Iako su sada sve oči uperene u Istočnu Goutu, početkom 2018. su iz Sirije stizale vijesti o vojnim operacijama u pokrajini Idlib, jedina koji je još uvijek potpuno u rukama islamističkih militanata. Nakon što su sirijske vladine snage i saveznici oslobodili zrakoplovnu bazu i grad Abu Duhur, očistili cijeli područje u zaleđu i ovladali željezničkom prugom koja kroz to područje povezuje Damask, Homs i Hamu s Aleppom, sve je izgledalo kao početak kraja malog “emirata” koji je tijekom godina rata nastao u Idlibu.
Činilo se da je koalicija Hayat Tahrir Al-Sham, na čijem je čelu sirijski ogranak Al-Qaede, Al-Nusra Front, sljedeći veliki cilj vladinih snaga. Teroristi su ubrzano gubili teritorij i za nekoliko tjedana je sirijska vojska iz pravca južnog Aleppa i sjevera Hame uspjela osloboditi desetke mjesta koja su godinama bila pod kontrolom terorista. Vladine snage su došle na nekoliko kilometara od Saraqibua, ključnog uporišta terorista za obranu Idliba, glavnog grada istoimene pokrajine.
Odjednom sve staje. Praćena velikom medijskom pozornošću, sirijska vojska prebacuje ljudstvo i vojnu opremu u Istočnu Goutu. Od veljače se glavne ratne operacije vode za oslobađanje ove terorističke enklave, dok se situacija u Idlibu pretvorila u status quo. Ako izuzmemo povremene razmjene vatre pješačkim oružjem ili ponekim nasumce ispaljenim minobacačkim projektilom, kršenja primirja nema.
Snage turske vojske su počele ulaziti u Idlib i stvarati nadzorne punktove, male baze iz kojih prate primirje i nadgledaju situaciju. Čini se da ovakav razvoj situacije nije slučajan. Ako uzmemo u obzir da su u Istočnu Goutu prebačeni, “Tigrovi”, 4. mehanizirana divizija, dijelovi 5. korpusa, najmanje tri brigade Republikanske garde sirijske vojske, jučer i 2000 boraca palestinske Quds brigade iz Aleppa, logično je da je duga linija razdvajanja u Idlibu prilično oslabljena. No, primirje i dalje traje, a jamac je Turska.
Je li moguće da, unatoč službenim optužbama jednih protiv drugih, ipak postoji tajni sporazum između Turske i Sirije? To je teško dokazati, čak i ako su na konferenciji u Astani Damask i Ankara, uz posredovanje Rusije, uspjele postići obostrano prihvatljiv sporazum.
Naravno da su dvije strane neslužbeno razgovarale o puno toga, iako se o sadržaju tih razgovora ništa ne zna. O radu i raznim diplomatskim sastancima održanim u glavnom gradu Kazahstana se ne zna ništa.
No, sve sugerira da je postizanje neslužbenog dogovora između Sirije i Turske bilo moguće. U obostranom interesu je važan element održavanje statusa quo u pokrajini Idlib. I Bashar Al-Assad i turski predsjednik Erdogan žele koristiti ovaj teritorij za svoje specifične interese.
Na primjer, za Tursku bi vojni poraz islamističkih skupina u cijeloj pokrajini Idlib bila prava drama. Većina terorista bi u bijegu prešlo granicu s Turskoj i preplavili bi Erdoganovo carstvo, baš kao što su 2012. godine iz Turske ušli u Siriju i preplavili lokalne skupine, što je dovelo do nestanka “Slobodne sirijske vojske”.
Kako bi se teroristi raznih skupina ponašali kada bi nakon poraza stigli u Tursku, to nitko ne zna. Nije isključeno da bi se zbog “izdaje” neke skupine osvetile Erdoganu i stvorile enklave iz kojih bi provodili terorističke ili napade na tursku vojsku. Dakle, Turska u ovom trenutku nikako ne treba tisuće islamističkih militanata na svom teritoriju.
S druge strane, Damask mora očistiti zemlju od terorista koji još uvijek drže razne džepove i odlučio ih je prisiliti na predaju. U tom smislu, zaustaviti ofenzivu u Idlibu i pokrenuti čišćenje Istočne Goute izgleda logičan potez. Međutim, prije donošenja ove odluke je trebalo osigurati da će duž cijele linije razdvajanja s teroristima u Idlibu biti mir i da islamističke skupine, nakon što elitne snage odu u Istočnu Goutu, neće pokrenuti protunapad i pokušati povratiti velika područja koja su izgubili prije veljače.
Ukratko, primirje je osigurano i sada se sirijska vojska nada da će, kao ranije u istočnom Aleppu, čak i u Gouti uspjeti provesti “strategiju zelenih autobusa”, nazvanu tako po autobusima koji se koriste za prijevoz poraženih militanata i njihovih obitelji u Idlib.
Da je Assad nastavio ofenzivu u Idlibu protiv koalicije Hayat Tahrir Al-Sham i sirijske Al-Qaede, bilo bi nemoguće zamisliti provedbi ove inicijative u Istočnoj Gouti, a čini se da je Damasku to puno važnije nego što se trenutno događa na sjeveru. Barem u ovom trenutku.
Assad je u pravu, jer u ovom trenutku je osloboditi Istočnu Goutu puno važnije od kampanje u ravnicama Idliba. Teroristička enklava na istoku Damaska je prijetnja prijestolnici više od pet godina i tu priču treba zatvoriti što je prije moguće.
Dakle, Turska i Sirija u biti imaju zajedničku točku gledišta po pitanju zadržavanja trenutnog stanja u Idlibu. Ova pokrajina za Ankaru kasnije može biti vrijedan ulog za sporazum sa Sirijom i Rusijom oko kurdskog pitanja. Podsjetimo da je Erdogan oko ovoga kategoričan i kurdske YPG snage ni po koju cijenu ne želi vidjeti na granici s Turskom.
Dakle, sumnja o prešutnom sporazumu između Turske i Sirije nije puka fantapolitika akcija, jer dvije vlade imaju primarne i neposredne ciljeve koji nemaju veze s Idlibom. Za Erdogana su to Kurdi, a za Assada Istočna Gouta. Dakle, obojica trebaju očuvanje trenutne situacije u regiji.
U međuvremenu se ofenziva Damaska nastavlja. Sirijska vojska oslobađa velika područja terorističke enklave i uspjela je slomiti obranu u najvećoj utvrdi skupine Jaish Al-Islam u Hawsh Al-Dawahri, zauzevši veliku protuzrakoplovnu bazu južno od grada iz koje napreduje ka jugu. Napad i se provode i u područje Haraste, a na istoku je grad Al-Nashabiya potpuno odsječen od ostatka i pod punom vatrenom kontrolom vladinih snaga.
Urbane borbe se vode teško i uglavnom noću, ali se gubitci od pedeset vladinih vojnika u nekoliko dana ofenzive mogu smatrati izrazito malima. Istovremeno su gubici teroristima ogromni, u ljudstvu i tehnici, a najviše ih je pogodio gubitak Hawsh Al-Dawahre, važne strateške utvrde iza koje je, ako izuzmemo manja mjesta i nekoliko sela, do Doume, Mesrabe i Beit Sawe sve prazan prostor, uglavnom oranice i voćnjaci.
Vladine snage koriste vrlo tešku opremu i vozila s kojima mogu slomiti obranu i rovove terorista. Cilj im je stegnuti obruč oko upravnih područja na zapadu Goute što prije, osvojiti ruralna područja u središtu i što više smanjiti područja koja su hranila četiri terorističke skupine u enklavi. U isto vrijeme se napravio dobar posao stvaranjem koridora koji olakšava bijeg civila. Ovaj bi koridor u budućnosti trebao poslužiti i za prebacivanje ostatka terorista u pokrajinu Idlib, iako su u Istočnoj Gouti sve skupine odane Saudijskoj Arabiji i pitanje je što će biti jednom kada “zelenim autobusima” dođu na odredište. Nije isključen scenarij da će ih Erdogan radije uništiti u Siriji, nego da ih vidi u Turskoj. Možda je to ključ dogovora Damaska i Ankare? Pod pretpostavkom da je postignut, kao što stoji na početku.
Erdogan Assadu:
Govoti tise,znas,
jer mogli bi nas cuti!
Sta,ko,kako,kada?!Sve ce izac na vidilo.Realno stanje je bas ovakvo,na terenu,kako je gori u clanku.Po meni,svi koji su ka bisni pasi kidisali na Siriju)USrA,EU,NATO,Izrael,Saudi,Turci)samim time sta su opekli camparoge(kande),moraju prihvatit ono kako je.Je li pamtite belecu Pusic,sta je u ime lipe njihove,trabunjala i trabunja protiv Asada?Samo primjer kad i male,ali velike pokorne sluge kevcu da pusu u guicu gazdi.E sad i taki,sta su umislili da su cunke(face),pusu u prste.A reziser?Kad su Turci,tradicionalno,udrili sa leda)(ogroman broj bradate kuge je ugostila Turska,pa obaranje Ruskog aviona),po diktatu USrA,pa kad je Velemajstor,Sjor Presjednik Putin,spasija kozu ”Sultanu”,dok su svi cekali udar Rusije,onda nista nije cudni da je lako moguca svaka besida(ric) bas kako kaze clanak.Kako bilo da bilo,Asad je posta nezaobilazan.Istina uz pomoc Rusa,legalno po svakom pravu i pravdi.
jadan ti je onaj ko s turcima igra na povjerenje
Upravo New York Times i Independent, ali ne Robert fisk, jer on to nikad ne bi potpisao, pišu “kako su Turci izvršili zračne udare na sirijsku vojsku u Afrinu”. Nitko više, samo ta dva izvora. Ni Turci, ni Damask, nit bilo tko drugi., javit će se u toku dana papagaji, kao HRT , koji je već objavio vijest.
Treba dodati da u Idlibu trenutno traje “preslagivanje” između bradonja i da trenutno HTS gubi. I to jako.
Što nije SDF poslala neki dopis (ne znam kome) da žele prebaciti sve svoje ljude iz Ghoute u Idlib? Navodno taj dio je sponzoriran od Turske? Jest da u ovom članku piše da sa svim bradonjama u ovom okruženju upravlja SA.
Riskiraju sirijci, poprilično. Jest da i Turcima odgovara ovakva situacija u Idlibu, nikad neznaš. Kozoj..i su u poprilično očajnoj situaciji,baš ka i njihovi sponzori i trenutno imaju situaciju za regrupiranje. Siguran san da neće samo čekat da se Tigrovi vrate i potaracaju ih.
ovi nadzorni punktovi turske vojske ce uskoro postati granicni prijelazi izmedu tuske i sirije. ali to je cijena koju ce putin rado platit da odvoji tursku od amera i nato-a, sta putina kosta dio sirije
Ja mislim da nikakve autonomije Idliba nece biti i mislim da ce Saa preuzeti Idlib. Jer zamislimo autonomnu regiju sa svim mogucim teroristima iz cijelog svijeta to bi bila rana koja krvari ne samo Siriji vec cijelog Bl istoka. Postoji sporazum izmeddju RU i TR ali realno gledano Turska je ovdje mnogo slabija karika koja se nemoze nikako nositi sa Rusijom mislim da ce Turska dobiti nekakav bezbjedonosni koridor i nista vise. Danas su Turci dobro iskrvarili Kurdi su nekim cudom dobili oruzije.?
Riddick se ufurao u sličice 🙂
Glavno da Sirija postane slobodna, a raznih dogovora je bilo i bit će.