Hama – Novi front u Siriji

Protekla dva dana su iz Sirije stizale uznemirujuće vijesti. Naime, sirijska vojska je u području sjeverno od Hame bila prisiljena na povlačenje.

Posljednjih nekoliko dana je na ovaj grad, koji se nalazi u zapadnom dijelu zemlje i na pola puta između Damaska ​​na jugu i Aleppa na sjeveru, islamistička koalicija predvođena Al-Nusra Frontom, kojoj su se pridružile tri veće skupine takozvane “umjerene oporbe” iz tog područja, topništvom, tenkovima i s nekoliko tisuća boraca pokrenula ofenzivu većih razmjera protiv vladinih snaga.

Povlačenje sirijske vojske u Hami je suprotnost u odnosu na vijesti o uspješnim operacijama koje su sirijske snage provele u Aleppu i Palmiri. Kako će završiti borbe u Hami? U ovom trenutku napredovanje islamista jenjava, dok snimke objavljene na internetu pokazuju ruske zrakoplove Su-30SM i Su-25 kako provode zračne udare nenavodećim projektilima. Blogeri koji su analizirali snimke tvrde da je ovo prvi put da zrakoplovi Su-30SM provode ovakve udare u Siriji, kojima žele zaustaviti napredovanje terorističkih skupina prema Hami. Rusija je podigla svoje zrakoplove jer sirijsko zrakoplovstvo ne može pokrivati ovaj dio fronta, budući da mora obavljati zadaće istočno od Damaska, sjeverno i sjeveroistočno od Palmire u Homsu i drugim područjima.

Jučer su se borbe vodile nekoliko kilometara od sjeverne periferije grada, gdje su vladine snage brzo stvorile obrambenu liniju s borcima iz najbolje borbeno spremnih jedinica. U to su područje već stigli dijelovi “Tigar” snaga generala Suheila Al-Hassana i nekih drugih specijalnih postrojbi koje su privremeno “obavile posao” istočno od Aleppa i oslobodile Dair Hafer. Dio postrojbi se čak morao povući iz Damaska, gdje sirijska vojska također vodi žestoke borbe u Jobaru, Qabounu i Istočnoj Gouti.

Međutim, pokušaji vladinih snaga da zaustave ofenzivu terorista u Hami tradicionalnim taktikom “zatvaranja rupa” ne može dati rezultate, unatoč relativno malom broju boraca koji sudjeluju u napadu.

Inicijativa je sve do dolaska specijalnih postrojbi i žestokog bombardiranja ruskog zrakoplovstva bila na strani terorista. Osim toga, napad vode najbolje skupine Al-Nusra Fronta, iskusne snage militanata koje su u Idlib prebačene nakon teških borbi u Darayi, Wadi Baradi, Kudseyi i drugim enklavama zapadno i istočno od Damaska.

Dakle, ne treba zanemarivati prednost koju su teroristi imali na početku napada, obzirom da su sjeverno od Hame prije napada bile raspoređene skupine koje su se pridružile primirju i mir je trajao više od tri mjeseca.

Problem s prebacivanjem pojačanja stvaraju teroristi u enklavi između Homsa i Hame, gdje su sve skupine predvođene teroristima Ahrar Al-Shama napale stratešku autocestu Homs – Salamiya, čime otežavaju, a mogu i spriječiti prebacivanje rezervi sirijske vojske iz jugozapadnih dijelova zemlje u Hamu.

Prema različitim izvorima, samo 22. ožujka je sirijska vojska izgubila nekoliko desetaka ljudi, do 4 tenka i vozila s protuzrakoplovnim strojnicama. U zauzetim područjima islamističke skupine provode likvidacije među civilnim stanovništvom i uzimaju taoce.

Općenito, situacija je izgledala kao da se Damask želi prisiliti da zaboravi pobjedu i planove za konačnu ofenzivu za oslobađanje Raqqe i Deir Ez-Zora. Malo je vjerojatno da je islamističke skupine zauzeti Hamu, ali su ipak postigle cilj i obustavile uspješne operacije u najmanje dva pravca – od Aleppa prema Raqqi i od Palmire prema sjeveru i sjeveroistoku.

Zašto sirijska vojska ima takve teškoće u samom srcu zemlje i zašto nakon nedavnih uspjeha u Aleppu i Palmiri stižu izvješća o gubicima i povlačenju u ključnom području Sirije?

Među gomilom problema i teškoća sirijske vojske, situacija kod Hame pojašnjava nekoliko stvari. Prije svega, mora se shvatiti da je rat u Siriji vrlo “šarolik” fenomen u kojem se vladine snage bore protiv različitim protivnika u različitim dijelovima zemlje, a na temelju izvješća koga imaju pred sobom raspoređuju snage različite kvalitete i borbene gotovosti.

Briljantan primjer je bio ponovno oslobađanje Palmire, koja se nalazi u pustinji u središnje Sirije, što se teško može usporediti s višemjesečnim borbama u urbanim područjima milijunskog grada Aleppa. Isto tako, nije isto ako imate osvetnički napad “nomadske” skupine stranih boraca iz “Islamske države” i prilično “autohtonih” terorističkih snaga koje djeluju na sjeveru pokrajine Hama i pokrajini Idlib.

Trenutni napad sjeverno od Hame vodi Al-Nusra Front, koji se u tom području ističe u borbama od prvih dana rata. Proširenje “rupe” u gusto naseljenom trokutu između Aleppa, Hame i Latakije je stvaranje jačeg uporišta za protuvladine snage u Siriji. Teroristi su u Idlib došli iz svih područja u kojima više nisu mogli pružati učinkovitu obranu, među kojima ima dosta stranaca, ali okosnicu snaga ipak čine su lokalni stanovnici.

U posljednjih nekoliko godina su sirijske snage pokušale kontrolirati Idlib, a neko vrijeme su čak uspjele kontrolirati glavni grad istoimene pokrajine. Međutim, već dvije godine grad Idlib drže teroristi Al-Nusra Fronta, oslanjajući se na potporu lokalnog stanovništva.

Osim toga, posljednjih nekoliko mjeseci su Al-Nusra i njemu odane skupine gomilali svoje snage i popunjavali svoje redove stanovnicima brojnih sela. Ovi su snagama pokušali napraviti veliki proboj u Aleppu, ali nisu uspjeli i pretrpjeli su poraz.

Strateški grad Morek na jugu ove velike “terorističke enklave”, koji se nalazi na granici pokrajina Hama i Idlib i oko 20 kilometara od sadašnje linije fronta, vladine snage su posljednji put izgubile od 5. studenog 2015. godine, a prije toga 1. veljače 2014.

Tijekom proteklih pola godine je sirijska vojska uložila velike napore da se vrati Morek, ali je rezultat uvijek bio da su se zaustavile ispred grada. Iz Moreka se trenutno upravlja svim operacijama u sjevernoj Hami.

Sve ovo dokazuje da se vodi bitka za pokrajinu da turski predsjednik Erdogan, koji bez sumnje stoji iza ofenzive, želi nadzor nad Idlibom. Za poraziti militante pod Hamom se mora usvojiti određena taktika rata na koju sirijska vojska u sadašnjem obliku još nije spremna.

Vojska je važnija od teritorija

Neki dijelovi vladinih snaga su istrošeni zbog višegodišnjih borbi, što je drugi ključni razlog za povlačenje kod Hame. U šestoj godini neobjavljenog rata terorista protiv sirijske vlade, koji je podržan od strane desetak regionalnih i svjetskih sila, snage sirijske vojske su uglavnom potrošene. Zbog toga su mnoga sekundarna i mirna područja, kao što je sjever Hame, od rujna 2016. godine dodijeljena rezervnim jedinicama, a ponekad i lokalnim milicijama.

Naravno, teško da se može govoriti o vojnom neuspjehu općenito, jer biti jak “svugdje i odjednom” je nemoguće, stoga su se morali odrediti prioriteti za različite rodove vojske koji će djelovati u različitim smjerovima. Dakle, možemo govoriti o relativnom oslabljenom frontu u Hami, dok se prioritet dao na postignuća vladinih snaga u pokrajini Aleppo i istočnom Homsu.

Prema tome, očito će već narednih nekoliko dana početi odlučujuće borbe u ovom području. Rezultat će u tom slučaju biti novi i ozbiljan gubitak među teroristima, kao što se dogodilo u Aleppu, gdje su nakon uspješnog, ali kratkog probijanja obruča kasnije pretrpjeli takve gubitke da se nisu oporavili gotovo četiri mjeseca.

U razdoblju od kolovoza 2016. pa do oslobođenja Aleppa nisko ne zna kolike su gubitke u ljudstvu imali Al-Nusra Front i njihovi teroristički saveznici, ali nakon višemjesečnog granatiranja i zračnih udara iz gotovo svih vrsta oružja su sigurno bili veliki.

Treba imati na umu gubitak dijela sam po sebi nije toliko strašan, ako se zadrži jezgra obrambenih linija i ne prekinu komunikacijski pravci, što su u Siriji uglavnom autoceste. U tom slučaju je samo pitanje kada će se stvoriti okolnosti za ozbiljan protunapad.

Ako gledamo kartu područja, situacija sjeverno od Hama je scenarij identičan onome iz rujna 2016. godine, kada su teroristi uvučenu u usko područje u kojem nisu uspjeli osigurati obranu od bočnih udara, nakon čega su bili prisiljeni na povlačenje na početne linije.

Konačno, treći važan faktor je trenutna razina sudjelovanja u sukobu ruske vojske, uključujući zrakoplovstvo, dijelove specijalnih snaga i vojnih savjetnika.

Sudjelovanje Rusije u vojnim operacijama u Siriji i dalje ne znači masovan angažman njenih kopnenih snaga.

U svakom slučaju, od početka sudjelovanja ruskih oružanih snaga u sirijskom sukobu je postalo jasno da su glavne uspjehe vladine snage ostvarila gotovo isključivo zbog podrške ruske vojske. Tako se dogodilo dva puta u Palmiri, kao što se dogodilo u borbama za Aleppo. I obrnuto, teški porazi i povlačenje sirijske vojske su se uvijek događali u dijelovima gdje u blizini nije bilo kopnene ili zračne podrške ruske vojske. Razlozi za to su jasni. Prvo, ruska vojska je daleko profesionalnija od sirijske. Drugo, rusko zrakoplovstvo je po kvaliteti superiornije od sirijskih zračnih snaga i puno je učinkovitiji “alat” za izravnu potporu vojnicima na bojnom polju i uništavanju neprijateljske logističke infrastrukture.

Treće, između ruskih vojnih savjetnika, specijalnih postrojbi, obavještajaca i zapovjedne strukture postoji savršena interakcija.

Sirijska vojka se također ima čime pohvaliti, ali se još ne može usporediti s ruskom vojskom, posebno ako govorimo o pomoćnim jedinicama lokalnih milicija, koje su se proteklih dana borile protiv terorista u Hami.

No, sirijske snage uz pomoć ruskih savjetnika postupno uče ispravne taktike rata, iako još uvijek novostečene vještine ne mogu pokazati u praksi. To se posebno odnosi na one dijelove fronta koji su se do nedavno smatrali manje opasnima, iako bi se upravo tamo mogla voditi odlučujuća bitka za ishod sirijskog rata.

Naravno, prebacivanje pojačanja u Hamu i pomoć ruskog zrakoplovstva će uskoro uspostaviti ravnotežu snaga u korist Damaska. Međutim, treba imati na umu da je riječ o gusto naseljenim područjima središnje Sirije i da će glavni teret rata ostati na vladinim snagama.

Rezimirajući se može reći kako proboj u Hami nije tragedija za vladine snage i sigurno nije poraz Bashara Al-Assada u ovom ratu. Ovo je samo još jedan dokaz da će se vojne operacije u Siriji voditi još dugo vremena.

Aleksej Leonkov, vojni stručnjak i stalni dopisnik ruskog časopisa Arsenal Domovine je izjavio: “Treba razumjeti da će za Hama za Assada biti duga igra, koja traje već dugo vremena. Točnije, trenutno za borbe u tom dijelu on nema dovoljno snaga. Sirijski vojska je pretrpjela ogromne gubitke za vrijeme rata. Rusija je uložila velike napore za vraćanje borbene sposobnosti Assadovih postrojbi, ali se ne može od njih tražiti da tako brzo povrate svoju nekadašnju snagu. U ovoj situaciji, sirijsko zapovjedništvo mora raditi s vrlo ograničenim resursima. Najučinkovitije rezerve Assada su bile uključeni u posao vraćanja Palmire. Snaga da se osigura odgovarajuće pojačanje obarane Hame Damask jednostavno nema i napadači su to odmah iskoristili.”

“Osim toga, pod Hamom se djelomično ponavlja ono što se dogodilo u siječnju 2017. godine, kada tijekom napada dijela terorista “Islamske države” zapovjednici Palmire nisu odgovorili na najbolji način. Jednostavno rečeno, oni su pobjegli. To je, naravno, odmah dovelo do kolapsa obrane. Točno se ista stvar dogodila u Hami. Je li treba za to kriviti Assada? Ne mislim. Postoje i ostali dužnosnici i zapovjednici. Mnogi će sada vjerojatno postaviti pitanje gdje su naši savjetnici, specijalci i zrakoplovstvo? Ja bih odgovorio da naših vojnih stručnjaka u Siriji ne postoji bezbroj. Oni ne mogu fizički biti prisutni svugdje. Oni koji su uključeni u obavljanju ovih zadaća su u prvom redu na najvažnijim dijelovima fronta. Sve do nedavno su bili u Palmiri. Sada će, naravno, prioritet biti stabilizacija fronta kod Hame, gdje se već šalju pojačanja iz drugih područja, kao i dio naših vojnih snaga u Siriji. Što se tiče ruskog zrakoplovstva, njihovo djelovanje je nemoguće u slučaju kada imate neuredno povlačenje, koja se dogodio u Hami, te u siječnju u Palmiri, jer se ne mogu precizno lokalizirati ciljevi. Tijekom povlačenja su sirijske jedinice bile izmiješane s prethodnicom snaga terorista. Razumjeti u tom kaosu tko je tko, jednostavno je nemoguće”, kaže Aleksej Lenkov.

Vladislav Šurigin, vojni stručnjak, kolumnist i član “Kluba Izborski”, kaže:

“Ono što se dogodilo u Hami nije bilo fatalno i ovaj proboj militanata će završiti na isti način kao i proboj terorista u Palmiri. Napredovanje terorista će biti blokirano, a front će se stabilizirati. Nakon toga će početi pripreme za rad sirijske vojske u vraćanju izgubljenih položaja.”

“No, što nam govori proboj islamista? On potvrđuje da još uvijek imaju dovoljno snage i da su dobro naučili pronaći slabosti u obrambenim linijama svojih protivnika i pobijediti ih. Isto tako je jasno da Assad dosad nije uspio riješiti problem nedostatak visoko obučenih i motiviranih pješadijskih jedinica.

“Iz tog razloga, Damask stalno mora prebacivati svoje male udarne jedinice iz jednog fronta na drugi. Zbog toga neki dijelovi fronta, koje sirijski Glavni stožer smatra sekundarnima, ostaju nepokriveni, što ih pretvara u lak plijen za militante”, kaže Šurgin.

Međutim, stručnjaci su uvjereni da će rusko zrakoplovstvo, kao ranije u Aleppu i Palmiri, sirijskim jedinicama pružiti su potrebnu potporu u organizaciji obrane u teškim dijelovima fronta i naknadnoj protuofenzivi.