Kao temelj američke projekcije sile u svijetu i uspostavljanja globalne hegemonije se uvijek uzima rad pokojnog američkog stratega Zbigniewa Brzezinskog Velika šahovska ploča. Kasniji projekti, poput stvaranja Velikog Bliskog istoka, savršeno se uklapaju u ovaj pomno razrađeni plan američke elite koju su činili Brzezinski, Henry Kissinger, kojima su se kasnije pridružili Samuel Huntington, Francis Fukuyama, George Soros i drugi.
Nakon uspostave potpune hegemonije nad Velikim Bliskim istokom su, što je logično, sljedeće žrtve trebale biti velike sile Rusija i Kina. No, ovaj se plan nasukao u Siriji, dok Iran, unatoč periodičnim ekonomskim krizama, ne pokazuje znakove slabosti. Ali ne zaboravimo da američkim stratezima plan nije uspostaviti hegemoniju sam nad euroazijskim prostorom, već zavladati cijelim svijetom, što uključuje puni nadzor i nad Afrikom i Latinskom Amerikom. Stoga treba podsjetiti da Doktrina Monroe za latinoamerički kontinent nikada nije odbačena, iako je tijekom više od jednog stoljeća revidirana i prilagođena novim okolnostima.
No, vratimo se na događaje koji su prethodili aktualnom pokušaju uspostave marionetske vlade u Venezueli, dok se činilo da su SAD izgubile svoje dvorište. Tijekom prvog desetljeća trećeg milenija, dok se Washington bavio Bliskim istokom i ratom protiv terora, američki utjecaj u Latinskoj Americi je drastično opao i sveo se na nekoliko manjih zemalja. Nikaragva, Argentina, Venezuela, Brazil, Ekvador, Urugvaj, Bolivija, nakratko i Paragvaj su izašli iz američke orbite.
U to vrijeme, nakon invazije na Afganistan i Irak, SAD su se okrenule zemljama koje su određene da budu žrtve “Arapskog proljeća”. Nakon brzo obavljenog posla u Tunisu i Egiptu je na red došla Libija. NATO paktu, predvođenim Sjedinjenim Državama, trebalo je devet mjeseci da uništi libijsko društvo. Ovdje usput spomenimo da je tijekom summita Arapske lige 2011. godine bivši katarski emir Hamad bin Khalifa Al-Thani alžirskom predsjedniku Abdelazizu Boutefliku zaprijetio “kako je on sljedeći na redu”. Alžirski vođa mu je odgovorio da će prvo morati uništiti moćnu alžirsku vojsku, koja je jamac stabilnosti u zemlji koja je tek 2002. izašla iz deset godina dugog rata protiv islamskih fundamentalista i da Alžirci više ne žele kap prolivene krvi u svojoj zemlji. Osam bojni sustava S-300PMU2, modernizirane zrakoplovne snage i svi rodovi kopnene vojske i mornarica su bili dovoljni da se Alžir ostavi na miru, iako je u bazi u Tunisu sve bilo spremno za pokretanje demonstracija, kasniju uspostavu satelitske vlade sa sjedištem u istočnom dijelu zemlje koji graniči s Tunisom, svrgavanje Bouteflike i postavljanja marionetske vlade. No, nije bilo vojne sile koja bi bila u stanju provesti i podržati ovaj scenarij, a čak i NATO nije mogao jamčiti da će u zračnim udarima proći bez gubitaka. Tako je spašen Alžir, dok je Sirija preživjela ne toliko zbog snage svoje vojske, barem u početku, koliko zbog požrtvovnosti sirijskog naroda, koji je uspio odbiti agresiju do izravnog uključivanja saveznika – Hezbollaha, Irana i Rusije.
Vraćajući se na Libiju, čiji je vođa Muammar Gaddafi nesretno ili naivno počeo vjerovati zapadnim vođama, najviše Parizu i Rimu, za vrlo kratko vrijeme je najbogatija zemlja na afričkom kontinentu postala propala država, potonula u građanski rat koji traje od 2011. godine. U vrijeme nove imperijalne ofenzive protiv Venezuele, ovaj slučaj treba shvatiti kao upozorenje za budućnost regije i svijeta.
Iako se čini da je nafta glavno opravdanje ovih intervencija, a ne humanitarni razlozi o kojima govori američka vlada, ovo tumačenje situacije je površno. U oba slučaja razlozi za intervenciju su veći od preuzimanja naftnih resursa, iako ni oni nisu zanemarivi. Ovo je modus operandi tradicionalnog američkog imperijalizma.
Ovaj model se temelji na konceptu izgradnje nacije (nation-building), kroz kojeg su Amerikanci prisvojili tuđe resurse i to su činili “upravljanom” institucionalizacijom koja je zadovoljila njihove privatne i političke interese.
Primjer je Čile tijekom ’70-ih godina prošlog stoljeća. 1973. su SAD financirale su i vodile državni udar protiv Salvadora Allendea, a zatim poučavale naciju neoliberalizmu, što bio interes i privatnih tvrtki i geopolitičkih strategija za regiju. Nametanje ovog modela se pravda lažnim vrijednostima kao što su red, pravda, napredak i razvoj.
Međutim, sve se promijenilo nakon napada 11. rujna 2001. u New Yorku. Pod upravom Georgea W. Busha su neokonzervativci, malo poznata frakcija američkog desnice, preuzeli kontrolu nad vanjskom politikom i obranom, pokrenuvši novu fazu imperijalne dominacije.
Nakon što su desetljećima razvijali globalnu strategiju, invazija na Irak 2003. godine je obilježila je kraj tradicionalnog modela i početak neoimperijalizma. Red, napredak i razvoj zamjenjuju sigurnost i militarizacija, uz nametanje unutarnjih podjela na temelju etničkih, vjerskih i povijesnih razmirica i nesuglasica između različitih skupina. Sve zajedno daje željeni kontrolirani kaos. Danas, više od dva desetljeća od završetka “balkanskih ratova”, čini se da je ovo područje bilo laboratorij kako najbolje razjediniti različite etničke i vjerske skupine i gurnuti ih u rat jedne protiv drugih, nego i kako naizgled homogene nacije razjediniti na temelju različitih svjetonazora, političkih preferencija, obiteljskog povijesnog i kulturološkog nasljeđa. Nakon što je unutar nekada zajedničke države razbijeno zajedništvo različitih naroda, ostatak “etnički čistih” zajednica, ma što to značilo, je fragmentiran do neprepoznatljivosti i pokazalo se da su jednom posvađane međusobno, ali i same sa sobom, potpuno nesposobne da djeluju kao neovisan subjekt u međunarodnoj areni. Nema dokaza da je Balkan, ili bivša Jugoslavija, bio taj “laboratorij”, ali sve što se kasnije radilo u svijetu, radilo se i još uvijek se radi po istom scenariju.
Ova strategija nije rođena u Pentagonu, nego u učionicama Sveučilišta u Chicagu u spisima Lea Straussa (1899.-1973.). Kako objašnjava profesorica Shadia Drury, filozof Leo Strauss je ponovno uveo pojam kaosa kao oruđe dominacije “izabrane elite” kojim bi se neobrazovane mase pokorile na temelju “prirodne” hijerarhije. Strauss je bio opsjednutost klasicima kao što su Platon i Aristotel i suvremenicima kao Nietzsche i Heidegger.
Ali što politički filozof dvadesetog stoljeća ima veze s imperijalizmom XXI stoljeća? Prije svega, Strauss je imao najveći utjecaj na neokonzervativce, koji uključuju osobe poput Dicka Cheneya, Paula Wolfowitza, Donalda Rumsfelda, Francisa Fukuyame, Samuela Huntingtona, Arthura Cebrowksog i Johna Boltona, aktualnog Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Donalda Rumsfelda, bivši američki državni tajnik obrane (2001.-2006.), prigrlio je “Doktrinu Cebrowksi“, viceadmirala mornarice, o ratu usredotočenom na mreže koje restrukturiraju strategiju potpune dominacije u informatičko doba kako bi se postigla hegemonija u društvenom, jezičnom, kognitivnom, informativnom i fizičkom području.
Dakle, imamo veći stupanj prodora od teritorijalnog “Heartlanda”, kojeg su do u najsitnije detalje razradili Halford Mackinder, kasnije Zbigniew Brzezinski. Strategija dominacije je dobila novu i višu kvalitativnu dimenziju u odnosu na puku kontrolu teritorija, koja traži ogromne resurse, uključujući vojne. Nova strategija cilja pokoriti narode da se dragovoljnu prepuste svojoj sudbini roblja svjetske oligarhije.
U tu svrhu je jedan najčešće korištenih alata korištenje laži, trenutno lažnih vijesti, ili alternativnih istina koje se promiču putem medija i komunikacijskih mreža, s ciljem potpunog manipuliranja kolektivnim osjećajem. Taj instrument društvenog inženjeringa je bio nešto što je Strauss smatrao potrebnim kako bi zaštitio gornju elitu od progona “vulgarnih masa”.
Korištenje lažnih narativa je viđeno s navodnim oružjem za masovno uništenje kako bi se opravdala invazija na Irak, navodnim terorističkim vezama u Afganistanu, opisom Muammara Gaddafija kao krvožednog diktatora, medijskim opisom takozvane “Osovine zla”, a sada prikazivanjem Venezuele kao propale države, uključujući je u “Trojku tiranije” s Nikaragvom i Kubom.
Još jedan od ključnih elemenata Straussove teorije koji se primjenjuje u američkoj vojnoj strategiji je spomenuti kaos. U novom imperijalističkom modelu cilj nije “izgraditi nacije”, čak ni pod neoliberalizmom, nego potopiti dominantna društva.
Geopolitički strateg američkog ministarstva obrane i pomoćnik Arthura Cebrowskog, Thomas Barnet, dao je model vojnom zapovjedništvu Pentagona 2003. godine, sažimajući ga u novoj karti svijeta. Karta svijeta se dijeli između zemalja koje se nazivaju “funkcionalnom jezgrom” i “neintegriranim pojasom”. Mnogima će ova strategija i karta iste biti posebno zanimljiva, jer granica između presijeca zapadni Balkan i neintegrirani pojas su sve zemlje istočno od ove granice, obojene u crveno.
FOTO – Karta nove strategije imperijalne dominacije sa zemljama “funkcionalne jezgre” i “neintegriranog pojasa”
Nacije u drugoj skupini se ne smatraju neovisnima i suverenima, nego homogenim blokom bez mogućnosti integracije. Tako je Bush napadao arapske zemlje Bliskog istoka, Sjeverne Afrike, Arapskog poluotoka, Iran, subsaharske zemlje i Kavkaz, s ciljem da se opravdaju sustavni i paralelni ratovi.
U tim teritorijalnim blokovima ratovi postaju beskrajni i opetovani. Kontrolirana tranzicija s prijateljskim diktatorom ili marionetskom vladom više nije potrebna. Cilj su postali kaos i nefunkcionalna uprava.
Kao što objašnjava analitičar Thierry Meyssan, ova ideja ne smatra da je pristup resursima ključan za Washington, ali da bi države “funkcionalne jezgre” imale pristup tim resursima moraju se obratiti Amerikancima. Za to je potrebno uništiti državnu strukturu i institucije napadnutih i ciljanih zemalja, tako da potrebni resursi budu lako dostupni.
Afganistan, zemlje subsaharske Afrike, Libija, Ukrajina i ono što je trebala postati Sirija su ogledni primjeri ove strategije.
Osim toga, nemojmo se tješiti da isto nije sa zemljama koje naizgled žive u miru i pod demokratskom upravom, poput Bugarske, Rumunjske, Srbije Makedonije, BiH i drugih navedenoj u karti Thomasa Barneta. Svi ovi prosvjedi, trajna nestabilnost, vlade koje dolaze i odlaze, parlamenti s jednom većim i izbori predsjednika druge političke opcije nemaju za cilj demokratizirati i stabilizirati ciljane zemlje, nego ih držati u trajnom kaosu, nesposobne da izgrade učinkovite institucije, nužne za bilo kakav prosperitet.
No vraćajući se na zemlje koje su pretrpjele najviše štete, u tom smislu, činjenica da Libija i Irak u ovom trenutku proizvode manje barela nafte nego što su to činile s bivšim vladama i mnogim bušotinama koje su prešle u ruke stranaca, predviđeni je učinak. Takva strategija je dovela uvjeta života stanovništva daleko ispod međunarodnih standarda u smislu blagostanja i sigurnosti, a civilne smrti su premašile stotine tisuća.
Dakle, prije samoproglašenja Juana Guaidóaa za privremenog predsjednika Venezuele 23. siječnja, čini se da je došlo vrijeme za sličnu intervenciju u Latinskoj Americi.
Scenario je otkrila argentinska novinarka Stella Calloni, koja je došla do dokumenta američkog Južnog zapovjedništva (SoutCom), kojeg je potpisao Kurt Tidd, bivši glavni zapovjednik do studenog 2018. Dokument imena “Master Strike” detaljno opisuje izravne i neizravne aktivnosti za destabilizaciju zemlje i njezino potonuće u kaos.
Među planovima se sugerira “povećanje unutarnje nestabilnosti na kritične razine, intenziviranje smanjenja dotoka bilo kakvog kapitala u zemlju, bijeg postojećeg stranog kapitala i uništenje nacionalne valute, pridonijeti da se sve više pogoršava kritično stanje stanovništva, izazvati žrtve i kao odgovornu optužiti vladu Venezuele”.
Uz sve nužne kritike vodstva Venezuele, ovakav pritisak vjerojatno ne bi izdržala ni Njemačka ili neki od azijskih divova u usponu, čije bi se gospodarstva urušila kao kula od karata, baš kao u Venezueli. No, činjenica je da su neke zemlje dio “funkcionalne jezgre” i na njih se ne vrše pritisci, sve dok ključne resurse, usluge i tehnologije moraju moliti od američke elite. Za one koje se odluče krenuti vlastitim putem vrijedi isto kao i za “barbare neintegriranog pojasa”.
Pravdajući se “humanitarnim” razlozima, tekst plana za Venezuelu predlaže i “pokretanje vojne operacije pod međunarodnom zastavom, pod pokroviteljstvom Saveza latinoameričkih vojski, pod zaštitom i nadzorom Organizacije američkih država (OAS), kojeg će u pravnom i medijskom kontekstu voditi njezin glavni tajnik Luis Almagro”. Akcije identične onima koje su u Libiji provedene prije osam godina s NATO paktom i članicama Europske unije.
To nije slučajnost, niti je provedba strategije došla pod znak pitanja s Bushom, Obamom i Trumpom. Neokonzervativci su nastavili vršiti svoj utjecaj i vladati u Bijeloj kući i vojnim sferama Sjedinjenih Država, što bi danas trebalo brinuti sve Latinoamerikance, ne samo narod Venezuele, ali i cijeli svijet.
Situacija u Venezueli nije obrana jedne politike, navodnog socijalizma ili onoga što je od njega ostalo, nego borba za suverenitet, demokraciju i stabilnost cijele regije i budućnosti svijeta.
Na Bliskom istoku se čini da je Sirija zaustavila ovu zlokobnu strategiju, sada su na redu Venezuela i ostaci slobodnih zemalja Latinske Amerike. Ako sve bude kako želi Washington, nema nikakve sumnje da ćemo svjedočiti nastanku Libije u Latinskoj Americi i pobjedonosnom maršu američkog neoimperijalizma na kontinentu. Ali to neće biti kraj, jer će meta postati sljedeći iz bloka “barbarskih zemalja”, koje pomoćnik Arthura Cebrowskog, Thomas Barnet, zove “neintegriranim pojasom”.
Zakljucak je ono sto svi znaju: Amerika je imperija zla . Amerikom vladaju pohlepne psihopate .
Cijeli svijet ce se prije ili kasnije morati ujediniti protiv USA imperijalizma I tada sa oruzijem i vojnicima cijalog svijeta demontirati USA koje vodi gomila ludjaka.
Vjerojatno najbolja analiza situacije, do sada.
Imperijalizam po medjunarodnom pravu nije kažnjiv?
Odlična analiza,hvala!
Pogledaj kartu. Naravno da se odnosi, Stvoriti stanje permanentnog kontroliranog kaosa, tako bi sažeto glasila doktrina tog Cebrowskog
najgore u ratu u Siriji su prošli Alawiti, mrtvi, ranjeni i izbjegli izvan Sirije uništena je suptanca Alawiskog naroda, ako misle još ratovat čeka ih još gore jer su u igru umješane sile koje neće dozvolit da Assad vrati teritorij sjeverne Sirije, naftna polja itd. a u Venecueli Maduro je već prekrižen, tamo nema turskog, izraelskog, kurdskog, sunitskog pitanja iz Sirije, ultimatum je već postavljen
Izvrsno analizirano,konačno BIG PICTURE.Rusija se brani u Siriji,jer bi inače bila slijedeća na redu …. “Balkan” se brani u Venezueli (Nikaragvi,Kubi)…Ako padnu , uvijek se mogu vratiti u naš kvart…Samo istina će nas sve obraniti.
Bravo Babiću – ne slažem se sa svime ali suština je tu. Prvo veće iznenađenje za mene od kada je Tramp na vlasti je relativno popuštanje pritiska na Severnu Koreju. Iz Sirije se još ozbiljnije ne povlače ali i ako se povuku sada nije iznenađenje obzirom na dešavanja u Venecueli. Dosada su se SAD fokusirale na destabilizaciju regiona što bližeg Rusiji i ta je misija u velikoj meri odrađena dok su joj “u dvorištu” bujali “neki korovi”. Iako to izgleda vrlo čudno nije tako – narod kaže “sve u svoje vreme”. Babić je u ovom tekstu otišao mnogo dublje nego u ogromnoj većini predhodnih ali to još uvek nije dovoljno. Do sada smo shvatili da “volja naroda” nema nikakve veze sa njegovim stvarnim potrebama i da su izbori obična farsa. Američki izbori su posebno bitni jer predsednik predstavlja sliku budućeg delovanja. Obama je bio “demokrata”, zalagao se za “demokratske promene”… Čitaj više »
Ne treba ti netko iz Bg da kaže iz prve ruke….Model za cijeli svijet je uvijek isti….Ako se Vučić sastaje s Putinom vrlo je vjerojatno da će dobiti po prstima.Samo taj model ne garantira ništa ni onima koji ciokaubojima vire iz guzice…Kod njih i “korisni idioti” dođu na red.
Najbolje će proći nepokorni, kojima je sada najteže jer su prvi,direktno izloženi konfliktima…..,ali se odlučno brane,misle o budućnosti i stvaraju čvrste saveze protiv hijena…To ti je ona cvrčak i mrav….Dok jedni sviraju,drugi rade..i onda dođe zima i glad…….Ili ona o tri praščića…jedan se znoji da izgradi čvrstu kuću od cigli,druga dvojica se za.e.avaju…a vuk začas otpuše kuće od pruća i slame…
Ja kao desno orijentirani Hrvat kada kazem ljudima da su Milosevic i Vucic bolji za Srbiju od oporbe servirane sa zapada dobijem samo zbunjujuce poglede. Ljudi ne znaju gledati siru sliku nazalost za sto ih ni ne krivim jer nemaju vremena ljudi imaju svoje zivote ali zato sluze mediji koji kako svi znamo radi “krivi” posao.
ovo je dobra referenca za tog Straussa i Cebrowskog. medjutim ispada da se tim planom blokira BRICKS i Novi put svile.
Medjutim ispada da gushterima shapeshifterima:
1) sve ide po planu
2) ne namjeravaju dirati Kinu
Proces ” integracije ” je ozbiljno ugrožen …. jednostavno su se okolnosti promjenile …rezolucije u UN u ne prolaze ….dolar više nije što je bijo , SAD više nije sila ni autoritet kao nekad … izgovori i razne fore potrošeni i više baš ne prolaze, “u laži su kratke noge” 🙂 … Nosači aviona nakon Avangarda i Kindžala baš i nisu neka pretnja … F35 prpast … Imperija je još močna ali polako i sigurno tone
Kao što smo nedavno najavljivali, krenulo je američko sređivanje stanja u ”svom dvorištu”. Normalno da je prva na redu Venecuela. Nitko nije sa toliko ljubavi iskazivao mržnju prema američkoj politici i političarima kao što je to radio Hugo Chavez. U jednom od pokušaja rušenja Chaveza, a 2002 g. je to za dlaku uspjelo, Amerikanci su naučili lekciju. Sad tuku iz svih oružja. Chaveza više nema, a nasljednik Maduro ni izdaleka nije taj kalibar. Još uvijek pluta na valovima Chavezovog naslijeđa. Doduše, za Amerikance je otežavajući element prisutnost kineskog i ruskog kapitala, pa ne mogu otvoreno poslati konjicu, ali majstori opsjene imaju pun rukav trikova. Najelegantnije bi bilo da smjena vlasti dođe iznutra i to je sad na djelu. Ako to ne uspije, uvijek ostaje destabilizacija, ubacivanje plaćenika sa teritorije susjednih država itd. itd. Sad je na djelu humanitarna rapsodija prema narodu Venecuele, puna panagerika o ponosnom narodu, slobodnoj trgovini, ljudskim… Čitaj više »
Amerika se nakon devedesetih nakon kojih je izasla kao apsolutno jedina svjetska dominantna sila ,malo opustila ,uspavala ,ili bila opijena svojom moci.. Eh danas su stvari drugacije.. Ja danas u ovim potezima amerike vidim samo paniku i nastojanje da spasu sto se spasiti da.. Nema ovde nikakvih strategija ,planova ovdje je zivo rasulo i panika.. Potezi se vuku bez ikakve strategije , kao sto se i radi u povlacenju i , a u ovom svom povlacenju i panici mislim da ce napraviti toliko glupih poteza da ce nas to sviju duboko uvaliti.. Azija je otpisana , bliski istok takodjer , evropa isto ,afrika isto , jedino im ostaje njihovo dvoriste sto evo zapocinju vec sad s venecuelom , gdje je jedina namjera ovladati resursima te zemlje a nakon nje i resursima ostalih J.Americkih zemalja ,milom ili silom.. Jedini problem je sto je vec jasno da je usa u fazi poniruceg… Čitaj više »
Odličan tekst Babiću. Ja ne bih puno mudrovao već samo rekao: Neka je prokleta anglocionistička banda. Ja sam optimist i vjerujem da će pravda i istina kad tad pobijediti. Ovo zlo ne može trajati dovijeka.
Kontrolirani kaos nije planiran.On nastaje samom prirodom činjenice da ameri nemaju dovoljno moći da završe poslove koje su započeli.A započeli su ih puno jer imaju prevelika usta.I na njihovu žalost premalo ruku.
Veneceuelanski problemi su i Bjeloj kuci, mozda bi trebalo tu kucu prebojati i preimenovati.
Tekst je nepotpun, jer opisuje tehnike ali ne i uzroke postojanja imperijalnih pretenzija. Postojanje zajednice udruzenih americkih drzava nije uzrok postojanja imperijalnih pretenzija. One se sada ponasaju na jednak nacin, kao sto bi se ponasale i druge drzave koje pocivaju na kapitalistickom uredjenju, a posjeduju moc za utjerivanje poslusnosti. Kapitalizam zivi od ekspanzije i zato se zaplice u krvave konflikte u svijetu koji svakodnevno postaje sve manji. Ratovi koje gledamo su zapravo pokazatelj nesposobnosti kapitalistickih odnosa, da prezive u malom sokaku. Grdno se varaju oni koji pokazuju prstom na skandinavski kapitalizam, kao model mirnog kapitalizma. To je opsjena. Svedjani izbacuju Volvo na USA trziste na jednak nacin kao sto USA vojna industrija izbacuje bombe na vruci libijski, iracki i sirijski pijesak. Bez masovnog bacanja bombi se ne kupuju niti automobili. Oni bogati poput obitelji Saud smatraju, da je bolje kupiti bombe od proizvodjaca, nego da iste budu na njih bacene.… Čitaj više »
a na ciju bi se ti stranu svrsta
najvece umijece je natjerati covjeka na rad. negdje to rade pomocu ekonomske ucjene; nema rucka, kredit pa ovrha, beskucnistvo, obecanje osobnog uspjeha. drugdje dijele udarnicke znacke i uvode antiparazitske zakone.
u venecueli su izvukli 70% stanovnistva iz siromastva ali im istovremeno nisu rekli da treba i raditi. svima kojima drzava pokloni kucu vise se ne moze narediti da ustanu u 4 ujutro i odu zidati neku novu kucu za nekog drugog.
nedostaje robe jer su siromasnu klasu premetnuli u neku drugu bogatiju klasu a da prethodno nisu osigurali proizvodnju i proizvode koju bogatija klasa konzumira.
toaletnog papira ce ponovo biti kad se 70% stanovnistva toliko osiromasi da ga nece biti u stanju kupovati. a onda da vidite sjaj i bljestavilo izloga … .
Ne postoji “američka projekcija”, jer se stanovnika SAD-a ništa ne pita, isto kao što se i u Hrvatskoj, stanovnika ništa ne pita.
Ta “američka projekcija” je projekcija “duboke države”- ciohazarske mafije, koja je vlasnik korporacije SAD. Oni su SAD pretvorili u imperiju zla.
Ovdje spomenuti Brzezinski, Samuel Huntington i Francis Fukuyama bili su svi takozvani nežidovski cionisti i hazarski plaćenici.
Sva trojica su bili članovi glavnog odbora CFR-a. (Rokefelerovo “Vijeće za vanjske odnose”- glavno predstavništvo duboke države). Kissinger i Soros su naravno također članovi glavnog odbora CFR-a. Brzezinski je bio i masončuga, a njegova kći Mika Brzezinski je jedna od vodećih novinarki na lažljivom CNN-u. Prve izvadke poznate knjige Huntigtona “Sukob civilizacija”, tiskao je magazin “Foreign Affairs”, 1993. To je službeni magazin CFR-a.
nisu takozvani neokonzervativci” malo poznata frakcija američke desnice, već su to podmukli ultracionistički hazari, koji se kriju iza lažnog i napuhanog agresivnog američkog patriotizma, Taj patriotizam ne zastupaju oni stvarni amerikanci iz Texasa, Kansasa, Colorada, Nevade, Indiane, Minesotte, itd…. Oni ne žele niti to stalno održavanje neprijateljstva protiv Rusije, niti te stalne ratove na Bliskom istoku. Ali, kako rekoh običnih amerikanaca se ništa ne pita. Leo Strauss je naravno bio hazar, kao što su danas i 97-98% takozvanih “nekononzervativaca”. ili kako ih u SAD, skraćeno nazivaju “neocons”- sve hazari. To kaže i Paul Craig Roberts. Onih preostalih 2-3% “neokonsa” su “nežidosvki cionisti”, kao John Bolton i Mike Pompeo, koje je duboka držabva očito nametnula Trumpu, da ga drže na lancu, i da ne dopuste, da Trump poboljša odnose sa Rusijom. Pa Maduro je u intervjuu za RIA Novosti, odao da je Trump bio spreman na dijalog, da se sastane sa… Čitaj više »
Takozvani “neokonzervativci” (neocons), su u stvari ultracionistički hazari, koji kontroliraju američku vanjsku politiku tamo negdje od 1989. od vremena Busha starijega, pa do danas. Američki glavni mediji koriste ovaj izraz “neokonzervativci”, koji zbunjuje one neupućene. To nisu nikakvi vrijednosni konzervativci, naprimjer, kći Dicka Cheneya, “neokonzervativca” (bivšeg dopredsjednika Bushu mlađem), je lezba i “oženila” je svoju djevojku, a na svadbi je bila i cijela obitelj Bush. Bushevi spadaju u takozvane “nežidovske cioniste” ili kako ih Mladen Lojkić naziva “krščanski cionisti”. Neoconsi-cionisti su u zadnjh 26 godina su komandirali ovom agresivnom američkom vanjskom politikom i ratovima, oni su izazvali sva sranja na Bliskom istoku, oni su izazavali sranje u Ukrajini, oni po svaku cijenu žele rat sa Rusijom. Glavna organizacija cio-neokonsa je PNAC (Project for a New American Century). PNAC su osnovali utjecajni hazari-cionisti: William Kristol i Robert Kagan. William Kristol je sin hazara Irvinga Kristola, koji važi kao otac ideologije “neokonzervatizma”.… Čitaj više »
Korištenje pojmova kao “impetrijalizam” “neoimperijalizam”, “konzervativna desnica”, “ljevica” i slično, vodi samo u zabunu. Ti su pojmovi od jučer. Nema tog više, Treba shvatiti da iza svega stoji ciohazrska duboka država, a da su svi ti pojmovi zastarjeli i da služe samo za zavarvanje javnosti.
Jer danas su baš ljevičari glavni oslonac ciohazarske mafije iz duboke države. I u SAD-.u, gdje je Demokratska stranka u svim pitanjima, 100% na strani duboke države, a i u Europi, gdje je kompletna europska ljevica, svi Socijaldemokrati, pa i većina onih, koji sebe smatraju nekavom stvarnom ljevicom (kao njemačka stranka Die Linke).. svi su oni u Sorosevom šupku, i svi su na strani duboke držve, globalizacije i neoliberalizma i “skakavačkog kapitalizma”. Tzv. ljevica je pokazal svoje pravo lice.
Je li itko čak pročitao pozadinu Juana Guaida. Da vidimo došao je od nigdje ili?. Diplomirao je na sveučilištu George Washington u Washingtonu d.c. on je mlad, gladan, naivan i lako ga je manipulirati i kontrolirati. Glavni kandidat za vođu. Dopustite mi da vam kažem što će se dogoditi. Ući će, uzeti zajam od US. za sljedećih 75 godina po nepravednoj kamatnoj stopi, čime je Venezuela porobljena u rad za plaćanje kamata za kredit, kada prođe loše, povečati će dug za veći kredit s većim kamatama, neplaćenje tog duga? US će reći NEMA problema, platite nam u zlatu ili nafti 🙂 Dakle … BESPLATNA nafta BESPLATNO ZLATO i BESPLATNI rad u zamjenu za lažni novac bez pokrića najzaduženije zemlje na svijetu, a građani venecuele gladni žedni i bosi, sa smanjivanjem prava na besplatno lječenje i zatvaranjem škola i vrtića SVAKE GODINE Madurov put, iako teži, pravi je put za slobodu,… Čitaj više »
https://twitter.com/DrJillStein/status/1091368576790028288
Teorija o naoruzanom narodu Josip Broz Tito.dr vojnih nauka .Kada neko donosi odluke umjesto tebe trebas da se zapitas jesi li biljka ili zivo bice .U borbi nema pobjednika ima samo prezivjelih.Duel definira pobjednika a to je sasvim druga kategorija .Zasto Veliki brko iz Venezuele odbija humanitarnu pomoc .Americka politika bi narod Venezuele prikazala kao zrtve socijalizma a kupovali bi naftu za dzabe od Venezuelanaca.Maduro ima pravo Amerikance treba natjerat da pociste smece ispred valastitog praga pa tek onda sjest i pricat s njima o politici