Intervju sa Stipom Petrinom, načelnikom općine Primošten koji radi bez plaće

Stipe Petrina rođen je 5. listopada 1954. u Primoštenu. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja koje 1969. godine završava u Primoštenu, školovanje nastavlja u Zagrebu u srednjoj Tehničkoj školi strojarskog smjera koju završava 1974. godine. Od 1976. do 1990. radi kao pomorac u domaćim i stranim brodarskim tvrtkama. U siječnju 1990.g. organizira prve demokratske izbore u tada mjesnoj zajednici Primošten i postaje tajnik mjesne zajednice.

Dragovoljac i invalid Domovinskog rata, umirovljen 1995. godine. Prvi do sada jedini 1999. srušio lihvarske ugovore s bankom, poslije toga banke mijenjaju ugovore. O tome je javno govorio u “Piramidi” misleći da će to pokrenuti neka događanja u rješavanju problema lihvarskih kredita. Međutim NIŠTA kao da ta pravomoćnost ni ne postoji. 2001. godine na lokalnim izborima organizira Nezavisnu općinsku listu i postaje predsjednik Općinskog vijeća Općine Primošten. 2005. godine ponovno izlazi na lokalne izbore s Nezavisnom listom i osvaja 80% mandata te postaje načelnik Općine Primošten. 2009. godine na lokalnim izborima u Primoštenu osvaja drugi uzastopni mandat načelnika Primoštena s potporom 80 posto birača Primoštena. 2009. godine osniva Nezavisnu županijsku listu koja je dobila potporu 9,5 tisuća birača, osvojila 8 mandata u Skupštini Šibensko-kninske županije i time postala druga najjača politička opcija u Šibensko-kninskoj županiji. Od 2001. godine do danas sve dužnosti u Općini Primošten obavlja volonterski i bez naknade. 2011. godine u talijanskom gradu Lecce dodijeljena mu je prestižna međunarodna turistička nagrada za doprinos razvoju primoštenskog turizma – “PREMI PER IL TURISMO ALLA CARRIERA” (nagrada za životno djelo za turizam). Oženjen Anitom Vidović, ima troje djece: Ana, Bernarda i Jelena. Razgovor sa Stipom Petrinom vodio je Orsat Juraj Spajić.

Zašto je općina Primošten tako uspješna u Hrvatskoj i na koji način proširiti tu uspješnu formulu u druge općine?

S. Petrina: Općina Primošten uspješna je jer u njoj od 2001. godine vlast nema ni HDZ ni SDP. Vlasti imaju građani koji su na vrijeme shvatili da od parola i stranačke poslušnosti nema kruha. Dakle kod nas građane se ne vara, ne laže i ne krade. (tu mislim, na sebe, na općinsku administraciju i općinsko vijeće u kojemu NLSP ima većinu ). Dakle nema uhljeba pa automatski nema ni potrebe izmišljati namete kako bi se isti „hranili“. U stvari uhljebe smo „riješili“ još 2001 godine kad smo došli na vlast. Kada je nezavisna lista došla u poziciju da upravlja općinom zatekla je 12 službenika. Po nama to je bilo previše kao što su bile previsoke i njihove plaće. Za 15 dana od stupanja na dužnost zahvalili četvorici, ostalima koji su ostali smanjili smo plače za 30%. 17 godina kasnije zadržali smo isti stav. Samo nužan kadar i zero toleranciju na uhljebe. Kod nas službenici rade 8 sati i zarade plaću, svih 8!

Poslije drugog mandata, sada kao dokazani političari, 2009 godine svoj primjer upravljanja općinom, pokušali smo pokazati i drugima sve s ciljem da pokrenemo građane. Naše uspjehe i naš model rada obradili u jednoj prezentaciji pod nazivom „ LOKALNA SAMOUPRAVA KAO STABILAN I POUZDAN SERVIS ZA RAZVOJ LOKALNE SREDINE „ MODEL PRIMOŠTEN“. Obilazili smo općine i gradove i na javnim tribinama prezentirajući taj model ponašanja pokazali kako se radi u praksi i kako postoje političari koji rade u korist građana. Održali smo oko tridesetak tribina, čak sam gostovao kao gost predavač na Ekonomskom fakultetu u Splitu. To predavanje je ocijenjeno kao najbolje do tada. S istom temom gostovali smo u Italiji u Slovačkoj. Naše napore prepoznali su stranci ali u fokus domaće javnosti putem main stream medija nikako nismo uspjeli doći.

Želja je bila da se takav model upravljanja proširi i na više razine, na županije i u konačnici na ponašanje Vlade.

Danas vidim da u pravom smislu riječi nismo uspjeli. Primjerice, tu i tamo pojave se vijesti o nekom načelniku gradonačelniku koji je sad napravio nešto što smo mi provukli još 2001. godine. Većina njih tek djelomično prihvaća promjene dakle ne radi se ništa radikalno i suštinski. Primjerice, mi smo prvi volontirali (načelnik donačelnik), ukinuli naknade za rad predstavničkog tijela, upravnih vijeća nadzornih odbora, skresali broj zaposlenih u upravi, smanjili troškove rad i slično i eto nikako da uđemo u fokus javnosti. Danas imate primjere gdje neki ljudi koji se baš i nisu vremenom uspjeli dokazati (neki gradonačelnici koji su sad prisiljeni glumiti pravu oporbu ili njihovi kandidati koji nisu uspjeli ponovno pobijediti na lokalnim izborima jer su ih ljudi prokužili itd.), međutim činjenica je da takvi gradonačelnici osim ukoliko nisu zaista nezavisni i dalje pomažu da ova pošast ostane na vlasti. Međutim to nas ne obeshrabruje, nastavljamo i dalje provoditi svoj model po kojemu je koeficijent iskoristivosti općinskog proračuna u jednom momentu bio čak 83 %.

Ranije sam mislio da će se pozitivni primjeri širiti sami od sebe, danas sam siguran da se pravi pozitivni primjeri namjerno ruše i zataškavaju jer je svim vladama ovih 27 godina stalo da RH i građani RH budu što siromašniji i frustriraniji. Ukratko da RH propadne i postane samo nečija podrepina. Na koncu da postojeća oporba misli kvalitetno udruživali bi se između sebe, prilagođavali u interesu građana a ovako svatko želi svojih 5 minuta slave, svjetla reflektora i poziciju spasitelja sve dok je u stabilnoj poziciji vječne opozicije. Nema straha na niti jednoj strani-nema ni promjene.

Koliki teret po vama predstavlja preveliki broj teritorijalnih jedinica(županije i općine) u Hrvatskoj i kako smanjiti taj broj?

S. Petrina: Iz proračuna RH za lokalnu i regionalnu (područnu) samoupravu koje nisu samoodržive ili su teško održive izdvaja se čak 5 milijardi kn to je skoro pa 5 % izvornog proračuna RH. dakle to je jako puno i taj nepotrebni izdatak može se mirne duše okarakterizirati kao POLITIČKA KORUPCIJA kojom lažne političke elite zbrinjavaju svoj drugorazredni i treće razredni kadar a koji im služi za glasove na nacionalnoj razini. Dakle klasično kupovanje glasova. Puno se u RH priča o takozvanoj „reformi lokalne samouprave“ što je po meni teška glupost. Kakva reforma ? Pa ona je kako je administrativno osmišljavaju apsolutno nepotrebna. Na tu nepotrebnost troši se previše novaca i vremena. Dajmo „životu“ da umjesto nas obavi tu famoznu reformu.

Kako ?

S. Petrina: Jednostavno, dakle sve JLS koje ne mogu funkcionirati samostalno dakle koje nisu samoodržive pripajaju se najbližim održivim JLS. Znam bit će jako puno problema oko toga ali vjerujte mi samo dok se ne pojasni smisao i prednosti tog okrupnjavanja.

Svi problemi i zahtjevi za „svojom općinom ili svojim gradom“ proizašli su iz jedne činjenice, „ kruna“ se je kolonijalno ponašala prema periferiji, nije ulagala novac koji se prikupi na „ periferiji u razvoj same te periferije“. Dakle jedina reforma koja je nužna je „reforma financija“ da se sredstva koja se prikupe u pojedinim sredinama utroše samo za razvoj te sredine. Naravno da  se participira u djelu administracija koji je zajednički i koji je eventualno povećan pripajanjem. Tako bismo umjesto općina i gradova imali povećanu ulogu mjesnih ili gradskih odbora čiji predstavnici dužnosti obnašaju volonterski.

Dakle, dobrim djelom bi postigli smisao politike jer bi većim djelom izbacili novac iz lokalne politike. Probajte napraviti simulaciju koliko bi se na taj način uštedjelo i kako bi se ta sredstva mogla puno korisnije i svrsishodnije upotrijebiti.

Koliko po vama ima uhljeba u Hrvatskoj i postoji li način da ih se riješimo?

S. Petrina: U RH prema našem istraživanju potkrijepljeno svim institucionalnim podacima uključujući i HZS provedenim 2011 bilo je čak 280 000 ljudi na državnom proračunu. Tu nisu pribrajani županijski i lokalni dužnosnici i zaposlenici. Jasno je da je među tih 280 000 barem trećina uhljebljena dakle nepotrebna i služi samo da onima koji privređuju i koji stvaraju nove vrijednosti otežava poslovanje (moraju nešto raditi ). Za ilustraciju u tom trenutku onih koji su bili zaposleni u proizvodnom sektoru dakle onih koji su stvarali nove vrijednosti bilo je jednako toliko 280 000. Vidljivo je da je taj omjer jednostavno neodrživ. Uz to stvaraju se „umjetni umirovljenici“. Najnoviji primjer je što se na produženu mogućnost stjecanja statusa HRVI javilo čak 15 000 ljudi i to 23 godine poslije završetka domovinskog rata. Dakle jasno je da se umjetno stvaraju nepotrebni izdaci koji svih koji rade u tzv realnom sektoru opterećuju s novim porezima i parafiskalnim nametima. Samo je u RH bolje biti uhljeb nego proizvođač.

Međutim, jasno da postoji način da ih se riješimo. Konkretno „ administrativnih uhljeba „ vrlo jednostavno pod uvjetom da postoji politička volja u što sumnjam. Predsjednik vlade, župani gradonačelnici i načelnici jednostavno donesu odluke ili zakon da se administracija smanjuje za trećinu. Bolno ali moguće i neizbježno jer u protivnom propast ćemo. Dakle umjesto da se stvaraju razno razni zakoni koji opravdavaju njihovo zapošljavanje potrebno je jednostavno napraviti rezultat.

Uostalom takvi bi „s politikom došli, pa bi s politikom otišli„ u svakom slučaju bolje oni nego ova pametna mladost ali sad nažalost i ljudi u godinama, koji bježe iz Hrvatske.

Tko po vama mogu biti pokretači pozitivnih promjena u Hrvatskoj i koje su to promjene koje Hrvatska treba napraviti?

S. Petrina: Budući da građani, izvan sredine u kojoj pojedini časni pojedinci djeluju i u kojoj ostvaruju podršku, nažalost još uvijek nepravedno skeptični prema nama koji su se dokazali stotinu puta u politici kroz dugi niz godina, pa kako se bez prave podrške medija (sjetite se nekih koje su doslovno stvorili mediji), nama koji zaista nešto vrijedimo teško je probiti se na višu razinu tu mislim na parlamentarnu.

S druge strane, po meni nositelji pozitivnih promjena mogu biti još samo dvije institucije i to Crkva i HAZU. Crkva iz razloga jer u ovom trenutku doslovno svugdje i kontrolira sve sfere društva od pravosuđa do diplomacije gdje igra usuđujem se reći i presudnu ulogu (dozvoljava mogućnost kadrovskih rješenja ali jako rijetkih koje mogu proći ispod crkvenog kadrovskog radara). Uostalom vjerujem da je svima jasno da je HDZ tek političko krilo Crkve u Hrvata. Dakle Crkva im danas u RH stvarnu moć koja se demonstrirala na svim poljima. Pa nije li se „nekretninska karta“ RH sasvim promijenila. RH nije više najveći vlasnik nekretnina već je to Crkva u Hrvata.

Crkva neće nikada potaknuti stvarne korjenite promjene u društvu jer joj ne pašu. Crkva je prije Istanbulske mogla prosvjedovati x puta i povesti ljude a ne da isti ostanu žrtveni janjci HDZ-u. Međutim ćorak. Ta ista Crkva podržavala je i podržava HDZ. Uostalom Crkva je svoju „naklonost“ prema RH jasno i nedvosmisleno pokazala u slučaju „ Dajle „ kada se između RH i Talijanskih Benediktinaca opredijelila za Talijanske Benediktinca.

Pametnome sasvim dosta…

HAZU bi mogla ali samo teoretski kao intelektualna kruna RH donijeti pozitivne promjene u društvu međutim to neće jer je i to institucija koja je srozana zbog velikog dijela katastrofalno odabranih kadrovskih rješenja ali i šutnje onda kada je najviše trebalo. HAZU je institucija koja u 27 godina ponudila ni jedno suvislo rješenja kako promišljati RH od 1990 do danas naravno oni tvrde drugačije ali zaboravljaju onu staru poslovicu. Tko se u laži ugušio.

HAZU je institucija koja odbije u svoje redove primiti najveće znanstvenike Hrvate jer se boje da ne dođe do „talasanja“ koje bi eventualno moglo zatvoriti uhljebničke špine iz kojih se napajaju samo da šute da glume intelektualnu vertikalu i da ne talasaju put u propast.

Samo se podsjetimo tih pizduna negdje 70-80 kada je F. Tuđman podnio zahtjev da ga se primi u HAZU, oni koji su se tad sprdali s njegovim zahtjevom i suludom ambicijom devedesetih su ga spuštenih gaća ulizički primili naravno uz sve moguće hvalospjeve njegove povjesničarske genijalnosti (možda za genijalno prepisivanje).

Izbor se s time, barem što se tiče institucija koje bi mogle nešto napraviti (budući da im građani vjeruju jer svoja promišljanja dijele bilo s oltara ili im legitimitet daje članstvo u HAZU i „dr.sc“ i slično“) iscrpljuje.

Preostaje još dakle neka revolucija koja bi eventualno donijela neke promjene. Mislim da je to u RH nemoguća misija iz razloga što Hrvati jednostavno nemaju kulturu pobune niti kulturu revolucije. Ne vidim kroz povijest da su ikada Hrvati potakli sami za sebe neke pozitivne promjene. Uostalom od naroda kojem je glavni moto ono Krležino: Nigdar ni bilo da ni nekaka bilo, nigdar ne bu da nekak ne bu“ ne treba ništa dobro očekivati.

Moguće da se desi neka svjetska revolucija i jedan val te revolucije zahvati i RH pa na tom valu dođe do nekih promjena. Samo se pitam kakvih? Zar nas zadnjih 27 godina ne upućuje da je sve što se dešavalo išlo na našu štetu. Zato nisam baš neki pretjerani optimist d a će nam u vremenima koja su pred nama biti bolje.

Tko se nada da će stranke koje su danas na političkoj sceni u RH donijeti pozitivne promjene jednostavno je nepopravljiva utopistička budala ili besramni lažov. Svi su oni imali dovoljno i previše vremena barem da ozbiljno pokušaju ali nisu jer su svi isti i jedini njihov cilj je da se negdje uhljebe i da guzičare na tuđim leđima.

Kako komentirate odlazak mladih u inozemstvo i što bi se to trebalo promijeniti u Hrvatskoj da bi oni u vlastitoj zemlji?

S. Petrina: Kada odlazi „cvijet nacije na put bez povratka“ svatko normalan tko je na vlasti ili oporbi mora proglasiti izvanredno stanje i da se iznađe rješenje. Samo se u RH svi osim par novinara prave da je to najnormalnija stvar da čak preko 15% najboljeg dijela stanovništva odlazi jednim dijelom „trbuhom za kruhom „ drugim dijelom ogorčeni feudalnim političkim uređenjem RH. Što se tu ima komentirati? Bolje da se prisjetimo onog Škorinog stiha: „Stavljam život u zavežljaj i svu ljubav u zagrljaj i odlazim i sve ostavljam… „. Na žalost zauvijek…

Što radi Vlast da to spriječi NIŠTA, što radi Oporba da smjeni Vlast, NIŠTA, što radi Crkva, NIŠTA, što radi HAZU, ništa. imam osjećaj da je sve ovo dobro smišljen scenarij koji je davno dogovoren u Norvalu daleke 1986 kada je po svemu sudeći „prodana duša Vragu „ jako, jako jeftino.

Što mladima i onima manje mladima preostaje?

Samo 3 rješenja:

Prvo: Škorin stih prije napisan, drugo da šute i zapjevaju onu Krančevičevu: „eto što znači biti psetance pognute glave savita repa…“ ili onu treću partizansku. Padaj silo i nepravdo ili još bolje: „Ustajte vi zemaljsko roblje vi sluge koje mori glad..

Na žalost vidim što je većina najpotentniji dio nacije u svakom pogledu odabrala, put pod noge. Osobno mislim da se treba boriti ne samo institucionalno nego i na sve moguće načine jer je ovo doslovno put u zaborav, zato bi se rukovodio onom legionarsko: Stupaj ili umri!

Što bi se trebalo promijeniti? Ha ha, a što bi trebalo ostati od onoga što je i kako je sada?? Baš ništa. Samo kako sam prije rekao Hrvati nemaju kulturu pobune radije odaberu odlazak.

Ne znam do kada će bježati i držati glave u pijesku, misleći da će netko drugi za njih nešto napraviti. Jasno je da neće to napraviti nitko umjesto njih.

Smatrate li da je Hrvatska previše orijentirana prema turizmu i na koji način bi trebali preokrenuti te trendove i početi proizvoditi i povećati izvoz?

S. Petrina: Hrvatska je previše orijentirana prema turizmu ali ne što je turizam kao kruna gospodarstva maksimalno korišten, Ni govora, turizam u RH ima još itekako potencijala ali taj potencijal se slama na kako smo prije rekli feudalno administrativnim barikadama.

Previše smo orijentirani na turizam u odnosu koliko turizam čini udio u BDP RH to je problem. Kamo sreće da turizam donosi RH 10 milijardi eura dobiti (što po meni može bez nekog posebnog naprezanja) međutim ako turizam sudjeluje u BDP koliko danas sudjeluje to je loše jer ostale grane gospodarstva padaju ili stagniraju. Turizam mora biti pokretačka snaga u društvu da se kroz njega bez kvota i carina prodaje domaći proizvod što u RH nije slučaj i što su nas zeznuli ulaskom u EU tako da je i tih 7 milijardi eura kako kažu da uprihodimo od turizma. Samo ne kažu koliki je stvaran profit od turizma. Kolika je stvarna dobit. E to je jako upitna brojka. Moguće da je toliki promet od turizma ali svakako nije dobit od turizma jer se u našem turizmu prodaje sve što se negdje drugdje proizvede a to onda nije smisao turizma niti turizam čini krunom gospodarstva.

Kako će se išta u RH promijeniti dok ne riješimo najveći problem a to je suludo skupa proizvodnja odnosno država koja je opterećena uzdržavanjem bezbroj parazita. Tako se ne može naprijed dok se ne riješi to pitanje dakle dok se država ne učini barem za 50 -70 % jeftinija.

Onda sve ima smisao, ovako sve osim nekoliko primjera koji nisu stanje već incidenti postaje besmisleno.

Kako stimulirati primjerice turizam, jasno je da se svi porezi posebno za one koji rade s domaćim proizvodima moraju spustiti na max 10% hotelijerima posebno van sezone na 0% a mi radimo obrnuto. Kako tako biti konkurentan? Na žalost i turizam će u RH propasti kao što je i sve drugo ovih 27 godina propalo.

Smatrate li da legalizacija kompletne industrijske konoplje, a onda potom medicinske može potaknuti gospodarski rast u Hrvatskoj te kakvi su sve potencijali koji po vama konoplja može donijeti Hrvatskoj?

S. Petrina: Bez obzira može li legalizacija industrijske konoplje potaknuti gospodarski rast ili ne apsolutno sam za njenu legalizaciju. Posebno sam za legalizaciju medicinske konoplje. Ne vidim razloga da se industrijska i medicinska konoplja kriminaliziraju. Pogledajmo države koje su ih legalizirale. U tim državama stupanj kriminaliteta vezanih uz opojne droge nije se ni malo povećao. Osobno sam za legalizaciju lakih droga uključivo i marihuane.

Mislim da bi legaliziranje spomenute konoplje itekako pridonio nužnom oživljavanju agrara. Jasno je da naši poljoprivrednici ne mogu iz opravdanih i subjektivnih razloga konkurirati kolegama iz EU po pitanju klasičnih kultura, zato probajmo s konopljom. Ako uspijemo izvrsno ako ne uspijemo a što gubimo? Ništa. Jedan neuspjeh više-manje u 27 godina neuspjeha.

Probajmo možda nam se posreći.

Smatrate li da Hrvatska vodi slugansku politiku po pitanju vanjske politike?

S. Petrina: RH nema vanjsku politiku, hrvatska Vlada posebno MVP je jednostavno neka vrsta diplomatske niže razredne transmisije koja ispunjava tuđinske naloge u vanjskoj politici(ne samo u vanjskoj). Konkretno hrvatska vanjska politika je tek servis naloga iz Washingtona, Bruxellesa i posebno iz Vatikana.

Ne poznam državu u Europi koja bespogovorno provodi politiku stranih centara moći kao što to radi Hrvatska.Jednom riječju katastrofa. Posebno kada se zna da europska diplomacija za temelj svoje diplomatske doktrine uzima geslo stare dubrovačke diplomacije a glasi:„Sa svakijem u lijepo, sa nikijem iskreno“ !

Treba li Hrvatska uvoditi Euro ili probati zadržati posljednje ostatke ostataka hrvatske suverenosti?

S. Petrina: Ne Hrvatska ne bi trebala uvesti euro, posebno ne u ovom trenutku. Moguće je u nekoj budućnosti da se i pridružimo eurozoni ali sada da prihvatimo euro, mišljenja sam da bi to bio jako loš potez. No, ako su prije spomenuti centri moći koji upravljaju s nama odlučili da Hrvatska uvede euro jasno je da će se to napraviti bez obzira na to što mi mislili jer naši zastupnici nisu naši. Uostalom tko je nas ikada išta pitao ?

Mislite li da Andrej Plenković samo skuplja političke poene za nastavak vlastite karijere u Bruxellesu i da ga opće nije briga za Hrvatsku? 

S. Petrina: Naravno da gospodin Plenković skuplja političke poene u svojstvu predsjednika Vlade RH služeći nekim drugim nalogodavcima čiji interesi nisu podudarni s hrvatskim interesima. Međutim to je za očekivati, ipak je on samo diplomata, ništa više. Za podsjetiti je da su diplomati ljudi za koje se kaže da ih pljuneš oni se obrišu i zahvale. Mislim da Hrvatskoj ne treba takav predsjednik vlade.

Naravno da ga nije briga za Hrvatsku, sukus njegove politike je onaj stih od „Parnog valjka“:..U predgrađu, u predgrađu jednom nogom tu, drugom prema izlazu…”!

Koju poruku imate za vlast i što im želite poručiti?

S. Petrina: Za Vlast nemam nikakvu poruku. Oni svoj posao rade besprijekorno. Njihov posao je doslovno sve upropastiti, uništiti, otuđiti. Učiniti sve da Hrvatska i njeni građani što prije nestanu i da budu totalno obezvrijeđeni. Rade odlično svoj posao za koji su itekako dobro plaćeni. Pitanje je samo za koga? Sigurno ne za ovo još malo preostalih, malodušnih, izgubljenih i totalno predanih, apsolutno neorganiziranih takozvanih „malih ljudi “ koji eto poslije dvadesetsedmo godišnjeg iskustva očekuju da će netko za njih što su takvi kakvi jesu nešto napraviti. Neka samo čekaju, načekat će se.

Ako nemam za poručiti vlasti imam za poručiti takozvanoj Oporbi. Mislim da je jedino u RH ono što je gore od Vlasti samo Oporba. Totalno, jalova, bezidejna, letargična, korumpirana, beskičmenjačka, glupa, umišljena, ukratko ista Vlast. Prava oporba medijima koji najviše pale kod građana ostaje nevidljiva. Ima nas ali nismo u glavnim vijestima…

Eto i na kraju zaključak: da bi jedno društvo normalno i razvojno funkcioniralo segmenti tog društva moraju ispunjavati svoju društveno povijesno-prirodnu ulogu. Segmenti tog društva su Vlast, Oporba i Javno mnijenje ili ako vam je draže „mali ljudi“.

Jasno je da svaka Vlast teži apsolutizmu, svaka oporba teži Vlasti a Javno mnijenje je korektiv tih dvaju krajnosti. U RH samo Vlast radi svoj posao. Ostali? Sjedi, nedovoljan.