Sve veći broj jakih lidera u Europi i okolici stvaraju velike glavobolje Europskoj uniji. Erdogan, Orban, Trump i Putin kombiniraju čvrste stavove u politici. Ova moderni autoritarni šefovi država govore jezikom demokracije, što ih čini posebno opasnima, rekao je za austrijsku televiziju ORF Jan-Werner Müller, politolog i profesor političkih znanosti sa Sveučilišta Princeton.
Vraćajući se na vanjsku politiku, naglašena su dva sastanka koji su jučer održani u Ankari i Budimpešti. U Turskoj se njemačka kancelarka Angela Merkel sastala s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom države, a u Mađarskoj je ruski predsjednik Vladimir Putin posjetio Viktora Orbana.
“Orban i Erdogan, kao i američki predsjednik, Donald Trump, provode novi stil u politici. Oni tvrde kako samo oni znaju što on misle i što ljudi žele. Oni vladaju autoritarno i s istim uspjehom igraju na provokacije. To je ono što ujedinjuje ova tri lidera”, rekli su David Kriegleder i Margit Feigl.
“Oni nude jednostavne odgovore na složena pitanja, govore o volji naroda, te unose nove vrijednosti nacionalnog ponosa. Uspon jakih lidera u Europi i u okolici Europsku uniju dovodi u stanje borbene pripravnosti. Liberalna demokracija je, kao što znamo, potresena”, kaže politolog i teoretičar demokracije Jan-Werner Müller, koji trenutno provodi istraživanja na Institutu za humanističke znanosti.
Upečatljive primjere vidi među novim populistima, iako najveći dio krivnje snose sami europski političara koji i dalje negiraju bilo kakvu vlastitu odgovornost za neuspjeh njihovih silom nametnutih politika. EU za svoje neuspjehe optužuje sve i svakoga, ali nikada sama sebe.
Međutim, nesumnjivo priznati stručnjak Jan-Werner Müller, za Erdogana, Putina, Trumpa i Orbana kaže:
“Svi oni uvijek prave moralnu razliku između sebe, kao lidera koji shvaćaju istinsku volju naroda, i ostalih, koji su korumpirani, ne rade za narod i možda u korist Europske unije ili multinacionalnih korporacija. U tom smislu, svi oni se sasvim jasno kreću u autoritarnom smjeru. Stoga su opozicija, nezavisno pravosuđe i mediji njihovi neprijatelji, a podijele su njihov program. Prosvjede ili potisnu ili ih pametno iskoriste.”
“U principu, dobro je za njih da mogu reći: “Da, to je navodna manjina, koja prosvjeduju danas.” I dok god mogu na površini održati navodne kulturne borbe, dijelom sasvim namjerno, a ne biti poraženi, to im ide u prilog. Povijest je, na primjer u dvadesetom stoljeću, puna sličnih lidera, ali se nove snažne osobnosti uvelike razlikuju od njih, a to je ono što ih čini tako opasnima”, rekao je za ORF Jan-Werner Müller.
“To nam neće učiniti uslugu i službeno proglasiti kraj demokracije, te tako postati posve autoritarni. Oni govore jezikom demokracije, a neki čak tvrde da su pravi demokrati. Kad imaju toliko toga zajedničkog, postavlja se pitanje kako se jaki pojedinci međusobno odnose? Kada se Viktor Orban u Mađarskoj prijateljski susreće Vladimirom Putinom ili kada hvale Donalda Trumpa, nemoguće ne primijetiti međusobne simpatije. Da pojednostavimo – stalno se govori o tome da nacionalisti u pravilu ne mogu međusobno komunicirati. Ne, oni mogu učiti jedni od drugih i u određenoj mjeri čak i pomoći jedni drugima. Europa bi mogla iskoristiti ove promjene u svijetu, ali mora razmisliti o vlastitim vrijednostima. Međutim, ova fragmentacija će je sigurno raniti”, pesimističan je Müller, ali tvrdi “da se pobjednički marš novih populista ipak može izbjeći, jer njima trebaju pomagači”.
“Potrebno je uzeti u obzir da populisti nisu izolirani, nego pokušavaju slijediti opći trend. Prvo, treba obratiti pažnju na konzervativne aktere, koji mogu reći: “Ja ću im nekako im pomoći” ili “Ne, ja ću se od njih odmaknuti”. Na drugoj strani, ni na zapadu Europe, niti u Sjevernoj Americi populistička ljevica još uvijek nije dobila podršku većine. Imamo jake ličnosti protiv slabe Europe. Tko će im se suprotstaviti u budućnosti? Sada je to prvenstveno jedna jaka žena”, zaključio je Jan-Werner Müller, vjerojatno misleći na njemačku kancelarku Angelu Merkel.
Međutim, iz Njemačke dolazi iznenađenje, koje samo potvrđuje da su akademici i priznati politolozi često tisućama svjetlosnih godina udaljeni od stvarnosti i u trenutku promjena ostanu zatečeni s pitanjem: “Kako se sve to uopće moglo dogoditi?”
“Gledajući Njemačku, Putin može umirati od smijeha”
Danas u Njemačkoj postoje vrlo jaki proruski osjećaji, iako stanovnici zemlje ne shvaćaju koliko je to opasno, kaže novinar i publicist Boris Reitschuster.
U intervjuu za Apostrof Boris Reitschuster je rekao “kako neki misle da je Njemačka jedina prijetnja Putinu, a on bi mogao umrijeti od smijeha, gledajući ono što se događa u toj zemlji”.
Njemački novinar i publicist Boris Reitschuster, autor je nekoliko knjiga o Rusiji. Oko 16 godina je živio u Moskvi, ali se 2011. odlučio vratiti u Njemačku, objašnjavajući svoju odluku da se tijekom vladavine Vladimira Putina događaju negativne promjene u ruskom društvu.
U intervjuu za Apostrof je upozorio na nezrele odnose njemačke elite prema Rusiji i njenom predsjedniku, a Njemačku uspoređuje s “dječjim vrtićem”.
Reitschuster je rekao da “kod većine Nijemaca i među njemačkom elitom postoje vrlo jaki proruski osjećaji, a oni i dalje ne razumiju koliko je to opasno”. Novinar je rekao kako ima dojam da njemački narod živi u svom svijetu i “potiskuje” problem, te da se divi onima koji promoviraju Putina i pišu knjige o tome što je kod Putina dobro. Novinar je ovaj stav nazvao “degeneracijom”.
“Netko misli da Njemačka za Putina predstavlja veliku opasnost. On može umrijeti od smijeha, jer to vam je kao da postoje predatori vegetarijanci”, rekao je Boris Reitschuster.
Novinar je također rekao da, umjesto da se bavi ozbiljnim stvarima, Njemačka vodi “djetinjastu politiku”. Kao primjer je Reitschuster uzeo Berlin, gdje je nakon nedavnog terorističkog napada vladajuća koalicija vodila rasprave o postavljanju “neutralnih javnih WC-a za osobe koje nemaju spol”.
“Takva vam je, nažalost, danas cijela Njemačka. Kada Putin ovdje bude sve kupio, oni će i dalje raspravljati o tome kako izgraditi neutralne toalete. S takvim ponašanjem, kako možemo izdržati bilo kakav napad, bilo kakav sukob?”, zaključuje njemački novinar.
I kod Jana-Wernera Müllera i kod Borisa Reitschustera je primjetan strah od propasti liberalne demokracije i uspona “populizma”, uz razliku što njemački novinar vjeruje da Kremlj izdašno financira desne populističke stranke i propagandu koja je pogodila većinu Nijemca i dio njemačke elite. Međutim, Reitschuster je dijelom identificirao problem, ali on nije u Rusiji, nego u europskoj politici, a Berlin je konkretan primjer. Nakon terorističkog napada u Berlinu, vladajuća je koalicija vodila beskrajne rasprave o izgradnji “neutralnih toaleta za osobe bez spola”, umjesto da, ako treba danima, raspravlja o sigurnosnoj prijetnji i kako je učinkovito ukloniti.
Naravno da će građani Berlina, Kölna i drugih njemačkih i europskih gradova poželjeti na vlasti političare koji će im osigurati da se slobodno i bez straha kreću po gradu, u bilo koje doba dana i noći, a tek kada se riješe ti i drugi važni problemi, onda na gradskoj, pokrajinskoj i saveznoj razini neka se raspravlja o “neutralnim toaletima” unedogled. To je ono što birokracija u Bruxellesu i većina nacionalnih lidera ne razumiju i zašto Putin zaista može umrijeti od smijeha, gledajući popularnost koju uživa među Nijemcima.
Jos da se na balkanu pojavi novi JBT…
Kakvi su da su, stoji činjenica da je njihova verzija demokratije u odnosu na dosadašnju “minstream” verziju demokratije, sve više prijemčljivija širokim narodnim masama, što su u svojim zemljama potvrdili pobjedivši na izborima, s tendencijom širenja prijemčljivosti te verzije i na stanovnike ostalih zemalja. Da li je ta njihova verzija demokratije zaista dobra za narod ili ne, pokazat će vrijeme i događaji, ali ova dosadašnja se toliko isprofanisla, isprostituisala, olinjala i izlizala u očima tog istog naroda (i to s pravom), da ju je tako zdušno i kolektivno počeo odbacivati. I ove zvanične još uvijek aktuelne “mainstream” demokrate bi trebale, da ako su već prave demokrate u punom duhu onoga što bi demokratija trebala biti, puste narodu na volju da sam sebi izabere novi put i one koje će ih tim putem voditi. Ali pošto su oni demokrate isto onoliko koliko je bio i Atila “Bič božiji”, otuda i toliki… Čitaj više »
Boli me briga šta lupeta tamo neki instant filozof. Liberalni mentalni sklop ne ide dalje od provociranja, ponižavanja i huškanja.
Parlamentarna demokracija je samo privid da narod kroji svoju sudbinu te jako dabra zastita za prave vladare od naroda kad popizdi.. I tako se narod vrti u krug..
Sumnja u najbolje namjere EU političara se zove Eurofobija. Što je natužnije, sumnja je prečesto osnovana, al’ nema veze. Opet je to Eurofobija 🙂 Hrvatska wiki inačnica dodaje i novu riječ sa identičnim značenjem – EU-fobija. Umjereniji i manje kritični stav prema integriranju u EU naziva se euroskepticizam. Hijerarhijski lijepo izdefiniran sistem za odstrel. Autora ovog teksta su već odavno tamo svrstali zbog bezobranog prekomjernog korištenja mozga. Ako EU nastavi ovim tempom i intenzitetom “ramišljanja”, ovakav tekst će za par godina biti u kategoriji izazivanja opće opasnosti. Prema istim, za sad je samo anarhistički. Zapadna kultura je razvila „Empatiju“ koja je jača od argumenta (sjetite se nedavnog govora „Majke Tereze“ u zgradi UN-a). Klovnovi iz parlamenta EU imaju još više takvih istupa, ali moradoh uzeti amerikanku za primjer, čisto iz respekta prema g-dinu Čurkinu. Na ovaj tekst neće biti mnogo reakcija indexovih trollova koji autora redovno šalju u Rusiju, jer… Čitaj više »
Sve su rekli izjavom “da nemački narod živi u nekom svom svetu”. Mi u Srbiji smo imali sličan “primerak” – Vuk Drašković. Posle izgubljenih izbora izjavio je: “Meni taj i takav srpski narod ne treba”. Da bih bio do kraja pošten moram da dodam: Vuk je to izjavio jer je glup a ovaj novinar izgleda zaista tako misli.
Meni je npr.EU parlament izgubio na možebitnoj ljepoti, borbi za istinu, kada je izjednačio Staljina i Hitlera za izbijanje rata u Evropi 1939. Iako svaki pučkoškolac s mozgom jako dobro zna da je isključivi krivac Hitler, i da nije postojao niti jedan način da ga se zaustavi. To je ona poznata rezolucija o osudi svih totalitarnih režima….Moš mislt, a nisu osudili nacionalizam, kolonijalizam. Kada se donosila ta neobavezna rezolucija, koliko pamtim, bilo je tek nešto iznad pola eu-parlamentaraca u dvorani, od tih je tek nešto više od pola bilo za. I eto, istine, da manjina donosi neke odluke. Nekadašnji indijski premijer Atal Bihari Vađpai, je rekao: demokracija je igra brojki. Kada je izgubio izbore. To je vidljivo na sve strane u demokratskome procesu. Npr. na zadnje izbore u SAD-u izašlo je samo 55% biračkog tijela, posvuda po evropskim zemljama ljudi sve manje izlaze na izbore. U Hrvatskoj je na zadnje… Čitaj više »
Jake vođe postale su jake jer imaju narodnu podršku – bez obzira kako su do te podrške došli. Ono što je alternativa je vlast bezličnih vođa na daljinsko upravljanje koji su slabi jer nemaju ničiju stvarnu podršku. Postavlja se pitanje ko onda drži upravljač u ovakvoj evropi? Ako iz perspektive hrvatske možemo bit sigurni da Kokošinda i onaj briselski lakaj Plenković hrvatsku mogu voditi samo istim smjerom kojim ju je vodio i onaj kanadski “građevinar” kratkog daha onda je jasno da u svemu ima sistema. U Francuskoj smo nakon Sarkozya dobili Hollandea – oba kepeci prema jednom de Gaulleu koji bi po ovim kriterijima nesumnjivo bio svrstan u “populiste”. Problem je očigledno drukčije prirode. Veliki kapital drži onaj daljinski upravljač i dosad mu je uspijevalo na nevidljivom koncu voditi sićušne lutke male političke težine a sad s strahom gleda kako se pojavljuju političke ličnosti koje su prevelike da ih se… Čitaj više »
Najveći mit je da demokracija ide u istu jednačbu s višestranačjem. Notorna glupost!
@ Zlatan – Ima mnogo zemalja sirom svijeta koje imaju “demokraciju” pa vlada nezaposlenost, glad i korupcija.
Na kraju dana mi demokracija ne znaci nista. Vise volim zivijeti u X bez prava glasa zato jer je tamo visoki zivotni standard nego biti bez posla ili raditi za malu placu u Hrvatskoj koja ima “demokraciju” ili u Argentini ili u Indiji….
Lakrdijas Trump ce vrlo brzo urusiti kapitalizam svojim protekcionizmom prema elitama. Ukazom je dokinuo Dodd-Frankov zakon koji ogranicava financijske malverzacije bankarskih institucija.
Princeton je osnovalo jedno od najmoćnijih, neću reći tajnih društava već društava prepunih tajni, Red malteških vitezova, koji imaju u Rimu kompleks zgrada sa statusom eksteritorijalnosti.
Eto, tim autokratama smeta “neovisno” pravosuđe – koje bljuvotine od floskula.
Pametnomu dosta!
TRAVIS, to nisu vođe već političari koji su dobili mandat na legalnim i demokratskim izborima. Ok, dalo bi se raspravljati ima li boljeg sistema od demokracija, izgleda da nema. Između svakog od njih postoji razlika, jer su i okolnosti različite. Po mome sudu jedino je turski predsjednik zabrazdio i urušava turske državne institucije, a mađarski predsjednik koketira sa mađarskim nacionalizmom i rasizmom. Putin i novoizabrani Trump, ipak su odgovorni lideri velikih država. Putin se dokazao kao državnik svjetskog kalibra, za Trumpa ćemo tek vidjeti. Ali ako ćemo o tomee tko je poludiktator ili diktator, kao što si napisao, e pa onda je i Angela Merkel poludiktatorica. jer, je najmoćnija političarka u EU, i omogućava da Njemačka dominira nad EU kao populacijski, ekonomski politički div. Čije su brojne industrije diljem Evrope? Njemačke…pa naš HT je vlasništvo njemačkog DT, a vlasnik DT je njemačka savezna vlada. Pametnome dovoljno. TRAVISE, ne možemo tako… Čitaj više »
Tinky-Winky , Dipsy , Laa-Laa, Po
Teletubbies