Južna Koreja: Odgođene vojne vježbe s američkom vojskom

Sjedinjene Države i Južna Koreja su 17. studenog najavili odgodu zajedničke vojne vježbe zakazane za kraj ovog mjeseca. Odluka je objavljena na konferenciji ministarstva obrane u Bangkoku. Razlog je bio ublažiti napetosti sa Sjevernom Korejom, nakon prijetnji iz Pyongyanga, koji je zabrinut zbog najave da će se manevri provoditi u blizini njegovih nacionalnih granica.

Riječi čelnika Pentagona, Marka Espera, stižu nekoliko dana nakon zatvaranja bilo kakve mogućnosti pregovora za 2019. o pitanjima koja se tiču zaustavljanja balističkih testova Sjeverne Koreje.

Na kategorično odbacivanje Kim Jong-una, koji je ponovio da bez povlačenja embarga i sankcija on neće sjesti za pregovarački stol, SAD su pokušale ublažiti pritisak ograničavanjem ratnih igara u tom području. Ali to nije ono što je Kim Jong-un tražio i može li to imati ikakvog utjecaja na međunarodne odnose na Korejskom poluotoku?

Nedavna eskalacija napetosti na poluotoku nije tako negativna činjenica za američku politiku. Nakon konferencije u Bangkoku su SAD Seulu uputile zahtjev da, ako želi američku zaštitu, mora povećati izdvajanja koja uplaćuje Pentagonu na ukupni iznos od 5 milijardi dolara, četiri puta više nego što trenutno plaća Seul.

Da je za Sjedinjene Države obrana saveznika poslovno pitanje, jasno je još od kraja Drugog svjetskog rata, međutim, tako visok doprinos nikada nije zatražen. U povijesnom trenutku u kojem se SAD suočava sa sve većom vojnom potrošnjom, povećanje uplata od strane „saveznika“ se smatra pravilnim odlukom. Osim toga, to je dobar manevar kao opravdanje za operacije u tom području za svoje biračko tijelo, koje sve više osjeti pad životnog standarda i traži da se američka vojska povuče iz „beskonačnih ratova“ i obrane takozvanih „saveznika“.

Sukob u kojeg se SAD ne smiju upustiti

S izuzetkom Vijetnama, koji je američku javnost probudio do te mjere da se dogodila neuobičajena povijesna anomalija, te ratova protiv Afganistana i Iraka, SAD su na frontu uvijek navikle voditi vlastite bitke.

Oštro neslaganje američkog javnog mnijenja i rizik od nejasne uloge američke vojske u savezima su predsjednika Trumpa uvijek kočili od izravnog ulaska u ratne sukobe.

Najdraži potez aktualne uprave je oslanjanje i podrška lokalnim „revolucionarima“ i elitama u nadi da će postići isti rezultat.

Ovaj pristup uglavnom bilježi poraze, osim u Boliviji. Naime, on se sastoji od vanjske pomoći u slanju od vojne opreme i oružja i intervencije nekoliko bataljuna koji bi formalno provodili „mirovne misije“.

Problem Korejskog poluotoka proizlazi upravo iz ovog ogromnog ograničenja Sjedinjenih Država, koje u Sjevernoj Koreji nemaju nikoga tko bi podržao uklanjanje Kim Jong-una s vlasti.

Osim toga, vojska Sjeverne Koreje bi sigurno ugušila bilo kakvu oružanu pobunu u začetku. Ali to bi prije svega stvorilo situaciju u kojoj Južna Koreja ne bi bila u stanju izdržati sukob. Donald Trump, kao i njegovi prethodnici, nemaju nikakve šanse da prisile Pyongyang na diplomatske kompromise.

Osim toga, Kim Jong-un je i Singapuru bio jasan: ili denuklerazacija cijelog Korejskog poluotoka, ili ništa. Ne dolazi u obzir verzija koju je nakon sastanka Trumpa i Kima iznio Mike Pompe, koji je dan nakon sastanka i potpisivanja sporazuma u Singapuru novinarima počeo govoriti o „denuklearizaciji Sjeverne Koreje“.

Čak i nakon posljednjeg pokušaja američkog predsjednika, situacija je i dalje u zastoju, s tim da su oba predsjednika pod svaku cijenu žele ostvariti svoje ciljeve. Što se tiče ostataka svijeta, on je dužan promatrati korejsku politiku bez ikakvog utjecaja na nju. Osim Kine i Rusije, naravno, ali Moskva i Peking svoje dogovore s Pyongyangom drže u tajnosti.