Guaidó nije dobio novac zbog protuzračne obrane Venezuele i ruskih vojnih satelita

Kako smo od početka pratili pokušaj državnog udara u Venezueli, koji je vjerojatno propao debaklom Juana Guaidóa 30 travnja i pokušajem zauzimanja zrakoplovne vojne baze “La Carlotta” u istočnom Caracasu, podsjetimo još jednom da obrana zemlje ne bi bila moguća bez sustavnog rada pokojnog predsjednika Huga Chaveza u izgradnji oružanih snaga zemlje i nabave moderniziranih ruskih sustava protuzračne obrane TOR-M1, Buk-M2E i S-300VM, ali i drugog oružja, između ostalog, zrakoplova Su-30 MK2 i Su-35, moderniziranih tenkova T-72.

Da je pokojni predsjednik Venezuele bio u pravu potvrđuje i CNN, koji navodi kako je američki dužnosnik u razgovoru za američki kanal potvrdio da je Trumpov plan bio da izravnim letom pošalje  financijsku potporu Guaidóu, ali nije uspio zbog venecuelanske protuzračne obrane.

Dužnosnici američke administracije predsjednika Donalda Trumpa su tražili način da pomognu Guaidóu i kako mu poslati novac kojim bi osigurao  plaće pobunjenicima i podmićivanje visokih časnika vojske Venezuele, otkrio je anonimni dužnosnik iz Bijele kuće, kojeg je citirao CNN.

Isto tako, najavio je kako Washington razmatrao različite načine za financiranje i slanje pomoći za vođu venecuelskog puča Juana Guaidóa. Također je rekao da su isplate opoziciji uključivale i novac za nekoliko odabranih osoba, uključujući vojne snage.

Michael Dobson, bivši dužnosnik američkog ministarstva financija,  smatrao je malo vjerojatnim da bi Sjedinjene Države mogle poslati financijsku potporu Guaidóu putem izravnih letova za Venezuelu, obzirom na jak sustav protuzračne obrane latinoameričke zemlje.

Uprava Trumpa, objasnio je Dobson, mogla je poslati novac u susjednu zemlju, kao što je Kolumbija, a zatim ga odvesti do granice s Venezuelom.

Valcer ruskih satelita nad Venezuelom odbio ratnu prijetnju?

Međutim, CNN i američki dužnosnici ili ne žele reći ili nisu upoznati s činjenicom da se neki ruski vojni sateliti kreću po izduženim eliptičnim orbitama na visini od 39 700 kilometara. Sateliti gotovo uvijek promatraju određena geografska područja veličine kontinenta. Satelit ovog tipa ima promjer od 2,7 metara, duljinu od 7 metara i masu od 5 do 6 tona. Satelit također ima raketne motore s kojima mijenja početnu putanju.

Kada je ruski vojni kontingent sletio u Caracas promijenjena je orbita nekoliko ruskih vojnih satelita. Neki pripadaju mreži koja nadzire elektromagnetske impulse iz američkih borbenih vozila. U isto vrijeme, sateliti imaju i radarsku opremu koja identificira koordinate i vrstu cilja. Ostali su dio optičke satelitske mreže za promatranje, a opremljeni su s teleskopima visoke rezolucije za vizualne i infracrvene spektre.

Ovi sateliti otkrivaju čak i lansiranje krstarećih raketa s podmornica. Oni analiziraju putanju rakete i mogu odrediti vjerojatne mete. Orbitalne parametre ovih satelita je Moskva podesila kako bi promatrala američke mornaričke baze i vojne brodove koji bi mogli sudjelovati u invaziji Venezuele. Ova neobjavljena činjenica je predstavljala upozorenje Sjedinjenim Državama da će Rusija u slučaju napada na Venezuelu ipak djelovati. Ne izravno, ali će pomoći oružanim snagama latinoameričke zemlje.

Zbog velikog prometa u Panamskom kanalu, Pentagon ne može transportirati svoja teška vojna vozila kopnenim putem. Stoga su američki tenkovi trebali biti unaprijed postavljeni u ofenzivnu bazu Kolumbije a tamo bi bili dopremljeni pomoću specijalno izgrađenih brodova klase “Watson”.

Ali ti bi brodovi s ruskih satelita bili praćeni od trenutka ukrcavanja u američkim lukama i tijekom cijele rute do Kolumbije. Valja napomenuti da su luke Kolumbije na dometu protubrodskih projektila “Bastiona” i Kh-59MK2 koje ima venecuelanska vojska.

Uz to oružje, Venezuela bi u slučaju predstojeće invazije mogla primiti izvoznu verziju protubrodskog projektila “Kalibar”, koji imaju domet od 1500 km. U najgorem scenariju bi se Venezuela morala braniti, a to bi značilo potapanje brodova klase “Watson” i gubitak 80 000 tona tereta, to jest dvije američke oklopne divizije. Uz vojne prognoze da za invaziju Venezuele treba najmanje četiri ovakve američke divizije, to bi bio nenadoknadivi gubitak. Hipotetski naravno, ali je rizik slanja tolikog broja tenkova, koje bi ruski i časnici vojske Venezuele pratili s ruskim vojnim satelitima, bio prevelik da bi se Trump odlučio na invaziju.

Stoga je, ako je vjerovati američkom kanalu CNN, odabrana verzija sa slanjem novca, ali je i ona propala. Zračni prostor Venezuele je tako reći “blindiran”, kao i granica s Kolumbijom, gdje su raspoređene jake i odabrane snage Bolivarskih nacionalnih oružanih snaga (FANB).

Napetosti u Venezueli traju još od siječnja, kada se predsjednik Narodne skupštine, Juan Guaidó, proglasio “privremenim predsjednikom”, što su odmah podržali Washington, Brazil, Kolumbija, Argentina i druge države u regiji.

Napetosti su ponovno porasle u utorak, kada je mala skupina venecuelanskih vojnika pokušala pokrenuti pobunu u kojoj je sudjelovao oporbeni čelnik Leopoldo Lopeza. Pokušaj državnog udara je neutraliziran od strane sigurnosnih snaga Venezuele.

Predsjednik Nicolas Maduro je okrivio američku vladu za organiziranje pokušaja državnog udara s Guaidóom kao američkom marionetom, a sve s ciljem da se SAD dokopaju prirodnih resursa Venezuele. Nicolas Maduro uglavnom ne govori o vojnim pitanjima i naoružanju vojske u zemlji, ali je itekako svjestan da su oružje koje je kupio Hugo Chavez i nedavni dolazak ruskih vojnih stručnjaka bili ključni faktor odvraćanja američke ratne mašinerije.

CNN / Reseau International 

VIDEO: raketni sistem Club-K