HRT saznao za dogovor Gazprom-Naftogaz prije Moskve i Kijeva

Citirajući zapadne agencije je hrvatski javni televizijski servis jutros objavio vijest „kako su Rusija i Ukrajina postigli ugovor i isporukama plina nakon 31. prosinca, kada istječe postojeći ugovor o isporukama ruskog plina ukrajinskom Naftogazu i tranzitu preko ukrajinskog teritorija za Mađarsku, Češku i dalje kroz njihove plinske sustave u EU i zemlje regije. Informacija je objavljena u jutarnjim informativnim izdanjima svakog sata na kanalu HRT4 kao tekstualna poruka u dnu ekrana.

Međutim, na službenoj stranici Gazproma je posljednja vijest od 16. prosinca o nastavku pregovora o isporukama plina Bjelorusiji. Podsjetimo, ovakve su vijesti štetne jer u zabludu dovode kupce, a ako ih objave agencije, što ovaj put nije slučaj, kao što je Bloomberg ili dnevni listovi Financial Times The Wall Street Journal, znaju utjecati na kotacije dionica plinskih kompanija na tržištu. Dovoljno je da ne budu demantirane nekoliko sati i burzovni špekulanti, kupujući i prodajući dionice u tom razdoblju, uspiju zaraditi prilične svote nova, kao što je prije nekoliko godina u članku posebno posvećenom toj temi opširnije objasnio Noam Chomsky.

No, čini se da ovdje opet imamo slučaj ne toliko s lažnim vijestima koje pogoduju burzovnim lešinarima, već „profesionalnosti“ novinara hrvatskog javnog televizijskog servisa, čije bi se vijesti iz inozemstva mogle demantirati cijeli dan, i to usprkos činjenici da je HINA izvijestila što se točno dogodilo na jučerašnjim pregovorima u Berlinu.

Naime, jučer se Berlinu održao posljednji ovogodišnji krug pregovora Rusije, Ukrajine i Europske komisije o tranzitu ruskog plina kroz Ukrajinu nakon 31. prosinca ove godine, kada istječe sadašnji ugovor o tranzitu, a vremenski tjesnac mogao bi potaknuti pregovarače na kompromis, kaže se u komentaru ruskih Ria Novosti.

Bivši potpredsjednik Europske komisije za energetsku uniju Maroš Šefčovič je, najavljujući pregovore, ocijenio kako je vrijeme za pozitivni signal tržištima i potrošačima. Optimistične izjave odaslane su i iz Kijeva, odakle je predsjednik Vladimir Zelenski rekao da su Rusija i Ukrajina „blizu sporazumu“.

Ukrajina i EU inzistirale su na najmanje 60 milijardi kubnih metara plina godišnje. Gazprom je istaknuo da sve ovisi o ekonomskim uvjetima. Stručnjaci smatraju da će, nakon što Sjeverni tok 2 i Turski tok dosegnu puni kapacitet, optimalna količina ukrajinskog tranzita za Rusiju biti najviše 30 do 40 milijardi kubnih metara.

Izvori upoznati s tijekom pregovora navode da je preliminarno dogovoreno postupno smanjenje volumena, navodno u prvoj godini 50, drugoj 40, a trećoj na 30 milijardi kubnih metara.

Međutim, ovo su neslužbene informacije s vječno korištenom shemom o „razgovoru s izvorom koji je zbog svog statusa u pregovorima želio ostati anoniman“.

Takva shema je navodno otvorila put kompromisu. Gazprom više ne bi inzistirao na zaključivanju jednogodišnjeg ili dvogodišnjeg ugovora, a Ukrajina više ne bi tražila desetgodišnji ugovor, pišu Ria Novosti.

“Zasad neću iznositi detalje, ali zaista se više ne razmatra jednogodišnji ugovor”, rekao je Vladimir Zelenski nakon sastanka s Vladimirom Putinom u Parizu, te dodao kako je s dnevnog reda skinut i desetgodišnji ugovor, te da će njegov vremenski rok biti “negdje na sredini”.

Maksim Rubčenko za Ria Novosti ocjenjuje kako je očito da i Kijev i Moskva smatraju da bi se rok ugovora trebao preklapati s izbornim ciklusom u Ukrajini.

“To je dobro i za Zelenskog i za Kremlj. Izgledi za produljenje tranzita, a time i za normalne odnose s Rusijom koji će biti važna tema pri izboru sljedećeg ukrajinskog predsjednika. Stoga je najizgledniji petogodišnji ugovor”, kaže Rubčenko.

Dakle, ništa nije potpisano i još uvijek se pregovara o konačnoj verziji suradnje Gazproma i Naftogaza. Moglo bi se reći da su se Rusija i Ukrajina dogovorili da kako će se dogovoriti o tranzitu plina nakon 31. prosinca 2019.

Jučer je Oxfordski institut za energetske studije objavio vijest kako je budućnost transporta ruskog plina u Europu širom je otvorena.

Uloga Ukrajine, povijesno glavnog tranzitnog koridora, promijenit će se nakon što 31. prosinca 2019. s istekom trenutnog tranzitnog ugovora između Gazproma i Naftogaza Ukrajine.

Gazprom je već znatno smanjio količine plina koji prolazi kroz Ukrajinu, te je izrazio namjeru smanjenja i dalje, posebno zbog tranzitnih plinovoda za diverzifikaciju Sjeverni tok, Turski tok i iznenadnog projekta u Poljskoj u kojoj je otvoreno novo postrojenje na plinovodu Jamal za „dehidraciju“ ruskog plina u slučaju da tijekom tranzita dođe do proboja vode u plinovod. Naime, ovakvo se postrojenje ne bi gradilo da Poljska namjerava prekinuti poslovanje s Gazpromom 2022., kao što je najavljeno. No, to je druga tema o  kojoj smo već pisali.

Rusku strategiju, bez obzira na ono što službeno tvrde Berlin i Pariz, široko podržavaju najveći kupci ruskog plina u Europi, dok u Bruxellesu postoji i političko protivljenje, uz neke, navodno „regulatorne prepreke za plinovodne  projekte“.

Napetosti oko ovih pitanja naglo su porasle s početkom ukrajinske političke krize 2014. godine, ujedinjenja Krima s Rusijom i posljedičnog pogoršanja političkih odnosa Rusija-Ukrajina i Rusija-Europa.

Ali usprkos tisućama komentara o političkim pitanjima, ovdje se radi isključivo o trgovini prirodnim plinom. A poslovni scenariji uključuju dugoročne ugovorne obveze Gazproma s mogućim protocima plina od 2020. kroz postojeće i buduće plinovodne mreže, zbog čega EU razmatra regulatorna pitanja o izgradnji nove velike infrastrukture kakvu predlaže Gazprom. Razmatraju se i mogući komercijalni i ugovorni okviri za budući tranzit plina preko Ukrajine i opskrbu plinom Naftogaza, što je bila tema jučerašnjih pregovora.

Naravno Gazprom računa na kratkoročne ugovore, jer je nemoguće predvidjeti količine opskrbe kroz Sjeverni i Turski tok, koji su takoreći pri završetku izgradnje, prvi prije nego SAD nametnu sankcije na projekt, a drugi u tranutku kada Bugari izgrade svoju dionicu do Srbije, što ipak grade, iako nešto sporije nego je predviđao Gazprom.

Vraćajući se na početak, sve vijesti koje se objave na teletekstu ili „prođu“ plavom ili „crvenom“ linijom tijekom informativnih emisija, lako je provjeriti na službenim stranicama vlada, kompanija i ipak vjerodostojnijih izvora koji zbog utjecaja na burze mogu snositi i kaznenu odgovornost. Nažalost, kod nas je „proizvodnja vijesti“, vrlo upitnih, očito praksa, a ne iznimka.

Gazprom