Unaprijed se ispričavam svima onima kojima će ovaj rad možda biti preopterećen pravnim pojmovima, ali moja namjera i nije da se ovaj tekst utopi u žutilu dnevnog tiska. Pokušat ću pojednostavniti pravnu teoriju, koliko to bude u mojoj moći, pazeći pritom da se ne izgubi snaga argumenata. Ispričavam se i onima kojima će se ovaj rad činiti predugačkim, ali vjerujte mi da je ovo tek njegova sažeta verzija.
Moja zamisao je ovim tekstom kritički preispitati pitanje iz naslova ovoga rada te još jednom ukazati na važnost Ustavnog suda Republike Hrvatske, s pozicije jednog pojedinca iz naroda. Iz onog istog naroda iz kojega sukladno čl. 1. st. 2. Ustava RH ‘vlast proizlazi’. Prema čl. 1. st. 3. Ustava i ja kao dio naroda ostvarujem vlast ’izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem’. Iako u praksi ne propuštam izbore niti referendume (koje je vlast gotovo u potpunosti onemogućila), tim se važnim pitanjima u ovome tekstu neću baviti, već primarno želim javno postaviti još jedno važno pitanje. Jesu li “moji” predstavnici u Hrvatskom saboru i u moje ime izabrali ustavne suce? Jesu li ih sukladno čl. 122. Ustava RH izabrali ‘iz reda istaknutih pravnika’ ili su taj pojam rastegnuli bez srama u skladu sa svojim stranačkim partikularnim interesima i potrebama? Odgovor na to pitanje ujedno predstavlja ishodište, ali i temeljne zaključke potrebne za odgovoriti na sva ključna pitanja koja su ovih dana, s punim pravom, od posebnog interesa javnosti.
‘Ustavni sud RH je upravo donio odluku da na današnjoj sjednici neće biti prisutni predstavnici sredstava javnog priopćavanja. …’ rekao je u ponedjeljak 14. rujna novinarima tajnik Ustavnog suda, Teodor Antić. Novinare je zanimalo koji su argumenti Ustavnog suda za ovakvu odluku, na što je Antić odgovorio: ‘Imat ćete prilike postaviti i to pitanje sucima pa će vam oni, vjerujem, odgovoriti’. Dodao je da su suci o tome glasali, a protiv prisutnosti medija na sjednici bila je većina sudaca.
Vjerujem da je kolegi Antiću osobno bilo neugodno, ali on po tom pitanju doista ne može ništa učiniti. Iako su i drugi pisali o toj prevažnoj temi, kolega Antić je još davne 2012. godine napisao rad “Izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske”, a nastavno navodim njegov sažetak (napominjem da sam osobno ‘boldao’ pojedine dijelove teksta smatrajući ih osobito važnima):
‘Procedura i pravila izbora ustavnih sudaca trebaju osigurati neovisnost ustavnog suda od političkih utjecaja, izbor sposobnih i iskusnih sudaca te uravnoteženi i legitimni sastav suda. U tom cilju izborni postupak treba biti potpuno transparentan, jer je potpuno i istinito informiranje javnosti najdjelotvorniji mehanizam za otklanjanje sumnji i nepovjerenja u nepristranost i izvrsnost izabranih sudaca, a što je ključno za vjeru u stručni i moralni autoritet ustavnog suda kao institucije. Rješenja koja postoje u hrvatskom pravnom sustavu još uvijek pouzdano ne jamče izbor osoba isključivo prema kriteriju stručne izvrsnosti i moralnog integriteta, a ne prema bliskosti političkom, ideološkom i društvenom svjetonazoru određene političke opcije. Stoga još uvijek nije do kraja zatvoreno pitanje kako maksimalno osigurati neovisnost sudaca od političkog utjecaja kad se procedura izbora okonča i sudac stupi na dužnost.’
U svojem radu “Postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske” objavljenom 2015. godine, kolega Antić je između ostalog napisao:
‘…proces izbora ustavnih sudaca u više je navrata bio izložen ozbiljnim kritikama i zamjerkama opće i stručne javnosti, što svakako nije pridonijelo jačanju njegova ugleda. Najčešće primjedbe odnosile su se na nedovoljnu transparentnost postupka izbora, političko dogovaranje i trgovinu mandatima, zanemarivanje kriterija za izbor te konfrontaciju najvažnijih parlamentarnih političkih stranaka u procesu izbora umjesto njihova konsenzusa. …
Iako je, realno gledajući, određeni utjecaj politike u postupku izbora sudaca ustavnog suda po naravi stvari neizbježan, postupak izbora mora biti tako uređen da ne dovede u sumnju njihovu neutralnost i nepristranost.’
Osobito mi je zanimljiv dio rada iz kojega bi se mogao izvući zaključak zašto je važno da ustavni sudac bude izabran ‘iz reda istaknutih pravnika’ i što bi to uopće trebalo značiti:
‘U odnosu na uvjet kojim se zahtijeva da sudac bude istaknuti (priznati, ugledni i sl.) pravnik, njegovo propisivanje obrazlaže se potrebom izbora osoba koje će svojim profesionalnim autoritetom omogućiti da ustavni sud bude ključni kontrolor nad ustavnošću rada svih političkih autoriteta u državi i da time osigura dominaciju ustava nad politikom, a ne samo nad zakonima i općim pravnim aktima. … Lauc je to slikovito izrazio formulacijom da je istaknuti pravnik osoba koja je sposobna tumačiti ustav „hladne glave, topla srca i čistih ruku“.’
Ideal kojega, čini mi se, nikada nećemo dosegnuti, naveden je i među zaključnim razmatranjima:
‘…idealno bi bilo kad bi u procesu izbora sudaca Ustavnog suda ispunjavanje formalnih uvjeta zaista bila samo formalnost odnosno kad bi kvalitete istaknutih kandidata bile općepoznate i priznate, a ispunjavanje formalnih uvjeta apsolutno neupitno. Stoga u cilju osiguranja stručnog i moralnog autoriteta ustavnog suda kao institucije središnje pitanje postupka izbora ustavnih sudaca ne smije biti ispunjavaju li kandidati propisane uvjete nego tko je od njih (naj)bolji.’
Jedna od najvećih tragedija za nas pripadnike naroda jest i to što će se pripadnici političke oligarhije iz općepoznatog duopola grohotom nasmijati ako kojim slučajem budu čitali prethodni citat.
Nakon ove digresije vraćam se na uvodni dio kojim stavljam naglasak na pitanje (ne)ostvarivanja načela javnosti rasprava Ustavnog suda RH. Smatram da važnost tog pitanja nije dovoljno naglašena u medijskim izvještajima niti u stručnim komentarima, jer to je u najmanju ruku barem jednako važno kao i same teme koje su se našle pred Ustavnim sudom. Treba odmah jasno istaknuti da Ustav RH ne uređuje ovo pitanje u svojoj glavi koja je posvećena Ustavnom sudu RH. Navedeno pitanje uređeno je Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu RH i to osobito člankom 3. kojim je propisano ‘Djelovanje Ustavnog suda je javno.’ Prema čl. 47. st.3. ‘ Predstavnici tiska i drugih sredstava priopćavanja mogu biti nazočni sjednici i javnoj raspravi, te drugim skupovima u Ustavnom sudu’, dakle bez bilo kakve posebne odluke ili dozvole koju izdaje Ustavni sud i koja je stavkom 4. propisana kao uvjet samo za ‘televizijski i radio-prijenos iz Ustavnog suda‘. Ovdje smatram važnim citirati pokojnog, iznimno uvaženog i cijenjenog kolegu dr.sc. Jadranka Crnića, nekadašnjeg predsjednika Ustavnog suda (koji je prema svim objektivnim parametrima ulazio u krug “istaknutih pravnika”), koji u svojoj knjizi “Komentar Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske” iz 2002. godine navodi:
“Iako Ustavni sud nije dio sudbene vlasti, smatramo da se i na Ustavni sud mogu primijeniti odredbe članka 119. stavak 2. Ustava. One glase:
‘Javnost se može isključiti iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi zaštite privatnog života stranaka, ili u bračnim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i posvojenjem, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde.’
U zadnjoj, pročišćenoj verziji Ustava RH ista odredba u neizmijenjenom obliku naznačena je kao čl. 117. st.2. Na ovom mjestu smatram važnim uputiti i na pojedine odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to prije svega na čl. 40. st.1. kojim je za Europski sud za ljudska prava propisano:
‘Rasprave su javne, osim kad Sud u iznimnim slučajevima drukčije odluči.’
Iako niti Europski sud za ljudska prava nije imun na političke i druge utjecaje, sveukupno gledano riječ je o sudu koji je na tom planu dostizanja najviših pravnih, moralnih i etičkih standarda dospio uvjerljivo najdalje u odnosu na sve nacionalne i ustavne sudove diljem svijeta.
Člankom 6. st.1. Konvencije uređeno je temeljno “Pravo na pošteno suđenje” kojim je između ostalog propisano da se:
‘…sredstva priopćavanja i javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili njezinog dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interes pravde.’
Jedan od temeljnih aspekata “prava na javnu raspravu” sukladno Konvenciji uključuje i pravo da javnosti, uključujući i medije, bude dopušteno da prisustvuju javnoj raspravi. Naime, javna priroda rasprave nudi zaštitu strankama u sporu od tajnog provođenja postupka bez postojanja uvida javnosti u isto. Javna rasprava ima za cilj i održati povjerenje javnosti u provođenje pravde i u same sudove. A takva “vidljivost pravde” je od iznimne važnosti ne samo za “osiguravanje poštenosti suđenja” već i za razvoj demokratskog društva. Javna rasprava također omogućava novinarima da obavljaju svoju temeljnu ulogu “budnog oka javnosti”, odnosno ”javnog čuvara” koja je zajamčena i čl. 10. Konvencije. U ovom radu neću se baviti time na koji način i u kojem obujmu novinari u Hrvatskoj to doista i provode u svakodnevnoj praksi, iako je riječ o iznimno važnom pitanju. Europski sud za ljudska prava uporno ponavlja da se pravo na javnu raspravu može ograničiti samo kad to okolnosti slučaja izričito nalažu, zbog čega se pri ispitivanju opravdanosti potrebe isključivanja javnosti primjenjuje test razmjernosti.
Kolegica dr.sc. Duška Šarin i nekadašnja sutkinja Ustavnog suda, u svojem je radu “Javna narav i javna kontrola djelovanja Ustavnog suda Republike Hrvatske” objavljenom 2016. godine, pišući i o ulozi ustavnog sudovanja između ostalog navela (ili citirala druge autore):
‘Uloga je ustavnih sudova da, slijedeći europsko-kontinentalni model ustavnog sudovanja, interpretacijom ustava spriječe samovolju vlasti … Dakle, njihova je zadaća da bdiju nad ustavnošću postupanja države, odnosno radnji koje ona poduzima.
…
U tom smislu, djelovanje odluka ustavnih sudova u pravilu je za države i društvo neizmjerno važnije i dalekosežnije nego što je to slučaj s konzekvencama koje imaju odluke redovnih sudova. Budući da se kontroli ustavnih sudova podvrgavaju akti zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, odluke ustavnih sudova odnosno postupci u kojima se one donose predstavljaju predmet iznimne pažnje opće javnosti.
Pri tome je od velikog značaja da djelovanje ustavnih sudova bude što transparentnije i u dovoljnoj mjeri i na adekvatan način (objektivno, stručno i sl.) predstavljeno u medijima, kako bi i najšira javnost znala što je uloga i funkcija ustavnih sudova.
O važnosti i ulozi načela javnosti između ostalog navodi:
‘Javnost djelovanja ustavnih sudova predstavlja oblik kontrole ili nadzora nad nepristranošću i pravovaljanošću postupka odlučivanja.
…
Premda se, dosadašnjim promjenama Ustava, djelokrug poslova Ustavnog suda stalno širio, apstraktna ustavnosudska kontrola zakona i drugih propisa, te zaštita ustavnih prava i temeljnih sloboda kroz postupak individualne ustavne kontrole, ostale su njegove najvažnije i najutjecajnije nadležnosti.
Stoga su upravo odluke donesene u tim postupcima i najviše podvrgnute kontroli javnosti jer izazivaju najveće zanimanje medija i javnosti uopće.’
…potrebno je preispitati i dosadašnju praksu Ustavnog suda glede održavanja javne rasprave koja je, kao što je spomenuto, simbolična, s istim ciljem da se što više direktno i dosljedno primijeni načelo javnosti. ….’
Umjesto zaključka između ostalog upućeno je i na sljedeće:
‘…pluralističko društvo suvremene demokracije kojem težimo, utemeljeno, inter alia, i na bogatstvu različitosti, nije moguće ostvariti bez otvorene javne rasprave o svim segmentima djelovanja sve tri grane vlasti, dakle, zakonodavne, izvršne i sudbene, te Ustavnog suda kao „četvrte vlasti”. Stoga, nijedna institucija javne vlasti, pa tako ni Ustavni sud, nije i ne smije biti izuzeta od preispitivanja i argumentirane analize djelovanja, a po potrebi i stručne i znanstveno utemeljene kritike.’
Smatrao sam nužnim pojasniti zainteresiranoj javnosti golemu važnost ovog načela i stvarnu “dobru praksu” ustanovljenu pred Europskim sudom za ljudska prava, prije nego li se posebno osvrnem na meni osobito zabrinjavajuće izjave aktualnog predsjednika Ustavnog suda RH, pod uvjetom da su ih mediji točno prenijeli:
‘Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u ponedjeljak je sadašnji način izvještavanja javnosti o ustavnosudskim odlukama nazvao dobrom praksom, dok za sjednice koje su prije njihova mandata bile otvorene nazvao igrokazom za javnost.
…
Predsjednik Ustavnog suda kazao je da medije ne bi pozvali na takve sjednice ni da je epidemiološka situacija bila povoljnija.
…
Na novinarsku napomene da su sjednice Ustavnog suda prije bile otvorene za javnost, kazao je da su sjednice takvog tipa bile predstave za javnost.
“Mi bi obukli toge, sve je bilo dogovoreno prije, izglasovano, onda bi se nas nekoliko dogovorilo – evo predsjednica će reći kratak uvod, a sudac izvjestitelj ili netko bi još nešto rekao, tko je za tko je protiv…”, rekao je predsjednik Ustavnog suda.
No, kad je došao novi saziv, a on postao predsjednik suda jednoglasno su zaključili da ne žele predstave za javnost s togama nego ozbiljne rasprave na stručnim sastancima gdje se teme raspravljaju u detalje.”
Izvor i cijeli izvještaj na: https://www.vecernji.hr/vijesti/separovic-zagovara-odluke-iza-zatvorenih-vrata-otvorene-sjednice-bile-su-igrokaz-za-javnost-1431322
Nikako ne mogu razumjeti niti prihvatiti ovakav način odnosa prema javnosti te daljnje povećavanje ionako velikog nepovjerenja javnosti u pravnu sigurnost i vladavinu prava u Republici Hrvatskoj, kao i povećavanje nepovjerenja u samu instituciju Ustavnog suda čija bi uloga trebala biti tzv. četvrta vlast, odnosno međuvlast koja nadzire sve tri državne vlasti (zakonodavnu, izvršnu i sudbenu) i koji bi pri tome uvijek i na prvom mjestu morao biti “čuvar Ustava”!?
Smatram da je uistinu tragično za nas pripadnike naroda i to što sam se grohotom nasmijao dok sam pisao prethodni odlomak.
Parafrazirao bih iznimno cijenjenog pokojnog kolegu Jadranka Crnića koji je pišući o Ustavnom sudu i o privlačnosti ustavnopravnog sudovanja opisao ključni ideal za stvaranje statusa i ugleda Ustavnog suda Republike Hrvatske kroz moralnu snagu koju stječe u očima građana, kada se uzdaju u Ustavni sud radi osiguranja ostvarivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno kada najveći broj nastojanja za pokretanjem postupka ocjene ustavnosti zakona tj. ocjene ustavnosti i zakonitosti drugih propisa, predlažu građani (i pravne osobe) i time postaju čuvari “čuvara Ustava”.
Pišući o ovome kolega Crnić je naveo i jedan važan citat:
‘Možda nije ništa tako važno za opstojnost demokratskog društva kao istinski neovisna sudbena vlast i ustavno sudstvo. Naime, nema vladavine prava ukoliko ga ne primjenjuje ustavno sudstvo i sudstvo, bez ičijih utjecaja, bilo iz sfere drugih dijelova državne vlasti, bilo izvan vladine sfere.’
S osobitim žaljenjem moram konstatirati da mi se čini da je trenutačni status Ustavnog suda Republike Hrvatske u očima naroda (i dobrog dijela struke koja je također dio tog naroda) na povijesno najudaljenijoj točki u odnosu na prethodno navedeni i nikad dostignuti ideal.
Ne ulazeći u konkretne recentne odluke Ustavnog suda, koje još nisu niti objavljene u cijelosti, prije meritornog promišljanja o odgovoru na pitanje iz naslova, važno je da si postavimo i sljedeća pitanja:
Vjeruje li itko više u mogućnost da se pristup i djelovanje Ustavnog suda okrene prema najboljim pravnim i najvišim moralnim idealima i standardima?
Ili će se uloga i djelovanje Ustavnog suda nastaviti voditi u zadanom smjeru pod parolama “Ne može nam nitko ništa, osim možda Hrvatskog sabora” te “PIPL MAST TRAST AS”?
Nemamo li kao narod i kao slobodni pojedinci u tome narodu doista pravo na slobodnu volju, slobodu misli i savjesti, slobodan izbor, slobodno kretanje, slobodu rada, slobodu druženja, slobodu disanja, slobodu iskazivanja sućuti, slobodu posjeta vlastitom bolesnom djetetu itd.? Moramo li doista klonuti duhom pred udruženom silom, koja nam, kako mi se čini, poručuje: PIPL MAST TRAST AS?
Ulazimo li u doba najvećeg totalitarizma u povijesti – tzv. javnozdravstvenog totalitarizma koji će biti zamaskiran pod plaštom deklaratorne i navodne opće “brige za javno zdravlje”, dok će istovremeno brojni pojedinci (mnogi u samoći) obolijevati i umirati od drugih bolesti, od gladi i neimaštine i dok će još veći broj njih trpjeti kojekakve terete nametnute navodno “u ime javnog zdravlja”? Ili smo prema mom dubokom uvjerenju već debelo zakoračili u ovaj novi oblik totalitarizma i sada samo pokušavamo preživjeti? Ovu 2020. godinu osobno ću pamtiti i po golemom broju najrazličitijih primjera ovog totalitarizma diljem svijeta, ali zbog njihove brojnosti i važnosti tome bi valjalo posvetiti potpuno novi tekst. Tek jedan vrlo mali dio novinara otvoreno problematizira ovu temu, a čini se da većina novinara nije niti svjesna da svojim “izvještavanjem” daju važan doprinos daljnjim suspendiranjima temeljnih ljudskih prava. Zaključno smatram osobito važnim istaknuti i važan doprinos medija u nekritičkom bombardiranju novim pojmovima kojima bi valjda trebalo eutanazirati svaku kritiku tzv. “novog normalnog”. Prema mom dubokom uvjerenju pod isti izmišljeni pojam želi se podvesti i brojne potpuno nenormalne situacije i radnje (kao obveze fizičkim i pravnim osobama) koje će se pokazati dugoročno iznimno štetnima, ne samo za sve nas pojedince, već i za društvo u cjelini. Na ovom mjestu smatram osobito važnim istaknuti i jedan mali dio svoje osobne vjere kroz sljedeću definiciju:
“U dubini savjesti čovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje, ali kojemu se mora pokoravati. Taj glas, što ga uvijek poziva da ljubi i čini dobro, a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanja u intimnosti našega srca (…). Čovjek naime ima u srcu zakon što mu ga je Bog upisao. Savjest je najskrovitija jezgra i svetište čovjekovo, gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini”. (izvor: 1776, Katekizam katoličke crkve)
Odgovor na pitanje zašto sam smatrao nužnim ovo naznačiti jest i taj što već mjesecima gledamo i slušamo medijske izvještaje i različite izjave kojima nam se s pozicija moći odašilju poruke poput “budimo odgovorni”, “budimo savjesni” i slično. Mnogi bi mogli slijepo povjerovati ovim novim “javnozdravstvenim propovjednicima” te pomisliti da su možda oni sami u krivu, ukoliko im njihova vlastita moralna savjest šalje poruke koje su u manjoj ili većoj mjeri u izravnoj koliziji s tim “novonormalnim” porukama. Ili, ako ćemo do kraja biti iskreni, možemo to i nazvati pravim imenom – riječ je o “preporukama” koje su, kako nas izvještavaju ovih dana, po pravnoj snazi ustvari “zakonska obveza”!? Nešto slično možemo očekivati da ćemo pročitati i nakon što Ustavni sud učini dostupnim javnosti obrazloženje svojih odluka.
Volio bih da imam odgovore na sva ova te druga povezana pitanja, ali ih nemam. Vrijeme će nam na njih možda dati odgovor. Svim pojedincima iz naroda koji su čitajući ovaj tekst prepoznali i neka vlastita osobna uvjerenja, zaključno se nameće još jedno važno pitanje: Tko će čuvati čuvare? Ovo važno pitanje postavlja se već tisućama godina, a u izvorniku glasi: Quis custodiet ipsos custodes? Ono ima svoje temelje i na vječnom iskustvu koje je isticao i Montesquieu u svome djelu “O duhu zakona” naglašavajući da je svaki čovjek koji ima vlast sklon tu vlast zloupotrijebiti.
Hrpa udbasa
Sve rečeno, ništa za dodati. Svaka čast autoru.
Hrvacka je slucajna ,,drzava,, i nemoguca normalna drzava .
Iznimno mi je drago da je logicno objavilo upravo ovakav tekst kojeg je očito napisao pravno potkovan čovjek. Iako svi kažu kako su samo naivci očekivali drugačiji ‘pravorijek’ Ustavnog suda, kad sam čuo to što su o ustavnosti Stožera i njegovih odluka rekli, bio sam bijesan, razočaran, dva dana nisam to mogao izbiti iz glave. Psovao sam m. lopovsku, prodanu. Da nisu po lokalnim stožerima raspoređeni poslušnici, dileri droge, kriminalci, suspektni likovi koji uživaju sadistički u svojim novim ovlastima, možda bismo nekako i progutali ‘mjere’ nacionalnog Stožera. Bi, kad oni sami ne bi se ponašali sasvim drugačije, zorno nam pokazujući kako na nas gledaju kao na stoku, marvu, nižerazredne, nevrijedne. Iskoristili su jedan laboratorijski virus kako bi nametnuli totalitarizam. Da, trebali bismo njih i njihove mjere poslati tamo gdje se već šalje. Dotad, nek svatko bude onaj koji do njihovih mjera drži koliko do lanjskog snijega. Politikantska, sluganska narav Ustavnog… Čitaj više »
To je odavno hrpa politickih ugljena
Zivio HDZ i SDP
Sjednica je zatvorena zbog ozbiljne rasprave. Ta “ozbiljna rasprava” izgleda ovako:
A što ćemo odlučiti? Mislim da su mjere protuustavne.
A misli ti što hoćeš, ali za svoju i našu plaću moraš reći da su ustavne. Tako je i Plenković rekao.
Dobro, onda su mjere ustavne.
Ispada da je ustavni sud iznad Sabora.
Pa nek se ukine sabor ,kad se svaka odluka može donijeti,bez uvrštavanja u ustav.
Nedavno su donijeli udomiteljstvo za istospolne zajednice,a zakon o udomiteljstvu nisu promijenili.
Odluka stožera je isto zanimljivajer je bilo više točka i samoje nerad nedjeljom nelegalan,valjda da pogoduju koncernima (koji ne placaju porez,)i možebitnim nadoknadama za izgubljeni profit nedjeljom.
Da nije tragično ,bilo bi komično.
Cijelo državno političko ustrojstvo RH se evidentno zasniva na načelima nekakve mafijske organizacije, a ustavni sud je kao javna kuća ili “kupleraj”, koji je uvjek na usluzi političkim moćnicima. Ustavni sud u pravnoj i demokratskoj državi ima savjetodavnu i korektivnu ulogu i mora skrbiti, da svi zakoni koje donosi parlament i koje vlada kao izvršni organ parlamenta provodi u život, budu u okviru ustava koji je temeljni pravni akt svake države. Ali U Hrvatskoj su sva ta načela okrenuta na glavu. Kakav parlament? Kakav ustavni sud? Sve glavne i krucijalne odluke se donose ne u parlamentu tj u Saboru RH nego u uskim krugovima vrha vlade, slično kao i u mafijskoj organizaciji Parlament im služi samo za to, da potvrdi to što su se oni već prije dogovorili i to u većini slučajeva nije u interesu naroda koji ih je izabrao i kojem bi trebali odgovarati i polagati račune nego… Čitaj više »
Taj ridikulozni ustavni sud je slično kao i američki vrhovni sud sastavljen od politički imenovanih marioneta koji ne odlučuju na osnovi zakona nego na osnovi političke pripadnosti. Definitivno je Raspudić u pravu kad gtovori da bi ga pod hitno trebalo ukinuti. Ja nisam pravnik, ali ne treba imati ni osnovnu školu pa zaključiti da bi sud trebao presuđivati isključivo na osnovi zakona. Kako je onda moguće da jedan dio sudaca tog suda po istom pitanju i prema istim zakonima donosi dijametralno suprotne odluke? Netko je znači definitivno u krivu. A što to znači? Ili dio tih sudaca koji sjede u najvišem sudskom tijelu države ne poznaje zakone, pa im onda nije u pravosuđu, a kamoli u najvišoj sudskoj instanci ni mjesto ili zakoni uopće nisu bitni za donošenje presude nego svjetonazor sudaca i njhove političke preferencije ovisno o tome tko ih je postavio. U američkom vrhovnom sudu sada je trenutno… Čitaj više »
nisam procitao clanak, ali samo da kazem, smrc, hrk, pljuc
Dobar i opsežan članak vrlo poučno. Dodat ću još da au presudom o maskama njihove maske pale.
Ustavni sud je vladavina vladara iz sjenke. Ustavni sud nije za narod vec protiv Hrvatske. Hrvatska propada. Ekonomski je unistena isto kao i BiH.
Svojedobno sam tražio jednu presudu Ustavnog suda RH na službenim web-stranicama – da bih ju našao pregledao sam nekoliko stotina presuda Ustavnog suda na ustavne tužbe. Otprilike tek njih 2% (ako i toliko) je (djelomično) uvaženo, a od toga više od polovice se odnosilo na to da se tužitelju izašlo u susret samo u dijelu ustavne tužbe gdje im se dodjeljuje novčana naknada zbog toga što suđenje nije obavljeno u razumnom roku (temelj toga su članci 63. do 70. “Zakona o ustavnim sudovima”). Razumni rok – znate, ona legendarna suđenja koja traju po 10, 15, 20, 25 godina – a Sabor nikada nije donio odluku o konkretnim brzim sankcijama sucima koje tako dugo vode sudski postupak, tipa degradiranja na niže radno mjesto, oduzimanja dijela mjesečnih prihoda određeneo vremensko razdoblje, nemogućnost napredovanja na duže razdoblje.. I sada ide najsmješniji dio – strankama koje su pokrenule Ustavne tužbe se dodjeljuje presudama Ustavnog… Čitaj više »
Kako stvari stoje trebalo bi ponovo zatražit istu stvar od ustavnog suda, jer ovaj put kako stvari stoje je sve palo zbog nepridržavanja procedure. Bilo bi lijepo i da neki pravnik ako ga ima na Logično se tim pozabavi. Ovo sam pročitao na jednom našem ortalu i čini mi se kao to-je-to: “sud je “odbacio jer predlagatelji nisu naveli ustavnopravne relevantne razloge za osporavanje ustavnosti i zakonitosti, a iz pribavljenih očitovanja proizlazilo je to da su za donošenje osporenih akata postojali objektivni i racionalni razlozi”. Što to zapravo znači? To znači da predlagatelji za pokretanje postupka ocjene suglasnosti spomenutih mjera s Ustavom i zakonom nisu naznačili koje im je Ustavom zajamčeno pravo bilo povrijeđeno, odnosno predlagatelji u svojim prijedlozima za ocjenu suglasnosti pojedinih mjera nisu naveli konkretne i obrazložene razloge povrede određenog ustavnog prava, a kako bi Ustavni sud mogao odlučiti o ustavnopravnoj biti stvari. Dakle, zbog formalnopravnog propustapredlagatelja, ustavni… Čitaj više »
Znači Šeparović je praktički priznao da oni amenuju šta god diktator odluči, da su oni tu bili i ostali su krpa za pokrit sramotu diktature?
Vratimo se stotinjak godina u prošlost. U zemljama seljaka, na brdovitom Balkanu, K und K, Kraljevina Srbija…. feudalci su bili Pipl mast Trast as (PMTA). Nakon toga malo “građanskog” društva, pseudo kapitalizam, Kralj i dvorska svita + rani stranački političari, fiškali, krupni i sitniji trgovci i opet vlasnici zemlje, prvih tvornica, šuma… Oni su bili PMTA. Poslije rata PMTA postaju prvoborci, uglavnom seljaci, radnici i poneki učitelj ili student koji su bili avangarda radničke klase i socijalističkog upravljanja. Devedesete nam donose iste te ili njihovu djecu uz povratnike iz “emigracije” ali PMTA je i dalje tu. PMTA je naša sudbina, naš put, naša istina. Zato i imamo Covid 19, sutra će biti 20, 21… nemamo lijek za rak, umirovljenici pokušavaju preživjeti, neki liječnici postaju “vitezovi”, neki povjerenici EU a neki i predsjednici ovog ili onog, Nives Celzijus i ona druga imaju GUZOBOJ preko portala, valjda novinarskih a vi, dame i… Čitaj više »
Svaka priča o Hr. pravnom sistemu, počinje i završava KORUPCIJOM svakidašnjim. Nažalost većina sudaca iz svijeta priča viceve o Hr. pravosudni.
Ove na slici sve na vješala!Bagra udbaška
Pravo. He he. Tko još vjeruje u to? Smrt je najveca pravednost dana od Boga. Za sve ostalo poslije nje, na ovom i onom svijetu, na nama je dok smo živi.
Dakle, o cijeloj toj struci, pametnom je dosta ovo:
Zakon o stavljanju izvan snage Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona i sukoba nadležnosti u izvršenju kaznenih sankcija
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_06_65_1455.html
Što reci, koju poslugu porati. Kome, čemu?
Nikako ne mogu razumjeti kako može biti protuustavno zatvoriti trgovine jedan dan u tjednu, a nije protuustavno zatvoriti trgovine 7 dana u tjednu.
Ali sve to pokazuje koliko je sudstvo, na čelu s ustavnim sudom jedna teška blamaža, lakrdija, političko – lobističa nakaza.
Zapravo sasvim je jasno da živimo u možda gorem sistemu nego što je bio do 90-te. Da, istina je nema likvidacija, nema golih otoka. Ali danas su metode znatno brutalnije i pogubnija za široke mase. A u provođenju toga sudstvo prednjači.
Deklaracija UN-a o ljudskim pravima koje nisu ispoštovane članak 3 pravo na slobodu…čl 5kažnjavanje….čl7 diskriminiranje,znači politički i manjinski skupovi nešire koronu,al svaedbe i rokeri šire koronu,čl 12 nemješanje u život,čl 18 sloboda savjesti i isto da se izrazi.isto čl 19.Čl21 svako ima pravo u upravljanju zemljom,ako je normalna država,putem glasanja itd,nitko nije glasao niti isti nemaju zakonske uvjete za isto.čl22 svi imaju pravo na soc.i dr sigurnosti.Zašto se iste krše i nepoštuju se konvencije UN-a,kojih je navodno supotpisnica i Hrvatska,zašto ustavni sud radi protiv konvencija UN-a.Izvinjavam se na ovako nedetaljnom opisu,ali koga zanima isti je na službenim stranicama UN-a,i nepostoječih ustanova,pošto je uvedena diktatura triumvirata u HR.
Stoka izdajnička pomalo steže obruč oko nas, kada nepravda postane stvarnost otpor postaje dužnost.
sjajan text, čestitam!
Ne ocekuj neku posebnu pravdu ni od jednog suda u danasnjim vremenima (vjerovatno i u proslim – tad sam bio mlad da to shvatim i pod utjecajem onih koji su me u skoli ucili zivotu) TV kao izvor infomicije odavno vec ne gledam (osim malo Face TV kod nas u vrijeme spice korona cirkusa), a sad sam malo pogledao Vase medije u Hrvatskoj oko ovga sa ustavnim sudom i okupljanja u zg-u, i kad sam vido ovog Vaseg premiera Plenkovica (njegov izraz lica prije i poslije odluke ustavnog suda) sve mi je bilo jasno. Nisam treb’o ni slusat tekst. Solucija Vam je jedino da gradjani izvrse na sudstvo veci pritisak nego sto su izvrsili politicari (a na njih njihovi sefovi izvana). Kod nas je to u Bosni i Hercegovini jos veci cirkus u stilu kad bi neki politicar ubio nekog i postojala snimka toga na kameri …opet bi to bilo… Čitaj više »
Čovjeku koji izjavi da je pravo na privatnost iznad prava na život, ne bih dao da čuva dvije ovce, a ne da bude predsjednik ustavnog suda. Njegov je naj veći problem što ne zna naći adekvatno objašnjenje za dobivene direktive.
ustavni sud HR je politička farsa, to nije nezavisno tijelo, oni dobivaju direktive direktno iz brisella, a na sudu u ZG imate dvije sobe na kojima ne piše nikakva ploćica s imenom u jednoj je agent cia u drugoj mossad-a, kada ustavni sud donosi neku odluku mora je blagosloviti djelatnik cia.
Raznosać pošte, mladić koji je to otkrio je uvijen i o tome je bio jako mali članak, istražite malo pa će te vidjeti da li govorim istinu.
isto tako sami ritual sudstva vam je još iz prošlosti i to je poganski ritual.
sudci nose neke toge, perike i lansce po sebi, također kada dođete na sud sudci su na uzdignutom podiju nije slučajno da su na povišenom u odnosu na okrivljenika to je slanje poruku mi smo iznad tebe, ništa vam to nije slučajno.
a u hrvata sudstvo vodi udba bivše države to niej tajna…
1?Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne,
koji ispisuju propise tlačiteljske;
2koji uskraćuju pravdu ubogima
i otimlju pravo sirotinji mog naroda,
da oplijene udovice,
da opljačkaju sirote!
3Što ćete činiti u dan kazne
kad izdaleka propast dođe?
Kom ćete se za pomoć uteći,
gdje ostaviti blago svoje
4da se ne morate među roblje pognuti,
pasti među poklanima?
Na sve to gnjev se njegov neće smiriti,
ruka će mu ostat’ ispružena.
HVALA…
Ustavni sud je stručan isto onoliko koliko Mare-Ingrid Pipl….dobro govori Engleski jezik !
Nazalost …doslo vrime da se uzme oruzije u ruke … ovi put protiv sotone u ljuskom obliku
Nece izac puno vrimena …. .Jako losa vrimena dolaze … masonerija radi punom parom.
ali ovaj put ce biti drugacije.
Pravo nije nikad bilo nikakva znanost, postoje jedino prirodni zakoni ova skupina dobro plaćenih lakrdijaša koja je postavljena po političkoj liniji gotovo sve svoje odluke donosi protiv naroda . Pravne norme često nerazumljive običnom čovjeku su obićne floskule koje koriste vladajući u svoje svrhe. Svatko sa zrnom soli u glavi zna da sila ide ispred prava. vladajuće elite će poštivati pravo samo kad ide njima u interesu u protivnom će ga jednostavno izigrati.
“Gospodo” .., u kriminalu ste do grla .
Vi ste sramota ne samo sebe .., već i svojih vlastitih pokoljenja.
Sve ste ovo dozvolili ., ne reagirate ..,
a sada nam želite i oduzeti i živote davanjem ovlasti kriminalnom stožeru stožera .
Evo kako su opljačkali naše narodno vlasništvo…
Dakle.., ni jedna tvornica ili banka nije mogla biti prodana, vlasništvo ili bilo koji drugi dio mogućnosti.
Nitko nije imao vlasništvo da bi mogao prodati nešto.
Bila to narodna banka ili ostala narodna imovina.
Nitko nije bio vlasnik ili preneseni vlasnik da bi se mogao manipulirati ili prodavati.
“Gospodo” ..,na vrhu , u kriminalu ste do grla .
Vi ste sramota ne samo sebe .., već i svojih vlastitih pokoljenja.
Sve ste ovo dozvolili ., ne reagirate ..,
a sada nam želite i oduzeti i živote davanjem ovlasti kriminalnom stožeru stožera .
Evo kako su opljačkali naše narodno vlasništvo…
Dakle.., ni jedna tvornica ili banka nije mogla biti prodana, vlasništvo ili bilo koji drugi dio mogućnosti.
Nitko nije imao vlasništvo da bi mogao prodati nešto.
Bila to narodna banka ili ostala narodna imovina.
Nitko nije bio vlasnik ili preneseni vlasnik da bi se mogao manipulirati ili prodavati.
https://www.youtube.com/watch?v=5IFdiq9Fb20&fbclid=IwAR1-G9ZF05BLiHsEtiHbqwcgXAIpAQl7wPtxLKXcbONrHOppirlN5p7xcDk
Najviše vjerujem u onog vrstnog pravnika, dr.sc sa fakulteta u Bihaću i naravno u PIPL MAS TRAST AS..bog te j.ebo!!
Cjelokupno Hrvatsko pravosudje LOPOV DO LOPOVA KRIMINALAC DO KRIMINALCA