Izrael ima ozbiljnih problema s percepcijom stvarnosti i očajnički gleda u SAD

Prije četiri dana je izraelski Haaretz objavio opširnu reportažu o tome ” kako je interes Vladimira Putina u Siriji i Libanonu ograničiti izraelske vojne opcije, čak i ako zna da Hezbollah tamo pokušava proizvesti svoje oružje “.

“Igrati šah s Hezbollah je jedna stvar, a pokušati shvatiti što Putin želi u Siriji, možda i Libanonu, čak i dok Hezbollah tamo pokušava proizvesti oružje, to je sasvim drugačiji izazov”, piše Haaretzov analitičar Amos Harel.

Izraelski novinar čak i primirje s Hamasom, koje je Izrael bio prisiljen prihvatiti zbog neučinkovitosti sustava “Iron Dome”, koji je uspio presresti jedva četvrtinu Hamasovih projektila ispaljenih na teritorij kojeg nadzire izraelska vojska, pripisuje ulozi Rusije u regiji.

“Iako to može zvučati kao nepristojni izgovor, jedan od razloga izvanredne opreznosti Izraela u suočavanju s Hamasom u Pojasu Gaze je sve veća zabrinutost Tel Aviva zbog sjeverne fronte”, dodaje Amos Harel, iako je Netanyahuov ministar Tzachi Hanegbi priznao “kako je primirje s Hamasom bilo najbolje rješenje, jer bi izbijanje rata u Pojasu Gaze vrlo skupo koštalo Izrael, osobito ako bi Hamasovi projektili dosegnuli Tel Aviv”.

Debka File: Libanon od Putina traži da štiti i njegovo nebo

Kako bi nedavni poraz i svojevrsna blokada u kojoj se našla izraelska vojska prošlo što bezbolnije, pobrinuo se izraelski paraobavještajni portal Debka File.

Naime, samo dva dana nakon što je Amos Harel povlačenje iz sukoba s Hamasom pravdao podrškom koju Putin daje Siriji, ali i Libanonu i Hezbollahu u regiji, izraelski portal objavljuje vijest prema kojoj je libanonski predsjednik Michel Aoun od Vladimira Putina “službeno zatražio da Rusija štiti zračni prostor Libanona”. Naravno, informacija dolazi od “anonimnog izvora iz vrha izraelske vojske”.

“Libanonski predsjednik Michel Aoun zatražio je od Moskve da libanonski zračni prostor stavi pod zaštitu ruskih sustava protuzračne obrane razmještenih u Siriji, otkrivaju vojni i obavještajni izvori za Debka File. Predsjednik Vladimir Putin još nije odgovorio na zahtjev kojeg je Aoun poslao putem neslužbenih kanala, ali ga dosad nije ni odbio. Za sada je to tema rasprave na najvišim razinama ruskog Ministarstva obrane, koje imaju namjeru preporučiti odobrenje”, piše izraelski portal, iako nijedan ruski izvor, ako izuzmemo one koji su citirali izraelski paraobavještajni izvor, ne spominje ovu “informaciju”.

“Prema našim izvorima, zahtjev Bejruta je prošao nekoliko nacrta uz pomoć prijatelja i saveznika predsjednika Aouna, vođe Hezbollaha Hassana Nasrallaha, koji ga je na kraju odobrio, što znači da se na njemu radilo sve dok ga nije odobrio Teheran. Ako Putin odluči prihvatiti zamolbu Libanona za pružanje protuzračne obrane od strane ruske vojske, Izrael će se suočiti s dodatnim ruskim ograničenjem za operacije zračnih snaga na istočnom Mediteranu i moćnim ruskim sustavima protuzračne obrane koji su u posljednjim fazama razmještaja u Siriji. Ovaj sustav se sastoji od protuzračnih sustava S-300, S-400 i Pancir-S1E, potpomognut različitim baterijama protuzračnih projektila srednjeg i kratkog dometa i naprednim sustavom elektroničke protuzračne mreže. Putinovo odobrenje libanonskog zahtjeva bi omogućilo Hezbollahu da se prvi put, pod kišobranom svjetske sile, bori protiv mogućeg izraelskog zračnog napada”, nastavlja dalje izraelski portal s nešto stručnijom, ali gotovo identičnom informacijom koju je objavio Haaretz, koju je dodatno začinio zahtjevom kojeg je libanonski predsjednik Michel Aoun “uputio Kremlju”.

“Premijer Benyamin Netanyahu je u nedjelju, 18. studenog, uvjeravao Odbor za vanjske poslove i sigurnost Knesseta da izraelsko zrakoplovstvo nema nikakvih ograničenja za svoje operacije nad Sirijom, što je daleko od realnosti, posebice u svjetlu ruskih protumjera. Što se tiče njegove tvrdnje da su izraelske zračne snage usporile te operacije zato što je Iran smanjio isporuke oružja u tu zemlju, vojni i obavještajni izvori pojašnjavaju ovu sliku. Iran je zapravo završio predviđene isporuke oružja Hezbollahu, a to je mogao učiniti zbog prestanka zračnih napada Izraela. Najatraktivnije oružje koje je stekao Hezbollah su bile komponente za nadogradnju Hezbollahovih površinskih projektila s preciznim GPS navođenjem. Ova nadogradnja se provela u desecima malih radionica raspoređenih diljem Libanona i Sirije”, zaključuje izraelski portal, koji u trećem dijelu izvješća završava s tvrdnjom da je Hezbollah dobio i nadogradio svoje projektile zahvaljujući ruskoj intervenciji koja je na više od dva mjeseca zaustavila izraelske udare na ciljeve u Siriji, čak i Libanonu, neovisno o navodnom zahtjevu libanonskog predsjednika Michela Aouna.

Ovdje smo citirali samo dva od desetine izraelskih izvora, koji za sve krive grozne Ruse koji ne vjeruju izraelskom režimu i njegovim generalima da nisu ništa skrivili tijekom incidenta s obaranjem ruskog zrakoplova Il-20 kada je poginulo 15 ruskih vojnika. Ostale publikacije manje ili više pišu isto i Hamas je ojačao zato što je ojačao Hezbollah, a Hezbollah je ojačao zato što ima podršku Irana i zaštitu Rusije. Kako je ovo zaista prvi p ut da je Izrael morao obustaviti vojne operacije izvan “njegovih” granica,  logično je da dnevni listovi i paraobavještajni portali javnosti ponude zadovoljavajući ispriku kako bi se smanjila frustracija.

Razvoj situacije ovisi o Washingtonu u kojem vlada kaos

Koliko će Izrael izdržati da ne pokrene bilo kakvu vojnu operaciju u bilo kojem smjeru, teško je predvidjeti, a to u velikoj mjeri ovisi i o stavu Washingtona.

U tom smislu, Philip Giraldi za AH Tribune piše kako za nadolazeći Božić treba tražiti darove od Trumpa, ali je zapadno krilo Bijele kuće “puno idiota”.

Tamo je savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton, koji je nedavno dobio prestižnu nagradu “Branitelja Izraela”, čak i ogromni Mike Pompeo, koji se hrabro suprotstavlja blagdanskim običajima i izjavljuje kako se iranski narod treba predati ili umrijeti gladi. Tamo je još uvijek Nikki Haley, koja je hrabro glasala da se dio Sirije kao poklon za blagdane da Izraelu.

No, prema Philipu Giraldiu, najveći luđak u Trumpovoj upravi proteklog mjeseca je cijenjeni američki specijalni predstavnik za Siriju James Jeffrey. Možda je ovu titulu zaslužio što relativno mudro karijeru počeo kao diplomat u State Departmentu, služeći u američkim veleposlanstvima u Iraku, Turskoj i Albaniji.

Morao je vrlo naporno raditi da postane prvak u budalaštinama, ali su mu u tome uvelike pomogli angažman na Institutu za bliskoistočnu politiku Washingtona (WINEP) i podrška iz sjene Američko-izraelskog odbora za javne poslove (AIPAC).

James Jeffrey je ubrzo nakon što je imenovan na to mjesto u kolovozu izjavio da sirijski teroristi “nisu teroristi, već ljudi koji se u građanskom ratu bore protiv brutalnog diktatora”. Potom je otputovao je na Bliski istok, gdje je, naravno, prvo posjetio Izrael i tamo se susreo s premijerom Benjaminom Netanyahuom. Nakon tog susreta su mediji pisali kako je dobio izravne naloge od Netanyahua što činiti.

Jeffrey je osobito bio aktivan početkom ovog mjeseca. 7. studenog je izjavio “kako bi želio vidjeti Rusiju da da dozvolu Izraelcima da napadaju iranske ciljeve u Siriji”. Što se tiče moguće buduće uloge Irana u Siriji, primijetio je da su “Iranci problem, a ne rješenje”.

Ono što je Jeffrey mislio, budući da je Izraelu bilo “dopušteno” da provede stotine zračnih udara u Siriji protiv iranskih ciljeva, jeste da se ta praksa treba nastaviti.

Izrael je nije “smanjio broj napada”, kako tvrdi Netanyahu, nego ih je u potpunosti  suspendirao nakon obaranja ruskog zrakoplova u rujnu u incidentu za kojeg Moskva optužuje Izrael, čak i ako je projektil koji je pogodio Il-20 ispalila sirijska vojska. Petnaest ruskih vojnika ubijeno je, a prema ruskim vojnim izvješćima se Izrael namjerno koristio ruskim zrakoplovom da sakrije prisutnost svog zrakoplova u tom dijelu zračnog prostora. Rusija je odgovorila slanjem naprednih sustava S-300 Siriji, koji pokrivaju većinu razvijenih područja zemlje.

Jeffrey je ovu situaciju komentirao izjavom: “Vrlo smo zabrinuti zbog toga što je sustav S-300 razmješten u Siriji. Problem je u detalju. Tko će ga provjeravati? Koju će ulogu igrati?”

Čak je branio apsurdnu tvrdnju da je Rusija, neupitni saveznik Sirije, dopustila Izraelu da nastavi provoditi zračne udare, uz tvrdnju “kako Moskva razumije egzistencijalni interes Izraela i podržava ga”.

“Za izraelsku vladu je egzistencijalni interes blokirati Irana od dugoročne projekcije snaga, kao što je raspoređivanje projektila zemlja-zemlja u Siriji”, rekao je Jeffrey, iako je potpuno nejasno zašto bi to bio i “egzistencijalni interes Rusije”, kojoj je trenutno jedini interes da ne dođe do sveopćeg rata na Bliskom istoku i da se iskorijeni terorizam.

Potom, 15. studenog, James Jeffrey izjavljuje “kako američki vojnici neće napustiti Siriju prije nego budu sigurni da su zadali odlučujući poraz ISIL-u”.

Istovremeno je iznio optužbe protiv Sirije i Irana koje graniče sa zdravim razumom.

“Washington ne može zamisliti konačni poraz ISIL-a sve dok ne bude temeljne promjene sirijskog režima i uloge Irana u Siriji, koji su uvelike pridonijeli usponu Islamske države 2013. i 2014. godine” prije tjedan dana je izjavio Jeffrey i Philip Giraldi uopće ne griješi kada ga je proglasio “idiotom mjeseca u Bijeloj kući”.

Naravno, nitko od onih koji prate situaciju na Bliskom istoku, osim Jeffreya i izraelske vlade, ne vjeruju da su Damask i Teheran odgovorni za stvaranje ISIL-a. U to ne vjeruje ni Donald Trump, koji je u predizbornoj kampanji pitanjem “tko je stvorio ISIL” znao začepiti usta brbljavoj Hillary Clinton.

Potom je James Jeffrey optužio predsjednika Bashara Al-Assada zbog nasilja u Siriji, koje je, kako tvrdi, doprinijelo usponu ove terorističke skupine u Siriji i Iraku. Rekao je da je “sirijski režim proizveo ISIL”.

Jeffreyeva formula reciklira mit da se sirijska oporba sastojala od dobrih ljudi koji su u zemlji htjeli uspostaviti demokraciju. U stvarnosti, oni su bili teroristi od samog početka, a skupine kao što su ISIL i Al-Qaeda su brzo preuzele kontrolu nad pobunom, ali Jeffrey je toliko nezainteresiran da to shvati, jer je to ista priča koju propagira izraelski režim.

Zanimljivo je da ne spominje američku invaziju na Irak, što je bila podrška Izraelu, baš kao i nemilosrdni pritisak na Siriju sa Zakonom o odgovornosti iz 2003. godine. Većina objektivnih promatrača vjeruje da su upravo ove akcije znatno pridonijele nastanku i usponu ISIL-a. Većina je uvjerena da Damask i Teheran nemaju nikakve veze s tim i da su sirijski i iranski narod, sa svojim saveznicima, odigrali ključnu ulogu u porazu ove terorističke organizacije na bojnom polju.

Ako koji režim treba svrgnuti to je onaj u Washingtonu

Nepokolebljiv stav Jeffreya, koji je istovjetan izraelskoj procjeni krize u Siriji, nije iznenađenje s obzirom na njegov pedigre u Washingtonu. Ali u istom intervjuu u kojem je optužio Iran i Siriju čudno tvrdi “kako SAD ne govore o smjeni režima, nego o promjeni  ponašanja vlade i države”, što su ujedno i poruke Pekingu i Moskvi, od kojih se proteklih tjedana iz Washingtona gotovo svakodnevno traži da “promijene ponašanje”.

Zapravo je jedina nužna promjena režima ona u Washingtonu, uključujući Jeffreya, Boltona, Haley, Pompea i ostatak Trumpovog tima. Još kad bi se mogao osloboditi zeta Jareda Kushnera i njegove skupine ortodoksnih Židova, “mirovnog posrednika” Jasona Greenblatta i Davida Friedmana, američkog veleposlanika u Izraelu, možda bi se nešto moglo očekivati od druge ili treće po redu Trumpove uprave.

Što se tiče Jeffreyevih smiješnih uputa Sirijcima i Rusima, to su simptomi servilne ekipe koja se čvrsto distopijskih izraelskih ideja, koje neumorno nastavljaju promicati, zaslijepljeni američkom svemoći. Netko bi im trebao reći mu da je zbog njihovih gluposti ta moć postala roba kojoj drastično pada, ali oni to ionako ne mogu čuti.

Osim toga, nitko od ovih aparatčika nije u stanju promicati bilo kakav nacionalni interes Sjedinjenih Država, niti to čine. Jednom kada nestanu, Sjedinjene Države se mogu oprostiti od Bliskog istoka i ostaviti suverene nacije da same rješavaju svoje probleme,a upravo je to najveći strah, gotovo opsesivna paranoja izraelskog režima, koji svoju neaktivnost trenutno pravda ruskom prisutnošću u Siriji i nekakvim poluslužbenim zahtjevima za uspostavu paktova, ovog puta između Libanona i Rusije.

To je besmislica i zbog činjenice da se zahtjev pripisuje predsjedniku Michelu Aounu, bivšem generalu i ratniku s preko 30 godina službe, od kojih 15 godina u ratu, koji je znao biti vrlo nepopustljiv prema nekim zahtjevima Hezbollaha, iako su politički saveznici i Aoun je osobni prijatelj Hassana Nasrallaha.

Haaretz / Debka / AHTribune

Izraelski ministar priznaje: Prihvatili smo prekid vatre zbog straha od palestinskih projektila

ANALIZA: Završila je era nekažnjivosti Izraela