Je li kineski multimilijunaš Jack Ma zaista netragom nestao ili se radi o tome da mu je Peking želio samo pokazati tko je glavni?

Potreba za suzbijanjem moći i utjecaja Big Techa nije briga jedino Zapada. Ovu epizodu koja uključuje osnivača Alibabe ne možemo prikazati kao demonstraciju moći od strane Komunističke partije.

Glavni mediji tvrde da kineski tajkun e-trgovine Jack Ma, jedan od najbogatijih ljudi u zemlji i poznat po mrežnoj maloprodajnoj prodavaonici Alibaba, “nedostaje” ili u manje senzacionalnom smislu, nije viđen u javnosti veći broj mjeseci.

U posljednje vrijeme stvari se ne odvijaju baš dobro za milijardera. Krajem prošle godine kineski regulatori rekli su ”ne” njegovoj planiranoj, početnoj javnoj ponudi za Ant Financial, tvrtku koja nadgleda popularnu aplikaciju za plaćanje “Alipay”.

Ubrzo nakon toga, regulatori su pokrenuli istragu u vezi s povjerenjem o njegovom poslovanju, optužujući ga za “monopolističku praksu, poput ograničavanja dobavljača u prodaji robe na drugim platformama”, što se ne razlikuje od onoga kako su kompanije “Big Tech” poput Amazona i Facebooka kritizirane u SAD-u.

Naravno, što se tiče medijske pokrivenosti, usporedba tu završava. Glavni mediji brzo su osmislili narativ o tome da je očigledni Maov “pad” ili “prikrivanje” po svojoj prirodi politički i autoritativan potez, gdje mu kineski sustav uzvraća udarac jer je ”preuzeo više nego što može obaviti”. CNN je naglasio činjenicu da je nekoliko tjedana prije početka sage s njime u listopadu, Jack Ma kritizirao kineske regulatore.

Čak i ako povežemo medijsku histeriju i ideološke kontraste, čini se prilično jasnim da se Kina u određenoj mjeri “namjerila na Big Tech”. Međutim, čini se da prenaglašavanje poroka kineskog sustava zamagljuje prosudbu ljudi u vezi s tim je li to u konačnici dobra stvar ili nije.

Ma je vjerojatno najznačajniji kineski milijarder, a također je i kulturni veleposlanik za zemlju širom svijeta. Na osobnoj razini nije završio, kao ni na poslovnoj, ali mu se ovime definitivno pokazuje tko je šef. Kritičari će inzistirati na prekoračenju moći Pekinga i na tome da je sve u vezi sa strankom, ali je nedvojbeno da su monopoli Big Techa nešto što treba posvuda ukrotiti; i malo tko se ne bi složio s tim postupkom ako bi se to radilo u Americi.

U Kini su e-trgovina i Big Tech daleko ukorjenjeniji u svakodnevnom životu nego na Zapadu. Možda se čudimo Amazonima i sličnim, ali u Pekingu to ide puno dalje. Digitalna plaćanja zapravo su norma u ovoj zemlji, koja se obavljaju putem popularnih aplikacija kao što su Alipay (povezano s Maom) i WeChatPay. Didi Chuxing daleko nadmašuje Uber zbog njegove popularnosti, aplikacije za dostavu hrane poput Meituana cvjetaju, dok su Taobao, TMall, JD i, naravno, Alibaba, opcije e-trgovine. To je cvjetajuće i napredno tehnološko tržište, za kojim mnoge zemlje Zapada (posebno Velika Britanija) snažno zaostaju. Ali što se događa ako jedna od tih organizacija postane prevelika, previše utjecajna i time prevelika politička odgovornost?

Naravno, očiti odgovor koji će vam mnogi dati jest da ništa ne može osporiti autoritet Komunističke partije, ali usmjeravanje fokusa na kinesku političku kulturu previđa činjenicu da ovo zapravo nije problem autoritarnosti i demokracije.

Na cijelom Zapadu pojavljuju se političke borbe između regulatora i sve moćnijih monopola Big Techa. Europska unija ”zatvara slavine” brojnim tvrtkama, uključujući Google i Amazon. Koliko je puta u Sjedinjenim Državama Mark Zuckerberg bio pozivan u Kongres ili je bio meta beskrajnih kontroverzi zbog niza pitanja, uključujući monopolističku praksu, nepravedan tretman konkurenata, dezinformacije na društvenim mrežama, uočenoj pristranosti, itd.?

S obzirom na to, u Kini je Jack Ma bio izuzetno uspješan čovjek. Međutim, moglo bi se reći da je previše dominantan. Ant Financial IPO trebao je biti najveći u povijesti. Njegova se procjena mjerila u milijardama, iznosima većim čak i od gospodarstva Ujedinjenog Kraljevstva.

Da se vrijednost Maova carstva ostavila na miru, to bi značilo da bi jedna pojedinačna tvrtka stekla nerazmjernu kontrolu nad cjelokupnim kineskim sustavom plaćanja i osobnih zajmova, a uz to ne bi imala konkurente. To ne bi bio problem samo kineske Komunističke partije, to bi mogao biti problem bilo koje vlade na svijetu. Zapravo se čini da je situacija zapanjujuće slična padu Facebookovog eksperimenta s valutom Libra. Zašto nije uspjelo? U izvještajima se govorilo o tome da Facebook kontrolira financijske podatke svih, da postaje utočište za utaju poreza i naizgled ima veću moć od samih vlada.

U ovom slučaju, bez obzira na Kinu i njezinu situaciju, bi li velike tehnološke tvrtke trebale imati nerazmjernu političku moć? Odgovor je ne, a to nije samo konsenzus u Pekingu; to je sve više konsenzus i u Washingtonu i Bruxellesu. Naravno, iako je kineski sustav teže ruke i beskompromisan u onome što potencijalno može učiniti tim tvrtkama, hoće li itko ozbiljno tvrditi da je ovo nešto loše?

Narativi s nultom sumom koji se usredotočuju na „moć“ u kineskoj vladajućoj stranci jasno ukazuju na to da država može i da često donosi odluke u javnom interesu te da je u konačnici, iako je Kina prihvatila tržišnu reformu i ekonomsku liberalizaciju, ona službeno još uvijek “socijalistička tržišna ekonomija,” a ne “kapitalističko” društvo u punom smislu. Maova postignuća su nevjerojatna, ali nisu izvan područja javnog interesa i ne mogu biti bez kontrole.

U konačnici, da su američki regulatori Marka Zuckerberga stavili u položaj na način na koji je stavljen Jack Ma, to bi se slavilo. Kineska vlada pokazuje Mau koji je šef, a to je upravo način na koji bi trebalo upravljati velikim tehnološkim tvrtkama.