Iranski glavni rabin: “Židovi su sigurniji u Islamskoj Republici nego u Europi”

Bez obzira na burnu povijest odnosa Teherana i Tel Aviva od 1979. godine, Islamska Republika ostaje dom najveće zajednice Židova na Bliskom Istoku, izvan samog Izraela, a skupina uživa vjersku zaštitu i čak rezervirano mjesto u parlamentu zemlje.

U Iranu je čak 25.000 Židova, a ne 8.000-15.000, što se ponekad procjenjuje, no oni se osjećaju sigurnijima u Islamskoj Republici nego što je to slučaj u Europi, sugerirao je rabin Yehuda Garami, glavni iranski rabin.

“Imamo potpunu slobodu vjeroispovijesti. Sve su sinagoge otvorene i tamo se održavaju tečajevi Tore. Imamo i sve vrste obrazovnih ustanova, uključujući osnovne i srednje škole”, rekao je Garami u razgovoru za Al-Monitor.

Prema rabinu, Židovi su u Iranu zaštićeniji više nego u nekim europskim državama, gdje su židovske zajednice bile izložene napadima hladnim i toplim oružjima, bombaškim napadima, prijetnjama smrću i diskriminacijom.

“Naši muslimanski susjedi puno nas poštuju kao Židove koji žive u Iranu. Na primjer, za razliku od Europe, mi nemamo čuvare izvan svojih sinagoga i škola, a naša osobna sigurnost je na odličnoj razini”, rekao je Garami.

”Naravno da ponekad susrećemo ljude koji su antisemiti, ali to se događa svugdje. Većina stanovništva nas poštuje i živi u miru s nama. Ono što je važno je da u Iranu ne postoji koncept organiziranih napada na Židove”, objasnio je, dodavši da židovska zajednica u Iranu ima “vrlo jake veze sa zemljom, dok njihovi preci žive ovdje tisućama godina”.

Judaizam ≠ Cionizam

Što se tiče dugotrajnog geopolitičkog sukoba između Irana i Izraela, Garami je rekao da sukob motivira politika, a ne religija.

“Uvijek naglašavamo da se ne volimo uključiti u sve sporove, ratove i politiku između dviju zemalja”, rekao je. “To je debata između političara i nema nikakve veze s religijom. Ljudi se zbunjuju, ali postoji velika razlika između cionizma i judaizma. Judaizam je religija stara 3.300 godina, dok je cionizam nacionalni i politički pokret star tek 100 godina. Kao država, država Izrael nema nikakve veze s religijom uopće i judaizmom kao takvim. Ovo nije rat između religija. Svi Židovi ovdje to ističu”.

Garami je dodao da je izraelska vlada svojim postupcima pokazala pravi odnos prema religiji. “Izraelska vlada uopće ne brine o judaizmu. Sve što oni navodno daju ortodoksnim židovima je zbog nekog političkog ili drugog razloga, a ne zbog njihovog vjerskog pristupa”, ustvrdio je.

Inače, rekao je rabin, iranska židovska zajednica ista je ovdje kao i u svakoj drugoj zemlji. Pokazuje veliko poštovanje tradicije, sudjelovanje u međusobnoj pomoći i dobri su članovi svojih zajednica.

Sućut obitelji generala Qasseme Sulejmanija

U siječnju se Garami pridružio ostalim vjerskim vođama izrazivši sućut obitelji zapovjednika revolucionarne garde, Qassema Sulejmanija, nakon što je ubijen u napadu kojeg su izvele američke bespilotne letjelice. U razgovoru za al-Monitor, rabin je objasnio da je to učinio kako bi ponovo pokazao da je to geopolitički sukob, a ne sukob između religija, i da bi svijetu dao do znanja da je Soleimani bio iranski nacionalni heroj, uključujući zbog njegove uloge u rata protiv Daesha (ISILa) u Siriji.

Procjenjuje se da Židovi žive u Iranu više od 2.700 godina. Više knjiga u Bibliji upućuje na život Židova u drevnoj Perziji (što je današnji Iran). Oko 537. godine prije Krista, nakon oslobađanja židovskih robova od Babilonaca, perzijski kralj Kir Veliki dopustio je povratak onim Židovima koji su se željeli vratiti u Izrael, dok su oni koji su odlučili ostati dobili državljanstvo, te im se omogućila obnova njihovih vjerskih svetišta. Nakon islamskog osvajanja Perzije u 7. stoljeću, Židovi su zadržali značajne vjerske i ekonomske slobode i nisu bili suočeni s istim tipom progona kao Židovi u srednjovjekovnoj Europi. Nakon iranske revolucije 1979., preko 100.000 iranskih Židova napustilo je Iran. Međutim, iranski dužnosnici koji se vraćaju Ayatollahu Homeiniju, istaknuli su da je njihov sukob s cionizmom, a ne judaizmom.

Danas židovska zajednica u Iranu uživa službeni manjinski status, uključujući stalno mjesto u parlamentu, te vjersku slobodu koju štiti država, uključujući pravo na proizvodnju šabatskog vina i to u državi koja inače zabranjuje proizvodnju i konzumaciju alkohola.