Irački premijer Adel Abdul Mahdi rekao je američkom državnom tajniku Mike Pompeu kako Washington treba poslati delegaciju u Bagdad kako bi se dogorio mehanizam za povlačenje američkih trupa iz s iračkog teritorija, prenio je Associated Press. Poruka premijera Mahdija sugerira da je odluka iračkog parlamenta izražena u „Zakonu o povlačenju stranih vojnika iz Iraka“ neopoziva.
Izjava koju je irački premijer dao 10. siječnja, telefonskog razgovora Mahdija i Pompea održanog dan prije, ukazuje da je službeni Bagdad izrazio svoj stav u vezi s nedavnim procesima na Bliskom istoku. Prema njegovim riječima, Irak “odbacuje sva kršenja svog suvereniteta, uključujući napade iranskih trupa na američke baze i kršenja zračnog prostora Iraka, ali i akcije i zračnih udara koji su provedeni s ciljem likvidacije iranskog generala Qassema Sulejmanija”.
Podsjetimo, irački je parlament 5. siječnja izglasao rezoluciju kojom se vlada poziva da okonča zaustavi bilo kakvu inozemnu vojnu prisutnost u zemlji. Prije toga, na dan atentata na iranskog generala Sulejmanija u Bagdadu, irački premijer Mahdi je rekao da akcije Washingtona krše uvjete prisutnosti američke vojske u Iraku.
Sutradan je Reuters, pozivajući se na pismo vojnog stožera koalicije koju u Iraku SAD, objavio da Washington planira povući svoje trupe iz Iraka. Kao odgovor, Pentagon je naveo da je ovo pismo „slabo napisan nacrt bez potpisa, koji je izdan pogreškom“.
Američki ministar obrane Mark Esper je naglasio kako SAD ne planiraju povući trupe iz Iraka, a Trump je izjavio kako bi to mogla biti opcija, ali ako Iračani plate milijarde dolara koliko je pentagon potrošio za izgradnju vojnim baza na iračkom teritoriju. Naravno, gospodin Trump padne u stanje akutne amnezije kada bi trebao izjaviti koliko su SAD zaradile na poslovanju Exxon Mobila i pljački ostalih resursa u arapskoj zemlji.
Čelnik Pentagona Mark Esper je rekao novinarima 7. siječnja „kako od iračkih vlasti nije primio zahtjev za povlačenje trupa iz zemlje“. Međutim, trupe se ipak povlače, ali prije američkih, njihovi saveznici koji polako odlaze u Kuvajt, a od tamo neki natrag u domovinu, dok neki ostaju i čekaju daljnje upute.
Podsjetimo, prekretnica u krizi je bio čin državno terorizma u kojem su SAD likvidirale zapovjednika elitnih Quds snaga Iranske revolucionarne garde, generala Qassema Sulejmanija, koji je ubijen u noći 3. siječnja zračim napadom na međunarodnu zračnu luku u Bagdadu. Pentagon je potvrdio da je iranski general ubijen u američkoj operaciji. Vrhovni vođa Irana, ajatolah Sayed Ali Hamnei, istog je dana naredio “težak odgovor” na smrt legendarnog iranskog generala. Američki predsjednik Donald Trump je zauzvrat zaprijetio Iranu s mogućnošću napada na 52 mete u Islamskoj Republici ako se njezino vodstvo odluči na vojni odgovor zbog likvidaciju generala Sulejmanija.
Iran se nije dao uplašiti i u noći 8. siječnja je napao s dvije baze u Iraku u kojima je stacionirana američka vojska. Kako tvrdi Trump, „obzirom na to da niti jedna postrojba predvođena Sjedinjenim Državama nije pretrpjela gubitke u ovim napadima, odlučeno je da se SAD neće osvećivati s udarima na iranske ciljeve“.
Međutim, vraćajući se na početak, u realizaciji životnog djela generala Sulejmanija je učinjen veliki korak. Nakon što su SAD početkom ’80-ih doslovno pobjegle iz Libanona, proteklog desetljeća nisu uspjele svrgnuti vladu Bashara Al-Assada i sada je oko tisuću ili dvije američkih vojnika na sjeveru Sirije raspoređeno ilegalno, protivno volji vlade u Damasku i odredbama međunarodnog prava. Na kraju će morati napustiti i Irak, a ako ostanu suočavaju se s rizikom da od jedne baze do druge mogu prebacivati ljudstvo i opremu samo zračnim putem, jer će svi kopneni putevi u Iraku s doslovnom smislu te riječi za njih postati minsko polje i rute pune zasjeda. Ako SAD u Bagdad ne pošalju izaslanstvo koje će na političkoj razini dogovoriti povlačenje američke vojske i koalicije iz Iraka, to znači da su se SAD odlučile za drugi scenarij.
Pa za početak izračunati iznose ukradene nafte i zaustavljenog razvoja zbog nedostatka sredstava…i predat na sud.
Nažalost, ne možeš tužiti a ubijeno stanovništvo, ili, vrijeme potrebno za uklanjanje korumpiranih dužnosnika i činovnika…
Onda objaviti okupaciju.
To je pravno formalno definirano stanje.
Sve to skupa – neće pomoći, vjerojatno. Jer ameri ovo iransko upozorenje, – a jasno je i da imaju rakete i elektronsko ometanje pvo a, – neće shvatiti kao takvo, nego kao – slabost.
Neće pa neće da obu, dakle opcija “Bejrut 1983.” i “Cigani lete u nebo”, nema druge (Cigani nije pogrdno, već ruski film, tako da neću prevoditi na politički korektno Romi)
” Ako SAD u Bagdad ne pošalju izaslanstvo koje će na političkoj razini dogovoriti povlačenje američke vojske i koalicije iz Iraka, to znači da su se SAD odlučile za drugi scenarij.”
Imaju tri , jedan je da ostanu što je manje vjerovatno i drugi je da odu bez dogovora , treći je da odu s dogovorom.. Najbolje bi bilo kad bi taj dogovor obuhvatio čitav bliski istok , rusiju ,kinu , sto opet moze biti i dvosjekli mač.. Will see what happnes .
Siledžije su odgovorile da odbacuju zahtev Iraka i da neće otići. Dokazuju da su siledžije – banditi.
“Sutradan je Reuters, pozivajući se na pismo vojnog stožera koalicije koju u Iraku SAD, objavio da Washington planira povući svoje trupe iz Iraka. Kao odgovor, Pentagon je naveo da je ovo pismo „slabo napisan nacrt bez potpisa, koji je izdan pogreškom“
Sad mnogi pljuju iran zbog lošeg rada njegovog PVO – šta onda reći za američku diplomatiju koja nije imala kratak rok odgovora kao iranska PVO?
Ovo kod Amera je jasna sabotaža nekih političkih krugova (ili su samo radili po zakonu – što izlazi na isto) ali i kod Irana takođe može biti sabotaža. Velike se igre igraju a mi smo samo pioni.
Predrasude i nerazumijevanje autora. Jedno od osnovnih obećanja Trumpa je da će povući trupe iz Sirije i Iraka. Na paradoksalan način on to obećanje izvršava. Problem je što je Mahdi u ostavci i ustavno nije premijer. Jedino vlada može izvršiti rezoluciju, o ona to ne može ako u sebi ima proiranske sastave. Rezolucija se odnosi na sve, a ne samo na Amere. Uz to, što sa iranskim paravojskama, ili što sa Kurdima. Dakle budući premijer ima složenu situaciju za ispregovarati.
Najbolje bi bilo posade u tim bazama držati kao taoce, 5000 u Iraku, 2000 u Siriji,… Svo oružje uperiti u njih, isključiti im struju, slati hranu i vodu da ne umru i to je to. Da vidimo koliko bi onda imali petlje da se bahato ponašaju.
Najbitnije je da im napisu pismo, zlijepe markicu i ubace u postanski sanducic.
Kad ovi otvore i procitaju, odmah isti tren ce otici!
Ono što je potrebno je nekoliko žestokih udara od koih svaki rezultira sa 40 plus crnih vreća. Nakon toga ide povlačenje i završavaju se gluposti tipa ‘platite nam bazu’ , ‘redefinirajmo strateške odnose’, itd. Samo body bags u dovoljnim količinama, psihopate ne razumiju nijedan drugi jezik, nikad ni nisu.
Pa ni zračni putevi nisu sigurni ali sve to vrlo vjerojatno vodi u rat.
Komentarisao Sam vec da ce morati doci do dogovora,ima mnogo stvari koje treba urediti I osigurati prije nego li se Ameri povuku.Silom ih sigurno nece moci istjerati,trazice se neki kompromis da svi budu zadovoljni,ali moram prokomentarisati i ovako kad vidim neke komentare tipa-napad direktno,desetine ili stotine crnih vreca u Ameriku,pa ce otici ne pitajuci nista podvijenog repa(I takav komentar dobije pluseve)-poxivam po ko zna koji put da budemo logicni I realni u komentarima.Ko god misli da se na taj nacin mogu protjerati strane trupe a da ce Ameri sjedjeti mirno skrstenih ruku taj ili stvarno ne zna kako se ovakve stvari rjesavaju ili cisto pise takve komentare zbog dobijanja pluseva.
ko treba svjetske okupatore? – niko, jedino ko je u glavu bolesan. inace da irak nema crne-vode nebi dosli i bili tu I kad bi ih zvali.