Danas smo objavili transkript govora vrhovnog vođe Irana, ajatolaha Hamneija, koji je jasno poručio da Iran ne želi rat protiv Sjedinjenih Država, kao ni njihovih vazala u regiji, ali neće pregovarati o strateškim nacionalnim interesima. Vrhovni vođa je to rekao jučer, a nakon njegova govora se u Saudijskoj Arabiji, tri dana nakon “sabotažnih napada” na naftne tankere u Perzijskom zaljevu, dogodio napad dronovima na saudijsku naftnu infrastrukturu. Rijad za napad optužuje jemenske Huti borce, koji su se, navodno, “infiltrirali duboko u saudijski teritorij i odgovorni su za ovaj napad”.
Može li izbiti rat između Sjedinjenih Država i Irana?
Centar za Bliski istok Instituta Carnegie je objavio mišljenja nekoliko stručnjaka o mogućnosti izbijanja rata i pokretanja agresija protiv Islamske Republike. Stavovi stručnjaka su različiti i neki ne isključuju ni tu mogućnost.
Dalia Dassa Kaye, direktorica Centra za javnu politiku Bliskog istoka u korporaciji RAND, kaže kako postoje visoki rizici, ali se sukob može izbjeći.
“Iranska politika Trumpove administracije je povećala rizike vojnog sukoba, ali on nije neizbježan. Povlačenje SAD-a iz nuklearnog sporazuma s Iranom prije godinu dana izazvalo je događaje koji su doveli do trenutne eskalacije. U to vrijeme, zbog prigovora njegovih savjetnika, pa čak i prije nego što su se u upravu uključili još oštriji savjetnici poput Johna Boltona, predsjednik Donald Trump je slijedio kurs povlačenja iz sporazuma. Ponovno je uveo najšire moguće sankciju Iranu i potaknuo kampanju “maksimalnog pritiska” koja je Iran stjerala u kut bez ikakvog izlaza. Čak i ako predsjednik želi smanjiti eskalaciju, nije jasno da može li poništiti dvije godine neprijateljskih mjera s nekoliko izjava ili pomirljivih objava na Twitteru. Naposljetku, konfrontacijski pristup prema Iranu predstavlja okosnicu njegovih regionalnih politika i blisko je usklađen s pristupom vođa kao što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu. To ne znači da će Sjedinjene Države napasti iranski teritorij.
No, baš kao što Izrael redovito udara iranske ciljeve u Siriji, moguće je da bi eskalacija, čak i slučajna, između američkih i iranskih milicija u Iraku mogla dovesti do američkih osvetničkih napada na zemlju. Unatoč njegovoj izraženoj odbojnosti prema vojnom sukobu na Bliskom istoku, američki predsjednik je pokazao spremnost za primjenu sile ograničenim vojnim napadom u Siriji u proljeće 2018. Kao rezultat toga, izgledi za vojni sukob, čak i ako je namjera takav konflikt držati ograničenim, mnogo su veći nego prije godinu dana”, rekla je Dalia Dassa Kaye.
Elijah J. Magnier, glavni dopisnik kuvajtske medijske kuće Al-Rai kaže “kako su se tresla brda a rodio se miš”.
“Tresla se brda a rodio se miš. Uvijek je bilo mnogo buke iz Sjedinjenih Država o Iranu, ali malo se toga promijenilo. Čini se da SAD vjeruju da će njihove stroge sankcije i novi propagandni rat zastrašivanja protiv Irana dužnosnike zemlje dovući za pregovarački stol i da će na kraju Iranci tražiti sastanak s predsjednikom Donaldom Trumpom. Ova kampanja započela je najavom nagomilavanja američkih vojnih snaga u Perzijskom zaljevu, kao da već nema više od dvadeset američkih baza u jedanaest zemalja koje okružuju Iran. Nakon toga slijedi curenje podataka o “neobičnom vrhunskom obavještajnom sastanku koje je održano u sjedištu CIA-e”, gdje se raspravljalo o Iranu.
Trumpova administracija namjerno naglašava informacije o svojim aktivnostima, ali ne uspijeva zastrašiti Iran. Trumpova administracija još uvijek ne shvaća da Iran drukčije gleda na cijelu situaciju. Prije svega, Iran nema povjerenja u američku upravu, što od samog početka isključuje mogućnost pregovora. Drugo, nedavna najava iranskog predsjednika Hassana Rohanija da će se Iran djelomično povući iz nuklearnog sporazuma sklopljenog s pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, plus Njemačkom, uspjela je ublažiti apele iranskih radikala za povratak vojnoj proizvodnji. U sljedećih 60 dana se očekuje daljnje povećanje napetosti. Međutim, čini se da rat nije na vidiku, jer, barem do danas, niti jedna od zainteresiranih strana nema namjeru pokrenuti pravi rat. Vrhovni iranski vođa, ajatolah Ali Hamnei, rekao je da će, ako SAD ne ispoštuju svoje obveze, Iran “raskinuti nuklearni sporazum”. Nikad nije rekao da će Iran napasti SAD”, rekao je Elijah J. Magnier.
Judith Miller, pomoćna suradnica na Institutu Manhattan, istraživačka novinarka i bivša dopisnica The New York Timesa u Trumovim odlukama vidi želju, ali ne i strategiju.
“Maksimalni pritisak” predsjednika Donalda Trumpa protiv Irana povećao je ekonomski pritisak na Teheran i napetosti u Perzijskom zaljevu, ali to ne znači da je rat neizbježan. Tvrdoglavci Bijele kuće mogu tvrditi da će pojačani američki pritisak ili dovesti do promjene režima u Iranu, njihovog neartikuliranog cilja, ili do zaustavljanja iranske agresije na susjede Islamske Republike i Sjedinjene Države. Baš kao što je pokojni ajatolah Ruhollah Homeini naposljetku popustio pod pritiskom i pio “otrovani kalež” kako bi okončao barbarski iračko-iranski rat kojeg je pokrenuo irački vođa Saddam Hussein, tvrde jastrebovi, njegov nasljednik će se s vremenom povući pod američkim pritiskom. To je želja, a ne strategija”, kaže Judith Miller.
“Administracija nikada nije objasnila kako bi povlačenje iz nuklearnog sporazuma s Iranom, ma koliko to bilo loše, spriječilo Iran da podupire terorizam u inozemstvu, da prijeti američkim saveznicima u regiji ili da nastavi s teokratskom represijom kod kuće. Odgovor na manjkavosti sporazuma nije trebao biti jednostrano povlačenje, nego diplomatski i ekonomski pritisak na Teheran da se sporazum poboljša.
Nedavni pritisak administracije da se iranski izvoz nafte silom svede na nulu je također dodatno odvojio Washington od njegovih europskih saveznika i potkopava ono što je bio glavni cilj i republikanskih i demokratskih prethodnika, a to je zaustavljanje proliferacije nuklearnog naoružanja u najvažnijoj strateškoj regiji svijeta. Iran i Irance će nedvojbeno povrijediti najnovije američke mjere, ali rat još uvijek nije “neizbježan” iz jednog ključnog razloga: ni Trump ni ajatolah Ali Hamnei ne žele vojni sukob. Unatoč tvrdolinijašima u kući, Trump zna da su ratovi loši za posao i za Dow Jones, a rijetko idu prema planu. Iranski vladari će zauzvrat radije tražiti ekonomsku pomoć od ostalih partnera u nuklearnom sporazumu, osobito europskih zemalja, dok čekaju kraj prvog Trumpovog mandata i njegovu moguću zamjenu dosljednijim demokratskim nasljednikom. To također može biti želja, ali Iran dobro zna cijenu rata. Također se zna da bi pribjegavanje terorizmu moglo izazvati američku vojnu odmazdu koju Iran želi izbjeći”, zaključuje američka analitičarka Judith Miller s Instituta Manhattan.
Jarrett Blanc, viši stručni suradnik u programu geoekonomije i strategije pri Zakladi Carnegie za međunarodni mir, također govori o neizbježnosti rata i tvrdi da Trumpovo okruženje čini sve da do rata dođe.
“Neizbježan? Naša stvarnost može izgledati kao televizijska emisija, ali to još uvijek nije Igra prijestolja, s planovima i razvojem događaja, koja nas tjera na strašnu i besmislenu borbu. Je li rat sada teže spriječiti? Nažalost da. Predsjednik Donald Trump ne želi rat, ali on je sam i okružen s ljudima koji rade na tome i kao da samo sporadično obraća pozornost na njihove spletke. Što je slučaj, na primjer, s njegovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Johnom Boltonom, koji obavještajne službe izvještava o mogućim iranskim prijetnjama i navodno prethodno planirane vojne operacije Sjedinjenih Država.
Protiv Irana su i jastrebovi koji će doslovno imati dobit od sukoba Irana sa Sjedinjenim Državama, kao i profesionalci koji se možda bore za obrambene pripreme SAD-a. Ova napeta situacija znači da zapovjednici niže razine i možda samo djelomično kontrolirani opunomoćenici mogu namjerno ili nenamjerno izazvati sukob u kojem će se viši zapovjednici boriti da njime upravljaju”, zaključio je Jarrett Blanc.
Elijah J. Magnier: Od Karbale do Al-Fujairaha – Sabotaža je umanjila šanse za rat
Troje američkih analitičara očito ne poznaju bliskoistočnu stvarnost kao posebni dopisnik kuvajtske medijske kuće Al-Rai Elijah J. Magnier, koji je u svom članku objavljenom nakon “sabotaže” na naftnim tankerima u Perzijskom zaljevu podsjetio na odlučnost Iranaca kada brane svoje nacionalne interese.
“Dana 11. siječnja 2007. godine su američke snage pretresle Ureda za vezu Irana u iračkom gradu Erbilu, glavnom gradu kurdske autonomne regije na sjeveru zemlje. Uhvatili su nekoliko časnika Iranske revolucionarne garde. Devet dana kasnije su komandosi na čelu s časnikom Hezbollaha i pripadnicima iračkog otpora skupine Asaeb Ahl Al-Haq šiitskog klerika Moqtada Al-Sadra izveli smion napad usred bijela dana u provinciji Karbala. Vozeći američke automobile, koji su pripadali jednom iračkom ministru, zarobili su i ubili pet američkih vojnika i časnika. To je jezik koji Iran koristi za slanje poruka Sjedinjenim Državama. Nepogrešivu poruku bez iranskih otisaka prstiju”, podsjeća Elijah J. Magnier.
“U nedjelju ujutro, 12. svibnja ove godine se u 04:00 po lokalnom vremenu čula jaka eksplozija u luci Ujedinjenih Arapskih Emirata Al-Fujairah, koja je ozbiljno oštetila pet teretnih brodova. Štetu su pretrpjeli tankeri Al-Marzoqah, Al-Miraj, Al-Majd, Al-Amijal i Khamsa Ashra, ali nije bilo mrtvih ni ranjenih, niti izlijevanja kemikalija ili goriva. Među brodovima su bila dva naftna tankera iz Saudijske Arabije. Bila je to čista, jeftina, brza i vrlo učinkovita operacija s golemim rezultatom. Ona je okončala šanse ne samo za rat između Sjedinjenih Država i Irana ovog ljeta, nego i za rat između Hezbollaha i Izraela.
Sabotaža je pokazala što bi se moglo dogoditi gospodarstvima bliskoistočnih zemalja i svjetskom izvozu nafte u slučaju da Iran bude stjeran u kut i napadnut. SAD i njihovi bliskoistočni saveznici možda ne mogu ni zamisliti na što je Iran sposoban u slučaju rata, čak i ako nikakav opipljiv dokaz sabotaže ne upućuje na Teheran. Ako pokrene rat bez jasnog cilja ili rezultata, Trump će morati pažljivo razmisliti o svom ponovnom izboru 2020. godine”, piše Elijah J. Magnier.
Al-Fujairah u Ujedinjenim Arapskim Emiratima se nalazi 140 kilometara od Hormuškog tjesnaca, drugog po veličini svjetskog utvrđenog naftnog raskrižja, koji je potpuno prolazan od 1983. godine. Prvi naftni terminal počeo je s radom 2006. godine, a drugi 2010. godine.
Tjesnac je bio miniran od strane Irana tijekom iračko-iranskog rata ’80-ih. Bez obzira tko stoji iza ove profesionalne sabotaže u UAE, ona šalje jasnu poruku da izvoz nafte neće biti moguć ako Iran ne bude mogao izvoziti svoju naftu. Također se navodi da će svijet pretrpjeti nagli porast cijena nafte. Sirova nafta Brent je nakon sabotaže na burzi u Londonu poskupjela na 71,89 dolara za barel. Što će se dogoditi ako Iran bude opkoljen i ako mu “presjeku dovod kisika”, kao što su obećali američki predsjednik Donald Trump i njegov tim?
Ako ne bude mogao prodavati svoju naftu, Iran je zaprijetio da će zatvoriti Hormuški tjesnac. SAD i njegovi bliskoistočni partneri pokušavali su stvoriti druge mogućnosti, kako bi u ekstremnom slučaju izbjegli korištenje Hormuškog tjesnaca. Sabotaža Al-Fujairaha dogodila se nedaleko od američke mornaričke baze Fujairah, što se može tumačiti kao dvostruka poruka.
Sabotaža, koju su vlasti u Ujedinjenim Arapskim Emiratima poricale sve do poslijepodnevnih sati, dogodila se ubrzo nakon što je objavljeno da SAD šalju zrakoplove i bombardere B-52 u Perzijski zaljev kako bi zastrašili Iran i suprotstavili se mogućem napadu na pomorski promet u Hormuškom tjesnacu. Malo je vjerojatno da su SAD očekivale tako neposredan i izravan odgovor.
Prije godinu dana je predsjednik Donald Trump povukao Sjedinjene Države iz nuklearnog sporazuma između Irana i svjetskih sila sklopljenog 2015. Ponovo je uveo teške jednostrane sankcije s ciljem da uruši iransko gospodarstvo. Iran je tada upozorio da će početi čuvati tešku vodu i obogaćivati uranij na većim razinama, ali je dao rok 60 dana Europi da pronađe način kako će zaobići američke sankcije. Nedavni događaj sa sabotažom u Al-Fujairahu govori kako su mogući i drugi odgovori na američku agresiju.
Ajatolah Hamnei: Neće biti rata, niti ćemo pregovarati s Amerikancima
Pa red je … bar po generalu Clarku. Biče zanimljivo promatrat klasičnu nemočnu retoriku Rusa prema američkim “partenerima”….to se nesme…to nije u skladu sa UN…i tako dalje. 🙂
Ipak je Bliski Istok Iransko dvoriste u Iraku i Libanu se to najbolje videlo a i u Siriji i Jemenu od skora.
Duboko je korenje Islamske Republike Iran.
Ako piskaranje The National Interest-a uzmemo za ozbiljno onda Boltonu zbog zakuhavanja situacije uskoro slijedi noga uz Trumpov poslovični “You’re fired!” , što bi svakako smirilo međunarodne tenzije.
No poučeni iskustvom ne trebamo se prerano veseliti…
Neće bit rata! Bar ne amerika-Iran izravno
Španci, Holanđani, Nijemci….digli sidro iz regiona, Ameri izpraznili ambasadu u Iraku, Kuvajt podigao borbenu spremu vojske…….
Bojim se da će biti rata…..teškog rata.
Njemačka, s kaznama Bundesbanci i Bayeru, gdje je problem.
Evakuirano USA veleposlanstvo u Bagdadu i Erbilu, ostalo samo nužno osoblje. Boje se da ne bi bilo “Cigani lete u nebo” (uz ispriku Romima, ali se tako zove film), kao kad je Hezbollah poterao Amere iz Bejruta ’80-ih. kad ih je izginulo oko 400
Nije neka tajna da SAD namerava “vojno da zaštiti” sve u svojoj interesnoj sferi (što znači sve koje može) bez obzira želile to države ili ne – Tramp je zato i doveden. Ranije sam pisao da je najlogičnija strategija te “vojne zaštite” stavljanje pod kontrolu Južne Amerike (što znači osvajanje Venecuele), pa dalje u Afriku a Blistok tek na kraju. Pisao sam i da će napad na Venecuelu početi kada se suprotstavljeni krugovi moći dogovore. Sada izgleda da se oko Venecuele ne mogu dogovoriti ali oko Irana mogu. Nravno, ako počne rat sa Iranom rat će buknuti širom planete pa i u Venecueli. Možda pomenuti krugovi moći žele rat sa Iranom ali vojska sigurno ne gleda blagonaklono na to. Vojna osvajanja se uvek sprovode tako da se obezbeđuje kvalitetna logistika. Postepeno širenje uz zatvaranje svih mogućih slabih tački omogućava kvalitetnu logistiku a odlazak direktno u Sredozemlje izlaže vojsku SAD-a “nemogućoj… Čitaj više »
Tko če platiti…..
saudija, katar, kuvajt, emirati..
i ostala bagra
ali će ih teheran sve pobijediti
iran ima kulturu staru tisuća godina
perzija je to
Iz ovog članaka a isto i iz drugih se da naslutiti da amerika nastavlja plan koji je iznio genClark Irak, Libija, Sirija i za kraj Iran. EBoga i Alaha molim da slomiju zube. Ne znam da li je ta nacija normalna oni samo vode ratone i šire demokaraciju bombama obočenim uranom. I nikome kod nas na TV-u to ne smeta ali su zato svi ostali diktatori, Gadafi itd.
A na to su ih nahučkali žido-cionisti u americi jer se zna da sijelu vanjsku politiku amerike oblikuje židovski lobi.
nema teorije da će Rusija i Kina poslat svoje brodove u Perzijski zaljev, u budućnosti IRGC mogu minirat prolaz i nitko više neće moći ući ni izaći, odkad se zakuhalo tako su saveznici NATO-a španjolski, talijanski, nizozemski, belgijski brodovi polako zbrisali iz Perzijskog zaljeva, odlazi otamo tko god može da izbjegne moguću klopku ako se što dogodi , jedino su ostali brodovi SAD-a i V.Britanije u bazama u Bahreinu i UAE
Dajte molim vas prestanite više veličat taj Hezbolah kao ratnu mašinu a nisu u stanju u Siriji pomoć Asadu da riješi one tojota ratnike a ne da pariraju USA i Izraelu.Rata če biti uskoro to svi znate ovdje toliko ga očekujete da če te se razočarat ishodom.Sve moguće u Iranu će biti uništeno i spaljeno i nikad tamo neće biti izrađena atomska bomba pa makar svijet bio pod nuklearnom zimom.Sve je davno isplanirano i to zna i vjerski vođa mula Homeini i polako priprema teren za bježaniju?Ali gdje?
Strpi se još malo mula neće popustit a neće ni USA i Izrael-vatromet slijedi prije ultimatuma od 60 dana..možda i ovaj vikend kad završi eurovizija?Sve je pripremljeno-diplomacija odrađena,brodovi dovučeni,rakete postavljene ,vojnici u pripravnosti itd..kreće rušenje vjerskog vođe…
Jadno je da Kinezi i Rusi neće pomoć IRANU..očigledno su u velikom strahu a ovdje to željno očekuju čitaoci logičnog…..
Svako zveckanje oruzja u Perzijskom zaljevu diže cijenu barela nafte!Dizanje cijene barela direktno utiče na Kinu jer je ona veliki uvoznik nafte.Znaci ovdje Ameri idu da jednim udarcem riješe dvije muhe,Iran i Kinu.Ovo je Amerika zadnja sansa da nešto urade protiv Irana,jer znaju da će svake sljedeće godine iranske rakete biti modernije i duljeg dometa,a dizanjem cijene nafte indirektno slabe i Kinu kao velikog uvoznika nafte.Nadam se da rata nece biti,a ako ga bude svi ljudi na svijetu ce ga osjetiti indirektno po ogromnim poskupljenjima namirnica koje ce se dogoditi zbog dizanja cijena nafte!!ž
Podijelio bih par misli o ovome. Kao prvo, koje su opcije amerikancima?
1. Zračna kampanja: znači udariti prvo raketama, zatim nakon što se uništi većina PZO da nastave zrakoplovi.
2. Kopnena kampanja ali odakle? Irak sigurno neće biti oduševljen ni sa tih 120.000 najavljenih trupa a da ne govorimo da će biti i tamo u neprijateljskom okruženju. No, za Iran i njegovu planinsku konfiguraciju to je premalo. Koliko vojske ima na raspolaganju, koliko sam čitao na plaći imaju pola milijuna profesionalaca prašinara, ali sigurno sve ne mogu poslati na Iran, pa treba gasiti požare i drugdje po svijetu? Neće valjda unovačiti ljude po ulici?
Dragi prijatelji Iran je preveliki zalogaj za bilo kojeg napadača Zbog snažne vojske (regularne i elitne Revoliucionarne Garde( ogromne vojne rezerve i basij milicija( velike vojne pričuve suvremene vojne tehnologije vlastite i strane( koju ima i domljubnog neki bi rekli fanatičnog( ne i ja stanovništva i ozemlja konfiguracije terena koje ide u prilog branitelju a ne agresoru. smatram da napad na Iran nije moguć. poneka provokacija i ekonomske sankcije da ali će i njih brzo zaobići raznim sredstvima. Svaka druga opcija bi za agresore završila katastrofom a možda i svjetskim ratom Jer ostale supersile (Rusija I Kina ne bi ostale po strani. da se stvari ne odvijaju po američkim željama pokazuje i danjašna vijest da je Irak odlučio kupiti Ruske sustave S 300 i S 400.
Neće biti rata. Rat vode obični jadnici. Najčešće građanski. Konflikt ili sukob vode američki vazali. Protiv nekih jadnika. Kao Saudi. U Jemenu. Ameri interveniraju. Tako se rat sad zove – intervencija. Tako da rata biti neće. Trump uskoro treba objaviti svoj plan o ”novoj Palestini”. To bi trebao biti njegov ”povijesni politički uspjeh”. Da on razriješi gordijski čvor izraelsko – palestinskih odnosa. (Pa možda padne i neki Nobel.) Što se naravno neće dogoditi. Uspjeh. Jer do sad nisu u tome uspjeli ni puno veći majstori od njega. Trgovački sporazum s Kinom je trebao biti gospodarski dragulj, u niski njegovog predsjednikovanja u prvom mandatu.Od toga ništa. Zasada, Eventualni rat s Iranom, bi značio njegov sigurni odlazak iz Bijele kuće. Ništa od drugog mandata. Ako bi stvari krenule krivo. A po Murphyjevom zakonu sve što može krenuti krivo, krenuti će krivo. Svi polaze u rat uvjereni da će biti kratak i brz.… Čitaj više »
Batinasi na turneji. Od drzave do drzave. Strasno im dosadno pucaju od dosade i ludila.
Ne znam kako je došlo do priče da je sabotaže na tankerima izveo Iran. Par dana prije Trump priča o agresivnoj politici Irana, podupiranju terorizma i da će ih kazniti ako išta takvo naprave. Tek što je ta izjava par puta obišla svijet Iran izvede međunarodnu terorističku akciju, bez “iranskog potpisa”, ali kao svi znaju da su oni to (teroristički akt) učinili. Baš mi nekako to bude čudno da “tirani” uvijek naprave nešto na šta su ih SAD upozoravale da ne naprave. Iako je to u početku bilo prepoznato kao false flag operacija, osmišljena da ocrni Iran, sad svi govore i pišu upravo ono što je Trump tvrdio. Još gore je što se hvale mudrost, hrabrost, odlučnost i vojne vještine dok ih se stavlja u ulogu terorista. Realno, ako je to Iran učinio, zaslužio je sve do jedne sankcije koje su im uveli, međunarodnu izolaciju pa možda i vojnu intervenciju… Čitaj više »
ne znam zasto mnogi komentiraju da ce rusija prodati, izdati iran. nema te trgovine, cak ni za ukrajinu, po kojoj rusija a i kina smije dozvoliti americki ulazak u srednju aziju.
srednju aziju mnogi zele. rusija i kina radi obrane, ameri radi prodora prema rusiji i kini, turska radi imperijalistickih snova, iran jer im je to prirodno okruzenje.
veliki napori ce se uloziti da se odrzi status quo.