Tijekom nedavnog posjeta Vladimira Putina Iranu su mediji izvijestili kako je između zemalja potpisan memorandum o razvoju iranske energije u okviru kojeg će Gazprom započeti izgradnju plinovoda do Indije dužine 1200 kilometara. Kroz ovaj plinovod će teći iranski plin, ali će ruska tvrtka dobiti priliku za razvoj polja koja se nalaze duž plinovoda. Ostatak vijesti se odnosio na trilateralnu suradnju s Azerbejdžanom oko velikog infrastrukturnog projekta “Koridor sjever-jug” od St. Peterburga do iranske luke Bandar Abas i Indije i, naravno, razvoju situacije u Siriji i kako iskorijeniti ISIL.
Međutim, plinovod do Indije zaslužuje puno više pozornosti od dva retka, jer je riječ o plinovodu IPI, koji povezuje Iran, Pakistan i Indiju, što je Washington smatrao za svoje ekskluzivno pravo kada je preko Afganistana namjeravao Indiju opskrbljivati plinom iz Turkmenistana.
U proteklih gotovo 16 godina američke vojne prisutnosti u Afganistanu je to bio neformalni cilj svih američkih administracija, zbog čega je ruska vanjska politika godinama morala čekati na ovaj dogovor i izgradnju plinovoda.
“Moskva i Teheran će potpisati memorandum o razumijevanju za izgradnju novog plinovoda”, kratko je izjavio ruski ministar energetike Aleksandar Novak i dodao ”kako će on biti dug 1200 kilometara, od Irana do Indije, ali i s važnom ulogom Gazproma u razvoju iranskih polja duž budućeg plinovoda”.
Iako je ministar iznio malo detalja, jasno je da to nije stari IPI plinovod koji povezuje sjeverni Iran do Indije kroz istočnu pakistansku luku Gwadar i Baluchistan. Tu je i navodno podvodni dio u Perzijskom zaljevu.
Iako je danas Hillary Clinton politički mrtvac, ona je bila jedna od glavnih prepreka za izgradnju plinovoda između Irana, Pakistana i Indije. Ona se grčevito borila za izgradnju plinovoda TAPI, koji bi povezivao Turkmenistan, Afganistan, Pakistan i Indiju, što je bio važan cilj Clintonove administracije i prioritet vanjske politike Busha mlađeg.
Hillary Clinton je bila na vrhuncu mandata kao državna tajnica i činilo se da je američki plinovod TAPI gotova stvar. Ali on nikada nije izgrađen, najvećim dijelom zbog nesposobnosti američke vojske da od Afganistana stvori mirnu i prosperitetnu zemlju.
Zapravo, do danas nisu izgrađeni ni jedan ni drugi plinovod. Ono što je malo poznato, TAPI je bio jedan od glavnih, ako ne i ključni razlog za nametanje sankcija Iranu 2012. i isključenje Islamske Republike iz sustava SWIFT, a ne nuklearni program. Nakon 20 godina sporova, uključujući invaziju Afganistana, konačno su se otvorila vrata za izgradnju željenog plinovoda.
”Godišnji kapacitet plinovoda će biti 33 milijarde kubnih metara, a njegova dužina 1814 kilometara. Proračun za izgradnju se procjenjuje na 10 milijardi dolara. Vlada Turkmenistana je tvrdila da će državna tvrtka Turkmengas će biti glavni investitor plinovoda TAPI. Turkmenistan je počeo graditi svoj dio u prosincu 2015. i očekuje se da će izgradnja trajati tri godine. Rok za izgradnju afganistanskih i pakistanskih dijelova plinovoda još nije odlučen”, priopćeno je na početku izgradnje turkmenistanske dionice i predviđalo se da će ova katedrala u pustinji biti gotova za sedam godina. Danas se čini da ovaj projekt nikada neće biti dovršen, jer je u novim okolnostima teško okupiti sve aktere i prisiliti ih na dogovor.
Iako pod sankcijama, Iran je izgradnju vlastitog ogranka plinovoda IPI počeo graditi i prije postizanja nuklearnog dogovora i izlaska na svjetsko tržište.
Hillary Clinton bi uzela milijune od plinovoda TAPI i Washington je uložio sve resurse i to je bio cilj tri administracije, samo da SAD uđe u plinsko tržište Središnje Azije i Indije.
To je i jedan od glavnih razloga zašto američka vojska ne može napustiti Afganistan. Troškovi afganistanskog rata ovise o procjeni, ali se govori oko 600 milijardi dolara potrošenih samo od američke strane, ne računajući saveznike.
The Wall Street Journal 2012. godine piše: “Washington ne može čekati još pet godina da se poduzme više na projektu TAPI. Nakon povlačenja američke vojske sljedeće godine, afganistanskoj vladi će ostati malo legalnih prihoda. TAPI može dati Kabulu stotine milijuna dolara godišnje i stvoriti oko 50000 radnih mjesta. Zbog toga je za tri ključne države u regiji, Pakistan, Indije i Iran, od strateškog interesa uspjeh u Afganistanu. Napredak na plinovodu TAPI će otvoriti i mnoge druge projekte preko Afganistana, uključujući ceste i željeznice, a afganistanska ekonomija je u središtu strategije Novog puta svile. Bijela kuća bi trebala shvatiti da ako TAPI ne bude izgrađen, ni američke, niti bilo koje druge sankcije neće spriječiti Pakistan izgradi plinovod s Iranom. Ovaj vjerojatno spreman projekt će obogatiti Teheranu i znatno će povećati njegov utjecaj u Afganistanu i regiji. Ako Washington napusti projekt plinovoda TAPI, Kina, Indija i Rusija će doći u iskušenje da ga oni izgrade. To će stvoriti napetosti između ovih često konkurentskih nuklearnih sila i Sjedinjene Države gurnuti na marginu. Rusija je već počela vršiti pritisak na Indiju oko sudjelovanja u projektu TAPI.”
Dakle, vitalne energetske infrastrukture za Pakistan i Indiju su odgođene za više od 10 godina samo kako bi se spriječio Iran da ojača utjecaj u regiji. Bilo je važnije voditi rat za plinovod, nego otkriti stanovništvu u regiji da ima pristup obilju jeftine energije. Isto tako, ako uopće ima nade za dovršetak plinovoda TAPI, to se može dogoditi samo uz pomoć Rusije, Kine i Indije u stabilizaciji Afganistana i kada konačno završio sukob između Kabula i talibana.
Plinovod Iran-Pakistan-Indija s Gazpromom kao ključnim partnerom
Plinovod Iran-Pakistan-Indija je uvijek bio najbolje rješenje za Indiju, puno isplativiji i bolji od američke verzije Turkmenistan-Afganistan-Pakistan-Indija.
Iz priopćenja ruskog ministra energetike se neizravno može iščitati:
- Indija više nije mogla čekati na američki plinovod, jer hitno mora osigurati energetske potrebe.
- Američki utjecaj u regiji, vojno u Iraku i Siriji, vrlo brzo nestaje.
- Utjecaj Hillary Clinton na vanjsku politiku danas ravan nuli, a ona je bila jedna od glavnih zagovornika plinovoda TAPI.
- Novi IPI plinovod će se moći povezati s turkmenistanskim ogrankom TAPI, ako ikada dođe do grada Multana u Pakistanu.
- Naravno, Rusija je zbog strpljivosti i tihe diplomacije veliki pobjednik i Gazprom može proširiti utjecaj na Središnju Aziju.
- Malo je vjerojatno da će Europa nametnuti američke sankcije svojim tvrtkama koje rade s Iranom i Rusijom na energetskim projektima, obzirom na nemogućnost kontrole na vanjsku politiku Washingtona i umanjenje štete od takve politike.
Osim toga, tijekom protekla dva tjedna su Irak i Iran učinili ogromne diplomatske korake, koji su onemogućili osvetu Sjedinjenih Američkih Država. Washington sve što se događa tradicionalno smatra “rješivim problemom”, iako se Trump uglavnom unutarnjom politikom, a neokonzervativci, koji upravljaju vanjskom politikom, uopće nisu reagirali na ovaj poraz. Određeni koraci se poduzimaju kako bi se spriječila Kina u svom projektu Novog puta svile, ali Sjedinjene Američke Države zapravo nemaju nikakvog učinkovitog odgovora, osim dodatnog bombardiranja Afganistana, što s druge strane znači da se njihov plinovod snova nikada neće izgraditi.
Povezane vijesti:
Putin u Teheranu dodatno slabi američki utjecaj na Bliskom istoku
Afganistan: Nakon 16 godina Washington ne priznaje da je izgubio rat protiv terorizma
štono bi ameri rekli: ,,OUCH!!!! This hurts! I neka!
Nije to nikakva pobeda Moskve i Teherana. sada ce Vasington da snabdeva Indiju sa svojim plinov i to prenosit ce ga brodovima. To im je uspelo u Evropi. Evo vec se i mi u Makedoniju grijemo na americki plin – njihov ambasador prdne mi to udahnemo i srecni smo i plus zagrijani :((((
A kako su mislili obezbijediti trasu kraj Talibana?
:prepisano od Toma Luonga
Bravo, naša ruska slavenska braćo. Nismo Slaveni za hurac.
Svijet će biti mirno mjesto pod našom vladavinom! 😉
U novom Hladnom ratu SAD mogu jedino još aktivirati rat u Ukrajini i kladim se na to da će još tisuće i tisuće Rusa platiti glavom u Donbasu zbog svih ruskih pobjeda na Bliskom istoku. Hoće li Rusija mirno na to gledati ili pripojiti Rusiji i Donbas, ostaje nam za vidjeti. Direktni sukob isključujem, pošto smatram da će Amerikanci prije proizvesti virus protiv Rusa, nego ući u otvoreni sukob. Ista stvar se odnosi i na Sjevernu Koreju, pošto bi u slučaju sukoba Seul postao groblje. Sve u svemu, vojno-industrijski kompleks pod hitno treba novi rat, a gdje će ga instalirati sada kad se na Bliskom istoku iz korijena promijenila situacija – nadam se ne na Balkan…osim Balkana ostaje još Južna Amerika. Crna Afrika je ionako već uništena, a i nema dovoljno novca za apetite modernih imperijalista.
Znaci pocelo je najzad! Pre nego sto sam ocekivao…