May da želi prikriti istragu.

“Ovaj kratkoročni pristup se mora promijeniti. Važno se suprotstaviti ovim ekstremističkim idejama i javno osuditi one koji ih financiraju”, rekao je Tim Farron.

Stručni tim za analizu ekstremizma Ministarstva unutarnjih poslova je u Downing Street poslao rezultate istraga o inozemnom financiranju ekstremističkih skupina u Velikoj Britaniji, ali je glasnogovornik za vanjske poslove Liberalnih demokrata, Tom Brake, izjavio: “Kao ministar unutarnjih poslova u to vrijeme, njegov odjel je bio jedan od autora izvješća. Osamnaest mjeseci kasnije i nakon dva strašna napada na britanske državljane, to izvješće je još uvijek nepotpuno i neobjavljeno.”

Naravno, sve je stopirano jer svi tragovi financiranja terorizma vode u Saudijsku Arabiju. Odgovori na slična pitanja u Europi se odnose i na zemlje kao što su Njemačka, Francuska i Italija.

Poraz islamističko-atlantističke osovine je primjetan i u zemljama koje su ključne za financiranje terorizma. Na primjer, saudijska televizija Al-Arabiya kritizira Katar zbog njegovih kontakata s Azmyem Bisharom, članom izraelskog Knesseta i savjetnikom katarski vladajuće obitelji Al-Thani. Ova je činjenica poznata već godinama, ali je uvijek skrivana od strane medija poput vehabijske Al-Jazeera i drugih sredstava islamističke subverzije tijekom “Arapskog proljeća”.

Al-Arabiya je također optužila arapski Al-Jadid, katarske novine i televiziju sa sjedištem u Londonu, kao i Huffington Post da imaju veze s Muslimanskim bratstvom i podupiru islamsku terorizam, iako i sama Al-Arabiya zdušno podržava salafiste u Siriji, Iraku i Jemenu.

Ovo medijsko “prepucavanje” odražava  raskol u “Zaljevskom vijeću za suradnju”, koji se ubrzao nakon posjeta američkog predsjednika Trumpa Rijadu, nakon kojeg je Katar izašao još marginaliziraniji.

No, problemi ne staju ovdje. Zbog pogoršanja situacije u Afganistanu, SAD sada moraju napustiti Irak i Siriju. Američki ministar obrane James Mattis je letio u Afganistan, koji se pretvara u bojno polje puno ozbiljnih poraza za NATO koalicije, posebice nakon pokušaja napada na njemačko veleposlanstvo u Kabulu 31. svibnja u kojem je ubijeno 80 ljudi. Ranije je više od 200 vojnika 209. pukovnije afganistanske vojske ubijeno u provinciji Balkh, što je najgori poraz afganistanskih snaga sigurnosti od 2001.

Afganistanski predsjednik Ashraf Ghani je smijenio ministara obrane Abdullaha Habibija i načelnika stožera Qadama Shaha Shahima. Na zajedničkom sastanku u Kabulu s generalom Johnom Nicholsonom, zapovjednikom američkih snaga u Afganistanu, James Mattis je tvrdio kako je “pod iluzijom” raznih prijetnji krhkoj sigurnosti države.

Ranije je Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, McMaster, također posjetio Kabul, što je bio njegov prvi posjet takve vrste od 2009. Generali John Nicholson i  Joseph J. Votel, čelnik CentComa, tražili su slanje dodatnih američkih i NATO snaga u Afganistan, te pojačanje od 8500 američkih vojnika.

Ovim bi potezom trajno otklonili histeriju o nepostojećim upadima američkih, britanskih i norveških vojnika u Siriju, što su nikada potvrđeni podaci, a dokazi su slikanje nekoliko vojnika u pustinjskim područjima ovih vojnika u Jordanu ili čak Iraku, moguće i u Siriji, jer na tromeđi tri zemlje nemoguće znati gdje se netko točno nalazi.

Ovi “pohodi” od nekoliko desetaka pripadnika zapadnih specijalnih snaga, koje sigurno nisu u stanju zauzeti “pola Sirije”, čak i uz pomoć dvije skupine sirijskih “pobunjenika” koji treniraju na jordanskom teritoriju i zajedno broje niti 3 000 boraca, redoviti su dio medijskih napisa lažnih prosirijskih portala. Osim toga, general John Nicholson je optužio Rusiju za opskrbu vojnom opremom talibana, iako je očito da je ovom izjavom htio prikriti neefikasnost američkih snaga u Afganistanu.

I za kraj, kako bismo bolje dočarali širenje jaza između američkog hegemonizma u raspadu i multipolarnosti u porastu, dok je u Kabulu, okupiranom od NATO pakta, ubijeno nekoliko desetaka ljudi, a Massoud Barzani hitno u Erbil zvao američkog generala i zapovjednika operacije “Inherent Resolve”, Stephena Townsenda, kojem je cvilio na ramenu  “da ne zna kako zaustaviti šiitsku armiju koja zauzima iračko-sirijsku granicu,  Rusija je uspješno pokrenula Međunarodni ekonomski forum u Sankt Peterburgu, a Kenija je počela izgradnju “Standardne željezničke mreže” (SGR), projekt kojeg će graditi Kina. Željeznička mreža će biti duga 480 kilometara i počinje od luke Mombasa u Keniji, a završava u glavnom gradu Nairobiju. Cijena ulaganja je 3,8 milijardi dolara, čime postaje najveći infrastrukturni projekt u Keniji, presudan za modernizaciju afričke nacije.

Projekt SGR je stvorio više od 46 000 radnih mjesta i treba kvalifikaciju još 45 000 radnika, koji će steći znanja i tehničke vještine potrebne za održavanje linija. Vlada Kenije tvrdi da će samo projekt “Standardne željezničke mreže” BDP zemlje podići za 1,5%.

Kao što smo rekli, iz kojeg god ugla promatrali, atlantistički i globalistički blok se raspada i tone u kaos, iako je istina da se neće tako lako predati. Paradoksalno, ali su okolnosti takve da bi se stara latinska izreka “Mors tua, vita mea“, odnosno, “Tvoja smrt, moj je život”, mogla odnositi na dojučerašnje geopolitičke i geostrateške saveznike unutar atlantističkog i globalističkog bloka, gdje se neslaganja pretvaraju u otvorenu netrpeljivost i razmirice, što ranije nikada nije bio slučaj.