Izborna godina u Sjedinjenim Državama: Opustite se i uživajte u cirkusu

U Sjedinjenim Američkim Državama počinje najveći show, a to su predsjednički izbori. Za sada je proces još uvijek u fazi unutarstranačkih izbora, ali ono što se dogodilo u Iowi, gdje službeno počinje utrka, obećava dobru zabavu.

Prije tri dana je bio kaotičan utorak. Predizbori američke Demokratske stranke u Iowi su trajali cijeli dan i kasno po srednjoeuropskom vremenu su objavljeni prvi rezultati s obrađene dvije trećine glasova. Vodi mladi Pete Buttigieg (39), deklarirani gay koji živi u istospolnoj zajednici s partnerom, dobio je 26,9 posto glasova. Na drugom mjestu je takozvani „demokratski socijalist“ Bernie Sanders s 25,1 posto dobivenih glasova. Treća je Elizabeth Warren s 18,3 posto, dok je Joe Biden, bivši potpredsjednik Baracka Obame, četvrti s 15,6 posto glasova. Birači su birali između 11 demokratskih kandidata i ova četiri su izbila na vrh.

Prvi demokrat Iowe, Troy Price, ispričao se za “neprihvatljivo” kašnjenje s objavom rezultata, ali je istaknuo da su podaci koji se sada objavljuju korektni i sigurni.

“Znamo da su ove brojke točne”, rekao je Troy Price i dodao kako je problem bio čisto informatičke prirode, odnosno s aplikacijom korištenom za zbrajanje glasova.

Predsjednik Donald Trump te je predizbore svojih suparnika nazvao “potpunom katastrofom”.

“Ništa ne funkcionira, kao kada su vodili zemlju”, napisao je Donald Trump na Twitteru, dok se čelnik njegove kampanje Brad Parscale zapitao „kako to demokrati misle voditi vladu, a ne mogu organizirati obično glasanje“.

Iowa je relativno mala savezna država sa samo tri milijuna stanovnika i daje zanemariva 42 delegata za demokratsku konvenciju, koja na kraju bira demokratskog kandidata za predsjednika, ali je važna jer određuje kurs za natjecanja u većim državama.

Nakon ovog glasanja na predizborima slijede savezne države New Hampshire, Nevada i Južna Karolina.

Tko god da ostane u utrci do takozvanog “superutorka” 3. ožujka, kad će glasati 15 saveznih država, tog će se dana suočiti s milijarderom i bivšim gradonačelnikom Michaelom Bloombergom, koji je odlučio preskočiti prve savezne države kako bi se koncentrirao na one koje daju više delegata.

Sudeći po prvom danu,cijelu kampanju, od predizbora do dana glasanja u studenom ove godine, vrijedi gledati od početka do kraja. Dobili smo besplatni cirkus. Naoružajte se kokicama, raznim gadžetima i svim što treba i uživajte.

Tu i tamo izborni proces možete komentirati kako vas je volja, kako niste u Rusiji, a vjerojatno niste, neće vas iskopati CNN ni poznati reporter Matthew Chance, koji je 2018. pronašao ambalažu informatičke opreme u kontejneru za smeće u St. Peterburgu i „urbi et orbi“ proglasio „kako je našao tvornicu ruskih trolova koji su imali izravan utjecaj na izbore u Sjedinjenim Državama“. Zapravo, baš šteta, jer bolje da vam pred kuću dođe CNN zato što ste postavili nekoliko objava na Facebooku, nego da vas sustigne kletva „Dabogda ti ispred kuće izvještavao Andrija Jarak“. Za neupućene, Andrija Jarak je godinama za Novu TV izvještavao samo o nesrećama, stradalima i ubijenima. Dakle, kokice i daljinski upravljač u ruke i mladi Pete Buttigieg, Bernie Sanders, Elizabeth Warren, Joe Biden, Michael Bloomberg i kasnije Donald Trump vam jamče dobru zabavu.

Pitate se zašto? Krenimo odmah. Predizbori među republikancima bila bi izuzetno dosadni. Za četiri godine je Trump tamo očistio sve svoje protivnike i jednoglasnim “odobrenjem” Republikansku stranku pretvorio u svojevrsnu verziju pokojne Komunističke partije koju su vodili Crveni Kmeri. Po ustroju, naravno, ne ideološki, iako mi nije jasno zbog čega i kome ovo pojašnjavam.

Govori republikanskih senatora započinju i završavaju “Hvala, druže Trump, za naše sretno djetinjstvo”, a Trumpov govor od prije nekoliko dana je podsjećao na “Neka nad Amerikom vječno sunce sja“, uz poznate floskule o  tome kako je “Amerika najveća”, “molekulama slobode”, “zemlji koja donosimo demokraciju u svijet i voli Irance”, ali ti vražji Iranci više vole „mesara Sulejmanija“, kako je nazvao likvidiranog generala, a ne „ruku mira i prijateljstva koju im nudi Trump“. Kad je već tako, umjesto bivšeg „Hvala vam i zdravo drugovi proleteri“, ili kako je već po odlasku pozdravljao Pol Pot, Trump je ipak „konzervativan“ i pozdravio je se “Bože čuvaj Ameriku”. Naravno, Donny je „konzervativan“ sve do trenutka kada za sobom zaključa vrata kraljevskog apartmana u nekom od hotela u svjetskim metropolama, jer je u društvu „kraljica noći“ teško ostati „konzervativan“, a dokazano je da ih Trump voli.

Sada nam slijedi lavina obećanja, preustroja, reformi, „green“ i „dark“ poslova, političke promidžbe, ali sve lažno koliko i sjajno.

Prije nego što je Trump govorio u Kongresu, nije se rukovao s Nancy Pelosi, a kao odgovor ona je javno poderala svoj primjerak Trumpovog govora. Ameriku, najveću svjetsku supersilu, vode ljudi na razini dječjeg vrtića.

“Više mi nisi prijatelj i ne diraj moje igračke“, sažetak je neverbalne komunikacije između Nancy Pelosi i Donalda Trumpa.

A što ste htjeli? Pa ljudi su u određenoj dobi u kojoj se senilnost i ispadi opraštaju. Gerontokracija u Sjedinjenim Državama je u punom jeku i uskoro ćemo na hodnicima Kongresa gledati utrke u invalidskim kolicima. Koliko je Bidenu zapravo godina? Službeno je prošlog studenog navršio 77, a kad bi bio izabran, zakletvu bi položio u 78. Prosjek popravlja mladi Pete Buttigieg, ali ima „malu manu“ koju puritanska Amerika, koja još biološki nije izumrla, nikako ne može pojmiti.

Zato je Demokratska stranka puno zabavnija. Tam su svi u ratu protiv svih.

Joe Biden, klan Clinton i Barack Hussein Obama su dali izjave “da se glasa za bilo koga, samo ne za Sandersa”. I to se zove „Demokratska stranka“? Možete kupiti Ford bilo koje boje, pod uvjetom da je crn.

A onda su, kao što je objašnjeno na početku, prvopričesnici u Iowi izazvali kolektivnu histeriju u cijelom establišmentu. I demokratskom i republikanskom.

Osim toga, Trump je tako „uneredio“ Bidena da je već sad pao na četvrto mjesto. Iako je, obzirom o kome je riječ, možda i to precijenjeno?!

Trump već godinu dana otkriva korupcijske afere oko Bidena, traži istrage, uvlači Ukrajince u to, a ispada da će se u finalu Trump morati suočiti s nekim drugim. Lažni početak? Tko će ga znati?!

Demokratski je stroj sa svoje strane postao histeričan, jer cijelu godinu pokušava spasiti potonulog Bidena, iako nitko razuman ne zna zašto, da bi na kraju sve propalo.

Michael Bloomberg, hitno ubačen u bitku, pokušava napuniti državu novcem. Već je za kampanju bacio preko 300 milijuna i namjerava uložiti najmanje milijardu, ali već kasni. Sve njegove nade polaže u “superutorak”, odnosno prvi utorak u ožujku, kada će se na predizborima glasati istovremeno u četvrtini saveznih država. Ako tamo ne pomete konkurenciju, nikada ni neće.

Bivši Trumpov strateg i glavni čovjek desničarske internetske stranice Breitbart, Steve Bannon, Bloomberga naziva “oligarhom” i kaže da bi političari u Sjedinjenim Državama trebali slušati radničku klasu. Koju? Onu u Kini, gdje se izrađuje većina proizvoda za američko tržište, ili nekoj drugoj azijskoj zemlji? Američki BDP oko 80% pune usluge, nešto manje od petine čini realni sektor, a samo jedan posto su farmeri i poljoprivreda. Nazvati činovnika na Wall Streetu „radničkom klasom“, iako je po definiciji i on radnik, jer prodaje svoj rad za novac, obična je besmislica. Ali se čini da i Bannon voli „američki novogovor“ i terminologiju koju smo na ovim prostorima koristili prije nekoliko desetljeća u kojoj se spominju „radnička klasa“, „buržoazija“, „banda i reakcija“, „birokracija i tehnokracija“, itd., itd. itd. Dakle, ako želite odseliti u SAD, prvo skočite na tavan i pogledajte da niste bacili udžbenike iz „marksizma“ i TIPSS-a. Tko ne zna što je TIPSS, neka pita roditelje, da se možemo vratiti američkim izborima.

Dok s desnice Bannon grmi o „radničkoj klasi“, iz demokratskog boka Bernie Sanders lupeta o “oligarsima” i “opresivnim kapitalistima”, a „lupeta“ zato što je i on kandidat sustava i nije nikakav reformator, a kamoli revolucionar.

No, ovdje imamo jednu zanimljivost, jer  liberalna propaganda već dvadeset godina viče da oligarsi postoje samo u Rusiji, gdje ih zapravo već odavno nema.

O da, skoro da sam zaboravio. Program, koji broji glasove za demokratske prvopričesnike razvila je tvrtka koja pripada jednom od kandidata. Je li to u redu? Ako se sjetimo Staljina i poznate izreke da nije važno tko glasa, već tko broji glasove, onda baš i nije. Osim toga, ta se tvrtka zove, nećete vjerovati, Shadow Inc. ili „Sjenka“. Samo bi zli genij mogao smisliti bolji scenarij.

Razumijete li sada poantu? Izbori su formalno tek počeli i svi mokre jedni po drugima. Možete li zamisliti što će se dogoditi do jeseni?! Vodit će se takva borba da neće ostati kamen na kamenu.

Ali sve to je zaista nevažno. Ako ste letimično slušali sve vodeće kandidate, onda ste čuli kako Trump govori o svojoj genijalnosti i Božjoj odabranosti i što se više snalazi u Bijeloj kući sve više koristi ovu retoriku.

Elizabeth Warren obećava da će za zdravstveno osiguranje izdvojiti 23 000 milijardi dolara i bit će dostupno svima. Sanders također obećava zdravstveno osiguranje za sve, kao i otpis svih studentskih dugova, dok drugi pokušavaju držati korak s njihovim populizmom. Srećom nema Alexandrie Ocasio-Cortez, koja voli „Modernu monetarnu teoriju“ )MMT) i upalila bi štampariju Federalnih rezervi, sve dok cijela Amerika ne bi bila preplavljena zelenim novčanicama.

Ali nitko ne kaže odakle će uzeti novac za svoja obećanja. Nitko, uključujući Trumpa i Bloomberga, ne može jasno objasniti kako će Sjedinjene Države namaknuti ta sredstva. Čak ni Alexandria Ocasio-Cortez ne zna čime će platiti papir i zelenu boju za kvadrilijune dolara, koliko bi odštampala i podijelila.

U međuvremenu javni dug raste za više od 1000 milijardi dolara godišnje, usprkos činjenici da je Trump obećao da će ga platiti. Proračunski deficit u istom omjeru je konstanta, a gospodarski rast od nešto više od 2% je „standard“ postignut još u drugom Obaminom mandatu, a taj rast ne jamči ništa spektakularno. Konačno, isti rast ima Rusija, ali „zli Rusi“, s istim brojkama, „stenju pod teretom sankcija“.

Nitko od kandidata ne razumije ili ne želi razumjeti suštinu problema s kojima se suočavaju Sjedinjene Države, a pogotovo ne znaju kako ih riješiti.

Stoga u ovom slučaju izbori ne mogu izliječiti Ameriku, a njihov rezultat je od sekundarnog značaja. Zato nam ostaje da se opustimo i uživamo u samom izbornom procesu. Ako ništa drugo, do studenog imamo zajamčenu zabavu.