Iran je vječni cilj svih američkih uprava i SAD se neće zaustaviti

Nakon navodne naredbe Trumpa da se napadne Iran, koja je iznenada otkazana, The New York Times, list koji je prvi objavio ovu upitnu informaciju, javlja kako je američki predsjednik odustao od agresije na Iran „očigledno pod utjecajem jednog od njegovih omiljenih novinara, izvjestitelja Fox Newsa Tuckera Carlsona“. U svom programu je Carlson pozvao predsjednika da ne podlegne uvjeravanju jastrebova iz Bijele kuće i da ne reagira na provokacije Teherana, piše NYT. Prema novinarima, „to ukazuje da Trump ne donosi odluke kao njegovi prethodnici i da više vjeruje svojim instinktima nego zaposlenici njegove uprave“.

Ovu informaciju, naravno, baš kao i prethodnu o „otkazanom napadu“, treba uzeti s rezervom, prije svega zato što NYT ima vrlo loše odnose s Trumpom, a i sam američki predsjednik ne bira riječi kada govori ovom nekada uglednom listu, barem u Sjedinjenim Američkim Državama. No, to ne znači da je Trumpova politika prema Islamskoj Republici drugačija i da je strateški cilj ove američke uprave svrgavanje vlade u Teheranu. Donald Trump ne radi ništa što nisu radile sve administracije prethodnih 40 godina, samo je u svom neprijateljstvu iskreniji i otvoreniji od, recimo, Baracka Obame, čak i Georga Busha mlađeg, što se vidi iz jučerašnje ponovljene prijetnje iranskom političkom i vojnom vrhu i narodu.

Nova Trumpova prijetnja Iranu

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je kako ne želi rat, ali je upozorio Iran da će se suočiti s “uništenjem” ako izbije sukob

Govoreći za NBC u petak, kazao je kako je SAD otvoren za razgovore, ali neće dopustiti Iranu da razvije nuklearno oružje. Dodatno je objasnio i svoju odluku da u posljednjem trenutku otkaže vojne udare na Iran kao odgovor na obaranje američke bespilotne letjelice, rekavši „kako mu je dano do znanja da će 150 Iranaca biti ubijeno.

„Pitao sam generale koliko će ljudi poginuti u akciji, rekli su oko 150. Razmislio sam. Nije mi se svidjelo, to nije razmjerno obaranju bespilotne letjelice. Nakon što sam odobrio akciju i sagledao cijelu situaciju, procijenio sam da to nije bila dobra odluka“, rekao je Donald Trump, pun brige za 150 iranskih života..

Odbacio je tvrdnje da su zrakoplovi već krenuli u napad na iranske ciljeve, rekavši kako “nije bilo zrakoplova u zraku”. Trump je ponovio „kako ne želi rat s Iranom, ali da Islamskoj Republici  prijeti uništenje ako ga bude“. Nakon što su izišle iz nuklearnog sporazuma, SAD su Iranu opet uvele sankcije, a sada najavljuju dodatne i pokušavaju izvoz iranske nafte svesti na nulu.

„Mogli bismo vrlo brzo postići sporazum s njima ako žele, o njima ovisi. Ako Iran opet želi postati bogata i napredna nacija, učinimo Iran opet velikim. Ima li to smisla? Učinimo Iran opet velikim, meni je to u redu. Ali to nikada neće učiniti ako misle da će za 5 ili 6 godina imati nuklearno oružje“, poručio je američki predsjednik i na Twitteru objavio da su SAD spremne za napad.

Prema nekim američkim medijskim izvješćima, Pentagon je preporučio udare, dok drugi izvještavaju kako su visoki dužnosnici Pentagona upozorili da bi vojni odgovor mogao rezultirati “spiralnom eskalacijom” koja bi bila rizična za američke snage u regiji, prenosi BBC.

Kome treba „ograničena agresija“ na Iran?

Događaji u Perzijskom zaljevu koji zabrinjavaju svijet posljednjih tjedana i dana mogu utjecati na sve, od cijena energenata do sudbine malih regionalnih država.

„Pogled na napetosti diljem svijeta, uključujući Bliski istok i zaljevsku regiju, istočnu Europu i Venezuelu, pokazuje da je ta napetost uzrokovana jednostranim nezakonitim mjerama američke administracije“, napisao je analitičar Peyman Yazdani za Mehr News.

Nezakoniti izlazak Bijele kuće iz nuklearnog sporazuma, stavljanje Iranske revolucionarne garde na spisak terorističkih organizacija, nastavak sankcija protiv Irana i pokušaj da se izvoz nafte iz Irana dovede na nulu, sve su to provokativni i sumnjivi koraci protiv Irana od strane Sjedinjenih Država koji samo potiču regionalne napetosti.

Sumnjivi i provokativni korak Sjedinjenih Država i njegovih regionalnih saveznika, uključujući Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, da optuže Iran da stoji iza napada na dva broda u Fujairahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, bez ikakvih dokaza, bio je osujećen iranskim pristupom i napetosti su donekle smanjene.

Dok je japanski premijer bio u posjeti Iranu, prvi put u posljednja četiri desetljeća, mnogi su zbog njegovog posjeta očekivali daljnje smanjenje napetosti u regiji, ali je još jedan sumnjiv i provokativan korak bio napad na dva naftna tankera u Omanskom moru, što je moglo povećati napetosti više nego prije.

Nema sumnje da će Sjedinjene Države i njihovi opunomoćenici u regiji, kao i obično, bez ikakvih dokaza optužiti Iran da je stajao iza incidenta, ali glavno je pitanje tko će imati najviše koristi od napetosti u regiji Perzijskog zaljeva?

Razmišljajući o sljedećim razlozima, može se zaključiti da su korisnici broj jedan zbog napetosti i napada na tankere u Perzijskom zaljevu i na Bliskom istoku Sjedinjene Države i, prema tome, Tel Aviv, kao i režimi nekih regionalnih arapskih država koje pokušavaju preživjeti slijedeći američku politiku.

Za razliku od prije nekoliko desetljeća, Sjedinjene Države trenutno su jedan od najvećih proizvođača nafte i plina u svijetu i žele osvojiti tržišni udio u drugim zemljama svijeta. Nakon ilegalnog povlačenja SAD-a iz nuklearnog sporazuma s Iranom i njihovih pokušaja da iranski izvoz nafte srežu na nulu, pod izgovorom raznih optužbi, Sjedinjene Države ulažu napore ne samo da zauzmu iranski udio na energetskom tržištu, već i za ograničavanje iranskih prihoda kako bi se smanjio regionalni utjecaj Islamske Republike. Akcije SAD-a u stvaranju napetosti u Venezueli i istočnoj Europi, te uvođenje sankcija protiv Caracasa i Moskve također se mogu tumačiti u tom smislu.

Svaka napetost u Perzijskom zaljevu ne samo da će povećati cijene energenata na svjetskom tržištu, već će stvoriti dovoljno izgovora da Washington poveća svoju vojnu prisutnost u regiji. Tako SAD žele kontrolirati energetske rute i vršiti pritisak na svoje konkurente, kao što su Kina, EU, Japan i nova rastuća gospodarstva kao što je Indija, čija gospodarstva uvelike ovise o energiji koja dolazi iz Perzijskog zaljeva i Bliskog istoka.

Napetosti u regiji, uz iranofobni projekt, jamčit će i nastavak kupnje američkog oružja od strane nekih zemalja u regiji, kao što je Saudijska Arabija. Nastavljajući prodavati oružje Saudijskoj Arabiji, Sjedinjene Države ne samo da stvaraju tisuće radnih mjesta za Amerikance, nego i svoje konkurente, poput Kine i Rusije, drže dalje od tržišta oružja na Bliskom istoku.

Napetosti i sukobi u režiji Sjedinjenih Država na Bliskom istoku su doveli do ozbiljnih podjela i neslaganja između regionalnih država, što je ključno za sigurnost Tel Aviva i njegovu ekspanzionističku politiku. Ovo bi bili ključni i ne baš zanemarivi dobici ako Washington i dalje bude održavao stanje  ni rata ni mira, kakvom trenutno svjedočimo.

Jastrebovi Washingtona će učiniti sve kako bi svrgnuli vlast u Iranu

Naravno, kao što je slučaj proteklih 40 godina, SAD će učiniti sve kako bi svrgnule iransko vodstvo. To je cilj od kojeg nije odustajala nijedna američka uprava.

Samo nekoliko sati nakon prvog incidenta s dva tankera u Hormuškom tjesnacu, američki državni tajnik Mike Pompeo je rekao da je to učinio Iran. Pompeo je inzistirao na tome da je Iran napao norveški i japanski tanker i da Teheran za to mora platiti. Osim neuvjerljivog videa, američka vlada nije pružila nikakve dokaze o iranskoj krivnji, a Pompeo je odbio odgovoriti na bilo kakva pitanja na tu temu.

Važno je napomenuti da je u vrijeme napada na tankere u Teheranu bio japanski premijer Shinzo Abe, koji je pokušao učiniti sve što je moguće kako bi sačuvao nuklearni sporazum s Iranom. Abe nije dao nikakve ratoborne izjave protiv Irana i nije napustio zemlju. Čelnik japanske brodarske tvrtke je izjavio kako nema dokaza da je na japanski tanker postavljena mina, napominjući da je brod pogodio “leteći projektil”.

Predstavnici norveške brodarske tvrtke također nisu podnijeli tužbu protiv Irana. Norveška vlada šuti, a iz Osla nije bilo prijetnji Iranu. Posade oba broda spasile su ekipe američkih i iranskih brodova i odvezene su na sigurno mjesto.

Načelnik Glavnog stožera iranskih oružanih snaga, general-major Mohammad Hossein Bagheri, rekao je da iranska vojska neće zatvarati Hormuški tjesnac prijevarom.

„Ako Iran odluči blokirati Hormuški tjesnac, onda će to učiniti otvoreno“, naglasio je general Mohammad Hossein Bagheri.

Nijedan američki brod nije oštećen. Napad se dogodio u međunarodnim vodama, ne u SAD-u ili američkoj vojnoj bazi. Ipak, američka vlada je za sve optužila Irana.

CIA i poseban plan za Iran

CIA je 2017. godine stvorila posebnu jedinicu u Misijskom centru Iran za operacije protiv Islamske republike. Inicijativu za stvaranje ove jedinice izradio je bivši direktor CIA-e John Brennan, koji je napustio dužnost nakon što je dužnost preuzela administracija predsjednika Donalda Trumpa. Brennan je smatrao da se CIA mora usredotočiti na problematična područja, uključujući Sjevernu Koreju i Iran.

Brennanov nasljednik je Mike Pompeo, koji je prije imenovanja za državnog tajnika služio kao direktor CIA-e nešto više od godinu dana. Pompeo je odlučio nastaviti politiku Brennana. Aktivnosti CIA-e u Iranu su vođene iz operativnog odjela poznatog pod imenom „Perzijska kuća“.

U ovom odjelu su radili stručnjaci koji su prikupili mnogo podataka o političkim i ekonomskim događajima unutar Irana. Kao što je rekao jedan iranski dužnosnik, jastrebovi u Washingtonu su bili vrlo zabrinuti zbog činjenice da je u „Perzijskoj kući“ bilo mnogo zaposlenika koji su malo pozornosti posvetili svrgavanju vlasti u Iranu. Trumpovi ljudi su željeli da djelovanje protiv Irana bude pod kontrolom svrhovitije i militantnije skupine. Tako je CIA  imenovala Michaela D’Andreu za šefa iranskog operativnog centra. On je odigrao ključnu ulogu u programu „ispitivanja“ nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. i vodio Centar za borbu protiv terorizma CIA-e. Ubojstvo i mučenje su uvijek bili u središtu njegova pristupa.

Upravo je D’Andrea proširio program CIA-e za udare bespilotnim letjelicama, uključujući i takozvane napade na navodne teroriste. CIA-i je bilo dopušteno da ubije bilo koju osobu koja odgovara određenom opisu ili osobe koje su zvane s telefona nekog od osumnjičenika. D’Andrea ne izbjegava nikakve metode u radu CIA-e.

Jedan od bivših analitičara CIA-e je izvijestio da D’Andrea ima bliske veze s arapskim vođama i šeicima Perzijskog zaljeva, koji snažno potiču na akcije protiv Irana. Sličnu točku gledišta imaju D’Andrea i neki članovi njegovog tima. Zbog svog beskompromisnog stava prema Iranu, D’Andrea je u Americi dobio nadimak „Ayatollah Mike“.

D’Andrea i ljudi poput Boltona pripadaju skupini ljudi koji gaje istinsku unutarnju mržnju prema Iranu. Svjetonazor tih ljudi blizak je svjetonazoru saudijske kraljevske obitelji. Oni se neće prezati od bilo kakvog nasilja ako to može izazvati rat protiv Irana. Neće propustiti ni najmanju priliku.

S druge strane, izvan Bijele kuće, D’Andrea ima brata blizanca, a to je milijarder Thomas Kaplan, koji je stvorio dvije skupine koje slijepo zagovaraju svrgavanje aktualnog poretka u Iranu. Jedna od tih skupina je Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana (UANI), a druga Projekt borbe protiv ekstremizma. Te skupine promiču programe usmjerene protiv muslimana općenito, a posebno protiv Irana.

Thomas Kaplan je optužio Iran da je stvorio ISIL, budući da je Iran, prema milijarderu, “iskoristio strašni sunitski pokret kako bi proširio svoj utjecaj od Perzije do Mediterana”. Apsurdnost takvih izjava proizlazi iz pogrešnog tumačenja temelja šijitskih koncepata, kao što je Takija, odnosno “razborito prikrivanje vjere”. Čudno je, ali Kaplan ima više zajedničkog s ISIL-om nego Iran, budući da su i Kaplan i ISIL vođeni mržnjom prema onima koji slijede šiitske islamske tradicije.

Kaplanova grupa uključuje i predstavnike tvrtki i predstavnike CIA-e. Voditelj grupe Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana je Mark Wallace, izvršni direktor financijske tvrtke Tigris Financial Group. Ta tvrtka, prema njezinim predstavnicima, mogla bi imati koristi od “nestabilnosti na Bliskom istoku”. Bivši službenik CIA-e Norman Rawle radio je za UANI i za Projektom za borbu protiv ekstremizma, a 34 godine je radio u upravljanju operacijama CIA-e. Rawle je nadgledao brojne programe CIA-e vezane za Bliski istok. Ponudio je svoju potporu neprofitnoj udruzi Arabia Foundation, čije je sjedište u Washingtonu, a vodi je Ali Shihabi, čovjek koji ima bliske veze sa saudijskom monarhijom. Shihabi je sin Samira Al-Shihabija, jednog od najuglednijih diplomata Saudijske Arabije, koji je ranije bio ambasador u Pakistanu, što je na kraju dovelo do stvaranja Al-Qaide.

Ljudi poput Kaplana i Boltona, D’Andree i Shihabija žele iskoristiti američku vojnu mašineriju kako bi ostvarili opasne ciljeve arapskih kraljevskih obitelji Perzijskog zaljeva. Svi ti ljudi obavljaju istu misiju. Oni žele rat s Iranom i ne zanimaju ih nikakvi dokazi. Neće se zaustaviti sve dok američki bombarderi ne napadnu Teheran, Qom, Esfahan i Shiraz i oni vjeruju da u tom ratu mogu pobijediti.

Iran je uvjeren da će se obraniti, bez obzira na žrtve. Konačno, ako žele postojati kao suverena nacija, Iranci nemaju drugog izbora, što je najmoćnije oružje Islamske Republike. U Rusiji postoji izreka da se ne može pokoriti narod koji se ne želi predati. Isto vrijedi i za Iran, ali John Bolton, Mike Pompeo, Michael D’Andrea, Thomas Kaplan i njihovi prijatelji na Arapskom poluotoku i u Izraelu to ne mogu razumjeti.