Ivermectin iliti Plava pilula

Sjeća li se netko one narodne: „Put do pakla je popločen dobrim namjerama?!“

Jednom davno, ali ne tako davno pojavila se sasvim posebna ideja o poimanju ljudskog tijela. Od čisto mehaničkog aparata, paralelno s pojavom računala navodno inspiriranog načinom rada ljudskog mozga, postepeno smo svi prihvatili uspoređivati naša tijela s računalom, doduše nismo ga počeli doživljavati kao sklop beživotnih elektroničkih komponenti spojenih žicama već kao živuće biološko računalo. Osim te sitne razlike znanstvenici nas uvjeravaju da je temeljni način funkcioniranja bioračunala i beživotnog računala isti te da se svodi na određeni set uputa odnosno programa kojima upravlja mozak odnosno centralni procesor i malo kemije u kombinaciji s električnom energijom. U prošlom tekstu opisan je kronološki razvoj takve ideje čiji su plodovi između ostalog popularizacija virusa, jer ako se računala mogu zaraziti virusima i ljudsko tijelo se može zaraziti biološkom inačicom virusa, zbog čega je nužno imati najnoviju verziju antivirusnog programa. I gle čuda, baš poznavatelji kompjuterskih operativnih sustava i virusa s kirurškom točnošću poput babe Vange predviđaju pojave novih virusa, razvoj i kraj njihovih hakerskih pohoda.

Za potrebe živućeg ljudskog bio računala, antivirusni program se prema teoriji bazira na  standardnom genetskom jeziku. Trenutno ga nije moguće skinuti online, dostupan je jedino putem igle ili tablete, mada u svijetloj tehnološkoj budućnosti navodno postoji potencijal bežičnog prijenosa za što je preduvjet svakako integracija nekog tipa antene ili porta i ostale potrebne arhitekture u ljudsko tijelo. U nastavku neće biti govora o hidrogelovima, grafen oksidu i  tome da ih Ivermectin navodno rastavlja na proste faktore, već o neželjenoj posljedici binarnog tumačenja stvarnosti. Obično računalo funkcionira na logičkom sklopu ili-ili, kod ljudi bi proces ipak trebao biti daleko kompliciraniji. No, čim je ideja o živućem računalu prihvaćena paralelno smo se sve više započeli ograničavati na crno-bijeli svjetonazor, na jedinice i nule i počeli koristili računalnu logiku. U takvom skučenom misaonom prostoru pojavio se Ivermectin, inače korišten za tretiranje parazita i nekih bakterija.

Stožeri, vlade i vladajuće agencije su gotovo na samom startu „pandemije“ zabranili Ivermectin i kreirali protokole liječenja s daleko skupljim pripravcima. Način na koji je lijek stigmatiziran je toliko beskrupulozan da čovjeka ostavlja bez teksta, utemeljen je na laži i moralnoj slabosti jednog jedinog znanstvenika, doktora Andrewa Hilla, čija je studija napisana tintom novca poznatih likova i interesnih skupina. (Izvor) Iz anti-stožera pak ističu da je „Ivermectin inhibitor virusa koji uzrokuje COVID-19 (SARS-CoV-2) in vitro,” (Izvor) te da se radi o jeftinom, dostupnom, sigurnom, dobro poznatom i efikasnom pripravku posebice u ranoj fazi liječenja čiji efekti su dokazani na primjeru malarije (Izvor). Otkriven je 70-ih godina prošlog stoljeća u Japanu i ubrzo je zbog efikasnosti pri rješavanju nametnika stekao svjetsku slavu. Dobio je etiketu „čudesnog lijeka“, mada je inicijalno korišten isključivo za tretiranje životinjskih parazita (Izvor), a prema najnovijim informacijama od 31. siječnja 2022. godine, Japanci ponovno tvrde da inhibira SARS-CoV-2 bez da trepne. (Izvor)

Vjerojatno su svi iz pokreta otpora vidjeli potresno svjedočanstvo doktora Pierrea Korya gdje doslovno moli za uvođenje Ivermectina u protokol liječenja, čak je i mega utjecajni Joe Rogan poradio na promociji čudesnog lijeka. Bez iznimke, svi liječnici unutar pokreta otpora tvrde da je zabranom lijeka direktno uzrokovano na milijune smrti i unutar određenog okvira vjerojatno imaju pravo. Isto tako stoji da bilo kakva registracija novog inokulanta ne bi bila moguća kada bi postojao kakav-takav „lijek“ za novu bolest. Sukladno ili-ili logici, mnogi su članovi otpora zabranu lijeka protumačili kao samo još jedan od načina gomilanja financijskih dobara forsiranjem Remdesivira, ali i kao krunski dokaz da se pacijentima ne želi pomoći u skladu s eugeničkim principima. Takav zaključak je bio dijametralno suprotan službenom, a kako je službeni narativ generalno doživljen kao lažan, mnogi su na krilima uspješnijih protokola krenuli u nabavku Ivermectina, umjesto da su prihvatili stožerski alotropski lijek s dugim popisom nuspojava, odlučili su se na anti-stožerski alotropski lijek s dugim popisom nuspojava, plavu pilulu plavom.

Prije svega, Ivermectin ne može imati antivirusno djelovanje jer virusa oprostite nema, a gore citirana studija o njegovom antivirusnom djelovanju je tek jedna od tužno velikog broja objavljenih i validiranih studija čija je pomoć pri razumijevanju stvarnosti jednaka nuli, s negativnim predznakom. Svejedno, dokumentirana su poboljšanja nakon tretmana čudesnim lijekom i ta je činjenica dovoljna površnom kratkoročnom promatranju. U vrijeme instant hrane i last minute ponuda za sve naše potrebe normalno je posegnuti za instant lijekovima svaki puta kada se čovjek ne osjeća dobro, zašto bi unutar takvog životnog stila možda bilo dobro izbjeći Ivermectin? Iako sve više ljudi čita deklaracije proizvoda u potrazi za E brojevima i većina zna da je ultraprocesirana hrana dugoročno štetna za zdravlje, tim više je fenomenološki iznimno lako protumačiti činjenicu da prije kupnje i „liječenja“ Ivermectinom nije proučena javno dostupna dokumentacija i da se nije razmišljalo o mogućim dugoročnim neželjenim posljedicama. Fenomen se svodi na preuzimanje tuđih ideja, umjesto na vlastito promišljanje.

Na stranicama PubChema, u polju kemijske sigurnosti za Ivermectin stoji da se radi o „akutno toksičnom, iritirajućem, po zdravlje opasnom i ekološki opasnom“ kemijskom spoju i ta informacija nije nova. (Izvor) Sama kemikalija je toliko toksična da nasreću ne postoje istraživanja gornje granice kada postaje smrtonosna za ljude. Istraživanja na štakorima dokazuju pojavu tumora, čireva i krvarenja uzrokovanih odumiranjem staničnog tkiva pri dozi od 50 miligrama po kilogramu tjelesne mase, dok je terapeutska doza svega 0,2 miligrama po kilogramu tjelesne mase. (Izvor) Mogu se jeke zagovornika Ivermectina tješiti povjerenjem u anti-stožerske medicinske autoritete koliko im je milo, svejedno činjenica jest da se radi o toksinu i da taj toksin osim parazita i bakterija, poput kemoterapije ubija i dio staničnog tkiva, a najgore neželjene posljedice nisu vidljive odmah već dolaze naknadno i prema načelima Rockefellerove medicine nikada se ne dovode u vezu s inicijalnim trovanjem uzrokovanim „lijekom“. Unutar te dogme, gdje je svaki lijek zapravo otrov u malim dozama, zagovornici ovog toksina su u pravu, istovremeno su u totalnoj zabludi zajedno sa svim svojim vjernicima, a na štetu svih nas. Imajući pred sobom suprotstavljena mišljenja i činjenice oko Ivermectina, odmaknemo li se korak unazad cijela priča izgleda sasvim drugačije i svaki logici naklonjen dijagnostičar bi se mogao složiti sa sljedećim te proširiti napisano svojim saznanjima.

Postoji li na nekom mjestu u biosferi previše teških metala, u pravilu je zabilježena pojava parazita. Zamislite izlijevanje nafte iz tankera u nekom zaljevu. Na njegovim obalama je grad s teškom industrijom čije se otpadne vode izbacuju u rijeku koja također završava u moru. Žive li na istom mjestu ribe, osim teških metala u svoje će tijelo unijeti i parazite. Paraziti pojedu veću koncentraciju teških metala koja bi inače bila smrtonosno toksična za domaćina jer može biti i do 200 puta veća od normalne koncentracije inače pronađene u crijevima i jetri. (Izvor, Izvor 2) Takva toksična riba se nađe na tanjuru i zbog kombinacije s drugom kontaminiranom hranom, vodom i ostalim izvorima teških metala poput zraka zagađenog ispušnim plinovima, raznim inokulantima i sličnim otrovima, može se slobodno pretpostaviti da su uvjeti u ljudskom tijelu savršeni za prosperitet parazita.

Više nije moguće sakriti činjenicu da je ljudsko tijelo dvadeset i prvog stoljeća zagađeno teškim metalima poput žive, olova ili aluminija već od rođenja te da je stalno izloženo novim dozama. O tome se ne priča previše jer su simptomi vrlo rijetko vidljivi i tek se s vremenom kristaliziraju u oblik teške kliničke slike, ali se ne dovode u vezu s glavnim uzrocima. „Prekomjerno izlaganje (teškim metalima) i posljedično oštećenje organa može biti prisutno bez da osoba ima simptome.“ (Izvor) Ako ih dobre bakterije poput Lactobacillusa ne uspiju vezati na sebe (Izvor), u pravilu dolazi do bujanja oportunističkih bakterija poput E.coli, Helicobacter pylori i sličnih mada i one sudjeluju u čišćenju teških metala štiteći tako domaćina, ostavljajući dojam da je sve u redu jer još uvijek nema posebno zabrinjavajućih simptoma. Bez dobrih i loših bakterija kompletan toksični zalogaj ušao bi u tijelo, ovako se unutar crijeva uspije filtrirati čak do 60%. (Izvor) Tijekom vremena imunološki sustav se troši u srazu s oportunim bakterijama i nepažnjom otvara vrata parazitima. Ovdje se stvari već polako kompliciraju jer su njihova hrana baš teški metali, ali i sve navedene i mnoge druge bakterije te plijesni i gljivice, ljudske bjelančevine i vitamini pa se čudimo, fali mi a, b, c, d!

Naš imunološki sustav proglašava Pirovu pobjedu jer je njihova pojava dobrodošla obzirom da pomažu pri pospremanju kuće. Bez ideje o tome što se događa u njihovom drugom mozgu odnosno crijevima, ljudi nauče živjeti s umorom i nastavljaju s unosom teških metala u tijelo. Podsvjesno se borimo s njihovom toksičnošću pa onda i sa rastućim brojem bakterija pa još većim brojem parazita, a testovi na teške metale su tijekom cijelog perioda uglavnom negativni jer su ih bakterije i paraziti sakrili unutar svojih tijela.

Ne pođe li za rukom našem imunološkom sustavu posredstvom običnih prehlada izbaciti višak teških metala, javlja se gripa, a njena jakost korelira s količinom teških metala u tijelu.

Razmisli li se o ovome, nekako bi trebalo biti jasno zašto se ljudi ne „zaraze“ gripom svake godine već se prvenstveno javljaju sezonske prehlade, nužno potrebne za minimum čišćenja. Usput, jedan od simptoma trovanja teškim metalima je plućni edem (punjenje alveola tekućinom), a tu su i anemija (manjak hemoglobina, tj. manjak kisika), oštećenja jetre (smanjena proizvodnja proteina potrebnih za obranu organizma) itd. zbog čega je klinička slika COVIDA-19 više ili manje slična gripi čiji osnovni uzrok nikada nije pravilno definiran, a posebice tijekom korona ere kada se testiranja na bakterije, parazite, teške metale i ostalo izbjegava u širokom luku oko moćno neupotrebljivog i besmislenog PCR „dijagnostičara“.

Drugi dio Pirove pobjede jest u tome da imunološki sustav u nekom trenutku ojača i uspije uništiti oportune bakterije i/ili parazite, a prilikom njihovog raspada se u koliko-toliko zdravo tijelo sada otpuštaju i u njima bioakumulirani teški metali (gore je bilo navedeno da ta koncentracija može biti i do 200 puta veća od prihvatljive). Rezultat ovog izlijevanja nafte su opet simptomi gripe. Uklone li se nebuloze o virusu uzročniku, glavni, ali ne i jedini uzrok bolesti postaje očit, a to je trovanje teškim metalima.

Točno u ovom trenutku započinje fenomen koji je dr. Herbert M. Shelton šezdesetih godina prošlog stoljeća opisao riječima: „Gripa predstavlja jednu od najjačih prirodnih metoda uspostavljanja zdravlja.“ U prvom koraku nestaje želja za hranom jer njena probava oduzima ogromnu količinu tjelesnih snaga potrebnih za čišćenje od toksina, i to se događa posredstvom isključivanja osjeta mirisa i okusa čime se onemogućavaju vanjski poticaji za hranom, a snage koje bi se inače potrošile na preradu hrane preraspoređuju se u sistem čišćenja tijela. Zatim dolaze tremori, temperature, znojenja, povraćanja, proljevi i svi mogući oblici izbacivanja toksina iz tijela. Na kraju čišćenja i uspostave ravnoteže u tijelu, vraća se osjet mirisa i okusa, a vjernici u nevidljive viruse i viralni ateisti iznova kreću u novi pohod trovanja tijela instant hranom, cjepivima protiv gripe koja sadrže teške metale, antibioticima, udisanjem toksičnog zraka, dok naposljetku ne prikupimo niz komorbiditeta i potrošimo sve kredite, bez daha i s visokom temperaturom odemo na partiju ruskog ruleta u covid bolnicu.

Prije nego dođe do slične kulminacije, doktori Zelenko, Kory i ostali zagovaraju Ivermectin jer su protokoli definirani od strane Svjetske zdravstvene organizacije kudikamo lošiji od njihovih, dodatno potenciraju problem i sliče na legalnu eutanaziju. Pozivaju se na uspješnost svojih protokola i nije upitno imaju li oni instant efekt. (Izvor) Njihove su namjere iskrene i mnoge su smrti mogle biti spriječene korištenjem predlaganih protokola, mada bi točnije bilo reći da su mogle biti odgođene. U smislu napretka u razumijevanju ljudskog tijela, njegovih iznimno kompleksnih, međusobno umreženih i međuovisnih sustava čije su tajne daleko od otkrivanja, bitno je ipak to da se iz perspektive logike protokoli svode na blokiranje prirodnih procesa detoksikacije. Uopće ne govore o tome što će se događati u našem tijelu nakon pomora živih patogena i s njihovom toksičnom prtljagom koja završava u ljudskom tijelu. Efekt je donekle sličan izlijevanju nafte u zaljev, imunološki sustav doživljava još jedan šok, počne stvarati antitijela (proteine) koji se vežu na ostatke raspadnutih bakterijskih i parazitskih tijela, slobodne radikale i otpuštene teške metale s namjerom izbacivanja istih iz tijela, a tu je naravno i popravak oštećenih organa. Aktualnoj dogmi prikladno, proces je krivo protumačen te se zaključuje kako se radi o antitijelima na virus. Površinski simptomi se povlače jer se tijelo sada bori s problemom u svojim dubinama, test na antitijela pokazuje visoke razine i bolesnik se pušta kući s neotkrivenim stvarnim problemom. Slavi se izlječenje, a zapravo je započet još jedan krug imunološke borbe s teškim metalima i ostalim antigenima do sljedeće prehlade ili češće do težeg oblika „gripe“ ili „covid-19“ ili kako već netko želi nazvati zatrovanje organizma i izvjesno će biti daleko opasnija po opće zdravlje od prethodne verzije zbog u međuvremenu prikupljenih komorbiditeta. Ivermectin, poput ostalih alotropskih kemikalija tek kamuflira stvarni problem, onemogućava čišćenje organizma od toksina i parazita i bez pravilnog pristupa u liječenju odgađa neodgodivo jer toksični sadržaj na sebi ima brojač, a zaštitna brana (paraziti, bakterije) biva probijena eksplozivom (Ivermectinom). Zagovarani protokol Ivermectinom zapravo je standardni pristup pri „liječenju“ čije se djelovanje u okvirima alotropske medicine naziva uspjehom jer uklanja površne simptome. Prodrije li se u pozadinu njegova djelovanja postaje jasno da ono zapravo onesposobljava proces čišćenja i zato se klijenti uvijek vraćaju svojem doktoru po novo instant rješenje, samo se simptomi mijenjaju, mutiraju rekli bi virolozi, a istinsko medicinsko rješenje je izvjesno kao dobitak na lotu. Iako protokoli s Ivermectinom imaju instant efekt, zapravo sliče detoniranju eksploziva u vlastitoj kući pa onda kada se nakon par mjeseci ili godina dođe k svijesti, pored ostalih problema na glavu nam padne još i krov, a mi se čudimo zašto se to dogodilo!

Glavni uzrok gripoznog trovanja odnosno prisutnost metala je kompletno ignoriran, baš poput ostalih okolišnih utjecaja koji potenciraju patogene procese. U ovom kontekstu je poželjno pročitati studiju objavljenu na PubMedu i tamo opisane fenomene postaviti na pravo mjesto uz ignoriranje teorije klica koja baca pijesak u oči razumijevanju. Studija politički korektno ukazuje na „moguće“ posljedice elektromagnetskog zračenja te ih svodi na simptome hiperkoagulacije, ometanje mikrocirkulacije i smanjenje razine eritrocita i hemoglobina dakle hipoksiju, imunosupresiju i hiperinflamaciju, oksidativni stres i proizvodnju slobodnih radikala (u kontekstu ovog članka to je i u vezi s raspadom patogena, ali i ljudskih stanica), aritmiju i srčane poremećaje. (Izvor) Zbroje li se stvarni uzroci trovanja i utjecaji okoliša dobije se točna klinička slika „nove“ gripe pa tako i s ove strane postoje logički dokazi o nepostojanju virusa uzročnika.

Umorni i nikakvi, bez želje za suočavanjem sa stvarnim uzrocima bolesti, u posljednjem krugu susrećemo moždane i srčane udare, karcinome, zatajenja bubrega i ostale očajne pokušaje tijela u borbi s toksinima koji nas pozivaju na izlazak iz kulta i prestanak vjerovanja u idiotizam teorije klica. Naše nas tijelo doslovno moli da se pobrinemo za detoksikaciju organizma i biosfere kojoj pripadamo, ne samo od teških metala već i mnogih drugih antigena (termin bi trebao podrazumijeti ukupnost svih toksina, od mineralnih do elektromagnetskih) koji igraju svoju ulogu u pojavi gripe, moli da ih počnemo štititi od intervencija zdravstveno-tehnološko-vojnih doktora, barem dok među njima prikupljeno znanje ne bude pravilno protumačeno i iskorišteno za liječenje.

Bez doktorskog „znanja“ o virologiji i općenito o modernoj medicini nikada ne bismo bili u situaciji u kojoj se svijet danas nalazi, to je valjda jasno. Zato ovaj članak s jedne strane podvlači napisano u tekstu o Hipokratu Kozmopolitu, a s druge strane želi aktivistima poručiti da ne srljaju prema navodnim doktorskim spasiteljima čije su preporuke Ivermectina izrasle na istom polju neznanja i nerazumijevanja životnih procesa i zakona ljudskog tijela bez obzira što je njihovo teorijsko znanje kolosalno i vrijedno poštivanja. Pošteni doktori će kad-tad započeti tražiti uzroke u teoriji terena, odnosno u interakciji terena s teškim metalima, prirodnim ili umjetnim toksičnim proteinima i ostalim patogenima u okruženju umjesto u kompjuterskim virusima, a umjesto dodatnog trovanja tijela zagovarati će prirodne načine liječenja. Pošteni, dobronamjerni ljudi će isto tako jednom shvatiti da se ne isplati sjedati u auto čiji je vozač slijepac i očekivati da će do cilja doći živi i zdravi. Kada takvo vrijeme dođe, vidoviti tehnokrati sigurno neće najavljivati nove viruse i nova toksična cjepiva jer će biti tamo gdje im je i mjesto – u zatvoru.