Jučer su Francuska, Svjetska banka i UN u Parizu organizirali skup na vrhu “Jedan planet”. Povod je održavanja velike konferencije je bila druga godišnjica Pariškog klimatskog sporazuma, iz kojeg su odlukom Donalda Trumpa istupile Sjedinjene Američke Države.
Zaključak je bio da je čak 95 posto globalnog zatopljenja izravna posljedica ljudskog djelovanja i da je potrebna hitna akcija, jer prognoze nisu optimistične. Otkako su počela mjerenja 1880. godine, temperatura je porasla za 1,7 Celzijevih stupnjeva. Zagrijavanje je sve brže, pa je nakon 2001. godine zabilježeno čak 16 od ukupno 17 najtoplijih godina.
“Gubimo bitku. Oni koji su bili prije nas imali su sreće. Mogu reći da nisu znali i to je istina. Mi znamo već 20 godina. I svaki put saznamo malo više”, rekao je Emmanuel Macron, francuski predsjednik.
Sudionici summita “Jedan planet” su se dogovorili kako ubrzati primjenu Pariškog sporazuma i poboljšati financiranje. U Parizu je bilo oko 50 državnika, među kojima je i hrvatski premijer Andrej Plenković. Američki predsjednik Donald Trump na summit nije došao. On je povukao Sjedinjene Države iz Pariškog sporazuma.
“Predsjednik Trump je stvar otežao, ali većina Amerikanaca želi primjenu Pariškog sporazuma i rješavanje problema klimatskih promjena. Mislim da će na kraju pobijediti zdrav razum”, rekao je John Kerry, bivši američki državni tajnik.
Taj zdrav razum, kako kaže bivši američki državni tajnik, u Pariz su došli podržati aktualni i bivši guverneri Kalifornije, glumac Sean Pennn, te milijarder Bill Gates.
Glavni ciljevi Pariškog sporazuma su zadržavanje globalnog zagrijavanja na razini manjoj od dva Celzijeva stupnja, te odustajanje od fosilnih goriva kao najvećih zagađivača atmosfere. Aktivisti za zaštitu okoliša nisu zadovoljni i tvrde da summit u Parizu nije završio nikakvim konkretnim zaključcima, iako je Svjetska banka donije odluku da više neće subvencionirati istraživanja nafte i plina.
“Zelena revolucija” u Europi je laž od prve do posljednje riječi
Međutim, ima i onih koji ne tvrde da ljudski faktor nije doprinijelo globalnom zatopljenju, ali da je “Zelena revolucija”, toliko popularna u Europi, laž od prve do posljednje riječi. Kako bi čuli argumente druge strane, poslušajmo koje argumente nudi
“Nitko nije pokušao prikupiti brojke i statistiku o europskoj “alternativnoj” energiji? Preporučujem ovaj vrlo fascinantan pregled. Nakon pola sata oduševljenog iskapanja na internetu sam shvatio da je sve što je napisano o alternativnoj energiji laž. I to laž od prve do posljednje riječi. Predlažem da izračunate troškove “zelene” električne energije proizvedene u Europi. Izračunajte i uvjerit ćete se da se ni u kojem slučaju ne može usporediti s tradicionalnim izvorima i da je sve što je o ovome do danas napisano prijevara od prve do posljednje riječi”, tvrdi bloger Jurij Podoljak.
Odmah treba reći da nijednu ideju ne treba unaprijed dobacivati. Proizvodnja eklektične energije iz vjetra u određenim okolnostima ekonomski može biti vrlo povoljna. Međutim govorimo na lokalnoj razini, a ne o budućnosti. Općenito, izgleda vrlo vjerojatno da je sva ta lijepa bajka o zelenoj energiji nastala samo kao posljedica energetskog rata kojeg je Washington protiv Sovjetskog saveza pokrenuo prije više desetljeća i on traje sve do danas. Čvrsti argument je globalno zatopljenje, koji može biti posljedica ljudskog djelovanja, dok postoji i tabor znanstvenika koji tvrdi da je riječ i cikličkom zatopljenju i zahladnjenju, na što čovjek ne može utjecati. Prva skupina, koja tvrdi kako je čovjek glavni i primarni faktor ima neograničeni prostor u medijima, dok druga nema prostora, osim ako sama ne organizira okrugle stolove na kojima će sami sa sobom raspravljati o vlastitoj teoriji.
Sami Europljani, koji su povjerovali u ovu bajku, istovremeno pate zbog toga. Bajka od prve do posljednje riječi.
Sve ide glatko na papiru
Navodno je najučinkovitiji i najperspektivniji tip “zelene” električne energije ona dobivena vjetroelektranama. Preostali načini dobivanja zelene električne energije su puno skuplji, stoga se malo koriste i ovom prilikom ih nećemo uzeti u obzir.
Usput, nitko ne obraća pozornost na to kako pristaše “zelene energije” objašnjavaju njene prednosti? Ako bolje pogledate na internetu, 80 do 90% zagovornika koristi članke koji dijelovi materijala objavljenih prije dva desetljeća.
Osim činjenice da su podaci zastarjeli, dio su čiste izmišljotine. S druge strane, puno se govori o postignućima “zelenom”, a svake godine se pojavljuju novi akteri, koji dokazuju koliko brzo “zelena energija” potiskuje tradicionaliste. Međutim, ne vole ulaziti u detalje. Zašto? Tek nakon što se dublje prouče činjenice, saznat će se da je car gol. I on će ostati gol, bez obzira koliko se brzo razvijala tehnologija.
Na primjer, najnovije publikacije govore da je svugdje trošak stavljanja u pogon vjetroelektrane kapaciteta od 1 kW oko 1000 dolara. Ovaj je parametar vrlo važan, budući da o njemu uvelike ovisi konačna cijena električne energije proizvedene od “vjetrenjača”.
No, kako pokazuje dokumentacija stvarnih projekata, ovo je trošak samo jedne turbine. Ovo je važan detalj, iako je daleko od pune istine.
Istovremeno, ova se brojka ne odnosi na svu opremu, već samo na najslabiji segment, snagu turbine od oko 100 kW. No, takvi generatori su sami po sebi neučinkoviti zbog strukturnih ograničenja, a snažniji su već puno skuplji.
Na primjer, troškovi izgradnje jedne od najmoćnijih suvremenih vjetroelektrana, Enercon E-126, kapaciteta 7,58 MW iznose 11 milijuna eura, što je po današnjem tečaju 1,5 do 1,7 tisuća dolara, ovisno o razmjeni valuta, za 1 kW. Osim toga, trebamo dodatni novac za povezivanje s mrežom napajanja.
Još uvijek treba razmotriti mogućnosti za izgradnju kopnenih vjetroelektrana. Naime, u Europi je vrlo teško naći mjesto gdje će se s jedne strane jeftino graditi, a s druge da će biti bilo dovoljno vjetrova. Zato se sada glavni projekti vjetroelektrana grade na moru. No, tu su uključeni vrlo različiti akteri.
Primjer je nedavni projekt. Najmoćnija offshore vjetrenjača (300 MW) Thanet Wind Farm u Kentu (Engleska) košta 1,4 milijarde dolara, odnosno 4,67 tisuća dolara po 1 kW instalirane snage. Dakle, već imamo razliku između tisuće i 4,67 tisuća dolara po kilovatu.
Ali čak i ako uzmemo u obzir da su najjeftinije američke vjetroelektrane, još uvijek nećemo dobiti javno deklarirane podatke. Prema podacima za 2016. godinu, prosječni trošak instalirane snage 1 kW u SAD-u za ovu vrstu turbine je 1590 američkih dolara. A analiza investicijskih projekata za 2017. pokazuje da ove godine nije bilo odstupanja od ove brojke. Zašto se to nije dogodilo?
Nije dovoljno samo izgraditi vjetroelektranu. Naime, ona se može izgraditi i da ne radi niti jedan dan. U tom slučaju imamo neto gubitak, bez obzira koliko nas košta. U energetskom sektoru postoje takav parametar kao što je faktor iskoristivosti instaliranog kapaciteta (Installed Capacity Utilization Factor / ICUF). Na primjer, faktor iskoristivosti može biti iznad ili 100%. Na primjer, danas suvremene nuklearne elektrane imaju ICUF prosječno oko 75 do 80%. Ali ovo to je slučaj na godišnjoj razini, ali ako se jedinica ne zaustavi na mjesec dana zbog popravke, ICUF bi mogao biti 105 posto, čak i nešto veći.
Zbog čega? U početku su jedinice projektirane tako da su bila nužna redovita održavanja, ali tehnologija ne stoji, nego ide dalje, ne samo u vjetroelektranama, nego i nuklearna. Razvijaju se novi sklopovi koji imaju poboljšane karakteristike i dopuštaju proizvodnju više topline, a time i struje, u istom reaktoru. Zato faktor iskoristivosti instaliranog kapaciteta nuklearnih elektrana ponekad doseže 95 do 98%, čak i uz potrebne tehnološke stanke zbog zamjene dijela goriva i rezervnih dijelova kojima je istekao rok. Općenito, najniža brojka u ovog industriji prelazi 80%, ali to nije konačna granica.
A što je s faktorom iskoristivosti instaliranog kapaciteta u proizvodnji vjetroelektranama? Najučinkovitije vjetroelektrane su u Americi. Na primjer, u SAD-u ovaj parametar rijetko pada ispod 25%. Kina je sada dosegla 15%. U Njemačkoj, kao što je prikazano dugoročnim mjerenjima od 2002., on iznosi samo 15 do 20%. I još nema napretka.
I time je sve jednostavno objašnjeno. Sjedinjene Američke Države u smislu proizvodnje električne energije vjetroelektranama imaju možda najbolje uvjete na svijetu. Postoje mnoga mjesta gdje stalno pušu jaki vjetrovi. Kina i Njemačka ih imaju manje. I očito je da će tako i ostati i sve je manje mjesta sa sličnim uvjetima. Onda se konstantni pad iskoristivosti kapaciteta pokušava nadoknaditi podizanjem visokih turbina ili izgradnjom u moru, što ima svoje nedostatke. Cijena takve elektrane se umnožava koliko i njeno održavanje.
Dakle, kako smanjiti trošak proizvodnje električne energije s vjetroelektranama? Vrlo jednostavno. Nema nikakve visokotehnološke tajne ili znanja. Teorija je razrađena još 1950. Godine i govori kako se učinkovitost takvih jedinica može povećati tako da ih se podigne u visinu što je više moguće i da se povećaju lopatice turbine.
Zapravo, to je razlog zašto su danas svi programeri “vjetrenjača” i povećali snagu generatora. Prije 10 godina su instalirane turbine imale kapacitet od 100 do 300 kW, a danas su puno snažnije. Ispada da su velike, ali su, unatoč visokim troškovima, ekonomski učinkovitije jedinica niske snage.
Ali takav rast ne može biti beskonačan. Danas su čak najsnažniji generatori tornjevi visoki 120 metara s visinom gornjeg ruba lopatica do 180 metara.
VIDEO – Enercon E126 – Najmoćnija vjetroturbina na svijetu
Ove se dimenzije ne mogu povećavati unedogled, niti se može povećati prosječna brzinu vjetra na tlu. U jednom trenutku je rast troška takvog projekta premašiti njegovu učinkovitost. A zbog tih faktora će se zaustaviti “tehnološki napredak”, što je očekivano, kao što se predviđalo prije 20 godina.
A sada najzanimljivije. I postoji li šansa da bi vjetroelektrana, barem u teoriji, mogla biti konkurencija, na primjer, nuklearnoj elektrani? Barem po cijeni proizvodnje električne energije.
O stabilnosti opskrbe energijom je neozbiljno govoriti. Postoji argument očuvanja okoliša i nitko ne želi doživjeti novi Černobil ili Fukushimu, ali zašto sve zemlje svijeta, koje imaju sredstva na raspolaganju, ne strepe od nuklearnih elektrana najnovije generacije? No, to je već druga tema. Vratimo se izračunu, jer se ipak od nečega mora živjeti i na kraju se nečim mora platiti ostvarenje zelenog sna.
Dakle, izračunali smo trošak električne energije modernih američkih vjetroelektrana. Kapitalni trošak iznosi 1600 američkih dolara po 1 kW, a životni vijek vjetroelektrane je 25 godina, što je vrijeme trajanja opreme prema službenim podacima proizvođača. Faktor iskoristivosti instaliranog kapaciteta je 25% i cijena struje uz kapitalne troškove iznosi 2,9 centi.
Posljednji podaci o izgradnji jedne nuklearne elektrane u Bjelorusiji, što su iste ili slične onima koje će se graditi u Mađarskoj, Turskoj, Egiptu i diljem svijeta, izgledaju drugačije.
Kapitalna ulaganja u izgradnje prema nuklearnim znanstvenicima, sa svom infrastrukturnim, iznose 0,93 eurocenti po 1 kWh, odnosno 1,1 do 1,3 američkih centi. Prateća infrastrukture je dodatni trošak od 0,62 eurocenti ili 0,8 do 0,9 američkih centi za 1 kWh proizvedene električne energije.
Možda će troškovi vratiti sve na svoje mjesto? Operativni troškovi nuklearnih elektrana, prema izračunu ekologa, odnosno njihovih protivnika, iznose 1,1 američki cent po 1 kWh. Podatke o vjetroelektranama je bilo teško pronaći, ali su na kraju pronađeni u ruskih prodavača ove opreme. Oni tvrde da taj iznos nije veći od 1 rublja po 1 kWh. To jest, po trenutnoj stopi bi to bilo oko 1,7 centa, možda nešto manje.
Ovdje nešto nije u redu. Jer ako je prosječna cijena stavljanja u pogon vjetroelektrane oko 1000 dolara za kapacitet od 1 kW, a ista opremu ruski dobavljači prodaju po jednu rublju za proizvodnju 1 kWh, onda se netko enormno bogati na zelenoj industriji.
To i jest bit svega. Brojke za vjetroelektrane su najpovoljnije za prodavatelje opreme, a nuklearne elektrane su apsolutno zlo kojeg se treba riješiti.
Uzevši u obzir ukupne troškove rada postrojenja na istoku Sjedinjenih Američkih Država, koje su počele raditi 2016. godine, tamo će u prosjeku trošak proizvodnje električne energije biti 4,5 centi po 1 kWh.
U nuklearnih elektrana je ovaj parametar 2,8 do 3 centi po 1 kW. Da bi postigli istu učinkovitost kao nuklearna industrija, američke vjetroelektrane trebaju smanjiti troškove kapitala izgradnje najmanje dva puta. Možda manje, ali tada trebaju smanjiti operativne troškove. Dakle, u jednom ili drugom slučaju im nema spasa.
Ali, ponovimo, ovo je slučaj u Americi gdje su idealni uvjeti iskoristivosti. U Europi, kao što se može naslutiti, stvari su puno gore.
Uzmite pravi, a ne teorijski projekt vjetroelektrane Thanet Wind Farm. Čak i ako se navedeni parametri ikada uspiju smanjiti trostruko, što je i teoretski nerealno, takva proizvodnja vjetra će biti najmanje dvostruko skuplja od današnjih indikatora.
Pitanja o tome zašto je europska “Zelena energija” velika obmana bi trebala dobiti odgovor, ali on izostaje zbog profita. Naravno, ne zbog hipotetskog “profita” običnih građana. Za nas su ostavljene reklame s panoramom zelenih polja i cvjetnih livada i radost divljenja pred televizijskim ekranima kako smo doprinijeli spasu naše planete.
Vjetroelektrane definitivno nemaju nikakve veze sa ekolologijom. Dovoljno je samo pogledati šta su napravili od Dalmacije . Načičkali su svako treće brdo sa tim ruglima , a i dalje ne mogu sa njima pokriti potrebe za strujom ni u samoj Dalmaciji. Da bi se uopće izgradile trebalo je napraviti stotine km makadamskih puteva po kojima (vangabaritni) kamioni dovoze potrebne dijelove. Održavanje je skupo ,iskoristivost mala, priroda uništena (što je najveći paradoks u cijeloj priči). Sa druge strane JEDNA veća termo elektrana može proizvesti više struje nego deseci vjetroparkova zajedno uz manje zagađivanja okoline. Ali ako hoćeš graditi termoelektranu svi se odmah bune i prosvjeduju dok za ova rugla koja rade 15% vremena svi šute.
Nitko ne kaže da su vjetroelektrane i solarne elektrane ključ sutrašnje elektroenergetske budućnosti. Međutim, takve elektrane izvrsno nadopunjuju klasične izvore električne energije, HE; TE I NE. Njemačka je još prije godinu dana ostvarila povijesni rekord u proizvodnji el.energije iz obnovljivih izvora kad je cjelokupnu potrošnju energije pribavila iz obnovljivih izvora. Vjetroelektrane nisu samo periodični dodatni izvor el.energije, one su zamašnjak u gospodarstvu. Pokrenut je jedan cijeli novi tehnološki proces koji za sobom vuče i druge grane gospodarstva, transportna sredstva, dizalice i bitno pridonosi rastu BDP-a. U proizvodnji vjetroelektrana prednjače Danci, u postavljanju Nizozemci i Nijemci. I u Hrvatskoj ima nekoliko parkova s vjetroelektranama. Nažalost, postavljene su njemačke umjesto onih koje je proizveo Končar tako da vjetroelektrane nisu povećale hrvatski BDP, već samo zaduženja. KAo i obaveze hrvatske države prema vlasnicima vjetroelektrana radi kojih poskupljuje struja. Naime, samo poticaja Hrvatska mora isplatiti 300 milijuna eura na godinu, što je vlasnicima omogućio… Čitaj više »
Alternarivni i obnovljivi izvori energije su prica koju guraju zemlje cija ce industrija imati korist od proizvodnje i odrzavanja opreme. Svi mi ostali smo ovce za sisanje. Koncar ima odlican vjetroagregat vec desetak godina, ali vidi cuda, vjetroparkove u Dalmaciji mogu instalirati njemacke, austrijske i francuske firme. Nikako Koncar i HEP! O iskoristivosti tih izvora je bespredmetno raspravljati. Prije nekoliko godina, Danska, Nizozemska i Spanjolska kao prvaci tog nacina proizvodnje energije nisu uspjeli prijeci 12% zadovoljenja svojih potreba. Dalje imamo ogromne probleme s peglanjem visih harmonika koje vjetroagregati unose u mrezu. Nuklearna energija je najcistiji i najsigurniji oblik. Rad na fuziji otvara nadu za covjecanstvu. Znanost je vrlo blizu prakticnog rjesenja, ali instrumenti krupnog kapitala koji vladaju su kocnicari. Fuzija bi donijela enormne kolicine jeftine i nikad cistije energije bez radijacije i opasnosti.
Hmm, ovdje je rasprava o vjetroelektranama. Što je sa solarnom energijom?
Dakle, sve nade možemo položiti jedino u fuzijsku tehnologiju.
Da ne zaboravimo, u Nevadi su uveli porez na vjetar za privatne proizvođače koji su višak prodavali Elektro kompaniji, jer je vjetar “vlasništvo države”. naravno, uništeni su i ostali su samo veliki igrači
Zivim u Nizozemskoj. Pre neki dan su mi dosli na vrata dileri “zelene” energije i ponudili mi paket “zelene” struje. Pitao sam ih odakle dolazi struja njihova. “Iz vetrenjaca naravno” odgovorise mi oni uz titovopionirski entuzijazam. A, dali struja koja ulazi u moj dom je ta zelena? – pitam ja. “Vidite gospodine, vi placate zelenu struju ali dobijete struju iz sistema koja sadrzi svakakve izvore energija. Pa ta vasa energija je 10% od sistema?!?! Ma da ali vi sponzorisete zelenu buducnost – uporni su oni. Ok, kazem nek vam bude, i kolko kosta ta vasa zelenost. Pa 15-20% skuplje nego ostali… To znaci da zbog 10% energije koju trosim u stanu moram da platim 20% vise?!?!?!
Koja idiotstina mislim se. Kakva bahatost i bezobraznost. Kakva prevara. A, onda pomislim na sve progresivne zombije koji citaju Guardian i njihovo humano poziranje i mislim se: “dok ima ovci bice i vune”
“Ovdje nešto nije u redu. Jer ako je prosječna cijena stavljanja u pogon vjetroelektrane oko 1000 dolara za kapacitet od 1 kW, a ista opremu ruski dobavljači prodaju po jednu rublju za proizvodnju 1 kWh, onda se netko enormno bogati na zelenoj industriji.”
Tu zbilja netko lupeta kao strucnjak a ne zna razliku izmedju 1 kW i 1 kWh, te izmedju kapitalnih ulaganja po jedinici kapaciteta i amortiziranog troska po jedinici proizvedene energije?
Meni ovog portala dosta. Ovo je zbilja amatersko.
…ZELENO JEST CRVENO!!
Pre tridesetak godina sam čitao o vetrenjači koja radi na savim drugačijem principu od ovih današnjih i neuporedivo je jeftinija. Kod nje je rotor postavjen vertikalno i ležu u predimenzionisanim ležajevima a kada počne da se okreće u centru ga drži magnetno polje tako da nema amortizacije ležajeva. Krila imaju mnogo veću radnu površinu nego današnje elise tako da je za istu snagu potrebna mnogo manja vetrenjača. Ona se postavljaju uvek protiv vetra kako bi iskorištenje bilo maksimalno osim kada je vetar prejak – tada se sklapaju (neću da davim sa detaljima a da budem pošten i ja sam dosta toga zaboravio). – Stoji tvrdnja da je vetar nesiguran izvor energije ali je direktna solarna energija (vetar spada u posrednu) neuporedivo pristupačnija. Ostavite crno PLASTIČNO crevo na suncu leti i voda će se u njemu zagrejati toliko da može da vas ošuri. Ogroman procenat ukupne energije se troši na grejanje.… Čitaj više »
Ne znam, ali sam vidio slike solarnog polja u Slavoniji, Odvratno. Crne pločetine umjesto žita, suncokreta i kukuruza, ili čega već. Užas.Ako takva bude Hrvatska od Tovarnika do, recimo Novske, baš će bit lijepa i “zelena”
Od sredine 70-ih zna se za OilPeak,
i u 40 godina čovječanstvo nije išlo putem traženja ekvivalentne alternative.To je bit svega.
Još danas, uz vetrenjače i sunčane panele, koji su pickin dim od od ozbiljne struje,
igraju igru: ko če imat plina i nafte pola godina više, nego ostali, pobjedit če sve po planetu, i u tom pravcu ide geopolitička situacija danas
vetrenjače če s vremenom ispast onoliko glupo, koliko je danas glup etanol(za izradnju etanola,koji daje 1kW, potrebno je 1,2kW energije-uz cijene nafte prije par godina, bez ikakvih poreza, troškova prodaje, distribucije,…)
Nitko ne spominje torijske reaktore, tehnoloski vrlo slicni poznatim uranijskim ali sa puno manje zagadjenja i puno krace vrijeme poluraspada. Ovo sa fuzijom mislim da nece biti siroko dostupno jos bar 50 god iako se Francuzi najavili ako se dobro sjecam da bi do 2040 trebali imati fuzijski reaktor.
Ako govorimo o zelenoj energiji trebali bi pratiti rad N.Tesla. Kao covjecanstvo bili smo tako blizu tog izvora, da su njegove ideje i rad ponistili do mjere, da su cak dozvolili Albertu E. da sa svojom teorijom relativnosti preokrene Teslin koncept elektricnog svemira. Mozda vam to lici na teoriju zavjere, ali treba znati, da su u to vreme neki vlastnici vec ulagali mnogo novca u naftnu industriju, pa so se zbog dostignuca Nikole pomalo bojali, da nece ostvariti ono, sto su zeljeli.