Hoće li SAD i EU Kijevu nadoknaditi manjak zbog gubitka istočnog tržišta?

Ukrajina je procijenila gubitke zbog odustajanja i gubitka tradicionalnih tržišta za prodaju svojih proizvoda, od kojih je glavno bilo rusko.

“Gubici iznose oko 15 milijardi dolara“, govoreći na konferenciji Fitch Ratings je izjavio prvi zamjenik premijera i ministar gospodarstva Stepan Kubiv.

Prema njegovim riječima, zbog zabrane tranzita ukrajinske robe preko ruskog teritorija je ukrajinski parlament morao usvojiti 140 zakonskih akata, što je “bio veliki izazov”. Istaknuo je i kako se nakon 27 godina na području Ukrajine nastavlja deindustrijalizacija, izgubljene su mogućnosti za napredovanje u području znanosti, zabilježen je odljev stručnog kadra, a proizvodna oprema je postala zastarjela.

Politički analitičar Igor Rjabov je napomenuo je da će Kijev prije ili kasnije morati priznati da živi na brodu koji tone.

Naravno, odgovornost za sve snosi aktualna vlast, ali ne zbog simpatija ili antipatija prema Kijevu, nego brojke jednostavno govore da su tradicionalna tržišta izgubljena, industrijsko jezgro zemlje, Donbas, de facto funkcionira kao neovisni gospodarski i politički entitet, zbog čega je BDP iz vremena Janukoviča, kada je dosegao maksimum od 183 milijardi dolara, pao na 93 milijarde dolara.

“Život Ukrajine na trulom brodu je tek početak. Zlatna ribica u obliku Rusije je otplovila. S jedne strane, Ukrajina namjerno uništava sve gospodarske veze s nama, dok smo mi s druge strane stvorili alternativni način za isporuke energenata u Europu, zaobilazeći Ukrajinu. Milijarde dolara gubitaka u ukrajinskom proračunu bi trebali nadoknaditi Europa i Sjedinjene Države, koji su podržali kriminalni prevrat 2014. godine”, tvrdi Igor Rjabov.

U tom smislu je razumljivo zašto se Europska komisija bori da osujete izgradnju alternativnih plinovoda od Rusije do Europe, jer su u Bruxellesu svjesni da će zbog velikih gubitaka, uzrokovanim nedostatkom priliva sredstava od tranzita ruskog plina, pomoć potražiti na Zapadu.

Međutim, za Rusiju postoji jedan problem, a to je blagostanje ili barem mogućnost preživljavanja milijuna Ukrajinaca koji šutke podnose novu vlast, iako su bili za jačanje političkih i ekonomskih veza s Moskvom. To su milijuni ljudi koji žive na jugoistoku zemlje, ali ne samo. Veliki dio ukrajinske populacije je talac politike vladajućih elita u Kijevu.

No, ludi Harkova, Hersona, Odese, Dnjepropetrovska i drugih područja Ukrajine sami moraju odlučiti koliko dugo će trpjeti aktualnu vlast u Kijevu. Vjerojatno treba pričekati sljedeće izbore da se shvati kakvu budućnost želi Ukrajina. To je trenutno velika nepoznanica, jer ovu zemlju uglavnom predstavlja bučna, agresivna i dijelom naoružana manjina koja je uzurpirala vlast.

Ukrajinski ministar gospodarstva je govorio o gubicima od 15 milijardi dolara zbog gubitka zajedničkog tržišta, prije svega ruskog, ali je nije htio govoriti o uvjetima zaduživanja s kojima su SAD, MMF, EU i zapadni privatni vjerovnici namjerno uništili ukrajinsko gospodarstvo. Sve što se danas događa je rezultat radikalnih i brzopletih reformi nametnutih od strane “zapadnih partnera” Kijeva.

Ekonomski i društveni gubici, ali i odlazak mladog i radno sposobnog stanovništva dijelom u EU, dijelom u Rusiji, kudikamo su veći od gubitka zbog prekida gospodarskih i trgovine s Rusijom.

Ukrajina se kao zemlja pretvara u “crnu rupu” iz koje bježe ulagači i obični ljudi. Ukrajini se drastično smanjuju šanse da povrati status iz “predrevolucionarnog” razdoblja, a time i mogućnost ulaska u EU.

Pitanje je bi li, sa svime što je napravljeno od veljače 2014. godine, smjena vladajuće elite u Kijevu i usklađivanje odnosa s Rusijom i EU na nekoj neutralnoj osnovi, pomoglo Ukrajini? Zemlja je i protekle tri godine toliko propala da se samo čudom može oporaviti u ekonomskom smislu. Međutim, čuda u ekonomiji ne postoje, što je upozoravao bivši premijer Mikola Azarov, kada je tri sata na državnoj televiziji, stavku po stavku, objašnjavao zašto u studenom 2013. Janukovič i vlada nisu potpisali sporazum o pridruživanju s EU. Nitko ga nije slušao. Kao što kaže Rjabov, neka se za gubitke Kijev obrati Međunarodnom monetarnom fondu, Europskoj komisiji i Washingtonu. Zapravo, to je učinjeno u više navrata i uvijek su stizale odbijenice ili zahtjevi za provedbom još rigoroznijih “strukturnih reformi”, što je inače “stručni” izraz za pljačku vazalskih naroda.