Irak, “kalifat” i što nakon Mosula?

U Iraku je u tijeku operacija oslobađanja zapadnog dijela grada Mosula, posljednjeg velikog uporišta takozvane “Islamske države”. Mediji stanje na bojištu žele prikazati kao združenu operaciju iračke vojske, šiitskih milicija koje su oslobodile široka područja zapadno od grada i kurdskih Peshmerga snaga, koje su od zauzimanja grada Bashiqe zaustavile sve napade na ISIL u tom području.

Uz sve navedeno, načelnik stožera kurdskih Peshmerga snaga, general Jamal Mohamed, priopćio je da se kurdske snage neće povući iz područja koja su oslobodili od Islamske države od početka bitke za oslobođenje Mosula.

“Peshmerga snage se neće povući iz područja koja su oslobođene prije 10. listopada 2016. godine i početka bitke za oslobođenje grada Mosula”, rekao je general Jamal Mohamed

“Peshmerge su žrtvovale gotovo 2 000 mučenika i imali smo 12 tisuća ranjenih u ratu protiv “Islamske države”. O povlačenju Peshmergi s tih područja se ne može pregovarati”, dodao je general Mohamed.

Također je ukazao na važnost priprema novih ugovora između Erbila i Bagdada, nakon oslobađanja Mosula, zbog situacije u gradu u kojem ima više od 300 000 kurdskih civila, prenosi Iraqi News.

U Mosulu je započela treća i posljednja faza bitke za konačno oslobođenje grada, Iračka vojska pritišće na zapadnoj strani grada, koji bi uskoro trebao biti oslobođen od terorista “Islamske države”. No, problemima u Iraku se ne nazire kraj.

U vojnom smislu, iračke vladine snage su preuzele kontrolu nad dva naselja u zapadnom dijelu Mosula pokrenule novu fazu zajedničke kampanje sa savezničkim šiitskim milicijama Al-Hashd Al-Shaabi, kako bi protjerali teroriste ISIL-a iz njihovog posljednjeg urbanog uporišta u zemlji. Kurdske snage ne sudjeluju u ovoj fazi kampanje.

Haider Al-Maturi, general divizije komandosa Savezne iračke policije, rekao je za Associated Press da su njegovi vojnici umarširali u Tayaran u blizini Mosula, koji se nalazi oko 400 km sjeverno od glavnog grada Bagdada.

Maturi je dodao da je susjedstvo “sada pod njihovom punom kontrolom”, uz napomenu da je ISIL koristio najmanje 10 automobila-bombi da zaustavi iračke snage u brzom pomaku na više frontova.

Devet od ovih automobila natovarenih eksplozivom je razneseno prije nego su došli do cilja, a posljednji je ubio dva i ranio pet policajaca. General Haider Al-Maturi je dodao da su njegove snage zarobile dva terorista, a da je jedan Iračanin, a drugi stranac koji govori ruski.

U međuvremenu iračke vladine snage nastavljaju probijati obranu terorista u zapadnom Mosulu i pokušavaju izgraditi pontonski most preko rijeke Tigris, kako bi se povezale s istočnim dijelom grada.

“Imali smo velike operacije za osiguranje ovog mosta u području Hawi Al-Jawsaq na zapadnom rubu Mosula”, rekao je pukovnik Falah Al-Wabdan za AFP.

“Ranije smo morali uništiti veliku mrežu tunela koju je ISIL iskopao ispod grada”, rekao je pukovnik Al-Wabdan, dodajući da postoji mnogo mina oko tog područja i usamljenih terorista, kojih je samo u nedjelju likvidirano 44.

Pukovnik Falah Al-Wabdan je naveo da je osiguran prostor u blizini četvrtog mosta na rijeci Tigris, a njega će osposobiti inženjerske jedinice i proširiti komunikaciju s istočnim dijelom grada, kako bi se povećao pritisak na teroriste ISIL-a.

“To je vrlo važno, jer ćemo se tako moći prebacivati s mosta preko lijeve obale i premještati opremu i streljivo po bojnom polju”, rekao je pukovnik Al-Wabdan.

Sve upućuje na činjenicu da je iračka vojska spremna izravnati račune s ISIL-om u Mosulu, trećem po veličini gradu u zemlji. U stvari, nakon oslobođenja istočnog dijela grada od rijeke Tigris, sada se živi za konačni okršaj s teroristima u zapadnom dijelu grada, gdje živi do pet stotina tisuća civila.

Ovo je treća faza borbi za oslobođenje Mosula, a prva je počela 16. listopada. Očekivalo se da će se napredovati od istoka prema zapadu, sve dok iračke snage nisu došle do istočnih predgrađa. Istovremeno su šiitske snage oslobađale zapadna područje, sve do Tal Afara, gdje su prekinule komunikacije ISIL-a sa zapadnim područjima i Sirijom, tako da se Mosul našao u okruženju.

U prosincu je započela druga faza operacije, a ona se sastojala od krvavih zauzimanja ulicu po ulicu u cijelom području na istoku Tigrisa. Sada se svi nadaju da će posljednja faza okončati patnju grada koji je tri godine bio u rukama terorista Al-Bagdadija.

Teški životni uvjeti u vrijeme terora islamske države će sigurno smanjiti mogućnost pojave sektaškog nasilja, ali ono nije isključeno i nakon oslobođenja Mosula od zajedničkog neprijatelja opet može postati aktualno.

Za samoproglašenog “kalifa”, Abu Bakra Al-Bagdadija, koji je sebi tu titulu dao u najvećoj džamiji u Mosulu u srpnju 2014. godine, mnogi kažu da odavno nije u Iraku, te da je otišao u Raqqu, kroz sirijsku pustinju.

Ipak, oko dvije do tri tisuće terorista je još uvijek prisutno u trećem iračkom gradu i čini se da se neće tako lako predati i pokleknuti pred snagama iz Bagdada, kao što se dogodilo tijekom osvajanja grada.

ISIL će skupo prodati kožu, a što je još važnije, neće štedjeti korištenje civilnog stanovništva kao živi štit, čime će pokušati usporiti napredovanje iračkih snaga. U posljednjih nekoliko dana su teroristi nastojali potisnuti iračke šiitske snage koje sudjeluju u borbama u području Tal Affara, važnog središta zapadno od Mosula kroz koje prolaze sve glavne prometnice iz pokrajine prema sirijskoj pustinji. Grad je još uvijek u rukama ISIL-a, ali su šiitske milicije u posljednjih nekoliko mjeseci preuzele nadzor nad većinom okolnog teritorija i opkolile teroriste u regiji Niniva. Ovim su ujedno spriječili daljnji protok terorista u Siriju, kao što je bio čest slučaj prije početka bitke u listopadu.

Upravo u tom području je ISIL pokušao probiti koridor i povratiti izgubljeni teritorij i nadzor nad glavnim cestama, ali su šiiti i iračka vojska odbili napad, bez pomoći Kurda sa sjevera. Time je zadržana opsada pokrajine Niniva i iračke snage su mogle pokrenuti treću fazu operacije za oslobođenje grada Mosula.

U Iraku su svi očekivali pozitivne vijesti iz Mosula i cijela zemlja čeka oslobođenje važnog kulturološkog i gospodarskog centa. Premijer Haider Al-Abadi je na televiziji održao govor naciji i najavio posljednje napore u protjerivanju terorista ISIL-a iz drevne Ninive.

No, bitka za oslobođenje Mosula je dobro došla nekim zemljama, koje žele uspostaviti kontrolu nad zemljom iscrpljenom dugim ratom na sjeveru, teškom gospodarskom krizom koja nekoliko mjeseci pogađa autonomnu regiju Kurdistan i netolerancijom šiitskog stanovništva na jugu zbog korupcije koja nikada nije dopustila oporavak zemlje nakon američke invazije 2003. godine.

Šiiti su nedavno masovno prosvjedovali u ‘zelenoj zoni’ u Bagdadu i bunili se protiv političke elite, a uz ostale probleme je legitimno pitati se što će biti s Irakom nakon uništenja “kalifata”, što bi se uskoro trebalo dogoditi.

Istina je da šijitske milicije podržavaju plemena u srcu sunitskog Iraka, što se vidjelo tijekom borbi za Al-Anbar. Međutim, dio radikalnih sunita je dao potporu teroristima ISIL-a. Jednako tako je istina da je rat, koji traje već nekoliko godina, stvorio delikatan mozaik nacionalnog jedinstva, što je ranije bio nezamisliv pothvat, a teški ekonomski uvjeti odmažu daljnjem zbližavanju iračkih naroda i skupina.

Loši životni uvjeti su razlozi koji su doveli do pojave sektaškog nasilja sredinom 2000-ih, ali i sunitskog ekstremizma u posljednjih nekoliko godina. Sada Iraku prijeti isti scenarij, jednom kada se pobijedi zajednički neprijatelj u Mosulu. Iračani su izdržali američki embargo prije rata 2003. godine, ali ključ neuspjeha leži u svemu što se događalo nakon 2003. i nemogućnosti da se u politički život zemlje uključe bivši članovi stranke Ba’ath, koju je utemeljio Saddam Hussein.

Njeno raspuštanje i marginalizacija njenih članova sredinom 2000-ih je bila strateški pogreška koja je dovela do bujanja ekstremizma i nastanka ISIL-a na iračkom tlu.

Sada se opet otvara pitanje – što nakon Mosula?

Kakva će biti uloga koalicije koja pomaže iračkim snagama, a predvode je SAD? Washington je podržao vojsku Bagdada, osobito u prvoj fazi kampanje, ali je kasnije ta potpora splasnula.

Mediji su je prenaglašavali, prije svega kao protutežu sirijskim i ruskim uspjesima u Aleppu.

No, tijekom tranzicije između Obamine i Trumpove administracije je iračka vojska napravila najveći dio posla, što otvara pitanje o međunarodnom pozicioniranju Iraka i sposobnosti njegovih snaga da same rješavaju sigurnosne probleme, ne samo u zemlji, nego i u regiji, gdje su nedavno od Damaska dobili dozvolu da u borbi protiv terorizma zrakoplovima djeluju u sirijskom zračnom prostoru.

Bagdad je prije nekoliko godina imao nekoliko američkih bojni raspoređenih na svom teritoriju. No, onda su postupno počele dominirati šiitske snage, koje zajedno čine vojsku od nekoliko desetaka tisuća vojnika, a s pridruženim plemenskim milicijama dosežu brojku od 100 000 ljudi.

To znači da se Irak postupno odvaja od Washingtona, čak i ako SAD Iraku šalju vojnu opremu i nikada nisu u potpunosti otišli iz Iraka. No, nakon rata protiv “kalifata”, Bagdad, koji se sada oružjem opskrbljuje i iz Rusije, svakako bi mogao postati dio “Osovine otpora”, koja se proteže od Teherana do Damaska i Bejruta. No, za takvo što mu treba prostora za manevar, jer će vlada imati na kraju zamršen posao preispitivanja odnosa sa Sjedinjenim Državama.

Nedugo nakon bitke za Mosul i uništenja kalifata, morat će se voditi borbe za uništenje terorista i pokrajinama Niniva i Al-Anbar. Nakon toga će Irak morati riješiti mnoge dugogodišnje probleme i svoju budućnost, kako unutarnju, tako i na razini vanjske politike. U pitanju nije samo obnova države devastirane prije 14 godina, nego i obnova važne karike za stabilnost cijelog Bliskog istoka.