Kao što je slučaj s fotografijom vođe prosvjeda u Hong Kongu Joshue Wonga u društvu s vođom Bijelih kaciga Raedom Al-Salehom, iranskom „disidenticom“ Minom Ahadi i gradonačelnikom Kijeva Vitalijem Kličkom, slika nekada govori više od tisuću riječi. Isti je slučaj s fotografijom objavljenom sa skupa održanog ovog tjedna u Teheranu, na kojoj se moćni irački šiitski klerik Moqtada Al-Sadr nalazi između ajatolaha Alija Hamneija i generala Quds snaga IRGC Qassema Suleimanija. S njima društvu je bio i zapovjednik Iranske revolucionarne garde, general Hossein Salami. No, fotografija koja se fokusirala na generala Suleimanija, zapovjednika inozemnih operacija Quds snaga, izostavivši glavnog zapovjednika IRGC ima još veću simboliku, posebno ako u obzir uzmemo orijentalni stil komuniciranja bez previše riječi.
Vođa iranske revolucije Ali Khamenei je u utorak, 10. dana svetog mjeseca u Moharama, primio iračkog lidera i klerika Moqtadu Al-Sadra. Dočekao ga je u društvu generala Qassema Suleimanija, zapovjednika Quds snaga IRGC i glavnog zapovjednika Iranske revolucionarne garde, generala Hosseina Salamija. Posjet, a prije svega slika snimljena s Al-Sadrom i iranskim vođom, zajedno sa Suleimanijem, poruka je koju Iran šalje Saudijskoj Arabiji, koja je u srpnju 2017. objavila fotografiju na kojoj se Al-Sadr vidi u društvu saudijskog prestolonasljednika Mohammada bin Salmana.
Sastanak Al-Sadra i Bin Salmana je u Iranu i među „Osovinom otpora” trebao biti protumačen proboj saudijske dinastije u „iransko dvorište“ i savez s jednim, barem kako Saudijska Arabija vjeruje, od stubova ove “osovine” u Iraku. Moqtada je, premda nevoljko, davao signale svojim „političkim stilom“ i prema mnogima sugerirao „novo usklađivanje Al-Sadra i udaljavanje od Irana i približavanje Saudijskoj Arabiji“.
Sada Teheran šalje loptu natrag u saudijski dvor, piše AH Trubine. Sam Al-Sadr ima povijest nepredvidivog ponašanja i nedosljednog političkog kursa. Ne zovu ga bez razloga „kameleonom iračke visoke politike“.
Često je znao kritizirati Iran, ali ne nužno tako da podržava Saudijce. Kakav je stvarni položaj Moqtade Al-Sadra i zašto ovi “politički skokovi” iz jedne krajnosti u drugu?
Sve je povezano s poviješću Irana u Iraku neposredno nakon američke okupacije zemlje, a posebno s pristupom Teherana Al-Sadru i njegovoj skupini od 2003. Moqtada Al-Sadr je u to vrijeme glasno odbacivao američku okupaciju. Iran Moqtada smatrao vrlo privlačnim političkim akterom kojem dati podršku.
On je šiitski klerik i član poznate i ugledne obitelji Al-Sadr s korijenima u Iranu, Iraku i Libanonu. Moqtada uživa i potporu stotina tisuća sljedbenika, koje je naslijedio od svog oca Sayeda Mohamada Sadeqa, posebno među siromašnima na jugu Iraka i gradu Bagdadu.
Okupacijom Iraka 2003. godine, Teheran se bojao da će SAD okrenuti oružje protiv njegovih saveznika u Siriji i Libanonu i da će sve završiti napadom na Iran, nakon što američke trupe učvrste svoju prisutnost u Iraku. Bilo je potrebno poraziti američke snage u Iraku i zaustaviti njihov plan širenja ili ih čak prisiliti na odlazak. Iran je podržao irački otpor protiv okupacijskih snaga i dao svoje iskustvo i novac onima koji su željeli zaustaviti američku kontrolu nad Irakom.
Moqtada se nije mnogo promijenio od 2003. godine. Tada je bio vrlo mlad i neiskusan, a desetljeće kasnije je njegov način da upravlja političkim procesima još uvijek bio amaterski. 2004. godine preuzeo je kontrolu nad Najafom i uspostavio kontrolne punktove po gradu, uključujući ulicu Al-Rasoul koja vodi do kuće velikog iračkog ajatolaha Alija Sistanija i svetišta imama Alija.
„Mene su kao stranca koji hoda ulicom jednom zaustavili njegovi naoružani ljudi i pusti me Islamski sud, pred kojeg me odveo Sayed Hashem Abu Rgheef“, piše poznati novinar Elijah J. Magnier.
Iran je dosegao vrhunac svoje podrške Moqtadinoj vojsci „Jaish Al-Mahdi“ kada se sukobila s američkim snagama u Najafu u kolovozu 2004. Ta se pomoć nastavila i kad je Moqtada pristao formirati novu grupu pod imenom „Asaeb Ahl Al-Haq“, koju je Teheran podigao i financirao Iran preko Abu Mahdija Al-Muhandisa, stvarnog zapovjednika sadašnjih Hash Al-Shaabi snaga. Grupa „Asaeb Ahl Al-Haq“ je bila odgovorna za nekoliko uspješnih napada protiv američkih i britanskih snaga do 2008. godine, godinu dana nakon uhićenja šeika Qaisa Al-Khaz’alija u Basri.
Moqtada Al-Sadr se 2006. na nekoliko godina preselio u Iran, zbog straha da će SAD na njega izvršiti atentat. Unatoč svemu, iranski su ga dužnosnici smatrali „neprijatnim gostom“. Zapovjednik Quds snaga IRGC, general Qassem Suleimani, nije znao što bi s njim, niti kako “iznijeti neki prijedlog” Moqtadi. Moqtada je planirao posjetiti Bandara bin Sultana u vrijeme kada je saudijski princ bio šef obavještajnih službi, a odnosi između Irana i Saudijske Arabije su bili daleko od srdačnih.
2008. godine Iran je potaknuo razdvajanje „Asaeb Ahl Al-Haq“ snaga i Moqtade. Šeik Qais je dao punu podršku za samostalno djelovanje skupine. Iran je organizirao novu, zasebnu grupu pod vodstvom šeika Aqrama imena “Harakat Al-Nujabaa”. Također je podržao bivšeg zapovjednika oružane skupine „Jaish Al-Mahdi“, Abu Mohammada Shibl Al-Zaidija u formiranju vlastite grupe „Kataeb Imam Ali“.
Vođa Sadrovih boraca bio je i još uvijek je pobunjenik, nepredvidiv u svojim političkim izborima i potezima. Ali Moqtada je tada također bio jako ljut na Iran, optužujući generala Suleimanija da je odgovoran za većinu raskola u njegovoj organizaciji. Koristio je svaku priliku da napadne Iran, ali sam Suleimani je bio dovoljno pametan da ne odgovori na optužbe, da „zadrži“ Moqtadu i približi mu se je, bez obzira na njegov politički stav i izbore.
Doista, general Suleimani je ovaj tjedan organizirao “povremeni sastanak” između Moqtade i Sayeda Alija Hamneija. Suleimani je to uspio dogovoriti tijekom posebno važnog dana za šiite, koji širom svijeta obilježavaju ubojstvo trećeg šiitskog imama Husseina Ibn Alija, koji je, zajedno sa svojom obitelji i sljedbenicima, ubijen u povijesnoj bitki u Karbali u Iraku.
Iran zna način slanja poruka na Bliskom istoku. Neko vrijeme se smatralo da je Moqtada Al-Sadr „svim srcem protiv Irana“, što je budilo nade u zaljevskim monarhijama da će na svojoj strani imati šiitskog klerika čija frakcija Sairoon ima 54 zastupnika u parlamentu u Bagdadu, više od bilo koje druge političke frakcije. Čelnici ovih zemalja su prespavali igru generala Suleimanija, koji zna dobro igrati svoje adute i koji je Irak pretvorio u iransko dvorište.
Iako politički blok Moqtade, Sairoon ima više zastupnika nego bilo koja druga politička skupina, osvojivši 54 mjesta u iračkom parlamentu od ukupno 329 članova, Sadr nije uspio ispuniti svoja obećanja o reformama, tehnokratskom vodstvu i antikorupcijskoj agendi. Bit će iznenađenje i za njegove vlastite krugove ako na sljedećim izborima dobije trećinu zastupničkih mjesta koja danas kontrolira. Skupina Moqtada Al-Sadra je slika njihovog vođe, koja se širi bez jasnih referenci i smjera. U ovim okolnostima se Moqtada Al-Sadr, ako želi politički preživjeti, mogao obratiti na samo jednu adresu, čovjeku koji je svojom mudrošću i vezama uspješno iz iračke vlasti eliminirao za iran nepouzdane političke lidere i oformio parlamentarnu većinu i vladu otvoreno naklonjenu Teheranu, a to je general Qassem Sulejmani.
Al-Sadr u ovom trenutku sigurno može računati na podršku frakcije Fateh, političkog krila Hashd Al-Shaabi snaga u iračkom parlamentu, druge po veličini frakcije po broju zastupnika. Nema sumnje da će se ta suradnja kretati u smjeru protjerivanja preostalih američkih trupa u zemlji i raskida sigurnosnih ugovora koje je Bagdad s Washingtonom sklopio nakon povlačenja glavnine američkih snaga iz zemlje 2011.
Iako frakciju Fateh vodi bivši zapovjednik Badr snaga Hadi Al-Ameri, javna je tajna da ova politička snaga u parlamentu predstavlja Hashd Al-Shaabi snage kojima zapovijedaju Al-Ameri i Al-Muhandis, obojica u bliskim kontaktima s generalom Suleimanijem. Nema sumnje da će se zaljevski čelnici i svi koji su računali na podršku Moqtade Al-Sadra u borbi protiv Irana vidno razočarati odlukom klerika da na Ašuru posjeti Teheran, gdje je u društvu ajatolaha Hamneija i general Suleimanija i Salamija molio i komemorirao bitku kod Karbale, tužni, ali sveti događaj za sve šiitske vjernike u svijetu.
Što znači misteriozni posjet šiitskog klerika Muqtada Al-Sadra Saudijskoj Arabiji?
Pobjednik iračkih izbora Moqtada Al-Sadr: “Američke trupe moraju otići”
E. J. Magnier otkriva detalje najteže bitke generala Suleimanija i kako je Irak oteo SAD-u
General Sulejmani se još j jednon pokazao kao nenadmašan strateg.
vojska SAD je nakon 5-6 godina borbi porazila sunitske pobunjenike i Sadrove milicije u Iraku koji su držali u svojim rukama 80% Iraka i Bagdada ali umjesto sunitskih pobunjenika i propalog ISIS-a zadnje vrijeme stvorena je nova neman iransko-iračka jača od prethodnih sunitskih, pod nadzorom IRGC-a ojačale su i naoružane iračke šijtske milicije koje se pretvaraju u najačeg IRGC-a saveznika na bliskom istoku jačeg i od libanonskog Hezbollaha kojega su IRGC zadnjih 10 godina naoružali do zuba, cilj im je preuzeti političku i vojnu vlast u Iraku, izbaciti vojsku SAD iz Iraka i ratovati protiv Izraela i Saudijske Arabije, zato im se iz Irana dostavljaju balističke rakete kratkog i srednjeg dometa da iz južnog i zapadnog Iraka i istočne Sirije mogu napadati Tel Aviv i Rijad koji se smatraju simbolima antiranskih režima,
https://www.youtube.com/watch?v=eG3C99tq7Wo