I Zelenski za Donbas predlaže model „reintegracije Podunavlja“

Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski, nasljednik Petra Porošenka, koji se snažno zalagao za „hrvatski scenarij reintegracije Donbasa“, iznio je ideju kako bi to  bio najprihvatljiviji model za postizanje trajnog mira u istočnoj Ukrajini.

Kako smo nekoliko analiza posvetili toj temi i nemogućnosti provedbe scenarija iz 1995. danas u Ukrajini, nema se smisla ponavljati. Međutim, ovakvi prijedlozi služe Kijevu da izbjegne provedbu Sporazuma iz Minska, koji se očito neće implementirati i imat ćemo dugogodišnji zamrznuti  sukob na istoku Ukrajine koji će se sve više integrirati u Rusku Federaciju.

Na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu Vladimir Zelenski je prvi put službeno predložio ideju zajedničkih patrolira na granici Donjecke i Luganske Narodne Republike i Ruske Federacije.

Na „nekontroliranom dijelu bi bio kordon kojeg bi nadzirale mješovite lokalne i ukrajinske snage“. Ideja se naizgled čini prihvatljivom, ali je zamka u tome što Kijev za vrijeme trajanja tih patrola želi provesti izbore u Donbasu po ukrajinskom ustavu i zakonima, a da Vrhovna Rada prethodno nije donijela zakon o posebnom statusu tih teritorija.

Kijev to želi to učiniti prije, a ne nakon izbora u Donbasu, kao što je propisano u Sporazumima iz Minska.

Stručnjaci su već ocijenili prijedlog Zelenskog kao njegov način izbjegavanja Sporazuma iz Minska, dok on to predstavlja kao “kompromis”.

„Vidimo da je to zajednička granica, zajedničke patrole. To je bilo zasebno pitanje na sastanku „Normanske četvorke“ u Parizu, a sada to raspravljamo u Minsku.Mislim da imamo priliku da tamo budu Ukrajinci i predstavnici privremeno okupiranih teritorija, kao i OESS”, rekao je ukrajinski predsjednik.

Kasnije je ministar vanjskih poslova Vadim Pristajko podržao ideju predsjednika države i potvrdio da su takve studije u tijeku i osvrnuo se na „hrvatsko iskustvo“.

„Odlučujemo kako to učiniti uzimajući u obzir iskustvo, primjerice, Hrvatske.  Odnosno, kako u prvom redu donijeti odluku za jamčenje sigurnosti na ovom području i možda do tada održati izbore”, rekao je ministar vanjskih poslova.

Ideje zajedničkim patrolama, na granici i unutar DNR i LNR, mogu uzeti u obzir svjetska iskustva koliko hoće, međutim, u ukrajinskoj verziji ona imaju značajan nedostatak.

Činjenica je da su u Sporazumima iz Minska, koje je potpisala Ukrajina i odobrio UN, naznačeni potpuno različiti termini i redoslijed izbora i nadzora granice. Prema njima, narodne milicije u republikama Donbasa se uopće ne bi raspuštale, a izbori se moraju održati  pod nadzorom aktualnih lokalnih vlasti, a granica se predaje Ukrajini tek nakon što se u ustavu uvede poseban status za republike Donbasa.

To su računi za vojne poraze koje je Ukrajina pretrpjela 2014. i 2015., nakon čega je bila prisiljena potpisati sporazume iz Minska, a to je ključna razlika između Ukrajine i Hrvatske, koja je provela “reintegraciju Podunavlja” nakon što je nanijela vojni poraz lokalnim srpskim trupama. U Kijevu nikako da shvate ovu ogromnu razliku koja ne dozvoljava provedbu „hrvatskog scenarija“ o kojem sanjaju negdje od 2016. naovamo.

Vladimir Zelenski, njegova vlada i vojska ne mogu riješiti problem Donbasa vojnim sredstvima, ali uporno govore kako im se ne sviđa „Minsk 2“. Na konferenciji u Münchenu je ukrajinski predsjednik je još jednom ponovio „kako je uvjet za izbore premještanje granice do Ruske Federacije i povlačenje vojnih postrojbi s Donbasa“.

Zelenski je isto stajalište izrazio na summitu “Normanske četvorke” u Parizu, ali ga tamo nitko nije podržao, niti su se Berlin i Pariz osvrnuli na njegovu inicijativu.

U završnom dokumentu nakon summita napisano je da su strane ponovno potvrdile svoju opredijeljenost za provedbu Sporazuma iz Minska. Istina, odmah nakon toga su predstavnici ukrajinskih vlasti rekli su da bi ih voljeli ponovno ispregovarati i prepisati.

Nakon toga je rusko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo kako je novi sastanak „Normanske četvorke“ u opasnosti i može se dogoditi samo ako svi sporazumi postignuti u Parizu budu u potpunosti implementirani, uključujući početak provođenja političkog dijela sporazuma iz „Minska 2“ od strane Kijeva.

U Kijevu, naravno, razumiju da Rusija neće jednostrano predati granicu i neće prestati podržavati „separatiste“, tim više jer ima međunarodno priznati dokument na svojoj strani. Stoga je Kijev opet iz naftalina izvukao kompromisnu opciju, da granica u vrijeme izbora bude pod trostrukim nadzorom Ukrajine, “separatista” i OESS-a, vjerojatno i Rusije.

Međutim, sudeći po ruskom odbijanju da raspravlja o bilo kakvim odstupanjima od Sporazuma iz Minska, Kremlj vjerojatno neće ni razmatrati “novu mirovnu inicijativu Kijeva”.

Moskva s razlogom smatra da je odbijanje Kijeva da u ustav uključi poseban status Donbasa, koji bi jamčio autonomiju i nepovredivost republika nakon postizanja dogovora, glavna prepreka mirovnom procesu u toj regiji. Bez ovog glavnog uvjeta, sve ostalo gubi svaki smisao.

Ostala pitanja, kao što su granica i izbori, tehnički se mogu regulirati na različite načine. Dakle, Rusija se teoretski može čak i složiti da dozvoli ukrajinskim patrolama da budu na granici, što neće imati nikakvog utjecaja na tamošnju situaciju.

S druge strane, Ukrajina narodnim republikama nudi „poseban status“ samo u obliku običnog zakona, i to privremeno, a ne kao ustavnu kategoriju, kao što se obvezala. Osim toga, još uvijek nije poznato što bi u tom zakonu ostalo od tog „posebnog statusa“. Jasno je da to ne odgovara ni Rusiji, ni republikama Donbasa, a to je glavni problem.

Umjesto glavnih, Kijev pokušava riješiti neka tehnička sporedna pitanja. Moskva je više puta i jasno dala do znanja o čemu se radi i da je u Donbasu legitimna međunarodno priznata vlast kojoj Kijev mora dati poseban status.

Ponašanje Kremlja u ovom slučaju je jasno i nedvosmisleno, baš kao u odnosima s Turskom oko Idliba, gdje se Kremlj drži Sporazuma iz Sočija i od njega ne odstupa ni milimetar.

U nedavnom razgovoru s Vladimirom Zelenskim, ruski predsjednik Vladimir Putin ga je izravno pitao hoće li poštivati Sporazume iz Minska ili ne? Sudeći po izjavama ukrajinskog čelnika sljedeći dan u Münchenu, odgovor je bio „ne“.

Plenković minira “Sporazum iz Minska” i ponovno ulazi u sukob s Moskvom

“Hrvatski scenarij i Oluja za Donbas”

“Hrvatskog scenarija” u Donbasu neće biti – NATO se boji ruskog odgovora