Kao što smo izvijestili, Indija je stekla takozvano “antisatelitsko oružje”, što je odmah izazvalo buru negodovanja u Sjedinjenim Državama koje su otišle toliko daleko da su New Delhiju “objasnili što smije, a što ne smije posjedovati”.
Naime, 27. ožujka, indijski premijer Narendra Modi je objavio vijest o uništenju indijskog satelita, koji je kruži oko 300 kilometara od zemljine površine, korištenjem antisatelitskog oružja kojim je Indija stekla status “svemirske sile”, kojeg su do sada imali samo Sjedinjene Države, Rusija i Kina.
Eksplozija satelita, izvještava Al-Jazeera, unatoč tome što se dogodila na velikoj udaljenosti od Međunarodne svemirske postaje (ISS), generirala je oko 400 ostataka, od kojih 24 samo potencijalno mogu ugroziti živote astronauta na postaji, čak i ako su naknadne studije gotovo u potpunosti uklonile te rizike.
Akcije i reakcije
Pitanje je izazvalo nekoliko reakcija, kao što je slučaj s Jimom Bridenstineom, voditeljem NASA-e, koji je eksperiment nazvao “strašnim događajem”, prenosi CNN, dodajući kako “nije prihvatljivo da se dopusti stvaranje polja svemirskih fragmenata koji ugrožavaju američko osoblje”.
Razvitak antisatelitskih tehnologija od strane nekoliko zemalja, koje mogu precizno pogoditi ciljeve u svemiru, neizbježno dovodi do novih problema, možda složenijih od onih koji su isključivo “zemaljski”.
Mogućnost uništavanja satelita sa Zemlje, sada također iz Indije, ima važne implikacije za međunarodnu sigurnost. Međutim, kada je Rusija 2007. tražila da Ujedinjeni narodi i međunarodno pravo zabrane militarizaciju svemira, SAD su prijedlog glatko odbile.
Rusija je u rujnu 2007. rekla kako neće dopustiti militarizaciju svemira, niti da neko izigrava “gazde” u tom području, a ako se to dogodi, “odgovorit će određenim mjerama”.
“Nećemo se boriti u svemiru, a s druge strane nećemo dozvoliti nekim zemljama da izigravaju gazde u svemiru. Ako neka zemlja razvije oružje u svemiru, vojni zakoni su takvi da će se pojaviti oružje za odgovor”, izjavio je general Vladimir Popovkin, glavni zapovjednik ruskih svemirskih snaga u to vrijeme.
Tada su samo SAD i Rusija bile stanju razviti oružje u svemiru, ali su se Kina, Europa i neke druge zemlje brzo približavale toj razini.
Kina je u siječnju 2007. godine objavila kako je testirala antisatelitsko oružje, tvrdeći kako ne želi sudjelovati u bilo kakvoj utrci u naoružanju u svemiru.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je još tada tvrdio “kako u američkim vojnim krugovima postoje planovi za militarizaciju svemira i naglasio kako Rusija neće dopustiti da duh izađe iz boce”.
Nakon što su uništili satelite u svemiru 1980. godine, SAD i Sovjetski Savez su okončali svoje programe naoružavanja u svemiru, ali je proteklih nekoliko godina reaktiviran i sada antisatelitska oružja s kopna imaju spomenute zemlje, a SAD namjeravaju postaviti oružja u zemljinu orbitu i tamo steći stratešku prednost u odnosu na konkurenciju, zemlje koje Washington i svojim doktrinama i zakonima zove “neprijateljskima”.
Tako je u srpnju prošle godine Donald Trump dao nalog da se osnuje svemirsko vojno zapovjedništvo i posebne snage “koje će u neutralnu zonu rasporediti proturaketna oružja”.
Militarizacija i novi ciljevi
Kao što smo rekli, 2007. godine je Kina provela sličnu misiju, od kada militarizaciju svemira proporcionalno raste, prije svega zbog američke blokade da se na međunarodnoj razini uvedu pravila i zakoni koji bi je regulirali.
S obzirom na to da se današnja tehnologija, civilna i vojna, gotovo isključivo temelji na radu velikog broja satelita, više od 400 koji trenutno kruže oko Zemlje, sposobnost njihovog uništavanja nesumnjivo uključuje stvarnu prijetnju za sve zemlje koje od takvih napada ne mogu obraniti.
Stoga se čini da je svemir sve bliže tome da postane nova vojna granica, unatoč postojanju Ugovora o svemiru iz 1967. koji svakoj državi potpisnici zabranjuje posjedovanje oružja u svemiru i postavljanje nuklearnog ili drugih oružja za masovno uništenje u Zemljinoj orbiti, na Mjesecu ili na bilo kojem drugom nebeskom tijelu. No, očito je taj ugovor nedorečen i pun je manjkavosti, jer se u to vrijeme nije mogla predvidjeti razina tehnološkog napretka u svijetu, uključujući vojnu industriju. Za sada su antisatelitska oružja stacionirana na Zemlji, ne u orbiti i time se formalno ne krši ugovor.
Međutim, ova su pravila u oštroj suprotnosti s odlukom koju je prošle godine donio predsjednik Trump da osnuje “Space Force”, autonomni rod američkih oružanih snaga sa “sigurnosnim” zadaćama. Najava je u to vrijeme izazvala ironiju i skepticizam, ali se da iz dana u dan postaje sve stvarnija.
Svemir – Posljednja granica
Prema tome, odluka Sjedinjenih Država da stvori “svemirsku vojsku” je primjer koji će neizbježno slijediti i druge svjetske sile, dok ujedno u najboljem slučaju otkriva snažno zanemarivanje međunarodnih pravila koji se odnose na svemir.
Stoga nije apsurdno zamisliti da bi u svijetu s novom granicom svemira, koja nam je sve bliža, svjetske sile mogle sklopiti novi ugovor, puno mekši i prilagođen novim sigurnosnim “potrebama”.
Vjerojatno je da će se demilitarizacija prostora, zajamčena prethodnim ugovorima, očigledno kratkovidnim, uskoro nadvladati, uz novo ključno pitanje hoće li “zemaljskim” sukobima biti dodani oni “svemirski”?
Militarizacija svemira – Trump naredio slanje proturaketnih oružja u „neutralnu zonu“
Indija stekla antisatelitsko oružje – SAD upozorava Delhi što smije, a što ne smije imati
Mislim da je ideja iza formiranja svemirskih snaga pretpostavka da je SAD ispred ostatka sveta kada su u pitanju svemirske tehnologije pa ce stvoriti nadmoc u ovoj novoj dimenziji ratovanja.
Paradoksalno manje vise sva oruzja koja planiraju da lansiraju u kosmos ili koja su nadzemnog baziranja ili koja ispituju vec imaju svoje “kolege” , pandane u Rusiji u razlicitim fazama testiranja ili na nacrtima, kinezi su isto puni iznenadjenja, a Indija se upravo prikljucila klubu.
Ovo ce znaciti dodatno bacanje novca na neka nova oruzja a sve na kraju izgleda bez ikakve komparativne prednosti.
A ne mora tako da bude, 2014 skupstina UN je usvojila rusku rezoluciju o ne postavljanju oruzja u svemir koju su SAD arogantno odbile.
Eto i Indija se priključila dodatnom oporezivanju vlastitog naroda, jerbo
je svemirski program skup, a sateliti i ISS uopće ne postoje.
Svaka “vijest” koja ide sa CNNa i sličnih medija služi da zavadi, zastraši i unese pometnju. Prenošenjem takvih tekstova njima pomažete u lošem naumu. I u većini slučajeva apsolutno pojma nemate šta je bila prava svrha teksta.
Koliko sam razumio , ima dva komentara koja , prema nekim teorijama, sumnjaju da je Indija uništila svoj satelit koji je bio na “pišljivih” 300 km od Zemlje i da satelita nema, kao ni ISS-a i da je to propaganda CNN-a. Za Boga miloga, je li ovo portal Logično (logika , logos, …) ili portal udruge bolesnika neuropsihijatrije “Dr. Ivan Barbot” Popovača?
Stara je poslovica:Tko se mača laća od mača će i poginuti!
To je država koja je od svog postanka samo 20 godina bila u miru, i sada kada još neko ima slične vojne sposobnosti onda je to neugodno za njih.
Indija se pridružila odabranom klubu svemirskih snaga sa protusatelitskim sposobnostima (ASAT), koji su do sada činile jedino SAD, Kina i Rusija. I to predstavlja određeno iznenađenje. Iako, jedna stvar je moći razviti ovu tehnologiju, a druga je imati operativni ASAT sustav. Indijski je prvi ASAT test sa pravom metom, još od 1985. g., kad su Amerikanci presretačem ”ASM-135” lansiranim sa F-15 uništili sateltit ”Solwind P78-1”. Taj projekt je otkazan 1988.g. 2008. g. Amerikanci su uništili svoj špijunski satelit ”USA-193”, na orbiti od 240 km, projektilom ”Aegis” ”SM-3” ispaljenim sa krstarice USS ‘Lake Erie’. Indijski test je bio puno ”čistiji” od onog koji je izvela Kina početkom 2007. g. kad su uništili svoj satelit ”Fengyun 1C”,kinetičkim presretačem ispaljenim sa zemlje i pritom stvorili oko 150.000 krhotina u niskoj orbiti. Od toga se samo oko 3.400 moglo otkriti radarom, ali pošto je kineski bio na puno višoj orbiti (865 km) od indijskog,… Čitaj više »
Mislim da razvijanje “svemirskog oružja” nije usmjereno na uništavanje ljudi na Zemlji, iako to tako treba izgledati običnim smrtnicima koji “biraju” svoje vlade.
Naime, vlade svih mnogoljudnih i ekonomski snažnih zemalja imaju obavezu prema gospodarima planeta da svo dobiveno znanje upregnu u razvoj osvajanja svemira koje je i glavni cilj naših gospodara. Obzirom da za aktivnosti takve vrste trebaju ogromna novčana sredstva u proračunima, mase ljudi (čitaj -robova) moraju to prihvatiti i “od svojih usta” odvajati a to će najjednostavnije biti ako se svi plaše da će ih oni drugi napasti i uništiti.
Tako se pod krinkom trke u “naoružavanju”, u stvari, ljudska vrsta priprema na osvajanje svemira sa sasvim drugim ciljem – eksploatacija, i daljnje sijanje života u svemiru.