Ruski su mediji posvetili vrlo malo prostora posjeti hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Sve što smo mogli doznati iz hrvatskih medija je uljepšano tumačenje nekoliko minuta snimki susreta Vladimira Putina i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović dostupnih javnosti. Analitičar Centra Carnegie iz Moskve Maksim Samorukov je objavio malo širu analizu naslova ”Može li Moskva u Hrvatskoj dobiti saveznika?” i došao do zaključka kako će vrlo teško doći do približavanja, a posebno ne treba očekivati da će Hrvatska biti ruski saveznik u Europi. Najviše što se može očekivati je vraćanje odnosa iz ”nikakvih” na razinu na kojoj je moguć dijalog.
”Unatoč velikoj posjeti hrvatskog vodstva Rusiji, teško je očekivati napredak u bilateralnoj suradnji ili da će Hrvatska iznenada postati bliski saveznik Rusije u Europi. Stvarne ekonomske veze između zemalja su trenutno vrlo skromne. Sankcije, pad cijena nafte i duga stagnacija u gospodarskim odnosima između Rusije i Hrvatske neće promijeniti jedan predsjednički sastanak”, piše Samorukov.
U politici Rusije na Balkanu se vidi novi manevar. Dok još svi pokušavaju procijeniti razinu ruskog utjecaja u Crnoj Gori ili Makedoniji, Moskva se odjednom približava Hrvatskoj, jednoj od najatraktivnijih proameričkih zemalja u regiji. Prvi put od 2009. predsjednik Hrvatske, ovaj put Kolinda Grabar-Kitarović, stigla je u Rusiju u službeni posjet.
On će u Rusiji trajati tri dana, od 18 do 20. listopada. Predsjednica Grabar-Kitarović u rasporedu ima susret s predsjednikom Vladimirom Putinom, premijerom Medvedevim, predsjednicom Vijeća Federacije Valentinom Matvijenko i patrijarhom Kirilom. Istodobno će se u Moskvi održati poslovni forum o gospodarskoj suradnji između Rusije i Hrvatske, na kojem će biti stotine i hrvatskih gospodarstvenika. Čak i čelnici Srbije, najboljih balkanskih saveznika Rusije, ne dobivaju tako veliki program.
Hrvatska geopolitika
Glavni događaj posjeta je sastanak dvoje predsjednika u Sočiju 18. listopada, ali on nije donio nikakve zapanjujuće rezultate, što se nije ni očekivalo. Obje strane su profitirale od same činjenice da se sastanak održao.
Nakon ukrajinske krize, Moskva se na ovaj način oslobađa posljednjih naznaka izolacije u Europi. Prije nekoliko godina bi vijest da je jedan od europskih čelnika otišao na sastanak s Putinom izgledala kao optužba. Ovo je sada samo vijest.
U Moskvu su sada spremni ići ne samo Orban ili tradicionalno prijateljski Grci, nego, na primjer, i predsjednica Hrvatske, zemlje koja je oduvijek bila vrlo zapadnjačka, a odnosi s Rusijom su bili su vrlo hladni. Da bi umirila savjest i javnost, dovoljno je bilo izgovoriti ritualnu formulu “Mi se zalažemo za provedbu Sporazuma iz Minska” i sigurno možemo ići u Rusiju kako bismo razgovarali o bilateralnoj suradnji.
Za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, kao i za većinu istočnoeuropskih čelnika, susret s Putinom je osobna napast kojoj se ne mogu oduprijeti.
Sve ostalo vrijeme Putin može biti agresor, tiranin i razarač svjetskog poretka. Sve u svemu, zli čarobnjak Sauron kojeg što prije treba izolirati. Ali, ako postoji sporazum o osobnom sastanku, to odmah postaje najvažniji diplomatski događaj godine i o njemu se izvještava do u najsitnije detalje. Tko će misliti o izolaciji Rusije, kada se može fotografirati sa samim Putinom i time još jasnije poručiti biračima: ”Vidite, ja sam u središtu svjetske geopolitike.”
Iako u ovom slučaju hrvatsku stranu zastupa jedna od najblistavijih čelnica istočne Europe, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, Hrvatska je parlamentarna republika i premijer ima mnogo više ovlasti. Ali tko pozna hrvatskog premijera? Još jedno glatko i obrijano europsko lice s naočalama, nastavlja Maksim Samorukov.
Andrej Plenković bi u nas mogao voditi regiju Samara i nitko ne bi primjetio zamjenu, što ne bi bio slučaj s predsjednicom Kolindom, koja izgleda kao jedna od Wagnerovih valkirija. Postoji li mnogo predsjednika u svijetu siromašnih četiri milijuna ljudi koji se mogu imati nekoliko sastanaka s Putinom i Trumpom u nekoliko mjeseci? E Hrvatska sada ima takvu predsjednicu.
Kolinda Grabar-Kitarović, koja je u prošlosti bila ministrica vanjskih poslova i pomoćnica glavnog tajnika NATO pakta, vrlo je aktivna u međunarodnim odnosima. Nije ograničena na balkanske poslove, ona također odlazi u istočnu Aziju i Bliski istok. Ona je zajedno s poljskim predsjednikom Andrzejom Dudom postala autorica ”Inicijative tri mora”, projekta koordiniranja napora zemalja srednje i istočne Europe u području energije i infrastrukture. Sada je na sastanku u Sočiju Grabar-Kitarović to još jednom rekla. Govorila je ne samo o trgovini i Bosni, nego se ponudila da posreduje između Rusije i NATO pakta, jer će uskoro otputovati u Washington na sastanak s Trumpom. Također su razgovarali o Ukrajini, pa i o Siriji.
Hrvatska, EU i Agrokor – Najbolje je da kriva bude Sberbanka
Međutim, unatoč činjenici da oboje predsjednika vole geopolitiku, čisto diplomatski razlozi ne bi bili dovoljni da se organizira jedan tako veliki posjet. Jasno je da se jasno ove godine u odnosima između Rusije i Hrvatske neočekivano otvorilo pitanje 1,3 milijarde eura, koliko je hrvatska tvrtka Agrokor dobila kredita od Sberbanke i VTB-a.
Agrokor je produkt hrvatskih 90-ih. U metežu odvajanja, građanskog rata i privatizacije tadašnjeg predsjednika Tuđmana, tajkun Ivica Todorić je stvorio divovski holding, uglavnom od tvrtki u prehrambenoj industriji i trgovačkih lanaca, nastavlja ruski analitičar Carnegie Centra Moskva.
Do početka 2017. godine, kada su financijski problemi holdinga isplivali na površinu, Agrokor davao posao za oko 60 tisuća ljudi diljem Balkana, plus nekoliko desetaka tisuća dobavljača. Koncern čini 16% ukupnog BDP-a Hrvatske. Stoga, kada je u proljeće 2017. Agrokor počeo propadati, hrvatska vlada je morala intervenirati kako bi uklonili Todorića i holding staviti pod državnu upravu.
Istodobno je otkriveno da su među najvećim vjerovnicima Agrokora ruske državne banke – Sberbanka i VTB. U pozadini brojnih ruskih optužbi da se Moskvu ometa u poslovima balkanskim zemljama, situacija u Hrvatskoj se također počela tumačiti kao jedna od epizoda u borbi za sferu utjecaja.
Sberbanka je jednostavno komentirala da će banka tražiti povrat novca svim zakonskim sredstvima, što se odmah protumačilo kao pritisak na hrvatsku Vladu da će ruska banka oduzeti zemlju koja pripada Agrokoru, te da će tamo očito postaviti vojne baze, špijunske centre i druga sredstva ”neprijateljske propagande”.
Međutim, optužbe protiv Rusije kriju mnogo neugodnija pitanja. Na primjer, tko je kriv zbog činjenice da je Agrokor tako brzo bankrotirao? To očito nisu ruske državne banke, koje su, unatoč svemu, davale kredite hrvatskom gospodarstvu u vrijeme kada su zapadne banke to već odbijale učiniti. Pravi razlog propasti Agrokora je zapravo bio ulazak Hrvatske u EU 2013. godine, kada je zemlja otvorila svoje tržište za paneuropsku konkurenciju.
Naravno, Todorić je shvatio da ako se bavi trgovinskim mrežama, on mora pobijediti s prometom. Stoga nije štedio novac za otkup trgovina u susjednim zemljama. Ali to još uvijek nije bilo dovoljno da bi se izdržala konkurencija zapadnoeuropskih lanaca i njihovog prometa.
Dakle, kolaps najveće hrvatske korporacije Agrokor izravna je posljedica pridruživanja zemlje EU. No, takvi zaključci zvuče vrlo neugodno, pa je bolje temu prebaciti na Sberbanku i ”rusku prijetnju”.
Ipak, iskustvo Agrokora očito nije bilo uzaludno za ostatak hrvatskih poduzetnika i mnogi su ozbiljno razmišljali o svojim sposobnostima da se natječu sa zapadnoeuropskim tvrtkama i o tome trebaju li tražiti tržišta na kojima ovo natjecanje neće biti tako teško. Stoga se održava dosad neviđena razina poslovnog foruma u Moskvi i govori o poticanju hrvatskog izvoza u Rusiju.
Pristupanje EU općenito nije moglo dati ozbiljan poticaj gospodarskom rastu Hrvatske. Realni BDP zemlje u 2016. godini je ostao je za 8% niži nego u 2008. godini, što je najgori rezultat u istočnoj Europi, ne računajući Ukrajinu s njenim posebnim okolnostima. Stoga ne čudi da su hrvatski poslodavci, bez dobivanja očekivanih koristi od EU, posao počeli aktivno tražiti u nekim drugim smjerovima.
”Balkanska Ukrajina”
Druga stvar je što je Moskva s Hrvatskom spremna raspravljati o prilično ograničenom broju ekonomskih pitanja. Nitko, primjerice, neće zamjeriti Hrvatskoj zato što se malo približila Rusiji. Grčka, Cipar ili Mađarska su se počele približavati mnogo ranije i idu sve dalje, ali čak ni za njih nema iznimki. A poljoprivredni proizvodi su bili jedna od glavnih stavki hrvatskog izvoza u Rusiju prije ukrajinske krize.
Hrvatska je tradicionalno zanimljiva Rusiji prvenstveno u energetskom sektoru. Prije mjesec dana je Gazprom konačno uspio sklopiti novi desetogodišnji ugovor s Hrvatima za opskrbu milijun kubnih metara plina godišnje. U 2010. godini Hrvatska je postala jedna od rijetkih zemalja istočne Europe koja je potpuno odbila kupiti ruski plin i 2011. i 2012. godine nije kupila ništa. Zatim su se 2013. Nastavile isporučivati male pošiljke, ali se tek sada zemlje vraćaju na tradicionalnu količinu uvoza.
Rusija je također zainteresirana za moguće nove ugovore u modernizaciji elektrana. Moskva želi i normalan rad rafinerija nafte u Bosanskom Brodu u vlasništvu Zarubežnjefta, koja, iako se nalazi u Bosni, ali na samoj granici s Hrvatskom, ne može raditi punim kapacitetom bez hrvatske infrastrukture.
Već dugi niz godina kolaju glasine o želji Gazproma, pa čak i Rosnefta, za kupnjom udjela u kompaniji INA, koja je nekad bila u potpunom vlasništvu hrvatske države.
I, naravno, tu je glavni i gotovo vječni energetski projekt Kremlja na Balkanu koji još ne ide nigdje, “Južni tok” ili “Turski tok”, a Hrvatsku bi se rado vidjelo među sudionicima bilo kojeg od njih.
Sada je hrvatsko vodstvo ozbiljno zabrinuto zbog pokušaja pretvorbe zemlje u regionalno energetsko središte. U skoroj budućnosti treba započeti s izgradnjom LNG terminala na otoku Krk, a taj je projekt podržao i sam Trump na sastanku u srpnju s Kolindom Grabar-Kitarović u Varšavi. Najvjerojatnije će Hrvatska htjeti privući pozornost drugih izvoznika velikih izvora energije, tako da se i neki od ruskih projekata mogu provesti.
Ipak, jedva se čeka na napredak bilateralne suradnje ili činjenice da će Hrvatska iznenada postati bliski saveznik Rusije u Europskoj uniji i na Balkanu. No, stvarne ekonomske veze između zemalja su sada vrlo skromne. Sankcije, pad cijena nafte, duga stagnacija u gospodarskoj suradnji između Rusije i Hrvatske – sve to neće izbrisati predsjednički sastanak.
Početkom 2000-ih je Rusija bila među prva tri inozemna trgovinska partnera Hrvatske, a sada ruski udio iznosi 1,5% u 2017. je došlo do brzog rasta, ali s koje razine.
U prošlosti su Rusija i Hrvatska već imale povremena pokretanja suradnje, pod predsjednikom Mesićem, a zatim premijerkom Kosor. Ali su ti planovi brzo i lako zaboravljeni. Neki od zajedničkih projekata o kojima se počelo raspravljati još 2002. i 2003. još uvijek ne daju rezultate.
Međutim, sada je ruska strana tu zbog velikog duga hrvatskog Agrokora Sberbanci i VTB-u, ali u sadašnjoj atmosferi u kojoj se svim sredstvima bori protiv ”makinacija” Kremlja, nitko neće Moskvi dozvoliti da ovaj kredit pretvori u ozbiljan alat za jačanje tržišne pozicije u Hrvatskoj.
To je komercijalni problem i u nekom obliku će se novac prije ili kasnije vratiti. Uostalom, čak i u slučaju Ukrajine i kredita koje je dobila pod Janukovičem, europski sudovi su stali na stranu Moskve.
”Čak i ako rusko rukovodstvo uspije postići nekakav napredan sporazum s pojedinim hrvatskim političarima, on će i dalje biti zabačen u hrvatskom državnom aparatu. Politička klasa i cijelo društvo Hrvatske se paze Rusije. Rusi su za njih su prije svega saveznici Srba, a u ukrajinskoj krizi su se Hrvatska povezala s Kijevom. Nije ni za što hrvatski premijer Plenković predložio korištenje hrvatskog iskustva iz devedesetih godina kako bi se riješio sukob u Donbasu, što je izazvalo ogorčenje ruskog Ministarstva vanjskih poslova. Zato je ovaj posjet više način za normalizaciju odnosa. Pokušaj povratka suradnje dviju zemalja iz pustoši posljednjih godina na tradicionalnu razinu. U sadašnjim uvjetima to također nije malo”, zaključuje Maksim Samorukov.
Izvor: Carnegie.ru
nadam se da čokolinda zna kako je završio projekt “krk” u litvi
Putin nije glup,šta se može očekivati od države koja šalje svoje vojnike na granici sa Rusijom.Takva država nema priljateljske odnose sa Rusijom.Kolinda G.Kitarević pokušava da dobrim starim latinskim fazonima i ženskim šarmom ubedi Putina u svoje dobre namere.Ali ,da li može bivša zamenica sekretara NATO – pakta da isfolira Putina.Šta mislite vi?
Hrvatska sa Rusijom može imati dobre gospodarske odnose i ništa više od toga. Tradicionalno Hrvati nisu skloni Rusiji jer ju poistovjećuju sa njihovom srpskom pravoslavnom braćom. Jedna me stvar jako čudi, a to je naivnost Sberbanka u odnosima sa hohštaplerom Todorićem. Da su tražili istinsku provjeru boniteta Agrokora ne bi im dali niti jedan euro kredita. Mislim da je Rusija putem Sberbanka imala neke druge namjere sa tih milijardu i nešto eura za Todorića. I izjalovilo im se. Slabo se kladili. Pa izgubili.
Zahvaljujući Trumpu i izolacionističkoj politici Amerike te Brexitu, u svijetu definitivno dolazi do novog miješanja karata. Putin se svojim promišljenim potezima nametnuo kao najjača osobnost u svijetu politike i nije čudno da mu svi dolaze pod noge ispitujući mogućnosti da među prvima ostvare benefite od bolje suradnje s Rusijom kada sankcije budu ukinute. Ustvari, nitko više i ne doživljava te sankcije ozbiljno, pa čak i naši političari koji po mišljenje odlaze u Buzin. S druge strane Putin želi što prije srušiti sankcije i krenuti punim jedrima naprijed, te prihvaća te susrete i inicijative, pa s kim god to bilo. Tu je vrlo šarena ekipa: Netanyahu, saudijski kralj Salman, Macron, Erdogan, Trump, Merkel… Pitanje je zašto je na sastanak išla predsjednica države a ne premijer. Naša predsjednica KGK, možda niste primijetili, ima poseban status među svjetskim moćnicima, te se može zaključiti da je osoba od posebnog povjerenja koja raspolaže s povjerljivim… Čitaj više »
Najbolje je vizija Hoštajna, koji debili…………..
Analitičar Centra Carnegie iz Moskve, podružnice međunarodne Carnegie zaklade, dakle globalističkog think-tanka.
“Agrokor je produkt hrvatskih 90-ih. U metežu odvajanja, građanskog rata” Treba stajati osamostaljenja i agresije.
“Pravi razlog propasti Agrokora je zapravo bio ulazak Hrvatske u EU ” Bez obzira na namještenu tržišnu utakmicu u EU, pravi razlog je naravno korumpiranost i megalomanija vlasnika Agrokora, a prema očekivanju, glasnogovornik ovog think-tanka podržava abnormalni rast kompanije i zaduživanje u tom cilju.
Strašno li je gledati i podnositi kad nam vodstvo države radi u korist tuđih a ne svojih interesa! Ne da to samo proizvodi ogromnu stetu već i cijelu stvar gura u potpuno krivom pravcu
Mene je iznenadilo da su ruski mediji uopće prenijeli vijest o susretu, KGK-Putin. Daleko više pozornosti je Putin posvetio psu kojega mu je poklonio predsjednik Turkmenistana, nego ispraznim “tri mora, tri kurca, tri palca” inicijativama. Ludača mu nudi RH kao državu-posrednika pri rješavanju međunarodnih tenzija između Rusije i Zapada, a država joj puca po šavovoma od problema. Ne daj bože, da je Putin potegnuo pitanje vračanja kredita Sberbanke, jer bi se upišala nasred Kremlja.
Zao mi je sto citam ovako beznadezne rijeci, radovao sam se nekim drugačijim vibracijama a vjerujte mi da na Srpskim portalima sve drugacije izgleda…puno optimističnije po Hrvatsko Ruske odnose.
I onda naletim na Travisov komentar o nekakvih beznadeznih par stotina godina po Srpsko Hrvatske odnose…. Travis brate pa dali si ti normalan, znas li ti bre covjece! koliko je to godina?
Narod na zapadu ima sjecanje jedne zlatne ribice. Niko se vice nesjeca priznavanja Kosova i otvaranja Pandorine kutije. Tu nepomazu uzvici nije Kosovo Krim, Katalonija, Skotska… Ali za razliku od naroda Zapadni Bankari pazljivo proucavaju proslost i znaju, da postivanje ilegalnog Lex Agrokoka moze njima u dogledno vrime takodje napraviti glavobolje. Krediti su tu da se plate. Nema nijednog bankara koji ce stati na stranu neke Banane Drzave samo radi simpatija ili mrznje prema Rusiji. Tudjmanoslavija je pukla. Zemlja osnovana na kriminalu, pljacki, progonu i ubojstvima dolazi do svog zasluzenog kraja. Ja racunam da 2019 ce doc moment gdje ovaj genocidni projekt zavrsava svoj put. Da je Milosevic ziv i ima Vremeplov da se vrati u 1990 napravija bi jednu stvar. Podrzao bi Tudjmana i HDZ. Jednog Saveznika koji je svu Imovinu rasprodao i unistija. Drzavu bacija u ogromne dugove, mladima uzeja perspektivu, Slavoniju posla na zapad, Stvorija 200 Familija… Čitaj više »
Ja čuo,navodno,da je bio gore i Bandinjo te dogovorio izgradnju fontana u vrijednosti od 3 milj. dolara,na što su Rusi,navodno,pristali-uz uvjet prijenosa
tehnologije i zajedničke proizvodnje rezervnih dijelova.Drugi uvjet-30 godišnje
održavanje sa naše strane,glatko su odbili i rekli da se ruski čaj može piti i bez šećera.Ipak,idejni projekt su prepustili majstorima iz Zagrebačkog Holdinga,a
izvođač radova biti će Hidroelektra.Sve u svemu,možemo biti zadovoljni.
Hrvatska pamet plus radna snaga. Ideeemooo delati!
”Vidite, ja sam u središtu svjetske geopolitike.” – ne dušice, ti si tamo gdje te šef pošalje.
Da ,strašno smo veliki i jaki /sa ovih prostora / i važni ostalima .Sretan je Svijet
koji nas ima,jer odavno bi se Velike Sile potukle bez našeg posredovanja.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom balkanu, umrla je mučeničkom smrću četa đaka u jednom danu.
vrijeme je da se pocne sa rasprodajom zemlje. dobro, vec jest dosta godina ali ovaj put ono pravo. prodati kvadratne kilometre! palagruzu!
palagruza nam nicemu ne sluzi, ne lovimo ribu, ne vadimo naftu, nemamo brodova da tamo otplovimo, nitko ne zivi ondje, jednostavno nije u funkciji.
palagruzu na bubanj i to drito rusima!
100 mld. dolara? 5 mld. dolara godisnje najma?
bilo sto samo da lova stigne.
Ova xokolinda uporno pokusava postati Tito .
Rusija tradicionalno voli Hrvate, Rusija napreduje ekonomski i sankcije im nisu naudile, mislim da bi premijer trebao otici na konzultacije u Rusiju kako bi naucio kako se upravlja drzavom. Kao prijatelji smo sa Amerima a jos nam trebaju vize za posjet najdemokratskijoj zemlji na svijetu, pa to je obostrana ljubav ocigledna. Uglavnom nekada davno smo se smijali Rusima, Poljacima, Cesima, e pa poslije svega to su zemlje koje imaju svoje JA i mislim da ce se smijati oni nama, toliko ste krvi prolili u ratu da bi se opet imali veliko NISTA i gazdu sa sibom u ruci.