Hrvatska kao kastinsko društvo

„Osuđujemo divljački verbalni napad na kolegicu Mateu Dominiković, snimatelja N1 Hrvatska i profesoricu Markotić. Javnost ima pravo izraziti mišljenje i kritizirati, ali ovo nije to, ovo je iživljavanje i ometanje novinarke koja radi svoj posao. Ne možemo pristati da postane normalno ovako napadati i vrijeđati ljude zbog njihovog posla, stava ili mišljenja“ – objavio je Sindikat novinara Hrvatske

„Radi se o izljevima isključivosti i mržnje, s namjerom ugrožavanja drugih, što je suprotno kulturi tolerancije koju trebamo graditi u civiliziranom društvu.“ – u svojoj objavi na Twitteru zaključuje glasnogovornik Vlade RH Marko Milić.

Ovakve su osude napunile političko-medijski prostor u srijedu 14. listopada uvečer, i njima se nastavlja i dalje manipulirati onako kako to inače politika i glavni mediji rade ruku pod ruku. Pljuvačinu prema mladom zagrebačkom paru revno je i promptno započela „napadnuta novinarka“ Matea Dominiković koja je, iz samo njoj poznatih razloga, mladi par etiketirala kao osobe u „vidno alkoholiziranom stanju“. U izrazu „napadnuta novinarka“ obje riječi stavljam u navodnike, a sasvim je opravdano staviti u navodnike i riječ „novinara“ u tijelu koje se naziva Sindikat novinara Hrvatske. Mladoj „novinarskoj“ nadi Matei brže bolje se u pljuvanju prema mladiću priključila Markotić koju citiram doslovno: „A vidite to su ovoga, ljudi sa margina koji uz to kao što ste sami rekli su bili alkoholizirani.“

Vratit’ ću se uskoro na gore iznijeto, međutim, budući glavnostrujaški mediji po svojim ustaljenim navikama manipuliraju o tome što se doista dogodilo samo ukratko, a što je vidljivo na snimci koja se nalazi ovdje. Snimateljska ekipa N1 televizije naumila je uzeti izjavu Markotić pri čemu je s javne površine tjerala mladi zagrebački par koji je bio u šetnji sa psom. Iz snimke je vidljivo kako kamerman N1 televizije mladića tjera s javne površine na što mu ovaj utemeljeno govori kako je površina javna i kako ga nema nikakvo pravo tjerati.  Dok kamerman uporno pokušava mladića otjerati s javne površine i dok mu mladić govori kako na to nema pravo u razgovor se sa strane upliće Markotić koja novinarki govori: „Vidi, ja ću sad zvat’ policiju.“ Na to mladić reagira čuđenjem čemu policija zbog toga što stoji nasred livade na javnoj površini. Potom mladić revoltiran ponašanjem snimateljske ekipe i angažmanom Markotić koja bez ikakva temelja kani zvati policiju izgovara nekoliko objeda koje su zvučno ugašene, te odlazi zajedno s djevojkom i psom koji je cijelo vrijeme smireno na povodcu. Dalje se prilog nastavlja vrijeđanjem mladog para koje Dominiković tretira kao pijance, a Markotić kao alkoholizirane marginalce.

Ovaj kratki sinoćnji događaj najbolji je pokazatelj hrvatske stvarnosti i hrvatskog društva. Glavnostrujaški „novinari“ kao i Markotić sve oko sebe i svijet oko sebe, očito je, smatraju svojom prčijom pa su tako i javne površine njihove i nema na njima tko što raditi i boraviti kad sve pripada njima uključujući i pravo da se drugima uskrate njihova građanska prava. Markotić izravno pokazuje i to kako službe RH, u ovom slučaju policiju, smatra svojom produljenom rukom, a uloga službi prema ponašanju Markotić nije služiti građanima Republike Hrvatske i poštivati njen pravni poredak nego služiti Markotić i njenim trenutnim željama. Slika se upotpunjuje skandaloznim misaono-djelatnim konstruktom Markotić koja građane naziva i doživljava marginalcima. I to je istina, to je stvarnost, to je ono što se pokušava zakamuflirati. Međutim, te stvari doslovno izlaze van u situacijama u kojoj „elita“ nema kontrolu, a kontrola je primarno što zanima „elitu“. Sinoć, iako su to htjeli, i iako to smatraju sebi dopuštenim, nisu imali kontrolu niti nad javnom površinom niti nad građanima. Nazivati pak građane marginalcima znači samo jedno: „Vi ste nebitni, vaše mišljenje je nebitno, vaša prava su nebitna, vaše slobode su nebitne, vi ste tu kako bi služili nama, a mi smo tu kako bi upravljali vama.“

Zanimljiv je psihosocijalni fenomen taj da se uvrede mladića stavljaju na bešumno, dok se uvrede prema mladiću ostavljaju zvučno u prilogu. Iako sada već sužena svijest i novinara i publike koja takvu stvar koja im je pred očima i koju čuju ušima više uopće ne registrira niti  je percipira, a kamo li da o njoj promišlja ta je poruka programski formirana desetljećima u razdvajanju vlasti od naroda, odnosno „elita“ od „marginalaca“: „Mi vas možemo vrijeđati i ponižavati do mile volje, vi nama ne smijete reći ništa. Naš se glas smije čuti, vaš ne. Mi smo bučni, vi ugašeni.“

Nisu ovo prvi takvi ispadi, a najviše ih bilježi „veliki vođa“ koji prema građanima ili odmahuje rukom ili im otvoreno govori kako su glupi i deformirani pa će o njima odlučivati „mudri i informirani“. I opet se takve stvari dogode kad se pojavi situacija nad kojom elita nema kontrolu – tada padne svaka maska. Maska padne i zbog toga što je u osnovi svatko od „elite“ čovjek i sklon je greški koja izvire iz podsvijesti koja određuje ljudsko ponašanje, baš kao što je tome sklon i svaki drugi čovjek. Tako je maska pala i u priopćenju glasnogovornika Vlade koje se nalazi na početku teksta, a koji se objavom kojom upravo on širi isključivost, mržnju i ugrožava druge navodno zalaže za „kulturu tolerancije u civiliziranom društvu“.

Sve što se zaista događa pod maskom „pandemije“ jest upravo to što se dogodilo sinoć – uspostavljane potpune kontrole „elite“ nad „marginalcima“.