Hrvatska četiri MiG-a od Kijeva može dobiti samo iz muzeja

Početkom veljače su se ukrajinske tvrtke u obrambenom sektoru žalile na nepošteno tržišno natjecanje Rusije, koja navodno pokušava istisnuti neovisne ukrajinske konkurente iz poslova popravka i modernizacije sovjetskih oružja, vršeći pritisak na potencijalne klijente. Ironično, nekoliko dana kasnije se su baš u Hrvatskoj pojavili novi detalji o tome kako ukrajinske tvrntke “popravljaju” ovu vojnu opremu.

Pozivajući se na upućene izvore, 5. veljače je Jutarnji list izvijestio kako je Ministarstvo obrane Hrvatske zatražilo od Ukrajine za zamijeni loše popravljene MiG-21 s novim zrakoplovima. Riječ je o najmanje četiri zrakoplova koje je Hrvatska kupila od Ukrajine u sklopu ugovora o remontu i nabavi borbene eskadrile.

Iako se Zagreba službeno obratio Kijevu tek prošlog tjedna, skandal s “lažnim” zrakoplovima MiG je izbio još  2016. godine, kada se ispostavilo da je od 12 zrakoplova, koje je tvrtka “Ukrspetsexport” u srpnju 2015. godine sa zakašnjenjem isporučila Hrvatskoj, većina neprikladna za letove. O borbenim zadaćama da ne govorimo.

Prema sporazumu o održavanju borbenih zrakoplova, oni su morali biti funkcionalni deset godina, sve do 2023. godine, ali je ratno zrakoplovstvo Hrvatske već 2016. primijetilo kvarove i da su zrakoplovi neupotrebljivi. Kvarovi i su bili brojni, od otkazivanja navigacijskih sustava, problema sa spremnicima za gorivo, curenja ulja, a otkrivene su i pukotine na trupu. Jedan od posljednjih letova gotovo je završio u katastrofom, koju su piloti čudom uspjeli izbjeći.

Predsjednik, Kolinda Grabar-Kitarović, optužila je prijašnje vlasti zbog potpisivanja ovog štetnog ugovora i zatražila istragu o uvjetima u kojima je potpisan. U ožujku 2016. je hrvatska vojna policija pokrenula istragu i utvrdila da je pet zrakoplova kupljeno među starim letjelicama koje su bile bugarskom zrakoplovstvu do 1998. godine, a prema dokumentima su ranije bili u vlasništvu zrakoplovstva Jemena.

“Ukrspetsexport” ih je kupio za rezervne dijelove, a zatim prekucao brojeve, prefarbao ih i prodao kao “vrlo dobro moderniziranu opremu”.

U isto vrijeme, Sofija je nakon “otpisa” pet MiG-ova službeno obavijestila NATO da je uništila te zrakoplove, stoga ostaje da se vidi kako su uopće stigli u Ukrajinu.

“Popravak” letjelica se provodi u tvrtki “Odesaviaremservis”, koja je zbog prekoračenja roka bila kažnjena od hrvatske strane. Tijekom istrage je otkriveno da je stvarna dob ovih pet zrakoplova oko pet godina veća od one koja je navedena u dokumentaciji.

Na dva borbena zrakoplova su instalirani motori nepoznatog podrijetla, čiji se tvornički brojevi ne podudaraju s onima navedenim u ukrajinskoj dokumentaciji. Dokumentacija za krila je također bila krivotvorena, a dio komponenti je posuđen je od rashodovanih zrakoplova Alžira.

Ruska novinarka Ana Sedova, koja je komentirala žalbe Ukrajine na nepoštene ruske prakse u remontu sovjetske vojne opreme i hrvatski slučaj, kaže kako joj na um pada fiktivni lik  Ostap Bender, koji je u jednoj od epizoda rekao kako se sve krijumčarenje u Odesi obavlja u ulici Mala Arnautskaja, pa  je Hrvatska valjda tamo dobila svoje MiG-ove.

Ukrajinska strana nije službeno komentirala objavu u hrvatskog lista, međutim, kako piše Jutarnji list, ministar obrane Kijeva, Stepan Poltorak, tijekom nedavnog posjeta Zagrebu 16. siječnja je izjavio kako sporazum potpisan između ukrajinske tvrtke i Hrvatske nije potpuno izvršen i to na “štetu hrvatske strane”.

Međutim, Poltorak je istaknuo kako ukrajinsko Ministarstvo obrane nije bilo uključeno u taj ugovor i da nije dobro što se poslovalo s tvrtkom, a ne s državom Ukrajinom. te najavio da će pozorno proučiti to pitanje po povratku u Ukrajinu, razgovarati s predstavnicima tvrtke i da će o situaciji s MiG-ovima izvijestiti na najvišoj razini. Tako je za popravak 12 borbenih zrakoplova Hrvatska platila 22 milijuna dolara.

Ovakav “popravak” u Ukrajini nije ništa neuobičajeno. Na primjer, u veljači 2016. je uhićena grupa vojnika koji su u dosluhu s upravom trgovačke tvrtke “Krasiliv Agregat Plant” ukrali iz vojnog skladišta dijelove za montažu bombi pod zrakoplovom Su-24. Uređaji su ukradeni kako bi se upotrijebili za ispunjavanje ugovora s Indijom vrijednog 18 milijuna dolara.

Zrakoplov MiG-21 je razvijen u SSSR-u kasnih ’50-ih i dugo se smatraju zastarjelima, ali su još uvijek u službi u velikom broju zemalja. Imaju ih Hrvatska, Rumunjska, Indija i Egipat i neke zemlje u Africi. Stručnjaci se slažu kako Ukrajina nije tako lako mogla nabaviti zrakoplove MiG-21 u dobrom stanju, čime je nanijela štetu hrvatskoj strani. Najvjerojatnije će morati vratiti i platiti za gubitke. Nije potrebno spominjati koliki je ovo udarac za reputaciju nekada kvalitetne ukrajinske obrambene industrije, koja je donedavno tvrdila da je po konkurenciji na razini s Rusijom.

“MiG-21 su vrlo stari zrakoplovi, koji se čak ni u Ukrajini više ne koriste u borbenim uvjetima. Oni su u Rusiji povučeni iz borbene upotrebe još u vrijeme Sovjetskog Saveza. Stoga su u Ukrajini mogli ostati očuvani negdje u skladištima i biti namijenjeni za prodaju u inozemstvo, u afričke zemlje ili neke vrlo siromašne države”, objašnjava vojni analitičar Sergej Iščenko.

Naravno, Ukrajinci su obećali da neće samo prodavati ove zrakoplove, nego će ih izmijeniti na način kako su jednom učinili za Indiju, nadogradnjom borbenog zrakoplova MiG-21 i opremanjem s radarom “Koplje”. Tako su Ukrajinci obećali da to neće biti “običan” MiG-21, već “moderni zrakoplov, koji je modificiran”. Nažalost, Hrvatska se prva uvjerila da su “modificirali” ove MiG-ove.

Općenito, ove zrakoplove više gotovo nitko ne koristi. Hrvatska ih drži samo zbog manjka sredstava, možda i zato  što nema ozbiljnu namjeru ratovati s bilo kim. Ovi MiG-21 više ne trebaju nikome.

Naravno, Hrvatska je članica NATO pakta, ali za suvremene zrakoplove treba veliki novac, kojeg možda i nema. Ako zrakoplovne snage nekome nisu osobito potrebne, mogu se kupiti rabljeni po povoljnim cijenama. Stoga na tržištu postoji potražnja za takvim zrakoplovima, ali je MiG-21 rijetkost, jer je to gotovo muzejski eksponat, a ne zrakoplov koji može jamčiti učinkovitu obranu.

Stručnjak Ivan Konovalov vjeruje da bi ovaj incident mogao zakomplicirati ukrajinske odnose s NATO paktom i dati dodatne argumente protivnicima ulaska ukrajinskog režima u Europsku uniju.

Reputacija Ukrajine na međunarodnom tržištima oružja je jako pala. U posljednjih nekoliko godina se dogodilo nekoliko velikih incidenata, ne samo s Hrvatskom. Tu je i ponuda oklopnih vozila u Iraku, koja su vraćena, kao i problem s isporukama tenkova “Oplot” Tajlandu, iako je riječ o malom ugovoru.

Problemi sa zrakoplovima MiG-21 je nešto što se trebalo očekivati u ovoj situaciji.

“Apsolutno sam siguran da Hrvatska neće dobiti nikakve zamjenske zrakoplove koje traži. Jedina je mogućnost da “regionalni odbora Washingtona” pritisne Kijev i kaže mu da pronađe ove zrakoplove po svaku cijenu. No, može se pronaći mogućnost kompenzacije da se udovolji zahtjevima Hrvatske. Ukrajina hrvatskom zrakoplovstvu može dati neki drugi zrakoplov, iako su u ukrajinskom ratnom zrakoplovstvu i nove letjelice u očajnom stanju. Ovdje trebate pronaći čak četiri ispravna zrakoplova MiG-21, kojima je mjesto u muzeju. Sumnjam da će Kijev moći ispuniti taj zahtjev“, kaže stručnjak Ivan Konovalov.

Postoji još jednostavnija opcija, a to je vratiti novac. Međutim, to je ogroman udarac za imidž ukrajinske obrambene industrije, koja nije navikla na to. Ali, posljednjih godina je bilo toliko neuspjeha, da jedan manje ili više ništa značajno neće promijeniti.

Ipak, unatoč svim ovim propustima, Kijev je prema mirovnom institutu SIPRI iz Stockholma 2016. uspio izvesti 52% više oružja i zaraditi 528 milijuna dolara.

Međutim, ovdje se opet igramo brojkama, jer se govori o prometu u odnosu na 2015., dok je prije krize Ukrajina izvozila oružja i vojne opreme za milijardu dolara i bila među deset najboljih svjetskih dobavljača oružja. Naravno, to je najvećim dijelom bilo moguće zbog prodaje sovjetske ostavštine.

Tu je i nešto oružja što su sami proizveli ili dok su još sudjelovali u raznim zajedničkim programima, uključujući i one s Rusijom. Ukrajinska obrambena industrija je uglavnom bila orijentirana prema Rusiji, posebice u smislu isporuke dijelova i komponenti. Na primjer, tvrtka “Motor Sich” je za Rusiju pravila helikopterske motore.

Više nema toliko rezervi za povećanje izvoza oružja u inozemstvo, a ukrajinska obrambena industrija je stanju zapuštenosti. S obzirom na takve okolnosti, izjave da Rusija istiskuje  Ukrajinu s nekih tržišta su jednostavno smiješne, jer sa svojim oružjem Kijev nikada nije bio ni blizu kvaliteti ruskog naoružanja.

Iako se u Hrvatskoj o tome nerado govori, izvan zemlje se otvara pitanje hoće li skandal sa zrakoplovima utjecati na odnose Ukrajine s NATO paktom?

Ipak se čini da je ovo priča o odnosima dviju zemalja, a trenutak NATO, na prvi pogled, ovdje ne igra nikakvu ulogu. Međutim, sukob koji je nastao između Ukrajine i jedne od zemalja Sjevernoatlantskog saveza je nepoželjan za Washington. SAD podupiru Kijev bez obzira na to što tko mislio u NATO paktu, jer su američke snage ključna sila saveza.

Naravno, ovo nije Europska unija, gdje je puno različitih stavova o Ukrajini, ali ni NATO nema usuglašen stav po pitanju Ukrajine.

Činjenica da je Hrvatska u ovakvoj situaciji je neugodna za Washington. Čini se da je sukob mali, ali je 22 milijuna dolara za nas ipak ozbiljan novac, što samo po sebi daje veći značaj sukobu. S druge strane ovaj skandal govori da Ukrajina, čak i kada bi bila članica NATO pakta, koliko god se trudila, neće ispunjavati svoje obveze.

Za kraj, ostale članice NATO pakta će se sigurno sjetiti ove priče kada se bude razmatralo partnerstvo ili bilo kakav ugovor s Ukrajinom.

Na primjer, Italija ili Grčka, koje imaju svoj stav o situaciji u toj zemlji, mogu reći: “Žao nam je, pa Ukrajina je prevarila članicu NATO saveza i ukrala joj 22 milijuna dolara. Kako uopće poslovati s tom zemljom?”

Što se tiče Hrvatske, ostaje pitanje hoće li Ukrajina uspjeti iz nekog muzeja izvući četiri MiG-a i formalno ispuniti odredbe ugovora ili će nam dati zrakoplove koji su dio eskadrile ostatka ostataka s bojišta u Donbasu. Moguće je da nam kompenzira dug ne neki drugi način, ali je Kijev u očajnoj financijskoj situaciji i  ministar Stepan Poltorak se već ogradio da je Hrvatska poslovala s tvrtkama, a ne državom, tako da uopće nije jasno od koga potraživati izgubljeni novac.

Uostalom, kada je izbila afera, ukrajinski mediji su pisali “kako je samo netko naivan na dalekom Jadranu mogao povjerovati da će remont biti obavljen kako treba”. Ukucate li u Google tražilicu pojam “korupcija ukrajinska vojska”, samo na ruskom ili ukrajinskom ćete dobiti skoro pola milijuna rezultata, od kojih su mnogi opširne analize, a na engleskom preko pola milijuna s vrlo zanimljivim detaljima. Čak su i ukrajinski mediji i portali pisali o tome, jer je borbena moć ukrajinske vojske korupcijom toliko potkopana, da se u kasno ljeto 2014. godine, tijekom ključne ofenzive koja je trebala slomiti ustanak u Donbasu, pokazala potpuno neučinkovitom.

Dva dana nakon prve objave o ovom skandalu, 2016. godine, su ukrajinski mediji su odlučili kratko pisati o svemu, ali su dio odgovornosti prebacili na “naivne Hrvate”.

“Hrvatski eksperti su impresionirani tehničkim stanjem “popravljenih” zrakoplova i namjeravaju provesti ozbiljnu kampanju protiv Ukrajine kao pouzdanog partnera na tržištu tehnologije i usluga. Ovo može biti ozbiljan udar na ugled “Ukrspetsexporta” i cijelu Ukrajinu. Unatoč svim činjenicama i što je zavod u Odesi nekada vrijedno radio, misliti da će zavod u Odesi završiti kvalitetan popravak mogu samo naivne osobe koje žive na obalama Jadrana i nisu upoznate s ukrajinskom i postsovjetskom stvarnošću. Ovo znači da je Ukrajina iskopala još jednu lopatu zemlje u već iskopanoj raki za dobru suradnju s jednom od rijetkih europskih zemalja koja nas iskreno podržava. Netko lukav je ovdje zaradio nešto novca. Hrvati, naravno, nisu Nijemci, ali znaju brojati novac i slučaj će predati sudu, a ako bude greške, Ukrajina će platiti naknadu. A tko će nadoknaditi štetu Ukrajini zbog lošeg posla domaćih radnika i tko će platiti za narušeni imidž Ukrajine?”, za Ukrnet.info još u ožujku 2016. piše ukrajinski novinar Vladimir Krinicki.