Islamistička utvrda na jugu EU – Tunis se vraća u ruke Muslimanskog bratstva?

Nakon svrgavanja predsjednika Ben Alija u Tunisu tijekom Arapskog proljeća, vlast u zemlji je preuzela islamistička stranka Ennahda na čelu s Rachidom Ghannouchijem. Kako je zemlja sve više tonula u islamski fundamentalizam i postala najveći izvoznik boraca na strana ratišta u Arapskom svijetu, prijatelji  Ghannouchija na Zapadu su odlučili da vlast u zemlji formalno trebaju preuzeti sekularne stranke. To se i dogodilo, a moćni vođa Ennahde se sa strankom povukao iz političkog života. Naravno, iz sjene je zadržao sve poluge vlasti, a demokracija u Tunisu je funkcionirala samo na papiru.

Da bi farsa bila potpuna, zbog doprinosa izgradnji pluralističke demokracije u toj zemlji odmah nakon „Revolucije jasmina“ 2011. godine je Nobelovu nagradu za mir dobila četvorka imena „Kvartet za nacionalni dijalog u Tunisu“.

„Demokratska“ skupina iz Tunisa osvojila je nagradu „zbog svojih doprinosa u prvom i najuspješnijem pokretu Arapskog proljeća”, a Nobelova nagrada za mir, vrijedna skoro milijun dolara uručena je predstavnicima skupine u Oslu 10. prosinca 2015.

„Kvartet je uspostavio alternativan, miran politički proces u trenutku kada je zemlja bila na rubu građanskog rata“, naveo je Komitet za dodjelu Nobelove nagrade u obrazloženju svoje odluke, dodavši kako želi nagraditi one koji „podupiru demokratsku tranziciju u društvima u krizi“.

Komitet je, kako navodi, time želio i staviti naglasak na očuvanje demokracije u Tunisu, dati inspiraciju svima onima koji žele promovirati mir na Bliskom istoku, te  ohrabriti narod Tunisa.

To što zapadni mediji nikada nisu naveli da je jedina stvarna tranzicija u Tunisu bila ona iz sekularnog, ali diktatorskog i  korumpiranog režima Ben Alija u vladavinu Muslimanskog bratstva i Ennahde Rachida Ghannouchija manje je važno.

No sada, kada je krajem srpnja ove godine iznenada preminuo predsjednik zemlje Beji Caid Essebsi, tuniški islamisti su priopćili kako se nadaju povratku na vlast na predstojećim izborima. Tako su odlučili, iako su se ranije sa svojim zapadnim mentorima i saveznicima iz Dohe i Ankare složili kako će političku vlast, iako formalno, prepustiti demokratskim strukturama i strankama.

Službeno, ovo je prvi put da islamistička stranka Ennahda ima svog kandidata. Ennahda, koju je osnovao Rachid Ghannouchi 1981. godine, ima veze s egipatskim Muslimanskim bratstvom i slijedi njegovu ideologiju. Odgovorna je za bujanje radikalizma u zemlji i stoji iza osnivanja skupine Ansar Al-Sharia, koja se pod tim i drugim imenima borila u Libiji i ostatku arapskog svijeta.

Vršitelj dužnosti predsjednika Tunisa, od kada je Essebsi umro 25. srpnja, je Abdel Fattah Mourou (71). On je sada kandidat Ennahde i želi pobijediti na izborima. Do sada je njegova platforma za kampanju bila nejasna. Mourou je obećao da će “služiti ciljevima nacije i želi realizirati svoj ponos i dostojanstvo ruku pod ruku s braćom Tunižanima“.

„Želimo sačuvati republiku i pružiti podršku državi i njenim institucijama“, rekao je Abdel Fattah Mourou.

Predstavlja se kao” reformator”, kritizirajući Muslimansko bratstvo zbog loše politike i gubitka Egipta i zbog konačnog cilja uspostave globalne islamske države.

“To se nikada neće dogoditi. Bilo bi bolje kada biste sanjali o tome kako igrati pozitivnu ulogu u svojoj zemlji. Vaša je zemlja vaš cilj. Trebali biste raditi za dobrobit svoje zemlje”, rekao je Mourou.

Unatoč takvim izjava, koje daje uglavnom zbog stranih medija i diplomata, Mourou je održavao veze s islamističkim vođama, uključujući ideologa Muslimanskog bratstva, imama  Yusufa Al-Qaradavija , kojeg je posjetio u Kataru 2015. godine.

„Veliki vođa“ Ennahde Rachid Ghannouchi se u međuvremenu kandidirao za mjesto u parlamentu. Ako pobijedi, brzo bi mogao postati predsjednik parlamenta, koji po ustavu Tunisa postaje privremeni predsjednik u slučaju da predsjednik ne može izvršavati svoju dužnost ili umre. Tako je privremeno upravljanje zemljom preuzeo trenutnim vršitelj dužnosti predsjednika Mohamed El-Nasser.

Prije nego što je umro, Essebsi je predstavljao stabilizacijsku silu u Tunisu, nakon što su, potaknuti pogoršanjem sigurnosti, ekonomskim uvjetima i atentatom na oporbene vođe, 2013. izbili građanski sukobi.

Nakon što je dugogodišnji predsjednik Zine Al-Abidine Ben Ali svrgnut 2011. godine u takozvanom „Arapskom proljeću“, islamistička Ennahda je na prvim izborima u Tunisu dobila većinu.

Samo dvije godine kasnije je premijer, član Ennahde, podnio ostavku, a stranka je odustala od ključnih vladinih ministarstava.

Beji Caid Essebsi je tada pokušao pokrenuti društvene reforme, uključujući ravnopravnost spolova u zakonima o nasljeđivanju i slobodu muslimanki da se udaju za nemuslimane. Ali Ennahda je odbacila te ideje, koje nisu uspjele proći u parlamentu. Sudbina tih reformi mogla bi se odrediti na dva predstojeća izbora.

Neki islamistički propovjednici radovali su se Essebsijevoj smrti i muslimanima poručili da ne mole za njega.

Tunižani se sada pripremaju za dva velika izbora u sljedeća dva mjeseca: Prvi su prijevremeni predsjednički izbori 15. rujna, dok će se parlamentarni izbori, koji su prvobitno zakazani za studeni, održati 6. listopada.

Rezultati anketa variraju od prosinca. Anketa koju je tada provela agencija Sigma Conseil pokazala je da islamistička Ennahda vodi u odnosu na sekularnu koaliciju Nidaa Tunis s 36 prema 29 posto. Podrška Ennahdi je u svibanjskoj anketi potom pala na samo 18 posto. Nije bilo jasno što je pokrenulo promjenu, a Ennahda je okrivila anketu za lažiranje rezultata.

“Odbacujemo pokušaje Sigme Conseil da preusmjeri javno mnijenje. Pokret izražava svoje čuđenje zbog ankete koja je smanjila šanse Ennahde s 33 posto u veljači 2019. na 18 posto u travnju, a paralelno se navodi nagli porast rejtinga ostalih političkih subjekata”, rekli su iz stranke.

Međutim, anketa koju je prošlog mjeseca provela agencija Emrhod Consulting kaže da je Ennahda imala samo 8,6 posto potpore. Nova stranka, Srce Tunisa, opisana kao populistička, koja obećava ekonomsku liberalizaciju i socijalne reforme, najviše je ocijenjena.

Bivši ministar obrane Abdel Karim Zbidi nedavno je objavio grafiku iz ankete za koju je rekao da je prošli tjedan objavila švicarska tvrtka Stratege Consulting, koja pokazuje tijesnu utrku bivšeg ministra obrane, a slijedi ga biznismen Nabil Karoui, koji je osnovao populistička stranka Srce Tunisa.

Premijer Youssef Chahed na četvrtom je mjestu, a Ennahda i Abdel Fattah Mourou na petom.

No, svih pet najboljih kandidata jedan od drugog ne odstupaju za više od dva postotna boda, odnosno, svi su unutar standardnih statističkih pogreški.

Do sada je neovisno izborno tijelo Tunisa odobrilo 26 od 96 najavljenih predsjedničkih kandidata. Među njima su i neki sa značajnom vidljivošću.

Premijer Chahed u siječnju je osnovao novu stranku pod nazivom Tahya Tounis. Tahya Tounis je sekularna stranka lijevog centra koju vodi Essebsijev sin Hafez Essesbi.

Prvi „postrevolucionarni“ predsjednik Tunisa, Moncef Marzouki, također se kandidirao. Marzouki je poznat po svojim vezama s islamistima, a prošlog siječnja je pozvao Ennahdu na savezništvo.

Također je pozvao tuniške ljevičare da mu se pridruže rekavši : “Vaš pravi neprijatelj je siromaštvo, a ne islam i islamisti.”

Poznato je da je postojani saveznik islamista Muslimanskog bratstva, zločinačke organizacije koja je stajala iza svih pobuna takozvanog „Arapskog proljeća“.

U intervjuu za Al-Jazeeru, Moncef Marzouki je Egipat, Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju nazvao “osovinom arapskog zla”, da rade “u korist Izraela i dominantnih zapadnih ekonomskih i vojnih skupina“.

„Glavni zadatak ovih režima je razbijanje duha arapskih revolucija i sprečavanje arapskih naroda da odrede svoju sudbinu i posjeduju svoje bogatstvo“, rekao je Marzouki, koji bi dijelom i bio u pravu da Muslimansko bratstvo nije projekt Zapada, osmišljen i stvoren kako bi se unio razdor u islamskom svijetu.

Zbidi je dao ostavku na mjesto ministra obrane kako bi se kandidirao za predsjednika i može biti kandidat kojeg podržavaju sekularni Tunižani. Sekularne stranke Nidaa Tunis i Afek Tunis podržale su Zbidija i on bi mogao biti među prvima.

“Ne treba mi odobrenje Ennahde i odbijam njihovu potporu jer ne dijelimo iste ideologije”, rekao je.

Ako bude izabran, obećao je da će otvoriti tajne dosijee u kojima će biti detaljni podaci o Ennahdinom “Tajnom aparatu” koji je navodno likvidirao političke protivnike.

Tunis se suočava s ekonomskim izazovima, uključujući rastući državni dug i sve veću nezaposlenost i inflaciju. U međuvremenu, ISIL zemlji prijeti s terorističkim napadima i krvoprolićima. Ako se uzmu u obzir veze oružanih milicija iza kojih stoji Ennahda i takozvane „Islamske države“, ovo upozorenje treba shvatiti više nego ozbiljno.

Tuniški islamisti ove izbore vide kao sjajnu priliku da osiguraju punu vlast u zemlji kandidiranjem svojih najpoznatijih, ali ostarjelih kandidata, poput Mouroua i Ghannouchija. S obzirom na neuspjehe i poraze u drugim zemljama na Bliskom istoku, kao što su Egipat, Sudan i Libija, ovi su izbori ključni za islamiste cijelog Magreba.

2014. godine Ennahda je osvojila 69 mjesta u parlamentu s 218 mjesta, dok je Essebsijeva stranka Nidaa Tunis osvojila 86, ali je vladu mogla kontrolirati samo uz pomoć savezničkih stranaka. Smjer Tunisa je bio put sekularnih reformi, ali se to dogodilo isključivo zbog dragovoljnog povlačenja Ennahde i Ghannouchija iz ključnih državnih institucija.

Tunisu prijeti povratak pod punu islamističku kontrolu, ali Ennahda to želi ostvariti putem glasanja, jer će se tako moći pozivati na „demokratski legitimitet“. To što će se zemlja na južnim granicama EU, na samom sjeveru Afrike pretvoriti u islamističko leglo, europske vođe kao da nimalo ne zabrinjava. Što se samog Tunisa tiče, zemlji prijeti scenarij preuzimanja vlasti od strane Muslimanskog bratstva, a kako to izgleda u praksi vidjeli smo u Egiptu pod bivšim predsjednik Mursijem i samom Tunisu do 2014. godine.

Opširnije o projektu Muslimansko bratstvo:

Islamizam protiv Islama – Islamistički ekstremisti su sluge Zapada i uvreda Islamu