ISIL na Filipinima i “Plan Goldberg” za svrgavanje predsjednika Dutertea

U skoro tjedan dana borbi protiv islamističkih skupna u gradu filipinskom Marawi, pokrajina Mindanao, vojska je uspjela osloboditi istočni dio grada i bolnicu Pakpak. Iako filipinska vojska tvrdi da je operacija čišćenja grada od terorista pri kraju, islamističke terorističke skupine navodno još drže Okružni zatvor na sjeveru grada, dio gradske luke i policijsku stanicu u istočnom predgrađu Marawija.

Prema službenim podacima, do sada su likvidirana 103 militanata, dok je u protuterorističkoj akciji ubijeno 11 vojnika u 4 policajca, a žrtava ima i među civilima.

Filipinski predsjednik Rodrigo Duterte je pozvao lijevo krilo radikalnih pobunjenika i separatista Moro naroda, većinski muslimanske etničke manjine u zemlji, koje je dugi niz godina u ratu s vladom u Manili, da se pridruži vojsci u borbi protiv terorističkih grupa Maute i Abu Sayaf na jugu zemlje, koje su se zaklele na teroristima “Islamske države”.

“Ja ću vas zaposliti kao vojnike, dati vam iste plaće i povlastice, a za vas će biti izgrađene kuće. Ako se borba nastavi, a želite sudjelovati u njoj, pridružite se vladi“, poručio im je filipinski predsjednik.

Rodrigo Duterte je dodao da je od lidera muslimanske manjine Moro dobio ponudu za suradnju u borbi protiv ISIL-a, nakon čega je izrazio spremnost da formira posebnu vojnu jedinicu od bivših vladinih neprijatelja.

“Oni su dobro upoznati s terenom, jer i sami žive u južnim Filipinima i samo mogu pridonijeti pobjedi nad teroristima”, siguran je filipinski predsjednik.

Duterte je ovo izjavio tijekom posjete vojnoj bazi na otoku Jolo na jugu zemlje. Na susjednom otoku Mindanao, vladine snage su prošlog tjedna vodile žestoke bitke s islamistima u kojima je stradalo na desetke boraca na obje strane, iako među teroristima skupina Maute i Abu Sayaf neusporedivo više.

Kako prenose agencije, Duterte je poziv uputio pristašama Nacionalnog demokratskog fronta na Filipinima (NDF) i separatistima naroda Moro. NDF su ujedinjene radikalne ljevičarske snage, uključujući zabranjenu filipinsku Komunističku partiju i njene pobunjeničke oružane skupine Nove narodne armije koja desetljećima od filipinskih vlasti traži stvaranje neovisne države s komunističkom ideologijom.

Pobunjenici naroda Moro nastanjuju južni filipinski otok Mindanao i od ranih ’70-ih traže pravo na samoopredjeljenje i uspostavu svoje islamske države, iako je većinu stanovništva na Filipinima čine katolici. Desetljeća sukoba s vladom su odnijela 120 do 150 tisuća života.

Sukobi u Mindanau traju gotovo tjedan dana. Prije nekoliko dana su napadači skoro zauzeli grad Marawi, ali onda su uglavnom protjerani od strane vladinih snaga. Predsjednik Duterte je 23. svibnja u većem dijelu otoka Mindanao  proglasio ratno stanje u trajanju od 60 dana, a zbog situacije na jugu zemlje će odgoditi svoj posjet Japanu.

“Plan Goldberg” za svrgavanje Dutertea

Naravno da se mnogi pitaju kako su se na Filipinima odjednom aktivirale terorističke skupine koje formalno pripadaju Islamskoj državi?

Odgovor su dali Manila Times i Dan Steinbock koji je za EconoMonitor još u siječnju pisao o planu bivšeg američkog veleposlanika Philipa Goldberga u Manili, prema kojem su pripremljene smjernice za svrgavanje Rodriga Dutertea. Ovo Goldbergu nije prvi put da je njegov rad povezan s naporima u smjeni legitimno izabrane vlasti. Nakon što je otkriveno da je nastojao financirati oporbene vođe, separatiste i think-tankove s milijunima dolara, 2008. su mu predsjednik Evo Morales i bolivijska vlada dali tri dana da napustiti zemlju i proglasili ga “persona non grata”. Sada isto čini na Filipinima, gdje je u predizbornoj kampanji aktivno sudjelovao protiv tada predsjedničkog kandidata Dutertea.

Predsjedništvo Dutertea na Filipinima, osobito ako u obzir uzmemo proces približavanja u Pekingu i djelomično Moskva, stvara ozbiljne probleme Washingtonu, koji bez sumnje ovisi o Filipinima u području uzavrelog Južnog kineskog mora. Zaokret Rodriga Dutertea prijeti da potkopa cjelokupnu američku strategiju prodora u Aziju“, koja je nastala još za vrijeme prvog Obaminog mandata.

Iz tog razloga Washington nije mogao  zanemariti svoj omiljeni “sport”, odnosno, svrgavanje vlade u Manili, što pokazuje javno i bez srama.

Naime, operacija za još jednu “smjenu režima” ​​je najavljena u časopisu Foreign Policy, koji je “podsjetio” Dutertea kako je filipinska vojska uvijek bila bliska Sjedinjenim Državama, kako su sve filipinske nevladine udruge “civilnog društva” povijesno bile pod utjecajem američkog modela.

Ali to nije sve. Na kraju 2016. godine Manila Times objavljuje takozvani “Plan Goldberg“, bivšeg američkog veleposlanika u Filipinima. Zapravo se radi o klasičnom planu za svrgavanje vlasti, koji sadrži niz preporuka, uključujući ekonomsku i političku izolaciju zemlje, poboljšanje odnosa s drugim zemljama skupine ASEAN na štetu Filipina, produbiti veze s oporbom i javnim dužnosnicima, posebno s časničkim kadrom koji ne dijeli viziju predsjedničke politiku. Plan predviđa korištenje medija koji moraju inzistirati na propagiranju “opasnosti od odnosa s Pekingom i Moskvom”, pomoć oporbenim skupinama kroz programe USAID-a i tražiti podršku Katoličke crkve u zemlji. Philip Goldberg je naveo kako je potrebno stvarati podjele i među ljudima u Duterteovom okruženju, te posebno podržavati “lijevo krilo, koje je više osjetljivo na obranu ljudskih prava”.

Usvojen ili ne od Bijele kuće, nema sumnje da se neki od “preporuka” ovog plana već provode u djelo. Na primjer, nevladine udruge umanjuju opasnost od islamističke pobune u zemlji, a predsjednika kritiziraju zbog uvođenja ratnog stanja i akcija vojske u Marawiju. Mediji koji su u vlasništvu korporativne elite govore isto, čime se Duterte prikazuje kao “diktator koji je zbog nekoliko stotina militanata u spreman razoriti cijeli grad”.

O opasnostima i terorističkim aktivnostima skupina Maute i Abu Sayaf se govori paušalno i kao da se radi o oporbenim skupinama, a ne terorističkim bandama koje su se zaklele na vjernost takozvanom kalifatu.

Čini se da Washington za sada nije uspio utjecati na političare u zemlji, jer Zastupnički dom i Senat još nisu održali zajedničku sjednicu na kojoj su trebali razmatrati proglašenje ratnog stanja na jugu zemlje.

Ustav iz 1987. godine navodi kako dva doma Kongresa na zajedničkoj sjednici mogu ukinuti neke predsjednikove odluke iz Vojnog zakona. Međutim, Kongres može i produžiti odluku o proglašenju ratnog stanja, koja je određena za 60 dana, ako invazija ili pobuna potraju i ako to traži javna sigurnost.

U petak je Duterte svoju odluku poslao predsjedniku Senata Aquilinu Pimentelu III i predsjedniku Zastupničkog doma Pantaleonu Alvarezu. No, Kongres je odlučio proglasiti stanku i ponovno počinje s radom 24. srpnja.

Međutim, stručnjaci za ustavno pravo koji se ne slažu s odlukom predsjednika tvrde da se u ovom slučaju zajednička sjednica Kongresa mora održati u roku 24 i da zakonodavci dati svoje mišljenje o proglašenju ratnog stanja.

No, Duterte je ranije poručio da će ignorirati Vrhovni sud i Kongres i da će ratno stanje u pokrajini Mindanao.

“Dok policija i oružane snage ne kažu da su Filipini sigurni, ratno stanje ostaje na snazi. Neću slušati druge. Ni Vrhovni sud, ni Kongres jer oni nisu ovdje”, rekao je ranije Duterte.