Izrael je Gazu pretvorio u groblje za novinare – Gdje je međunarodno pravo?

S više od 175 ubijenih novinara na dužnosti, Izraelov genocidni rat u Gazi postao je najsmrtonosniji za izvjestitelje od Drugog svjetskog rata. Palestinska novinarka Islam al-Zaanoun bila je toliko odlučna u izvještavanju o ratu da se vratila na posao dva mjeseca nakon poroda. No, poput svih novinara u Gazi, ona nije samo izvještavala o priči – ona ju je živjela.

Tridesetčetverogodišnjakinja, koja radi za Palestinsku televiziju, rodila je djevojčicu u gradu Gazi nekoliko tjedana nakon početka brutalnog izraelskog napada prošlog listopada. Morala je imati carski rez dok su izraelski zračni napadi tukli pojas. Njezini liječnici operirali su u mraku, koristeći samo svjetla svojih mobitela kao vodilju.

Sljedećeg dana otišla je kući, ali dan nakon toga morala je pobjeći od borbi, vozeći se dalje na jug sa svoje troje djece. Devet dana nakon poroda, bila je prisiljena napustiti svoj automobil i nastaviti pješice. “Morala sam hodati 8 kilometara (5 milja) da bih došla do juga sa svojom djecom,” rekla je. “Posvuda su bila tijela i leševi, užasan prizor. Osjećala sam da će mi srce stati od straha.” Samo 60 dana kasnije, vratila se pred kameru kako bi izvještavala o ratu, pridruživši se redovima palestinskih novinara koji su svijetu pružili jedini prozor u sukob u odsutnosti međunarodnih medija, kojima izraelske vlasti nisu odobrile slobodan pristup. “Dopisnici imaju izvještavanje u krvi, to se ne uči, pa ne mogu dugo biti daleko od izvještavanja,” rekla je al-Zaanoun za Thomson Reuters Foundation.

Prema podacima američkog Odbora za zaštitu novinara (CPJ), od 4. listopada ubijeno je najmanje 127 novinara i medijskih djelatnika od početka sukoba. To je proteklu godinu učinilo najsmrtonosnijim razdobljem za novinare otkako je ovaj nadzornik tiska počeo voditi evidenciju 1992. godine. Skupina za zagovaranje slobode tiska Reporteri bez granica zabilježila je više od 130 ubijenih palestinskih novinara u Gazi u protekloj godini, uključujući najmanje 32 medijska djelatnika za koje kažu da ih je Izrael izravno ciljao. Prema Medijskom uredu Gaze, međutim, broj smrtnih slučajeva iznosi čak 175. Do danas je CPJ utvrdio da je najmanje pet novinara izravno ciljano od strane izraelskih snaga u ubojstvima koja CPJ klasificira kao ubojstva.

Među njima je i novinar Reutersa Issam Abdallah (37), kojeg je ubila izraelska tenkovska posada u južnom Libanonu prošlog listopada, kako je utvrdila Reutersova istraga. CPJ još uvijek istražuje detalje radi potvrde u najmanje 10 drugih slučajeva koji ukazuju na moguće ciljanje. Iskusni dopisnik Al Jazeere iz Gaze Wael al-Dahdouh, sa sjedištem u Dohi, izgubio je pet članova uže obitelji, uključujući jednog sina koji je također bio novinar.

Al-Dahdouhova supruga, dvoje druge djece i unuk ranije su poginuli u ratu. Potpukovnik Richard Hecht, međunarodni glasnogovornik Izraelskih obrambenih snaga, rekao je u vrijeme Abdallahova ubojstva: “Mi ne ciljamo novinare.” Nije dao daljnji komentar. Više od 41.600 ljudi ubijeno je u Gazi, a gotovo 100.000 je ranjeno od 7. listopada, prema podacima Ministarstva zdravstva Gaze. Izrael je pokrenuo ofenzivu nakon što je Hamas provalio u južni Izrael, ubivši oko 1.200 ljudi i uzevši više od 250 talaca, prema izraelskim podacima.

‘Gdje je međunarodno pravo?’

Za novinare poput al-Zaanoun, izazovi nisu ograničeni samo na održavanje sigurnosti tijekom izvještavanja. Poput ostalih 2,3 milijuna ljudi u pojasu, medijski djelatnici su više puta raseljeni, gladovali, oskudijevali vodom i skloništem te oplakivali mrtve susjede i prijatelje. Hrana je oskudna, pelene su skupe, a lijekova nedostaje, rekla je al-Zaanoun. Uz profesionalnu želju za nastavkom izvještavanja, mora staviti hranu na stol jer njezin suprug ne može raditi od početka rata. “Ako ne radim, moja djeca će gladovati,” rekla je.

Poput svih Gažana, boji se za svoju sigurnost i ne usuđuje se prkositi izraelskim naredbama za evakuaciju. “Nismo imali nikakvu zaštitu zapravo. Da smo odlučili ostati u sjevernim područjima, to bi nas definitivno koštalo vrlo visoke cijene i to se dogodilo našim prijateljima,” rekla je. Izraelski rat potpada pod složeni međunarodni sustav pravde koji se pojavio nakon Drugog svjetskog rata, a veliki dio je usmjeren na zaštitu civila.

Čak i ako države kažu da djeluju u samoobrani, međunarodna pravila o oružanom sukobu primjenjuju se na sve sudionike u ratu. Članak 79. Ženevskih konvencija tretira novinare koji rade u konfliktnim okruženjima kao zaštićene civile ako se ne uključe u borbu. U ožujku su vodeći čelnici višestrukih globalnih medijskih kuća potpisali pismo kojim pozivaju izraelske vlasti da zaštite novinare u Gazi, navodeći da su izvjestitelji radili u nezapamćenim uvjetima i suočavali se s “ozbiljnim osobnim rizikom.”

Ono što je CPJ nazvao “najopasnijem” ratom za novinare odjeknulo je diljem svijeta, ulivši strah u izvjestitelje koji su zabrinuti zbog postavljanja smrtonosnih presedana. Abdalle Ahmed Mumin, iskusni freelance reporter i glavni tajnik Sindikata somalijskih novinara, rekao je da je i sam doživio nasilje, ali ga je šokiralo ono što se događa u Gazi. “Osobno sam bio meta. Bio sam pritvoren, bio sam nepravedno otet nekoliko puta,” rekao je u intervjuu za Thomson Reuters Foundation.

“Znam sve te stvari, ali nisam svjedočio vrsti brutalnosti kroz koju prolaze novinari u Gazi.” Od 1992. godine, 18 Muminovih prijatelja i kolega ubijeno je u Somaliji, gdje su prvo ratni vođe, a kasnije teroristi povezani s al-Qaidom, al-Shabaab, uzrokovali godine sukoba. “Bojim se biti novinar… zbog neuspjeha međunarodnih mehanizama zaštite, neuspjeha međunarodne zajednice,” rekao je. “Gdje je međunarodno pravo? Gdje je međunarodno humanitarno pravo?”