Pobuna tihe većine na Zapadu: Hoćemo „Hetero-pride“

Od intervjua kojeg je ruski predsjednik Vladimir Putin dao za Financial Times, do konferencije za novinare u Osaki na kojoj je, na upit novinara, objasnio kako vidi liberalnu demokraciju i njezine prakse oko prava LGBT manjine ne prestaju napadi na čelnika Kremlja i kritike njegovih stavova. No, što govorili Elton John i parodija od političara Boris Johnson, činjenice govore suprotno.

Liberalna demokracija je oblik društvenog života u kojem različite manjine prvo traže poštovanje za svoje „netradicionalne stavove i prakse“, zatim jednaka prava s većinom u svim aspektima života u čemu su apsolutno u pravu. Međutim, ne staje se ovdje, jer nakon toga prelaze na diktiranje svojih načela i nameću svoju volju većini. Većina, bojeći se da će biti optužena za netoleranciju, političku nekorektnost, rasizam, seksizam i cijelu gomilu pogrdnih etiketa, radije prešućuju problem i prepuštaju se “neobičnom”. Ipak, to se događa do trenutka kada svi počinju osjećati da manjina ugodno sjedi plećima društva.

Ali čini se da dolazi do promjene u jednom od najvažnijih trendova karakterističnih za zapadno društvo. U usporedbi s predstavnicima stvarnih seksualnih manjina, skupine osoba s normalnom seksualnom orijentacijom se počinju osjećati kao potlačene manjine. No još je važnija pojava stvarnih i organiziranih inicijativnih skupina.

Javna organizacija Super Happy Fun America, koja se nalazi u Massachusettsu (SAD), nedavno se obratila Gradskoj vijećnici u Bostonu sa zahtjevom da održi paradu Heteroseksualnog ponosa, po uzoru na gay paradu nazvanu „Heterosexual pride“. Prošlog četvrtka, 27. lipnja, gradske vlasti dale su zeleno svjetlo paradi  koju bi inicijatori željeli održati krajem kolovoza.

Gradonačelnik je odobrio zahtjev, ali to ne znači da je “presuda konačna i na nju se može uložiti žalba”. Mogu nastati nepremostive prepreke ako policija odluči da će “parada izazvati skandal i narušiti ravnopravnost osoba u samoodređenju spola”. Mnogi stanovnici Bostona smatraju paradu heteroseksualaca „akcijom s homofobnim prizvukom“.

“Ne bi tako trebalo gledati na sloganu “Osjećaj se kao heteroseksualac!” To nije tako“, rekao je John Hugo, vođa organizacije Super Happy Fun America u komentarima za CNN.

„Naše djelovanje je podrška onome što je nama dala priroda, a ne znak protivljenja homoseksualcima, lezbijkama i drugima koji sebe smatraju “seksualnim varijacijama”. Zapravo, heteroseksualnost prakticira i podržava veliki broj ljudi, ali kada novinari stalno lobiraju o gay temama više vole šutjeti o tome“, rekao je John Hugo.

Zapravo, glavna figura marša bit će Milo Yannopoulos, koji je bio urednik ultradesnog portala Breitbart News čije je upravno vijeće vodio Stephen Bannon, ideolog Trumpove izborne kampanje. Prema organizaciji, očekuje se više od 2000 sudionika. Gradonačelnik Bostona Martin Walsh izjavio je da neće sudjelovati u događaju, naravno, zbog teškog posla,  ali će s prozora njegova ureda definitivno pogledati što se događa. Glavni događaj ove „hetero-parade“ trebao bi se odvijati na trgu ispred gradske uprave.

Organizatori su također zatražili da zastava heteroseksualnog pokreta bude obješena na jarbolima gradonačelnikovog ureda. Zastava je jednostavna i u sredini nalazi krug s plavim muškim i ružičastim ženskim simbolima. Međutim, uprava je odbila taj zahtjev.

“Na našim jarbolima podižemo zastave koje izražavaju naš stav”, kazao je gradonačelnik. Na pitanje hoće li dugina zastava biti postavljena u Bostonu tijekom gay parade nije odgovorio.

Usput, jedinstvena slika simbola i zastave hetero-pokreta još ne postoji. U listopadu su u malom kanadskom gradu Chipman, provincija New Brunswick, mještani tradicionalne seksualne orijentacije pokušali objesiti zastavu s crnim i bijelim vodoravnim prugama i istim simbolima. Šef općine, Carson Atkinson, naredio je “da ne stvaraju napetosti” i odbio izvjesiti njihovu zastavu.

„Naravno da smo nezadovoljni time. Mnogi ljudi su nesretni. Mislim što bi se dogodilo da su vlasti uklonile LGBT zastavu duginih boja“, komentirao je lokalni heteroseksualac.

“Odlučili smo da nikoga ne povrijedimo”, odgovorio je kratko gradonačelnik u komentaru.

Simptomatično je da se slični procesi odvijaju i na drugom kraju svijeta. Nedavno se prosvjedovalo protiv dominacije homoseksualnih motiva. Prošlog petka, 28. lipnja, u španjolskoj Valenciji, koja je proslavila „Međunarodni gay dan“, primijećen je „simbol heteroseksualaca“. Međutim, aktivisti desničarske stranke „España 2000“ razvili su nacionalnu zastavu na balkonu ureda gradonačelnika, ali su u središnjem dijelu umetnuli natpis „Heterosexter – Španjolska 2000“.

Štoviše, inicijatori akcije uspjeli su smjestiti „heteroseksualnu  zastavu“ neposredno iznad “homoseksualne dugine”. Zapravo su uspostavili jednakost, obzirom da „duginu“ nisu dirali.

Španjolski mediji su popratili događaj, iako je “hetero” zastava na balkonu gradske vijećnice uspjela ostati samo nekoliko sekundi. Ipak dovoljno da članovi stranke shvate situaciju i na svojim telefonima prizor objave na Twitteru.

Čini se da se zapadno društvo još jednom približava određenoj kritičkoj točki, barem po pitanju percepcije seksualnih manjina. Uključujući i s političkoj stajališta.

Kao što smo rekli, liberalne demokracije su oblik društvenog života u kojem različite manjine prvo traže poštovanje za svoje „netradicionalne“ prakse, zatim jednaka prava s većinom u svim aspektima života, ali nakon toga prelaze na diktiranje svojih načela i nameću svoju volju većini. Većina se boji se da će biti optužena za netoleranciju, rasizam ili seksizam i radije šute o problemu, ali do trenutka kada počnu osjećati tjeskobu i da ih netko na nešto prisiljava.

Očigledno je taj osjećaj već uzeo maha. Što kaže sociologija kaže o tome?

Prema podacima iz američkog izdanja The Hill, 2016. godine je 63% mladih Amerikanaca izjavilo da se osjećaju u prijateljskom i ugodnom okruženju među homoseksualcima, lezbijkama, biseksualcima, transrodnim osobama i drugim spolnim varijacijama ljudskih bića. U 2017. godini je taj postotak pao na 53%, a prema rezultatima 2018. samo to reklo 45% ispitanika.

“Borba za stopostotno prihvaćanje daleko je od kraja”, kaže Harris Poll, koji je proveo anketu koju je naručio Savez protiv gay i lezbijske klevete (GLAAD).

36% ispitanika u dobnoj skupini od 18 do 34 godine izjavilo je da bi im bilo neugodno da shvate da netko u njihovoj obitelji pripada seksualnim manjinama. U 2017. godini bilo ih je 29%, a u 2016. godini 24%.

Postotak ljudi koji su izjavili da im se ne sviđa to što njihova djeca moraju proučavati LGBT povijest u školi je 30% u 2017. godini, a već 39% 2018. godine.

Zar se Amerika i Zapad kao cjelina polako se vraćaju svom „puritanstvu“? Možda je to previše smiono predviđanje. Iako ima smisla procijeniti ono što se događa s mirnijim frazama, poput tvrdnje da je “nešto pošlo po zlu”, barem za dio društva koji je vrlo aktivan na Zapadu.

Ali ako se vektor ovog procesa nastavi, neke zemlje u percepciji ideja gay lobija “zaostaju”, uključujući Sjedinjene Države.