Prošlo je točno pet godina otkako je Grčka prihvatila europski mehanizam “podrške” u uskoj suradnji s Međunarodnim monetarnim fondom. 2010. su gospodarski i drugi temeljni pokazatelji zemlje bili takvi da se već onda moglo goroviti o putu u vlastitu propast, ali je “program podrške” doslovno uništio Grčku.
Podsjetimo, BDP je na kraju 2010. godine bio 222,15 milijardi eura godišnje, a javni dug u odnosu na BDP je iznosio visokih 148,3%. Nezaposlenosti je bila 12,5%. Postotak Grka koji su živjeli ispod granice siromaštva, odnosno, imali manje od 60% prosječnog nacionalnog raspoloživog dohotka, bilo je 27,6%.
Oštre mjere štednje, što je bila politika koju je zemlja morala provoditi po nalogu međunarodnih kreditora, tijekom svih ovih godina je samo pogoršala gospodarsku i društvenu stvarnost.
Dakle, uz sva odricanja, BDP Grčke danas iznosi 186,54 milijardi eura, a javni dug je u odnosu na BDP porastao na 176%.
Nezaposlenost je dosegla visokih 26%, a njome su najviše pogođeni mladi ljudi, od kojih su mnogi sjajni znanstvenici koji su prisiljeni bježati u inozemstvo. Ovaj ozbiljan nedostatak obrazovanog kadra će samo pogoršati ionako sumornu situaciju u zemlju.
Postotak Grka koji žive ispod granice siromaštva je porastao na 34,6%, odnosno 3 795 100 ljudi.
Prema gore navedenim podacima, svima je jasno da program fiskalne konsolidacije u zemlji, koja je već bila u recesiji prije 2010. godine, nije uspio, zemlju nije izveo iz krize, ali se i dalje uporno primjenjuje i razara ekonomiju i društveno tkivo zemlje.
Ova fiskalna politika i oštre mjere štednje oblikuju smrtonosnu spiralu duga i recesije, koja vodi u novu štednju, i tako dalje unedogled, što potpuno isključuje bilo kakvu mogućnost razvoja.
Dakle, tvrdnja da će se nastavkom provedbe ekstremnih mjera štednje izađi iz krize je obična laž i zapravo će imati tragične posljedice po Grčku. Ova će politike dovesti do ukupne ekonomske katastrofe, koju nitko neće moći popraviti desetljećima, a humanitarna kriza će doseći razinu koja će se moći usporediti s onom nakon Drugog svjetskog rata.
Beskućnika i siromašnih građana je sve više po ulicama Atene i drugih gradova. Samoubojstva zbog očaja i malodušnosti zbog nemogućnost opstanka nastavit će rasti. Djeca koja u školama padaju u nesvijest zbog pothranjenosti su postala neodvojivi dio grčke svakodnevice.
Pitanje je što se mora dogoditi da Grčka izađe iz mračnog tunela duboke ekonomske krize i da se vrati na svijetli put razvoja i napretka? Odgovor svakako nije Syriza. To je barem svima jasno.
Prvo, dug kojeg na svojim ramenima nosi grčka ekonomija je ogroman i teško se s njim nositi, a ne nazire se bilo kakva mogućnost njegova otpisa. No, nedvojbeno je da mora biti otpisan najveći dio nominalne vrijednosti duga, tako da se težina javnog duga zemlje barem ograniči na ispod 100% u odnosu na BDP i da time postane održiv. Ovaj se proces mora provesti da istovremeno ne ošteti druge narode Europe. Otpis preostalog duga moraju pratiti mehanizmi koji će osigurati da cijeli proces služi za razvoj zemlje, a ne za puko smanjenje proračunskog deficita.
Drugo, potrebna je reorganizacija proizvodnje u zemlji, uz preorijentaciju na proizvode mješovite robe, koja će ojačati izvoznu orijentaciji mnogih sektora grčkog gospodarstva.
Treba se posvetiti industrijalizaciji i sektoru finalne obrade, jer je u globalnoj preraspodjeli podjeli rada nemoguće krenuti naprijed bez stvaranja potrebne proizvodne baze koja se prvenstveno odnosi na stvaranje industrijskih gotovih proizvoda.
Posebno je važan turizam, zbog kojeg Grčka ima snažnu komparativnu prednost, ali i trgovačka mornarica, jer je grčka među najvećim flotama svijeta. Naravno, tu su i poljoprivreda i učinkovito iskorištavanje sirovina, kao što je boksit iz kojeg se pravi aluminij i vjerojatno velika naftnih polja, osobito u Egejskom i Jonskom moru.
Međutim, sve je to nemoguće provesti u sklopu postojećih državnih institucija, koje su desetljećima stvarane da budu same sebi svrha i da donose zakone željene od vladajuće elite. To su čelnici Syrize dobro znali, ali se nisu usudili pokrenuti potrebne reforme.
Dakle, potrebno je izgraditi modernu državu, koja će raditi učinkovito, racionalno i pošteno, bez nametanja brojnih birokratskih prepreka u razvoju poslovanja i koja će se učinkovito boriti protiv korupcije i utaje poreza. Tako će se otkloniti najnegativnije uzroci ekonomske, društvene i političke krize.
Naime, korupcija stvara nezadovoljstvo u javnosti, razočaranje i intenzivan osjećaj propasti svih vrijednosti. Uz nju raste uvjerenje da sve što se radi nije ispravno i da nepravdu trpe samo oni koji poštuju zakon. Institucije se sabotiraju i teturaju sve dok se u očima građana konačno ne diskreditira i sam demokratski ustroj. Osim toga, potrebno je neposredno uspostavljanje pravednog poreznog sustava, koji neće poticati i “opravdavati” utaju poreza, što će pridonijeti razvoju svijesti u poreznih obveznika da sve što čine jest za opće dobro, a tako će doći do značajnog porasta prihoda države.
Sve navedeno Grci hitno i bez odlaganja moraju početi povoditi, jer je to jedini način da izađu iz kome recesije i da krenu putem razvoja kojeg neće kočiti primjena divlje politike štednje bez mogućnosti izlaza iz labirinta, koji je u stvari koplje financijskog kapitalizma koji je izmislio vraćanje duga sve do izumiranja jedne nacije ili države. Naravno, za stvaranje duga su zaslužne i političke “elite”, koje su u sprezi s oligarhijom i stvorile krizu.
Ali i Europljani sa svoje strane moraju pokazati solidarnost s grčkim narodom koji prolazi dramu, jer su tijekom proteklih godina Grci pretvoreni u laboratorijske zamorce, potrebne da se vidi kako će stvari “funkcionirati”.
Svima je poznato da najveći dio novca kojeg dobije Grčka ne služi za grčki javni sektor ili za potrebe grčkog naroda, nego u bankama ili za isplatu sljedeće rate kamata ili za dokapitalizaciju grčkih banaka. Sav trošak se tako, opet i iznova, prebacuje na porezne obveznike u zemlji.
Dakle, Grčka jednostavno više ne može nastaviti provoditi mjere štednje, jer je već došla do ekstremnih granica. Urušen je životni standard i pogaženo dostojanstvo grčkog naroda, a to kreditori morati shvatiti.
Novi, “Treći ugovor” s ekstremnim mjerama štednje će dodatno produbiti recesiju, što će imati katastrofalne posljedice. Dakle, vrijeme sukoba i točka loma je vrlo blizu i Europska unije i njezina toliko razvikana “solidarnost” će se suočiti s novim izazovom. Ovaj put s istog mjesta za kojeg se mislilo da je kao žarište sukoba trajno ugašeno.
Ova njihova 2010. meni izgleda kao u nas danas. Tko su ti “fondovi” koji će za Agrokor dati 450 mlrd dolara. Ne govore imena, nego samo o “povoljnim uvjetima”. Ako su oni lešinarski, ima da crkavamo kao Grci. Jer se kompanija neće spasiti, a vlada je de facto preuzela kompaniju i dugove. Nedavno sam čitao da su Grci imali 16 rezanja mirovina do sada. Ako u nas bude tako, a smrdi mi da će biti, neće biti dobro.
agrokor je propao ovaj kredit sluzi da se odradi sezona da se kupi sest mjeseci vremena da se do kraja izbace rusi da se pokrije drzavni kriminal a onda ce slijediti grcki scenarij prije ili kasnije a ovaj kredit dolazi od para koe su todoric i ekipa vec ranije opljackali samo vrte svoj novac svi dugovi ce ostati jadnim gradjanima tj nama
Kome još nije jasno “kud plovi ovaj brod ” i tko je kapetan …
Ma grcka je macji kasalj za nas
Grčka je ogledni primjer kako će završiti 90 posto onih kojima upravlja kabalafinancijskifašizam.
“Djeca koja u školama padaju u nesvijest zbog pothranjenosti su postala neodvojivi dio grčke svakodnevice.”
Može li se ovo potkrijepiti određenim izvorima. Iskreno rečeno ovo mi je teško za povjerovati.
Fakt je da su Grcku zapadnjaci stavili na tihoj vatri, ali… Dopustite da malo objasnim sliku o Grckoj sa drugog aspekta. Novinar kaze da su “Grci pretvoreni u laboratorijske zamorce”, ali novinar mozda i ne zna da su Grci od 1975 do 2004 godine samo lezali na plazi a EU sa njihovim fondovima im napravili autoputeve, skole, aerodrome, Olipijadu… Ja to osobno sam gledao minimum tri puta svake godine. U grckim selama ima zeleznicke stanice kakve nema u recimo Sisku ili Nisu, ili moj Veles… Uzimali su do pre 3 godine i po 13 penzije… Osobne prijatelje imam tamo sto su to uzimali, a za vreme mladosti su samo izdavali sobe za turiste i imali 5-6 koze… Da ne nabrajam druge primere,,, E, da… doslo je vreme za naplatu. Berlin ih je dobro namamio,,, Nego glavna rec mi je da ce sve to sada da plati ne samo grcki narod… Čitaj više »
Svaka čast autoru, ali ne postoji “normalna” matematika koja bi Grčku izvela na “normalan put”. To je jasno kada se vidi ukupno zaduženje. Jednostavn oga razbiješ na proizvoljni broj godina, dodaš kamatu te vidiš da ispod 100 godina nema normalne matematike.
S druge strane moramo biti realni. Grčka nije ništa drugo nego jedna tvrtka gdje stanovništvo predstavlja zaposlenike. U stečaju, ode sva imovina, a radnici završe na ulici. To je jedna vrlo jednostavna preraspodjela bogatstva. Sve ostalo su bajke. Apsolutno nikoga nije briga kako se živi u Grčkoj dok plan “sisanja” funkcionira. Niti je za vrijeme Platona država bila namijenjena običnim građanima pa tako nije niti danas. Što prije to ljudi shvate, prije će se pokrenuti prema susatavima/vrijednostima/rješenjima koja su usmjerena građanima, a ne sisanju love. Na žalost, pojedinac je pametan, a hrpa pojedinaca su ovce…