Izraelska vojska saznala da F-16 ipak nije podvodni zrakoplov

Naslov je ironičan, ali je situacija vrlo ozbiljna i ozbiljno je narušila povjerenje izraelskih vojnika u vojno zapovjedništvo zemlje.

Naime, nedavne poplave koje su pogodile Bliski istok ukazale su na problem izraelskog upravljanja civilnom zaštitom. Ovo je problem koji izravno utječe na izraelske snage, ne samo u smislu sposobnosti nošenja s katastrofama, već i zbog povjerenja vojske u svoje političke i vojne vođe.

Obilne kiše koje su bjesnile nad Izraelom, a koje su vrhunac dosegle u tjednu između 6. i 12. siječnja, uzrokovale su snažne poplave koje su rezultirale sa sedam smrtnih slučajeva i nepoznatim brojem raseljenih osoba.

Ove vremenske nepogode su pogodile i vojne objekte, posebno zračnu bazu Hatzor u središnjem zapadnom dijelu zemlje. U zračnoj bazi Hatzor su poplavljeni hangari u kojima su bili stacionirani F-16C i F-16D zračnih snaga Tel Aviva. Potvrđeno je da je najmanje osam zrakoplova ostalo pod vodom i da su „privremeno povučeni iz službe“.

Iznenadni niz vremenskih nepogoda,  iako su bile najavljene, najviše je pogodio izraelski vojni sustav zaštite kojim upravlja Glavni stožer, koji se praktički urušio, usprkos vrlo velikom broju zahtjeva za spasilačkim operacijama.

Na primjer, u regiji Nahariya je 91. divizija krenula u akciju kako bi spasila desetine ljudi zarobljenih poplavom. Cijela dva dana su vojnici i tehnika postrojbe kojom je zapovijedao general Shlomi Binder bili zaposleni u ovoj izvanrednoj aktivnosti.

Problem s upravljanjem u izvanrednim situacijama je bio očigledan. Prema izvještajima izraelskih medija, stanovništvo se žalilo na kašnjenje dolaska pomoći, a uzrok se može pripisati padu sustava hitne pomoći koji je dizajniran da riješi zahtjeve od više od 2000 hitnih poziva u roku od oko sat i pol.

Navodno je sustav civilne zaštite Izraela nadgledan najmanje dva desetljeća kako bi se točno prepoznali intervencijski kapaciteti njegovih komponenti, na primjer vatrogasaca, koji su najslabija karika cijelog sustava. Da bi otklonio ove nedostatke, Tel Aviv zapošljava vojsku. Međutim, ova praksa sa sobom nosi značajne probleme u slučaju sukoba.

Trenutna situacija  zabrinjava vojsku, koja upozorava da se, iako je rat malo vjerojatan, ovaj događaj ipak ne smije podcijeniti i zbog čega se vojne jedinice koriste za pomoć civilnom stanovništvu u slučaju prirodne katastrofe ili tijekom mogućeg raketnog napada većih razmjera, a možda bi trebale biti  angažirane negdje drugdje u sprečavanju neprijateljskih aktivnosti.

Na primjer, u slučaju rata bi 91. divizija bila na čelu borbe protiv Hezbollaha, pojašnjavaju izraelski vojni mediji. Prema predviđanjima izraelske vojske, Hezbollah bi se koristio samoubilačkim napadima i masovnom upotrebom raketa kratkog dometa tipa „Kaćuša“ protiv civilnih i vojnih ciljeva smještenih duž sjeverne granice cionističkog entiteta.

Stoga bi velika ovisnost civilne obrane o oružanim snagama, koja je u mirnodopsko vrijeme apsolutno očita, postala problem u ratu, upravo zato što se vojska mora baviti hitnijim zadaćama, ostavljajući civilno stanovništvo u rukama već citirane “slabe karike” koja bi se s brojnim zahtjevima za intervencijama jednostavno srušila, kao što je bilo tijekom nedavnih poplava.

Vojnici ne vjeruju vođama

Ono što se dogodilo u zrakoplovnoj bazi Hatzor, gdje je osam F-16 “izbačeno iz stroja“, unijelo je razdor između vojnih vođa i osoblja kojem je zadaća širenje propagande.

Izraelsko vojno zapovjedništvo je u stvari je objavilo prve informacije o šteti na bazi tek nakon tri dana, a slike nakon četiri, iz razumljivih razloga povezanih s propagandom u razdoblju u kojem su međunarodne napetosti s Iranom i drugim regionalnim protivnicima na najvišim razinama.

To je izravno uzrokovalo nepotrebno kašnjenje u upravljanju krizama i službenoj procjeni štete, koja očito ne odgovara stvarnosti, što je samo povećalo osjećaj nepovjerenja pilota i vojnog osoblja u zapovjedništvo.

I ranije je bilo poplava i drugih katastrofa. 1992. godine je u bazu Hatzor bilo potrebno premjestiti zrakoplove iz podrumskih hangara, a iste godine su provedene slične mjere i u drugim vojnim zračnim lukama, poput one u Tel Nofu.

Ali tada su, za razliku od danas, možda upravo zbog pravovremenog priznanja razmjera poplava, lokalni zapovjednici imali priliku brže djelovati.

Što se tiče procjene štete, predviđanja zapovjedništva, diktirana propagandnim potrebama, kao što smo rekli, više su nego optimistična. Glasnogovornik izraelske vojske, general Norkin, zapravo je rekao da će se zrakoplovi vratiti u službu za nekoliko dana, ali vojnici sumnjaju da će to biti moguće.

Brzina protoka poplava je bila takva da je uzrokovana šteta na motorima, kolicima i elektroničkim sustavima zrakoplova, pa će njihov povratak u pogon zahtijevati više popravaka i testiranja koja će se teško dovršiti za nekoliko dana.

Stoga se čini da, također prema izraelskim izvorima, posade i osoblje traže da visoki vojni zapovjednici veću pažnju posvete tome kako vojska, posebno zrakoplovne snage, izgleda iznutra, a ne kako će „izgledati“ za javnost, jer ovakve iznenadne situacije na kraju otkriju istinu, a to narušava vjerodostojnost javnosti u sustav, onaj za upravljanje kriznim situacijama i onaj vojni, kojem je zadaća „obrana“ od hipotetskih samoubilačkih napada Hezbollaha i raketa „Kaćuša“, što je mit kojim se libanonska šiitska armija, što je postala proteklih godina sa sudjelovanjem u sirijskom sukobu, želi prikazati kao militantna skupina na razini takozvane „Islamske države“ ili sirijske Al-Qaede, iako u Tel Avivu dobro znaju raketne i druge borbene kapacitete libanonskog pokreta otpora.