Situacija u sirijskom gradu Deir Ez-Zoru je za sirijsku vojsku i od 100 do 200.000 civila, ovisno o procjenama, ekstremno teška. Enklava, okružena teroristima, podijeljena je na dva dijela. Zapadni dio brane dijelovi sirijske vojske, NDF snage i civili, a istočni dio jake snage u zrakoplovnoj bazi sirijske vojske, čijim bi eventualnim gubitkom ISIL sigurno zauzeo ostatak grada i počinio masakr nad lokalnim stanovništvom i zarobljenim braniteljima.
Nakon neprekidnih zračnih udara, koje su provodili i ruski strateški bombarderi, došlo je do slabljenja terorističke ofenzive, ali sirijska vojska još nije uspjela riješiti problem spajanja dijelova enklave. Taktički uspjesi su postignuti su u području groblja i elektrane, ali još uvijek nije bilo moguće potpuno probiti obranu terorista i deblokirati cestu.
ISIL je u tom području trenutno u defanzivi, pokušavajući zadržati ključne dijelove fronta, koje misli koristiti u daljnjim ofenzivnim operacijama.
Ofenziva je od strane “kalifata” pokrenuta 15. siječnja, a nakon početnih uspjeha se nisu dogodile značajne promjene na bojištu. Zbog zračnih napada i prebacivanja pojačanja, što je posao kojeg je obavilo sirijsko i rusko ratno zrakoplovstvo, situacija se stabilizirala, a napadi terorista su gotovo prestali. No, u strateškom smislu, ukupna situacija u Deir Ez-Zoru se u borbama u siječnju pogoršala, što može utjecati na odluke sirijskog Glavnog stožera na aktivnosti u nadolazećem razdoblju.
Naime, raspravlja se o mogućem scenariju deblokade Deir Ez-Zor u kampanji ove godine. Čini se da će sirijskoj vojsci puno lakše biti kretati se iz smjera Palmire, nego uz južnu obalu Eufrata. Za Kurde je pitanje deblokade Deir Ez-Zora političko, ali bi oslobađanjem grada dobili dio snaga koje su trenutnu angažirane u tom sektoru.
Kurdske snage trenutne provode napade sjeverno od Deir Ez-Zora, ali ne velikih razmjera, jer je njihov cilj zauzeti samo naftnu Juwif, odakle bi hipotetski mogli zaprijetiti teroristima u gradu. Međutim, Kurdi nemaju dovoljno snaga za veći napad, jer su najveće snage prebacili u operacijama u pokrajini Raqqa.
U ovom trenutku se u Deir Ez-Zoru vode isključivo pozicijske borbe, ali sirijska vojska ne prestaje s pokušajima spajanja dva dijela enklave, te pokušava osloboditi ključnu cestu i okolne gradske četvrti.
Akcije obrane zrače luke i grada Deir Ez-Zora vodi general Issam Zahreddin, inače etnički Druz s juga Sirije, koji je za života postao legenda među lokalnim većinskim sunitskim stanovništvom i svojim borcima. Opisujući pozicijske borbe , povremene napade i masovne zračne udare, sirijski izvori govore o ozbiljnim gubitcima među teroristima.
FOTO – General Issam Zahreddin guverneru pokrajine Deir Ez-Zor pokazuje položaje terorista
Međutim, “kalifat” još uvijek nije spreman odreći se svojih ambicioznih planove i ciljeve koje ostvaruje pregrupiranja snaga, uključujući nastavak odlučujućeg napada na zračne baze.
Zapravo je sve počelo 9. prosinca 2016. godine, kada je oklopna kolona terorista “Islamske države” napustila Mosul i ušla u Siriju. Teroristi su pokrenuli žestoki napad na garnizon sirijske vojske i ponovno zauzeli Palmiru. Prema procjenama je u napadu sudjelovalo 4 000 terorista, koji su do grada iz tri smjera došli na Toyotama naoružanim strojnicama, oklopnim vozilima, artiljerijom i tenkovima.
Dana 14. siječnja ove godine je ista skupina napustila područje Palmire i pridružila se skupini Islamske države koja je napala grad Dair Ez-Zor. U nekoliko dana se oko grada okupilo do 7 000 terorista, koji su pokušavali provaliti u dva područja koja brani sirijska vojska.
Situacija je za branitelje bila kritična, da su ruski zrakoplovi iz baze Hmeymim morali provoditi 80-100 udara dnevno, samo kako bi zaustavili “Islamsku državu”. Tada je Glavni stožer sirijske vojske odlučio da treba popuniti kontingent koji brani enklavu
To je posao kojeg nisu mogli obaviti sirijski zrakoplovi, koji bi pri slijetanju u zračnu luku u Deir Ez-Zoru bili laka meta za protuzrakoplovne sustave MANPADS, a mogli bi se naći pod vatrom teških strojnica terorista, posebno pri uzlijetanju i na pisti. Tako je odlučeno poslati samo vojnike, bez oružja i streljiva, transportnim helikopterima.
Prva skupina sirijskih vojnika stigla je 23. siječnja u Qamishli u pokrajini Hasaka na sjeveru Sirije. Prebačeni su s četiri vojna zrakoplova Iljušin-76 (Il-76). Zračna luka Qamishli ima piste 3615 × 46 metara i zračne navigacijske sustave, a štiti je 154. pukovnija sirijske vojske.
Rizik je što pokrajinu Hasaka gotovo u cijelosti kontroliraju kurdske snage, koje nadziru američki vojni instruktori. Zračna luka Qamishli se nalazi 50 km sjeverozapadno od Rumaylana, gdje su od 19. siječnja 2016. raspoređena tri voda od 100 vojnika 101. zrakoplovne divizije američke vojske. Američka vojska je tamo izgradila pistu dugu 700 metara i platformu koju koriste helikopteri MH-60 i zrakoplovi MV-22, takozvani “tiltrotori”, koji se koriste u borbi protiv ISIL-a u pokrajini Raqqa u Siriji, te u opsadi Mosula u Iraku.
U noći s 23. na 24. siječnja su sirijske jedinice u Qamishli došle s 20 sirijskih helikoptera Mi-8/17. Ostala dva helikoptera Mi-8/17 su zadržana u pričuvi, za provođenje misija potrage i spašavanja, ako bude potrebno.
Većinu helikoptera su vozile iskusne ruske posade, koji su letjeli u formacijama od četiri ili pet u isto vrijeme, držeći se na udaljenosti od 4 km. Leteći iznad teritorija okupiranog od strane “Islamske države”, na putu od 250 km su morali izbjegavati područja pod nadzorom terorista, te su nekoliko puta mijenjali smjer, kako bi se izbjeglo razumijevanje konačnog odredišta.
U letu iz Qamishlia do Deir Ez-Zora helikopteri nisu koristili pozicijska svjetla, a navodili su ih ruski kontrolori vojnog zračnog prometa, tako da u letu ne bi pali ispod 2 500 metara nadmorske visine. Helikopteri Mi-8/17 su se također pojavili na zaslonima radara sirijske vojske. Pretpostavlja se je nad istočnom Sirijom letio i jedan Il-20M1 ELINT, koji je nadzirao postrojbe i druge letjelice u tom području. Naime, Il-20M1 je opremljen radarom “Kvalat-2”, koji prati zračni i kopneni prijevoz na udaljenosti do 300 km. S obzirom da je put helikoptera Mi-8/17 prolazio kroz rute koje koriste bombarderi američke koalicije, pratila su ih dva ruska zrakoplova Su-35.
Među sredstvima koja su se koristila za zaštitu slijetanja u kritičnom području je bio još jedan ruski zrakoplov Su-25, za neposrednu blisku podršku. Tijekom razmještanja pojačanja u području baze Deir Ez-Zor, njihova je misija bila gađati teroriste “Islamske države” dok se približavaju zoni slijetanja. U slučaju da jedan od transportnih helikoptera Mi-8 bude oboren ili oštećen, misija ruskih bombardera je bila osigurati zračnu potporu za dva rezervna helikoptera koji bi obavljali misiju potrage i spašavanja.
Ostale misije zračne podrške bazi Deir Ez-Zoru su provodile ruske izviđačke bespilotne letjelice. Njima se pratilo slijetanje helikoptera s velikih visina, te koordinatorima misije u zračnoj bazi Hmeymim prenosilo slike uživo, kako bi bili spremni intervenirati u bilo kojem trenutku.
Helikopteri Mi-8/17 su brzo sišli s visine od 2 500 metara, leteći u uskim krugovima nad zračnom bazom u Deir Ez-Zoru. Posade helikoptera su se koristile noćnim vizirima, a baza je imala rusku lasersku opremu kojom se označavaju mjesta za slijetanje helikoptera. Laser je nevidljiv teroristima, ali je bio vidljiv za posade helikoptera, čiji su piloti imali posebne naočale za noćni vid.
Jednom na zemlji, imali su 30-50 sekundi za iskrcavanje vojnika. Svaki transport helikoptera Mi-8/17 je imamo oko 500 sirijskih vojnika, drugim riječima, po jednu bojnu 153. brigade 1. oklopne divizije, ali bez tenkova. Te dvije jedinice specijalnih snaga, bez oružja i streljiva.
Obrana Deir Ez-Zora broji od 4000-5000 vojnika 137. mehanizirane brigade, koja ima oklopna vozila BMP-1, tenkove T-55 i samohotke ZSU-23-4 “Šilka”.
Tamo je i 104. zrakoplovna brigada, 121. topnička pukovnija, koji raspolažu topovima M-46, haubicama D-30, višecijevnim bacačima BM-21. Dodatnu pomoć im pružaju rezervisti Nacionalnih obrambenih snaga (NDF).
Branitelji Deir Ez-Zora imaju prednost jer posjeduju velike zalihe oružja i streljiva. Tamo je sjedište 17. mehanizirane divizije formirane za rat za obranu sjeveroistočne Sirije. 93. oklopna brigada sa 100 tenkova T-55 i 40 oklopnih vozila BMP-1, te 154. brigada specijalnih snaga. Resursi za sve ove snage su uskladišteni u Deir Ez-Zoru, ali nema dovoljno ljudi koji bi te resurse koristili.
Rezultat operacije je da je pojačanje sirijske vojske uspješno izvedeno, nakon čega je uslijedila protuofenziva za ponovno spajanje dva odvojena dijela enklave zapadno i istočno u Deir Ez-Zoru. Osim toga, operacija je pokazala da Damask i Moskva neće dozvoliti da ISIL počini genocid nad lokalnim stanovništvom i braniteljima, a posebno neće dozvoliti teroristima “kalifata” da dođu do ogromne količine oružja pohranjenog u gradu, čime bi se promijenila ravnoteža snaga na više dijelova fronta.
Tko je sad ovdje blesav? Čim je krenula ofanziva na Mosul javna je tajna bila da će zio-naziji usmjeriti ISIL-ovce prema istočnoj Siriji, i na početku teksta se kaže da je ekipa glavosječa odande i došla 9.12., znači pred oslobađanje Aleppa. I opet ispada da su SyAF i RuAF ostali iznenađeni.
A što se iz Iraka ne krene sa ofanzivom na ISIL oko Deira, što Iran spava, a u pitanju je i šijitski polumjesec? WTF!?
Da u gradu od preko 100 tisuća stanovnika nema niti 10 tisuća imalo sposobnih vojnika?
Ovaj mentalni sklop Arapa je za ne vjerovati. Tek je sad jasno zašto “Odabrani” nikad nisu imali većih problema u ratovima sa arapskim vojskama.
Mislim da su odlaskom klempavog nobelovca okolnosti ipak nešto povoljnije za branitelje. Sada se barem ne treba bojati noža u leđa poput “slučajnog” dvosatnog bombardiranja sirijske vojske iz zraka nakon kojega su koljački puleni Killary i Obmane napravili ozbiljne strateške pomake.
U gradu ima izmedju 100 i 200 tisuca stanovnika.
Koliko je njih sposobno nositi pusku?
Meni se cini da je ovaj narod jako pasivan, pa nije ni cudo kako teroristi tako dobro napreduju.
Ide to, ide, malo po malo. Nema na ho-ruk ko što neko misli. Amnestijom i integracijom posljednjih mjeseci je napravljeno mnogo više uz nula gubitaka nego da su na te gradove i sela pokušali osloboditi vojnim akcijama. Danas su sirijci objavili da su oslobodili preko 30 sela uz autoput Alepo – Al Bab i čitavog ga stavili pod kontrolu, a kod Palmire su zauzeli jednu stratešku uzvisinu s koje su uz pomoć amerikanaca nedavno bili protjerani. Osim toga, svijet više ne ćuti. Nakon američkog parlamentarnog izaslanstva, Siriju je posjetilo francusko, što znamo, dok je jučer u Siriju došlo i belgijsko parlamentarno izaslanstvo, a danska vlada je putem danskog Crvenog krsta sporazumo sa sirijskom vladom pokrenula veliki program socijalne pomoći. I da podsjetim, i da naglasim, nije Turska primila najveći broj izbjeglica iz Sirije nego upravo Sirija jer na jugu Sirije preživljava 8 miliona izbjeglih sa sjevera, zapada i istoka zemlje… Čitaj više »
2. februara 1943. godine, predajom nacističkih armija završila je, nakon pet mjeseci jednog tjedna i tri dana, bitka za Staljingrad.
Slava braniteljima Staljingrada! Slava Crvenoj Armiji!
Njih 4000 je došlo i osvojilo Palmiru pa su se nakon toga vratili ratovati u Deiru.. Pa sa kime onda ratuje sirijska vojska u Palmiri sada? izgubili su teritorij za 4 Dana a sada im treba par tjedana da naprave male pomake… Jadno…. Počinju mi ići na živce.
Puno se govorilo da će oslobađanjem Alepa i enklava oko Damaska biti oslobođen veliki broj ljudi i resursa koji mogu biti raspoređeni na druge frontove.Gdje su? Pa nisu valjda svi otišli na Al Bab i Vadi Baradu koja je oslobođena.Možda su naša očekivanja pomalo nerealna.
Svaka čast Sirijskim braniteljima i saveznicima.
Molimo za vas! 🙂
Sve u svemu nada postoji, samo nada je “kur.a” … Kako neki primjećuju (jer razmišljaju) od 100 000 -200 000 stanovnika skupilo se 5 000 boraca… Ispada da su ih 80% djeca i starci, sljepci… Glavni za organizaciju obrane je Druz… Na nekim linkovima Twitera pokazalo se zašto je obrana Palmire i baze T-4 pala u par dan… Bez hrane, vode i praznih baterija “Motorola”… Neorganizacija i kukavičluk… Ako neki misle da samo zračni udari mogu donijeti prevagu onda je i par stotina rusa trebalo ostati ukopano u Palmiri i braniti je iz zračne baze, kako što to rade u DeZ-u,( a ne raditi selfije po ostacima starog grada i na BTRima), a okolo položaja par stotina rusa neka bombaju iz zraka SAA i RF koliko stignu… Ali ne, svi su utekli u 48 sati… Par tisuća njemačkih padobranaca je branilo Monte Cassino mjesecima i pobilo oko 100 000 savezničkih… Čitaj više »