Jesmo li stvoreni za svijet kompjutera?

Bio je to ponedjeljak 16. ožujka, dan kada su zbog odluke o zatvaranju škola hrvatski učenici, koji su već ionako preopterećeni virtualnim umjesto stvarnim, i službeno postali online generacija. Od brojnih novinskih izvještaja toga dana u primozgu su mi ostale zvoniti ponavljajuće riječi s konferencije za medije generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Thedrosa Adhanoma Ghebreyesusa: „Testirajte, testirajte, testirajte.“

Na taj se zamašnjak generalnog direktora ubrzo nadovezala i virtualna konferencija SZO od 10. travnja koja je pored veličanja zaklade Bill&Melinda Gates, plana provođenja cenzure i suzbijanja informacija, ponajprije služila promociji PCR testa čime je, nakon svog uvodnog dijela  kroz prethodno naručena pitanja, konferencija i počela. Na pitanje koji je najpouzdaniji test, Mike Ryan izvršni direktor SZO odgovara: „Test koji se provodi guranjem štapića u nos, PCR test, koji je široko rasprostranjen diljem svijeta najtočniji je test kojim se može determinirati prisutnost virusa u nečijem tijelu.

U ovom trenutku vrlo je važno da se vlade država prilikom testiranja fokusiraju posebno na  to da se testiranje obavlja PCR testom ili drugim testovima koji bi mogli detektirati aktivnu infekciju“, a njegovu izjavu već idućom rečenicom stepenicu više podiže tehnička voditeljica  odgovora SZO na pandemiju bolesti COVID-19 Marie De Joseph Van Kerkhove: „Zbunjujuće je što je na raspolaganju stotine testova, ali PCR test će, kao što je Mike rekao otkriti ako je netko zaražen koronavirusom.“

Tako je nastao mit, a od tada je o nepouzdanosti i neprikladnosti PCR testa za detekciju virusa SARS-Cov-2 napisano obilje materijala, pri čemu čak i najzagriženiji propagatori službenog koronanarativa priznaju kako test „nije baš sto posto“.

Zašto onda PCR test? Jedan je od razloga umjetno pumpanje statistike ne samo lažno  pozitivnih rezultata nego i statistike preminulih koje se u slučaju da im je test pozitivan, a pregazi ih autobus, statistički vodi kao preminule od koronavirusa. Razni su stožeri tako planetarno dobili alat kojim mogu do mile volje manipulirati javnost.

Drugi, a svakako ništa manje važan, jest onaj zbog kojega se polimerazna lančana reakcija (PCR) smatra revolucionarnom inovacijom molekularne biologije. Umjesto do tada potrebnih velikih količina DNK za istraživanja, nakon otkrića Karry Mullisa oca PCR testa, potrebna je samo jedna dobro očuvana molekula, a teške procedure izolacije i čišćenja genoma postale su jednostavnije.

DNK testovi pak, što PCR test jest, trebaju biti ili dobrovoljni ili na temelju sudskog naloga kao što je test koji se primjenjuje za dokazivanje očinstva, krvnog srodstva ili u slučajevima forenzičke medicine. Svakidašnjica nam pokazuje kako se do našeg DNK dolazi mnogo jednostavnije: dovoljno je to da nam je potrebna medicinska skrb koja nam se, nemamo li PCR test, uskraćuje. Dovoljno je da trebamo negdje otputovati, a  dovoljno je i to da smo učenici jedne od škola varaždinske županije i da se, odemo li na neko sportsko natjecanje u drugu županiju, bez testa ili bez perioda samoizolacije u školske klupe ne možemo vratiti.

Da prikupljanje našeg DNK ne ostane samo naše nego i „njihovo“ pobrinulo se Ministarstvo pravosuđa RH koje u NN 120/2014 donosi „Pravilnik o načinu uzimanja uzoraka biološkog materijala i provođenja molekularno-genetske analize“ u kojem u čl. 8. stoji kako se uzorci biološkog materijala i DNK profili prema posebnim propisima mogu dostaviti ovlaštenim ustanovama u RH i u inozemstvu. Time je proceduralni put i transport našeg DNK u neki od centara moći riješen. Nakon što smo bili na PCR testu dio nas u skladu s Pravilnikom može se naći negdje drugdje.

Međutim, kakve veze ima prikupljanje našeg genetskog materijala, našeg DNK s eventualnom detekcijom prisutnosti virusa SARS-CoV-2 u tijelu? Podigne li kazališnu zavjesu na kojoj piše COVID-19 gledatelj može vidjeti predstavu – megatransformaciju ljudskog bića, ljudskog društva i cijelog planeta – “The Great Reset”  kako je predstavu nazvao i kako je najavljuje Svjetski ekonomski forum.

Veliko resetiranje odnosi se na sve, pa tako i na svijet računala koja se u sadašnjem obliku pokazuju prespora i ograničena u odnosu na dinamiku i opseg zbivanja ili još važnije u odnosu na želje moćnika koji iza velikog resetiranja stoje. Umjesto jezika binarnoga sustava nule i jedinice kakvim jezikom govori računalo na kojem je napisan ovaj tekst, pojavljuje se Qubit i kvantno računalo.

Qubit je bit u kvantnom računalu i ima sposobnost u istom trenutku bivati u više od jednog stanja odnosno ne isključivo ili u jedinici ili u nuli. Baš kao što to mogu i valice, kvantne čestice koje mogu biti i čestice i valovi. Koliko su kvantna računala superiorna govori podatak kojeg je objavio Googleov tim:  prošle je godine baš u ovo vrijeme kvantno računalo Googleova tima u tri minute i 20 sekundi provelo izračun za kojeg bi klasičnom današnjem računalu trebalo 10 000 godina.

Zanimljivo je to kako je danas računalo najvećeg kvantnog volumena u vlasništvu korporacije Honeywell koja je svoje elektroničke komponente ugradila i u Apollo 11 kojim je izveden put na Mjesec.  Korporacija je smještena u gradu Charlotte u Sjevernoj Karolini, u istoj onoj državi u kojoj se nalazi biološki laboratorij najvišeg stupnja kakav se nalazi i u Wuhanu. Pogledaju li se pak webstranice korporacije primjetno je kako su ciljevi korporacije preslika ciljeva Agende 2030 Ujedinjenih naroda, s još jednim zgodnim detaljem: korporacija Honeywell vodeći je proizvođač osobne opreme za zaštitu od virusa te proizvode zaštitne maske, filtere za maske, i zaštitne rukavice.

Savršenije od kvantnog računala korporacije Honeywell jest 7,8 milijardi kvantnih računala stanovnika Zemlje jer ljudski je organizam najsavršenije kvantno računalo što nas dovodi do onoga što se PCR testom prikuplja  – do našega DNK. Osim baze podataka i mapiranja genoma svih ljudi naš se DNK prikuplja za izgradnju „postkvantnog“ – DNK računala, i cijela je priča zapravo briljantno genijalna.

Sve to elita, umjesto da uz naš pristanak plaća nama, od nas uzima bez našeg pristanka i još k tome mi to plaćamo eliti. Kako kroz testiranja koje pokriva zdravstveno osiguranje, tako kroz ona koja plaćamo sami. Molekula DNK čovjeka najsavršenija je i najkompleksnija baza podataka, u tom mikroprostoru sadržan je zapis svih proteina koji su se pojavili u živom svijetu, živi svijet molekule DNK čita živa stanica, međutim došlo je vrijeme da se na pitanje može li se molekulom gena informacija iz živoga prenijeti u neživo odgovori potvrdno.

Sintetička biologija već odavno nije „teorija zavjere“ već disciplina koja je daleko odmakla u modelima izgradnje prijemnih jedinica za sintetičku genomiku u kojima se stvara konverzija zapisa DNK u računalni oblik. Veza između biološkog i digitalnog uspostavljena je, ali ne samo u smjeru od prirodnoga i živoga prema umjetnom i neživom nego i obratno. Od našeg se analognog homo sapiensa prikupljaju podaci koji se sele u digitalnog „novonormalnog“ blizanca, međutim kao što se informacije iz molekule DNK mogu prevoditi na jezik „jedinica i nula“, tako se i jezik „jedinica i nula“ može prevoditi na jezik molekule DNK. Kao što je PCR testom i gore navedenim  pravilnikom iz Narodnih novina naš DNK manipulativno i invazivno uzet od nas da bi ga se pohranilo u digitalni oblik tako je potreban i manipulativan i invazivan oblik kako bi se digitalni zapis pohranio u naš DNK.

Jesmo li stvoreni za to da se pretvorimo u računala? Jesmo li stvoreni za svijet kompjutera?

Zašto smo stvoreni? I za što smo stvoreni?

Quo vadis Homine – Kuda ideš, Čovječe?