„J’accuse“ Johna Pilgera: Sramotno medijsko razapinjanje kolege Assangea mora stati

Poznati britanski novinar i snimatelj John Pilger je u svom obraćanju prilikom predstavljanja knjige „London of In Defense of Julian Assange“ u izdanju Or Booksa iz New Yorka zatražio da se odmah zaustave laži i medijska hajka protiv Juliana Assangea koji je još uvijek u britanskom zatvoru najviše razine sigurnosti, iako je u Švedskoj oslobođen optužbi za navodno „silovanje“, koje se nikada nije dogodilo.

Britanci ga drže u ekstradicijskom pritvoru na zahtjev Washingtona gdje riskira dugogodišnju robiju samo zato što je obavljao svoj novinarski posao i iz svojih izvora objavljivao informacije o diplomatskim spletkama i tajnim dogovorima utjecajnih svjetskih vođa. Utemeljitelja Wikileaksa se pogrešno optužuje da su meta njegovih objava isključivo SAD i njihovi saveznici. Naime, WikiLeaks je objavio tisuće stranica dopisa diplomatskih misija Rusija s Moskvom, ali u njima nije bilo tako velikih skandala kao u aktivnostima američke uprave.

U hakiranim dokumentima o Rusiji se govori o korupciji, trgovini oružjem, pranju novca, osobnom bogaćenju, iznudama, organiziranom kriminalu koji ima potporu nekih državnih dužnosnika, tajnim računima na Cipru i sličnim nezakonitim aktivnostima. Ove su objave zapadni mediji 2010. dočekali s oduševljenjem i Rusiju opisali kao „mafijašku državu“.

Međutim, tajne američke uprave, raznih američkih dužnosnika i njihovih saveznika u svijetu nisu kriminal i korupcija, već kršenje međunarodnog prava i planiranje, poticanje i provođenje ratnih zločina i genocida u svim dijelovima svijeta. Stoga je tema Rusije kao „mafijaške države“ za javnost brzo postala irelevantna. Assange nigdje u svijetu zbog svog rada nije bio pod istragom i progonom, samo u Sjedinjenim Državama. Čak ni Katar i Saudijska Arabija, čije je zločine otkrio, nemaju ništa protiv njega i nisu pokrenuli nikakve službene istrage protiv Juliana Assangea.

SAD ga terete špijunaža, zločinačko udruživanje, krađe imovine Sjedinjenih Država, kršenje zakona iz oblasti računarstva i veleizdaju. U „svjetioniku slobode govora i ljudskih prava“ Assange može dobiti 45 godina zatvora, a ako se podigne optužnica u više točaka u konačnici bi to moglo biti mnogo više. SAD su u sudskom podnesku od dana 15. prosinca 2015. potvrdile da je u tijeku proces protiv WikiLeaksa.

John Pilger: Prestanite lagati o Julianu Assangeu

Ovim se riječima zapadnim novinarima obratio njihov kolega i dobitnik brojnih nagrada za svoj rad John Pilger.

Novine i drugi mediji u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Australiji nedavno su strastveno tražili slobodu govora, a posebno se borili za njihovo pravo na slobodno objavljivanje, jer su zabrinuti zbog “Presedana Assange”.

Kao da je borba onih koji govore istinu, poput Juliana Assangea i Chelsea Manning sada, upozorenje i njima i da će gorile koje su u travnju izvukli Assangea iz ekvadorske ambasade jednog dana možda doći po njih.

Tako se prošlog četvrtka oštrim tonom oglasio The Guardian. Izručenje Assangea, priče u članku, “nije pitanje koliko je gospodin Assange mudar, još manje koliko je nekome simpatičan. Ne radi se o njegovom karakteru, niti o njegovoj prosudbi. To je pitanje slobode tiska i prava javnosti da zna istinu.”

The Guardian se trudi odvojiti Assangea od njegovih značajnih postignuća, od kojih je profitirao i The Guardianu, ali svojim tekstom otkriva svoju ranjivost, zajedno sa sklonošću njegovih dvostrukih standarda.

Otrov koji je potaknuo na progon Juliana Assangea nije toliko očit u ovom uvodniku kao i obično. Nema izmišljotina o tome kako Assange razmazuje fekalije po zidovima veleposlanstva ili je grozan prema svojoj mački.

Umjesto toga, upućivanja na termine “lik” i “sud” i “sličnost” ovjekovječuju epski prikaz koji je star skoro desetljeće.

Nils Melzer, izvjestitelj Ujedinjenih naroda za mučenje, upotrijebio je prikladniji opis.

“Postojala je nemilosrdna i nesputana kampanja javnog mobinga”, napisao je Melzer, koji taj mobing pojašnjava kao “beskrajan niz ponižavajućih, ponižavajućih i prijetećih izjava u tisku”.

“Iz velike kolekcije, ova ismijavanja predstavljaju mučenje i mogu dovesti do Assangeove smrti“, dodao je dužnosnik Ujedinjenih naroda.

„Kao svjedok puno onoga što Melzer opisuje, mogu se zakleti u istinitost njegovih riječi. Ako bi Julian Assange podlegao patnjama koje prolazi iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, kako liječnici upozoravaju, novine poput The Guardiana dijelit će odgovornost“, piše John Pilger.

„Prije nekoliko dana je čovjek iz Sydney Morning Heralda u Londonu, Nick Miller, napisao je lijeni, duhovit komad s naslovom: “Assangeu nije osvećen, on je samo izbjegao pravdi.” Mislio je na švedsko odustajanje od istrage za takozvano „silovanje“ koje je navodno počinio Assange“, nastavlja britanski novinar.

Millerovo izvješće nije ništa neuobičajeno i maskira se kao tribina za ženskih prava. Nema originalnog djela, nema pravog ispitivanja, samo difamacije.

Ništa se ne može dokumentirati o švedskim revnosnicima koji su odbacili “optužbe” za seksualno zlostavljanje protiv Assangea i podsmjehivali se švedskom zakonu i hvalevrijednoj pristojnosti tog društva.

Nick Miller ne spominje da je 2013. godine švedski tužitelj pokušao odustati od slučaja i poslao je službeni dopis tužiteljstvu u Londonu rekavši da više neće provoditi europski nalog za uhićenje, na što je dobila kratak odgovor: „Ne usuđujte se!”, kojeg je objavila Stefania Maurizi iz talijanskog lista La Repubblica.

U drugim dopisima je prikazano kako su najviše instance pravosuđa u Londonu odvraćali Šveđane od dolaska u britansku prijestolnicu na razgovor s Assangeom, što je inače uobičajena praksa, jer bi time blokirali proces i Assange bi bio oslobođen još 2011. godine.

Nikada nije bilo optužnice. Nikada nije bilo optužbi. Nikada nije bilo ozbiljnog pokušaja da se protiv Assangea sastavi „optužba“ i da ga se dovede pred sud. Ovo je ponašanje čak i švedski žalbeni sud presudio kao nemarno. Isto tako ga je osudio i glavni tajnik Švedske odvjetničke komore.

Obje uključene žene su rekle da nema silovanja, ali ključni pisani dokazi iz njihovih tekstualnih poruka su namjerno uskraćeni Assangeovim odvjetnicima, jer bi to istog trenutka potkopalo sve „navode“ njegovih progonitelja.

Jedna od žena bila je toliko šokirana što je Assange uhićen, da je sama promijenila izjavu kao svjedok. Glavna tužiteljica Eva Finne odbacila je “sumnju o bilo kakvom zločinu”.

Čovjek iz Sydney Morning Heralda zaboravlja kako je ambiciozni i kompromitirani političar Claes Borgstrom, koji je izašao iza liberalne fasade švedske politike, učinkovito iskoristio i oživio cijeli slučaj.

Borgstrom je za novu tužiteljicu postavio bivšu političku suradnicu Marianne Ny, koja nije htjela jamčiti da Assangea neće poslati u Sjedinjene Države ako bude izručen Švedskoj, iako su, kako je izvijestio The Independent, “već provedeni neformalni razgovori između američkih i švedskih dužnosnika o mogućnosti izručenja osnivača WikiLeaksa“.

Prema diplomatskim izvorima, Julian Assange je trebao biti izručen u SAD. To je bila javna tajna u Stockholmu, kao i da slobodarska Švedska ima mračnu i dokumentiranu prošlost predaje ljudi u ruke CIA-e.

Šutnja je prekršena 2016. godine kada je radna skupina Ujedinjenih naroda za proizvoljni pritvor, tijelo koje odlučuje ispunjavaju li vlade obveze iz ljudskih prava, presudilo da je Britanija nezakonito zatvorila Juliana Assangea i pozvalo je britansku vladu da ga oslobodi.

I vlade Velike Britanije i Švedske su sudjelovale u istrazi UN-a i složile su se pridržavati presude koja je nosila težinu međunarodnog prava. No, britanski ministar vanjskih poslova Philip Hammond je ustao je u parlamentu i napao skupštinu Ujedinjenih naroda.

Švedski slučaj bio je prijevara od trenutka kada je policija tajno i ilegalno stupila u kontakt s tabloidom iz Stockholma i zapalila histeriju koja je koju trebala zgaziti Assangea. Otkrića WikiLeaksa o američkim ratnim zločinima su osramotila i sluganske vlasti i njene uglađene interese, a oni koji sebe nazivaju novinarima to „nemilosrdnom Assangeu“ nikad neće oprostiti.

Onda je otvorena sezona lova. Assangeovi medijski mučitelji međusobno su se natjecali u širenju laži i zlostavljanju. Kolumnistica The Guardiana Suzanne Moore ga je opisivala najgorim pogrdnim imenima, a sve zbog činjenice „zato što je bio optužen“, što nikada nije bila istina. U svojoj karijeri, izvještavajući s mjesta ekstremnih previranja, patnji i kriminala, nikad nisam vidio ništa slično, nastavlja John Pilger.

U Assangeovoj domovini, Australiji, ovaj je “mobing” dosegao vrhunac, tako da je nestrpljiva australska vlada predala svog državljanina Sjedinjenim Državama. Premijerka Julia Gillard mu je 2013. željela oduzeti putovnicu i optužiti ga za zločin, ali je zaboravila da sve dok mu se ne dokaže zločin, ona mu ni po kojoj osnovi ne može oduzeti državljanstvo.

Julia Gillard, prema internetskoj stranici Honest History, drži rekord u najfanatičnijim govorima ikad održanim u američkom Kongresu.

„Australija je velika američka  prijateljica”, rekla je uz buku aplauza.

Velika se prijateljica udružila s Amerikom u lovu na Australca čiji je zločin bilo novinarstvo. Odbijeno mu je pravo na konzularnu zaštitu i odgovarajuću pomoć. Kad smo Assangeov odvjetnik Gareth Peirce i ja upoznali dva australska konzularna službenika u Londonu, bili smo šokirani onim što smo saznali o tom slučaju i “sve je bilo ono što čitamo u novinama”. Odricanje jednako „slobodarske“ Australije od svog državljanina je bio glavni razlog za traženje i odobrenje političkog azila Ekvadora. Kao Australac, smatrao sam da je ovo posebno sramotno, nastavlja Pilger.

„Na pitanje o Assangeu, nedavno postavljeno, aktualni australijski premijer Scott Morrison rekao je:

“Trebao bi se suočiti s muzikom”. Ovakva vrsta gnusnog ponašanja, lišenog bilo kakvog poštivanja istine, prava, načela i zakona razlog je zašto se u Australiji, uglavnom pod Murdochovom kontrolom, tisak brine za vlastitu budućnost, baš kao što je zabrinut The Guardian, ali i The New York Times. Njihova briga ima naziv: “Assangeov presedan.”

Oni znaju da im se može dogoditi ono što se dogodili Assangeu. Temeljna prava i pravda koja mu se uskraćuju mogu se uskratiti i njima. Oni su upozoreni. Svi smo upozoreni. Kad god vidim Juliana u tmurnom, nadrealnom svijetu zatvora u Belmarshu, podsjeti me na odgovornost onih koji ga branimo. Ali su u ovom slučaju načela univerzalna. I sam je volio reći: „Nisam ja. To se događa daleko“. Ali on je u srcu ove izuzetne borbe, a to je, prije svega, borba za jedno ljudsko biće čiji je karakter, ponavljam karakter, pokazao najčudesniju hrabrost. Pozdravljam ga.

Ovo je uređena verzija govora kojeg je John Pilger održao prilikom predstavljanja knjige „London of In Defense of Julian Assange“ u izdanju Or Booksa iz New Yorka.

RT