Još jedna izraelska špijunska priča: Kada će to prestati?

Čovjek se pita kada će se karte otvoriti, a američki narod će ustati i reći „dosta je bilo“.

Možda nije potrebno isticati kako vodeći mediji u Sjedinjenim Državama, kao i u Evropi i Okeaniji uporno ignorišu ili na drugi način prikrivaju događaje zbog kojih Izraelci izgledaju loše. Nedavni izvještaji o pokolju djece i uglavnom civila u Gazi izraelskim avionima, projektilima i artiljerijom dosljedno pokušavaju prikazati sukob kao rat između dva uporediva protivnika, zanemarujući ogromne razlike u vojnim snagama koje imaju na raspolaganju dvije strane. Izrael ima modernu vojsku, vazduhoplovstvo i mornaricu, dok Hamas nema ništa osim malokalibarskog naoružanja, kao i improvizovanih raketa i zapaljivih balona.

Nespremnost da se kritikuje izraelsko ponašanje u velikoj mjeri se pripisuje moći cionističkih lobija u tim zemljama, ali takođe bar djelimično saučesništvu zapadnih vlada u odobravanju postupaka jevrejske države u svom regionu. Upornost u izraelskim zahtjevima za rat protiv Irana, poželjno vođen od strane Sjedinjenih Država, ponovo je bila jasna prošle nedelje kada je nova vlada u Jerusalimu izjavila da će povećati svoj vojni budžet u očekivanju rata sa Islamskom Republikom. Možda nije iznenađujuće što Kongres SAD takođe ima na čekanju nekoliko zakona koji bi povećali vojnu pomoć Izraelu za tri puta.

Osim ogromne naklonosti prema jevrejskoj državi, političari i vodeći ljudi u Washingtonu uvijek su nastojali da imaju neprijatelja koji bi objasnio zašto su spoljna i nacionalna bezbjednosna politika tako neuspješne. Rusija je tako imenovana tokom dugih godina Hladnog rata, a nedavno su i Bijela kuća i Kongres počeli da upozoravaju da Kina nastoji da se suprotstavi demokratskim normama i „izvozi svoj autoritarni model“.

S obzirom na sve to, moralo je doći do šoka u brojnim redakcijama kada se ispostavilo da se čini da krivac iza eksplozivne špijunske priče koja je nedavno otkrivena nije niko drugi do američki „najbliži saveznik i najbolji prijatelj“. Čini se da je privatna izraelska firma za nadzor i obezbjeđenje, koju čine bivši vojni oficiri i obavještajci u sajber ratu i koja je blisko povezana sa vladom Benjamina Netanyahua, prodala napredni špijunski softver najmanje 45 vlada. Prodaja je u teoriji ograničena za upotrebu samo protiv terorizma i u krivičnim predmetima, ali se nekako resurs umjesto toga rutinski koristio protiv novinara, političkih aktivista, poslovnih ljudi i političara. Saudijska Arabija je, na primjer, koristila špijunski softver za praćenje disidentskog novinara Jamal Khashoggia, kojeg su saudijski agenti ubili u Istanbulu 2018.

Iako se softver redovno koristio protiv zvaničnika američke vlade i novinara, čini se da je Bidenova administracija bila svjesna svojih sposobnosti i nije učinila ništa da to zaustavi. U svoju odbranu, izraelska kompanija NSO koja je razvila špijunski softver tvrdila je, nevjerovatno, da se više ne može koristiti za hakovanje američkih telefona. Tu tvrdnju je demantovao bivši uzbunjivač NSA Edward Snowden, koji je tvitovao „Tvrdnja NSO da je „tehnološki nemoguće“ špijunirati američke telefonske brojeve je bezočna laž: softver koji radi na Macronovom iPhoneu isto će raditi i na Bidenovom iPhoneu. Svaki kod napisan da zabrani ciljanje zemlje takođe može biti izbrisan. To je smokvin list.”

Iznenađujuće otkriće izraelske aktivnosti nije stiglo od vladine kontraobavještajne agencije, već od grupe od 17 međunarodnih medijskih organizacija koje su formirale konzorcijum za istraživanje curenja podataka u vezi sa hakiranim telefonima. Grupa uključuje velike novinske kuće koje su očigledno bile ciljane pomoću hakerskog špijunskog softvera Pegasus koji je razvila grupa NSO, a koji je prvenstveno dizajniran da prodre u bezbjednosne karakteristike pametnih telefona. Jedan bivši inžinjer sajber bezbjednosti iz američke obavještajne zajednice opisao je Pegasus kao „elokventno gadno“ sredstvo koje bi se moglo koristiti za „špijuniranje gotovo cijele svjetske populacije“. Špijunski softver se „može daljinski instalirati na pametni telefon ciljane osobe bez potrebe da preduzimaju bilo kakve radnje, poput klika na link ili odgovaranja na poziv. Kada se instalira, klijentima omogućava potpunu kontrolu nad uređajem, uključujući pristup porukama iz šifrovanih aplikacija za razmjenu poruka poput WhatsApp i Signal, kao i uključivanje mikrofona i kamere. Takođe može otkriti lokaciju telefona.

Softver je dizajniran sa backdoor dijelom koji NSO omogućava praćenje nadzora i pretpostavlja se da su te informacije dijeljene i s izraelskim obavještajnim službama. Prema jednoj procjeni, širom svijeta je hakovano 50.000 pametnih telefona, uključujući 10 premijera, tri predsjednika, uključujući francuskog Emanuela Makrona, jednog kralja, ministre spoljnih poslova i razne novinare i vladine zvaničnike u SAD i drugdje.

Opreznija procjena Washington Posta, koji je učestvovao u istrazi, navodi samo da je „1.000 ljudi raspoređenih u 50 različitih zemalja identifikovano da imaju brojeve na listi, među njima je„ nekoliko članova arapske kraljevske porodice, najmanje 65 rukovodilaca preduzeća , 85 aktivista za ljudska prava, 189 novinara i više od 600 političara i državnih zvaničnika. ”Ovo uključuje Roberta Malleyja, vodećeg pregovarača za Iran u Bidenovoj administraciji, i novinare iz CNN, Associated Press, Wall Street Journal i New York Times.” Druge novinske agencije koje je hakovao Pegasus uključuju agenciju France-Presse, Al Jazeera, France 24, Radio Free Europe, Mediapart, El Pais, Associated Press, Le Monde, Bloomberg, Economist, Reuters i Glas Amerike.

Neki se neizbježno pitaju zašto je Bidenova Bijela kuća ćutala o NSO. Izraelska kompanija nije identifikovala izraelsku firmu kao prijetnju nacionalnoj bezbjednosti i uputila je zahtjeve izraelskoj vladi da se zauzme za NSO i prekine upotrebu Pegasusa dok se ne razvije neka međunarodna regulativa o upotrebi hakerskog softvera. Dio objašnjenja za oklijevanje moglo bi biti i to što je konsultantska firma SKD Kickerbocker, Bidenove više savjetnice, Anite Dunn, angažovana od strane NSO 2019. godine za pružanje savjeta o „odnosima s javnošću“ radi poboljšanja imidža kompanije.

Nevoljnost, naravno, takođe potiče od činjenice da je Izrael umiješan, ali one koji se bolje sjećaju umiješanosti jevrejske države u krađi američkih tajni ne bi trebalo iznenaditi ovaj posljednji poduhvat. Analitičar američke mornarice Jonathan Pollard, regrutovan od strane Izraela, bio je, na primjer, najštetniji špijun u istoriji SAD. Izrael ima, zapravo, dugu istoriju krađe američke tehnologije i vojnih tajni, uključujući i njihovo dijeljenje sa zemljama koje je Washington smatrao neprijateljima, uključujući Kinu i Rusiju.

Izrael se uvijek nalazi na istaknutom mjestu u godišnjem izvještaju FBI pod nazivom Foreign Economic Collection and Industrial Espionage. U izvještaju iz 2005. stoji: „Izrael ima aktivan program za prikupljanje zaštićenih informacija u Sjedinjenim Državama, te aktivnosti prikupljanja prvenstveno su usmjerene na dobijanje informacija o vojnim sistemima i naprednim računarskim aplikacijama koje se mogu koristiti u velikoj industriji naoružanja Izraela. Dodaje se: „Izrael regrutuje špijune, koristi elektronske metode i vrši kompjuterske upade da bi dobio informacije. U izvještaju Odbrambene obavještajne službe iz 1996. godine navedeno je: „Izrael ima veliki uspjeh u krađi tehnologije iskorištavanjem brojnih projekata koprodukcije koje ima sa Pentagonom. Kaže se: „Postavljanje izraelskih državljana u ključne industrije tehnika je koja se koristi sa velikim uspjehom.“ Ispitivanje špijunaže usmjereno protiv američke odbrambene i bezbjednosne industrije, koje je sprovela Opšta računovodstvena kancelarija (GAO), opisalo je kako: „Izraelski građani koji žive u SAD kradu osjetljivu tehnologiju za proizvodnju cijevi artiljerijskog naoružanja, pribavljanje povjerljivih planova za izviđačke sisteme i prosljeđivanje osjetljivog vazduhoplovnog dizajna neovlaštenim korisnicima.” GAO je zaključio da: „Izrael sprovodi“, a ovo je citat, „sprovodi najagresivniju špijunsku operaciju protiv Sjedinjenih Država od bilo kog drugog američkog saveznika“. Nedavno je službenik kontraobavještajne službe FBI John Cole izvijestio koliko je slučajeva izraelske špijunaže obustavljeno prema naredbama Ministarstva pravde. On je dao konzervativnu procjenu o 125 održivih istraga o izraelskoj špijunaži – u koje su bili umiješani i američki državljani i Izraelci – koje su obustavljene zbog političkog pritiska.

Tako je Izrael dobio još jednu propusnicu za špijuniranje Sjedinjenih Država. Zaista, Bidenova administracija tek treba da definitivno komentariše najnoviju nepravilnost. Čovjek se pita kada će se karte otvoriti, a američki narod će ustati i reći „dosta je bilo“.

Autor: Philip Giraldi