Hoće li Putinove nove promjene ustava značiti da Moskva odustaje od svojih međunarodnih nuklearnih obaveza?

Nazad u B.C. periodu (Prije Corone), najveća priča u Rusiji odnosila se na predložene izmjene ustava zemlje. One su osmišljene za širenje moći i šire oblikovanje budućeg pravca zemlje.

Original – iskovan poslije krvoprolića tokom rane ustavne krize devedesetih – stvorio je „hiper-predsjednički sistem“, a jedan od najistaknutijih novih prijedloga predviđa stroga ograničenja roka u eri A.P. (poslije Putina), zajedno sa nuliranjem njegovog sopstvenog sata. Upravo su ti aspekti privukli najviše međunarodne pažnje.

Međutim, jedna veoma važna promjena se donekle provukla ispod radara: Stavljanje domaćeg zakona iznad bilo kakvih odluka stranih arbitara. Što bi, prema kritičarima, moglo da promijeni odnos Moskve sa različitim međunarodnim institucijama, poput Evropskog suda za ljudska prava i Ujedinjenih Nacija, ili može uticati na međunarodne ugovore koje je Rusija potpisala.

Sada je izaslanik zemlje u Sjedinjenim Državama prešao na ublažavanje ovih strahova. “Amandman ni na koji način ne mijenja ili ukida član 15 Ustava,” kojim se ruskim obavezama po međunarodnim ugovorima daje prednost nad lokalnim pravom, kaže Anatolij Antonov. Amandman ima za cilj samo „odluke stranih ili međunarodnih sudova i arbitražnih vijeća“ koje bi u Rusiji postale neizvedive ako se utvrdi da su neustavne.

Rusija je potpisnica brojnih međunarodnih sporazuma. Neki od njih su važni za globalnu sigurnost, na primjer, sporazumi koji se odnose na nerazvijanje oružja za masovno uništenje i transparentnost nuklearnog oružja, posebno imajući u vidu da ta zemlja i dalje održava najveće zalihe atomskog naoružanja na svijetu.

Predloženi amandman jedan je od nekoliko koji čekaju na odobrenje poslije održavanja nacionalne ankete. Glasanje je prvobitno bilo planirano za april, ali je odgođeno zbog pandemije koronavirusa.

Zatvaranje rupe

U osnovi, Rusija želi da nastavi sa ispunjavanjem obećanja direktno prilikom potpisivanja različitih ugovora, ali i da se zaštiti od nesposobnih ili korumpiranih tumačenja njihovih pravila, objasnio je Anatolij Torkunov, šef MGIMO, koji je smatrao da je ruski univerzitet vrhunski univerzitet za ambicije diplomata i za pravnike specijalizovane za međunarodno pravo.

„Nije tajna da neki visoki zvaničnici određenih država zloupotrebljavaju svoje značajne finansijske mogućnosti da zloupotrebe norme određenih međunarodnih sporazuma o sudskim nagodbama ili arbitražnim konfliktima, a takođe utiču na arbitre i sudije“, rekao je.

Predloženi amandman zatvorio bi rupu i, čineći to, zapravo ojačao međunarodno pravo, jer je jedan od njegovih temelja nacionalni suverenitet, rekao je.

„Pogledajte samo Ustav SAD. Održavanje suvereniteta je primarni cilj koji daje mandat zakonodavstvu, izvršnoj vlasti i pravosuđu,” napomenuo je ambasador. “I, posebno, američki Ustav nema ništa poput ruske odredbe koja bi sadržavala svoje obaveze prema međunarodnim ugovorima kao dio nacionalnog zakona.”

Igranje po pravilima

“Moderni međunarodni ugovori omogućavaju članu koji to više ne želi biti, da spakuje svoj kofer i uredno ode,” rekao je Andrei Kortunov, generalni direktor Ruskog savjeta za međunarodne odnose (RIAC), uticajnog istraživačkog centra sa sjedištem u Moskvi. Ovo je učinio Washington DC kada je, primjerice, ukinuo Ugovor o posrednim nuklearnim snagama prošle godine. Moskva, takođe, može izaći iz bilo kojeg sporazuma koji više ne smatra primjenljivim na svoje nacionalne interese, sa ili bez amandmana.

“Na primjer, ne možemo ponovo da uvedemo smrtnu kaznu u naše zakonodavstvo, jer pravila Savjeta Evrope ne dozvoljavaju članovima da koriste smrtnu kaznu”, rekao je. “Da bi je Rusija ponovo uvela, morali bismo napustiti Savjet Evrope.”

Smrtna kazna tehnički je još uvijek u knjigama u Rusiji, ali pogubljenja nisu izvršena od kraja 1990-ih, zbog moratorijuma. Slanje osuđenika na smrtnu kaznu sada je simboličan čin, način da sud naglasi težinu zločina.

U praksi se vremenom razvijaju trajniji međunarodni sporazumi koji bi bili u toku sa promjenom domaće i globalne stvarnosti, rekao je Konstantin Dobrinin, državni sekretar Ruske savezne komore pravnika.

„Dobar primjer je Evropska konvencija o ljudskim pravima“, naglasio je. “Od izrade 1950. godine, kada su njene odredbe bile u sukobu sa domaćim zakonima članica Savjeta Evrope, stranke su usvojile dodatne protokole … I niko je nije napustio”, ukazuje Dobrinin.

Dakle, ako amandman bude usvojen, ni u kom slučaju neće dati Kremlju kart blanš da proizvoljno promijeniti svoje međunarodne obaveze, dodao je on. Slijedeći taj put država bi postala međunarodni izgnanik. To isto važi, na primjer, za Njemačku, Italiju ili Britaniju – da nabrojimo nekoliko primjera – gdje relevantni sudovi mogu presuditi da međunarodni sporazum krši domaće zakonodavstvo. Imati štap ne znači da ga morate koristiti.